Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2414/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Renate Đaković Vranković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KV“, pok. RV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Antunu Žanetiću, odvjetniku u Blatu, protiv 1. tuženika ČV, pok. RV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 2. tuženika RV, pok. RV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao zakonskih nasljednika pok. ĐV, udovice RV, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi 1. tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-762/2025-13 od 1. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-762/2025-13 od 1. travnja 2026., u pobijanom dijelu toč. I. i dijelu toč. II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.743,16 EUR u odnosi na toga žalitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj vlasnik 6/96 dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], vrtal površine 273 m2, upisne u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je odlučeno da se ovlašćuje tužitelj da temeljem navedene presude postigne uknjižbu prava vlasništva navedenog dijela nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje toga prava s imena 1. tuženika ČV, pok. RV za 3/36 dijela i sa imena prednice 1. i 2. tuženika ĐV udovice RV za 3/96 dijela (toč. I. izreke). Naloženo je 1. i 2. tuženicima naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.743,16 EUR, dok je u preostalom dijelu za iznos 25,00 EUR i sudske pristojbe po odluci suda zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen.

2. Protiv prvostupanjske presude pod toč. I. i dijela toč. II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žalbu je podnio 1. tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva u 6/96 dijela na kat. čest. [katastarska čestica], vrtal površine 273 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] temeljem dosjelosti.

4. Osnovanost svoga zahtjeva tužitelj temelji na tvrdnju da je zajedno sa svojim prednicima više od 50 godina u neprekidnom samostalnom, nesmetanom posjedu predmetne nekretnine.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onog što se u presudi navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Odlučujući o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku u bitne utvrdio:

- da je kat. čest. [katastarska čestica], vrtal površine 273 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime 1. tuženika MV, pok. RV u 3/96 dijela i prednice 1. i 2. tuženika, pok. BV, udovice RV u 3/96 dijela;

- da je u odnosu na preostali dio iste nekretnine pravomoćnim dijelom presude, poslovni broj P-1043/23 od 8. listopada 2024., koja je donesena u ovom postupku tužitelj utvrđen njezinim vlasnikom;

- da je u posjedovnom listu predmetna nekretnina upisana u Pl 436 k. o. [katastarska općina] kao posjed tužitelja i njegove braće RV i JV svaki u 1/6 dijela, a u ½ dijela je upisan njihov stric pok. PV“;

- da sporni dio nekretnine predstavlja izvanknjižno vlasništvo tužiteljeva oca UV“ koji je umro 1992. godine, a rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli, poslovni broj O-95/92 nasljednicima iza njegove smrti temeljem oporuke i sporazuma o diobi proglašeni su supruga GV i sinovi JV, K i UV;

- da u rješenju o nasljeđivanu iza pok. tužitelja nekretnina koja je predmet spora nije izričito navedena, već poljoprivredno zemljište koje nasljeđuju sinovi ostavitelja u jednakim dijelovima;

- da je tužitelj stupio u isključivi posjed sporne nekretnine nakon što je s braćom JV i UV sklopio Diobnu nagodbu 1.3.2005., kojom su međusobno podijelili imovinu koju su naslijedili iza pok. roditelja i imovinu stečenu sudskom nagodbom sklopljenom sa stricem PV **.**.3003., nakon čega je sporna nekretnina pripala tužitelju u isključivi posjed;

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da sporna nekretnina zajedno sa kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] čini jedinstvenu cjelinu, u naravi oranicu, čije granice su jasno omeđene s vanjske strane suhozidom, a dijelom kamenim međašima, time da je sada zapuštena, bez vidljive poljoprivredne obrade;

- da je iz u bitnome suglasnih iskaza svjedoka LV, IV, TV, JV utvrđeno da je predmetnu nekretninu kao vinograd za života obrađivao djed tužitelja koji je umro 1975. godine, zatim je posjed na isti način nastavio vršiti otac tužitelja do svoje smrti 1992., a nakon smrti tužiteljeve majke posjed je nastavo tužitelj, dok tuženici nikada nisu fizički posjedovali spornu nekretninu, niti dolazili na nekretninu.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da su pravni prednici tužitelja kao kvalificirani posjednici predmetnu nekretninu posjedovali i prije 1980. godine, te da je tužitelj takav posjed nastavio nasljeđivanjem iza svojih roditelja i diobom izvršenom sa stricem i braćom, koji posjed vrši do danas, te je pozivom na paragraf 1468. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), odredbe čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53 /91, 9/92, 77/92 – dalje: ZOVO), u vezi čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV) i čl. 159. st. 1. ZV, utvrdio da su na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te je prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona presuđuju se prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

10. Imajući u vidu da tužitelj u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da je zajedno sa svojim prednicima u posjedu sporne nekretnine više od 50 godina, pravilan je pravni pristup prvostupanjskog suda da pravni odnos stranka prosuđuje kroz pravna pravila austrijskog OGZ-a, koja su se primjenjivala na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ" broj 86/46 - pročišćeni tekst) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine" broj 53/91, 91/92 - dalje: ZOVO), zatim po ZOVO-u, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., i konačno po odredbama važećeg ZV.

11. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ i sudskoj praksi, za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 godina („izvanredna“ dosjelost) nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u odredbama čl. 28. ZOVO-a, te je i sada propisano u članku 159. ZV.

12. Odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed i trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme. Poštenje posjeda se pretpostavlja. Pritom nije nužno da posjed bude i zakonit.

13. Sukladno odredbi članka 28. st. 2. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću tijekom deset godina, a prema odredbi st. 4. istog članka savjesni posjednik stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. st. 2. ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

14. Na temelju odredbe čl. 159. st. 1. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom čl. 159. st. 2. propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda, dok je st. 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda.

15. Žalitelj u žalbi navodi da sporna nekretnina nije navedena u rješenju o nasljeđivanju iza pok. oca tužitelja UV“, niti u međusobnim nagodbama tužitelja i njegove braće, zbog čega nije riječ o kvalificiranom posjedu, time da okolnost da je sporna nekretnina okružena drugim nekretninama u vlasništvu tužitelja nije dokaz izvanknjižnog posjeda prednika tužitelja i sudionika međusobnih dioba, niti je dokaz da su prednici tužitelja bili zakoniti posjednici. Pritom ističe da je nekretnina duže vrijeme zapuštena, pa činjenica što tuženici nikada nisu posjedovali predmetnu nekretninu nikako ne umanjuje njihovo pravo vlasništva.

16. Pogrešno je sud prvog stupnja zaključio da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima kvalificirani posjednik (zakonit, istinit i pošten), jer se sporna nekretnina ne navodi kao predmet nasljeđivanju iza pok. djeda i roditelja stranaka, niti se navodi u Diobnom sporazumu od 1.3.2005., kojim su tužitelj i njegova braća podijelili zajedničku imovinu.

17. Međutim, iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka i stranka proizlazi da je djed tužitelja, koji je umro 1975. godine bio u nesmetanom, samostalnom, poštenom i mirnom posjedu predmetne nekretnine koju je obrađivao kao vinograd, a nakon njegove smrti posjed je na isti način vršio otac tužitelja do svoje smrti 1992., pa njegovi nasljednici majka tužitelja i tužitelj i njegova braća UV i JV, smatrajući nekretninu svojom. Pritom predmetna nekretnina zajedno sa kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], čini samostalnu jedinstvenu cjelinu, u naravi oranicu omeđenu suhozidom i dijelom kamenim međašima, koju je tužitelj nakon diobe s braćom 2005. nastavio samostalno posjedovati, time da okolnost što je nekretnina duže vrijeme zapuštena i bez vidljive poljoprivredne obrade nije dokaz napuštanja posjeda, jer iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima u poštenom, neprekinutom, nesmetanom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine, dok tuženici, premda su upisani zemljišnoknjižni suvlasnici, nikada nisu bili u posjedu predmetne nekretnine, što 1. tuženik niti ne spori.

18. Žalbeni navodi 1. tuženika da kat. čest. [katastarska čestica], virtal površine 273 m2 upisna u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ne postoji, u suprotnosti je sa sadržajem izvatka iz zemljišne knjige koji je tužitelj dostavio uz tužbu. Pozivanje tuženika na isprave – tužbu koju je zajedno sa R, UV i EV podnio 18.9.2020. protiv SV radi utvrđenja prava vlasništva, zatim Povijest promjena na katastarskim česticama od 28.8.2020., Dosudnicu Kotarskog suda u Blatu od 29.11.2020. i Odluku Kotarskog suda u Blatu od 10.3.1931., nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, jer se predmetne isprave i tužba ne odnose na nekretninu koja je predmet spora.

19. Žalbeni navodi 1. tuženika prvi puta iznijeti u žalbi da ga je sud trebao saslušati u vezi navedene dokumentacije i dati mu mogućnost da istu pojasni, nisu uzeti u razmatranje, jer se sukladno odredbi čl. 352. st. 2. ZPP u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice, niti predlagati novi dokazi, osim ako se ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, a što ovdje nije slučaj. Pritom valja navesti da žalitelj, koji je bio prisutan na ročištima, osim zahtjeva da sud izvrši uvid u prednje navedene isprave, nije niti predlagao svoje saslušanje kao stranke na te okolnosti.

20. Kako je predmetna nekretnina i prije 1975. godine , dakle više od 50 godina bila u samostalnom nesmetanom i poštenom posjedu prednika tužitelja (djeda i roditelja tužitelja), koji posjed je nakon njihove smrti i diobe s braćom nastavio izvršavati samostalno tužitelj, to su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje nekretnine koja je predmet spora temeljem dosjelosti, te je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen.

21. Odluka o troškovima pravilno se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

22. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu 1. i a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš