Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-499/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Tamaš, odvjetnik u Slatini, protiv tuženika Triglav osiguranja d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić&Lui d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Pn-36/2025-11 od 22. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Triglav osiguranja d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Pn -36/2025-11 od 22. listopada 2025. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku Triglav osiguranju d.d. naloženo isplatiti tužitelju ČL na ime naknade štete iznos od 1.000,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2019. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika Triglav osiguranja d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.529,28 EUR.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Pn - 36/2025-11 od 22. listopada 2025. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku Triglav osiguranju d.d. naloženo isplatiti tužitelju ČL na ime naknade štete daljnji iznos od 5.912,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2019. pa do isplate, zatim pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku Triglav osiguranju d.d. naloženo naknaditi tužitelju ČL trošak parničnog postupka u iznosu od 2.629,01 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2025. pa do isplate, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika Triglav osiguranja d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.476,86 EUR i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ČL u dijelu u kojem isti od tuženika Triglav osiguranja d.d. potražuje naknadu štete u daljnjem iznosu od 5.912,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2019. pa do isplate kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja ČL za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.629,01 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2025. pa do isplate kao neosnovan.

3. Nalaže se tužitelju ČL naknaditi tuženiku Triglav osiguranju d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.476,86 EUR u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju ČL naknaditi tuženiku Triglav osiguranju d.d. trošak žalbenog postupka u iznosu od 380,02 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Triglav osiguranja d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 163,64 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Pn-36/2025-11 od 22. listopada 2025. pod stavkom I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 8.292,96 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2019. pa do isplate, dok je dio tužbenog zahtjeva od dosuđenih 8.292,96 EUR do utuženih 9.343,69 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom odbijen kao neosnovan. Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.629,01 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2025. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos preko nespornih 1.380,30 EUR do 8.292,96 EUR (iznos od 6.912,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2019. pa do isplate), te pod stavkom II. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 543,66 EUR.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade neimovinske i imovinske štete pretrpljene u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19. srpnja 2016. u Virovitici, a za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Prvenstveno valja reći da je ovaj sud prethodno ukinuo presudu Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Pn-87/2019-30 od 22. ožujka 2022. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kako bi se utvrdilo koji iznos je tuženik na ime naknade štete isplatio tužitelju u mirnom postupku, zatim postojanje tužiteljeve potrebe za tuđom pomoći i njegom, kao i postojanje imovinske štete u vidu troškova liječenja, te (ne)postojanje izgubljene zarade tužitelja.

8. Nakon što je ovaj sud ukinuo presudu prvostupanjskog suda od 22. ožujka 2022. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 22. rujna 2025. (list 274 -276 spisa) od tuženika zahtijevao iznos od 9.343,69 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2019. pa do isplate, i to:

- na ime naknade neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.380,30 EUR,

- na ime naknade imovinske štete u vidu troškova liječenja iznos od 1.990,84 EUR,

- na ime naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu iznos od 5.972,52 EUR.

9. Tuženik u žalbi čini nespornim iznos od 1.380,30 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2019. pa do isplate, koji iznos je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao od tuženika na ime naknade neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, s time da ovdje valja imati u vidu da je tužitelju u mirnom postupku na ime naknade neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplaćen iznos od 2.269,56 EUR, slijedom čega je tužitelj za navedeni iznos umanjio svoje potraživanje te po tom osnovu od tuženika podneskom od 22. rujna 2025. konačno potražuje iznos od 1.380,30 EUR (3.649,86 EUR – 2.269,56 EUR = 1.380,30 EUR).

10. Prema tome, tuženik žalbom ne pobija iznos od 1.380,30 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2019. pa do isplate, na koji tužitelj ima pravo s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

11. Što se tiče imovinske štete u vidu troškova liječenja tužitelja, ovdje valja istaknuti da je tužitelj u predmetni spis dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje nedvojbeno proizlazi da je radi liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju tužitelj odlazio na liječenje dva puta u Klinički bolnički centar Osijek, dva puta u Opću županijsku bolnicu Požega, dva puta u Opću bolnicu Virovitica, i 90 puta u Polikliniku Baturna za fizikalnu medicinu u Virovitici. Iz iskaza svjedoka HL i FL proizlazi da su u više navrata vozili tužitelja na terapije, za što im je tužitelj plaćao oko 200,00 kuna/26,54 EUR po prijevozu.

12. Dakle, iz dokaza provedenih u predmetnom postupku nedvojbeno proizlazi da je tužitelj imao troškove liječenja (prijevoza), koje sud može utvrditi slobodnom ocjenom, a prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju po toj osnovi pripada 1.990,00 EUR.

13. Međutim, imajući u vidu da je prebivalište tužitelja u odnosu na Klinički bolnički centar Osijek udaljeno oko 130 km, u odnosu na Opću županijsku bolnicu Požega oko 100 km, te u odnosu na Opću bolnicu Virovitica i Polikliniku Baturna u Virovitici oko 25 km, a da je tužitelju prijevoz bio potreban 96 puta kako je to ranije navedeno, te uzimajući u obzir cijene litre goriva tijekom 2016. i 2017. (1,25 EUR), broj prijeđenih kilometara u povratnim vožnjama (cca 5.520 km) te amortizaciju automobila, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelju po osnovi imovinske štete u vidu troškova liječenja (prijevoza do zdravstvenih ustanova) pripada iznos od 1.000,00 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2019. pa do isplate, sve u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1086. i čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

14. U odnosu na izgubljenu zaradu tužitelja prvostupanjski sud je na temelju tužiteljevog iskaza i iskaza svjedoka utvrdio da se tužitelj bavio poljoprivredom i stočarstvom, te da mu na ime izgubljene zarade koja uključuje i izgubljenu dobit zbog nemogućnosti uzgoja svinja, ovaca i ostale stoke, pripada iznos od ukupno 5.972,50 EUR, što uključuje i iznose koje je tužitelj platio za pomoć HL i OL te svjedokinji FL.

15. No, ovdje valja istaknuti da u predmetnom postupku tužitelj nije dostavio nijedan materijalni dokaz da se u razdoblju štetnog događaja isti uopće bavio poljoprivrednom proizvodnjom (dostavljeni ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta je od 6. ožujka 2019., a prometna nezgoda se dogodila 19. srpnja 2016., također identifikacijska iskaznica OPG ne sadrži podatak o datumu početka poljoprivredne proizvodnje), a u pogledu dostavljenog Registra svinja na gospodarstvu tužitelja valja reći da je isti dostavljen u fazi postupka glavne rasprave kada je tužitelj bio prekludiran glede predlaganja novih dokaza i činjenica sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a, slijedom čega se ni taj dokaz ne može uzeti u obzir u predmetnom postupku.

16. Stoga, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, tužitelj u predmetnom postupku nije dokazao postojanje imovinske štete s naslova izgubljene zarade (konkretni novčani gubitak između očekivane i ostvarene zarade u djelatnosti kojom se bavio).

17. Slijedom navedenog, a s obzirom da je tuženik žalbom pobijao iznos od 6.912,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2019. pa do isplate, valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.000,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2019. pa do isplate (stavak I. izreke ove odluke), odnosno pobijanu presudu preinačiti pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete daljnji iznos od 5.912,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2019. pa do isplate i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan (stavak II. toč. 1. izreke ove odluke).

18. U pogledu odluke o trošku parničnog postupka valja reći da u predmetnom postupku odgovornost tuženika nije bila sporna, pa se uspjeh stranaka ocjenjuje samo prema visini tužbenog zahtjeva.

19. Tužitelj je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 2.380,30 EUR (nespornih 1.380,30 EUR + 1.000,00 EUR) u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 9.343,69 EUR, odnosno u omjeru od 25%.

20. S obzirom da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 25%, tuženik je u predmetnom sporu uspio u omjeru od 75%.

21. Kada se, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (75%- 25%), proizlazi da je tuženik u sporu uspio u konačnom omjeru od 50%.

22. Tuženik ima pravo na naknadu sljedećeg troška parničnog postupka: sastava odgovora na tužbu od 27. prosinca 2019. u iznosu od 200,00 EUR, sastava obrazloženih podnesaka od 21. siječnja 2022., 4. lipnja 2025. i 26. rujna 2025. u iznosu od po 200,00 EUR za svaki, zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari održanima 12. veljače 2020., 17. lipnja 2021., 28. rujna 2021., 22. ožujka 2022., 23. rujna 2025. i 22. listopada 2025. u iznosu od po 200,00 EUR za svako, te sastava žalbe od 17. svibnja 2022. u iznosu od 250,00 EUR, dakle ukupno 2.250,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 562,50 EUR, daje iznos od 2.812,50 EUR, čemu valja pribrojiti trošak sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 141,22 EUR (koliko je dokazao da je zaista i platio, dok u odnosu na trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu valja reći da tuženik u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da mu je navedeni trošak uopće nastao), što dakle ukupno iznosi 2.953,72 EUR, sve u smislu odredaba iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24., 152/24. i 52/25) i Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19. i 92/21), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), te čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

23. Kako je u predmetnom sporu tuženik uspio u konačnom omjeru od 50%, isti, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u konačnom iznosu od 1.476,86 EUR (50% od 2.953,72 EUR).

24. Tužitelj u konačnici nema pravo na naknadu troška parničnog postupka sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

25. Uzimajući u obzir sve navedeno, kao i činjenicu da je tuženik troškovnikom od 26. rujna 2025. potraživao trošak parničnog postupka u iznosu od 3.006,14 EUR (list 291 spisa), valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.529,28 EUR (stavak I. izreke ove odluke), odnosno pobijanu presudu preinačiti pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.629,01 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2025. pa do isplate, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.476,86 EUR, i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.629,01 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2025. pa do isplate kao neosnovan (stavak II. toč. 2. izreke ove odluke), te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.476,86 EUR (stavak II. toč. 3. izreke ove odluke).

26. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP -a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP -a kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

27. Tuženik, koji je sa žalbom u pogledu glavnog pobijanog potraživanja uspio u omjeru od 86% (pobijao je iznos od 6.912,66 EUR, a uspio je s iznosom od 5.912,66 EUR), ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 380,02 EUR (86% od 441,88 EUR na koji iznos bi tuženik imao pravo uzimajući u obzir da trošak žalbe iznosi 312,50 EUR, a da je sudsku pristojbu na žalbu platio u iznosu od 129,38 EUR), sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24., 152/24., 52/25., 151/25., 32/26. i 48/26) i Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23), te čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok isti nema pravo na naknadu troška ža lbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 163,64 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić