Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2408/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednika vijeća, Gabriele Topić Kordej kao sutkinje izvjestiteljice i člana vijeća i Suzane Radaković, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Nikša Valjalo odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika 24sata d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 3/d, OIB: 78093047651 zastupan po punomoćniku Hrvoje Ladan odvjetnik iz Zagreba, Metalčeva 5/VIII, radi naknade štete,, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-755/2024-82 od 10. prosinca 2025. godine, dana 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-755/2024-82 od 10. prosinca 2025. godine, u dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II izreke, kao i u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen trošak parničnog postupka preko iznosa od 537,90 eura i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji iznos od 2300 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2011. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknadit i joj daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 3537,10 eura, sve u roku od 15 dana.

III. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkama I. i III. nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3000 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 30. studenog 2011. do isplate, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 537,90 eura sa zateznim kamatama od 10. prosinca 2025., sve u roku od 15 dana.

2. S dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2300 eura tužiteljica je odbijena (točka II. izreke).

3. Protiv te presude žali se tužiteljica, u dijelu pod točkom II izreke, kao i u dijelu pod točkom III. izreke kojim joj nije dosuđen trošak postupka zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 , 80/22 ,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

4. Tuženik se žali, sadržajno u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP, te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traže troškove sastava žalbi.

5. Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

6. Prvenstveno valja reći da je pogrešan pravni stav tuženika izražen u žalbi da je tužbu valjalo odbaciti jer za podnošenje tužbe nije ispunjena procesna pretpostavka. Naime, prema izraženom i prihvaćenom stavu Vrhovnog suda RH izraženog u odluci poslovni broj Rev-1025/23 od 19. prosinca 2023., prekluzivni rok iz čl. 40 st. 2 Zakona o medijima (Narodne novine broj 153/09, 84/11, 94/13, 136/13 - dalje: ZM) koji se odnosi na zahtjev za objavu ispravka objavljene informacije od glavnog urednika ne primjenjuje se i u slučaju kad se ispravak zahtijeva od nakladnika kao pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu nematerijalne štete u smislu čl. 22 st. 2 Zakona o medijima. Stoga kada je objava članka uslijedila 31. kolovoza 2011. te kada je tužiteljica podnijela nakladniku zahtjev za objavu ispravka 29. studenog 2011., a tužbu 30. studenog 2011., to se u konkretnom slučaju prekluzivni rok iz odredbe čl. 40 st. 2. ZM ne primjenjuje i tužbu tužiteljice, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije trebalo odbaciti.

7. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice, jer sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, nije pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužiteljici pravičnu novčanu naknadu štete u preniskom iznosu.

10. Naime, predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice kojim od tuženika traži pravičnu novčanu naknadu štete zbog povrede prava osobnosti radi pretrpljenih duševnih boli uslijed povrede ugleda i časti kao posljedice objavljenog članka u tiskanom izdanju SILIKON PARTY – tulumarili uz tamburaše "ŠŠ je slavila rođendan, a ĐŠ je plesala po stolu".

11. Sukladno odredbi čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu toga zakona razumijevaju se, između ostalih, ugled, čast i dostojanstvo.

12. Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZM nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim zakonom, a stavkom 2. istog članka određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezinog povećanja (materijalna šteta), te nanošenja drugome fizičkog ili psihičkog bola i straha (nematerijalna šteta), dok je u stavku 3. istog članka navedeno da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, ako tim zakonom nije drugačije određeno.

13. Sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZM nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

14. Da bi se dosudila naknada štete zbog povrede prava osobnosti radi pretrpljenih duševnih boli uslijed povrede ugleda i časti objavljenom informacijom mora biti povrijeđena privatnost, dostojanstvo, ugled, čast ili koje drugo Ustavom ili zakonom zaštićeno pravo osobe, a pri odmjeravanju visine naknade štete sud će, sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 3. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, pri čemu će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Naknada nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti – povrede časti i ugleda, samo se iznimno priznaje i to onda kada je ta povreda izuzetno teška, tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol. Naime, dostojanstvo čovjeka je vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava a sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast kao vlastiti osjećaj vrijednosti i ugled kao uvažavanje od drugih u društvu, a na tužitelju je da dokaže da su postojale takve reakcije okoline da je kod njega došlo do poimanja osjećaja manje vrijednosti, koji se barem s izvjesnošću mogu ocijeniti da su posljedica sporne informacije.

16. Iz iskaza tužiteljice prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio da je tužiteljica slavila svoj 30 rođendan na privatnoj zabavi i da je na svom privatnom facebook profilu objavila fotografije sa rođendana. Da su je nakon proslave rođendana nazvali iz 24 sata i rekli da imaju u posjedu njezine privatne fotografije koje je objavila na svom profilu te pitali mogu li ih objaviti te su tražili da da izjavu u vezi rođendanske proslave. Tužiteljica je izričito odgovorila da ne dopušta objavu fotografija i da ne želi dati nikakvu izjavu. No unatoč tome objavljen je sporni članak i objavljene fotografije s rođendana što je kod nje izazvalo veliki stres, te je naštetilo njezinom zdravstvenom stanju budući boluje od Chronove bolesti. Također da je u to vrijeme boravila u [adresa] gdje je kao akreditirani novinar službeno pratila US Open te zbog stresa nije mogla posao obaviti kvalitetno. Stresno joj je bilo i što su je nazivali prijatelji i rodbina kojima je morala davati objašnjenja. Sve to da je stvorilo negativan imidž u privatnom i poslovnom životu, a to osjeća i dan danas jer je smatraju "manje ozbiljno". Navela je još da inače nije davala nikakve izjave vezano za svoj privatni život te da je članak koji je bio podrugljiv i omalovažavajući, kod nje izazvao stres koji se jače manifestirao kroz 5 mjeseci, ali se zbog toga loše osjeća i dan danas.

17. Iz fotografije koja se nalazi iznad naslova Silikon party prvostupanjski sud je utvrdio da se jasno vidi poprsje tužiteljice i jedne njezine uzvanice.

18. Tuženik nije predložio dokaze kojima bi opovrgnuo navode tužiteljice niti dokaze kojima bi dokazao svoje tvrdnje da se članak nije odnosio na tužiteljicu nego na njezine uzvanice. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud propustio saslušati autora članka čime da mu je onemogućeno dokazivati činjenice odlučne za oslobođenje od odgovornosti. Navedeno iz razloga jer je tuženik na ročištu 15. siječnja 2020. odustao od izvođenja dokaza saslušanjem autora spornog članka zbog čega se žalbeni navod tuženika ne može prihvatiti i nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude.

19. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da kada se poveže fotografija s naslovom da se kod prosječenog čitatelja stvara jasno mišljenje da su navedene dvije ženske osobe na umjestan način stvorile svoja poprsja silikonskim umetcima, a što kod velike većine čitatelja stvara dojam da se radi o plitkim i površnim osobama koje ne prezaju niti od operativne ugradnje silikona u svoja poprsja radi boljeg fizičkog izgleda. Također da je društvo u Republici Hrvatskoj uglavnom konzervativno te ne gleda blagonaklono na zahvate koji uključuju ugradnju plastičnih silikona u tijelo te da takve osobe koje to rade smatraju glupima, plitkima, površnima i slično te su takve osobe često predmet omalovažavanja putem negativnih komentara za njihovo ponašanje i intelektualne sposobnosti i slično.

20. Imajući u vidu navedeno, po ocjeni ovog suda proizlazi da je tuženik objavom spornog članka htio probuditi interes javnosti pod naslovom Silikon party i objavom privatne fotografije tužiteljice na kojoj se jasno ističe njezino poprsje, a da za takav postupak nije imao dopuštenje tužiteljice jer je tužiteljica to izričito zabranila. Takva objava je sasvim sigurno izazvala negativan stav kako čitatelja tako i osoba iz njezine okoline prema tužiteljici, pa je stoga tuženik objavom spornog članka s privatnom fotografijom povrijedio njezinu privatnost, dostojanstvo, čast i ugled, zbog čega joj je dužan naknaditi štetu.

21. Pri tome ne postoje okolnosti navedene u čl. 21. st. 4. al. 3. ZM koje bi oslobodile tuženika od odgovornosti za naknadu štete, budući da je tuženik unatoč zabrani, objavio privatnu fotografiju tužiteljice uz uvredljiv naslov Silikon party slijedom čega se ne može govoriti da je tuženik postupao u dobroj vjeri.

22. Dobra vjera je načelo koje zahtijeva da se postupa pravično, pošteno i korektno, a to načelo dobre vjere u izravnoj je svezi s iznimno važnim društvenim zadaćama javnih glasila. Novinar postupa u dobroj vjeri pod uvjetom da je, s obzirom na dostupne podatke, izjave svjedoka, dokumente i slično, iskreno vjerovao u istinitost sporne informacije i – što je jako važno – poduzeo potrebne korake da je provjeri, pri čemu postoji pravilo da što je činjenična tvrdnja objektivno "škodljivija" to njena provjera mora biti rigoroznija.

23. Međutim, novinar tuženika je postupao upravo suprotno, budući da iz neosporenog iskaza tužiteljice proizlazi da je ona izričito zabranila objavu privatnih fotografija i davanja bilo kakve izjave. Pri tome treba reći da činjenica da je ona te fotografije objavila na svom facebook profilu ne umanjuje odgovornost tuženika. Naime, točno je da objave na facebook profilu neke osobe postaju dostupne većem broju ljudi. Ali facebook profil je osobni profil i privatni račun koji se koristi za povezivanje s obitelji, prijateljima i poznanicima te je namijenjen je isključivo za osobnu upotrebu. A u tom kontekstu se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika kojima se u bitnome tvrdi da je tužiteljica objavom fotografija iste učinila dostupne svima.

24. Tuženik u žalbi tvrdi da se radi o vrijednosnom sudu novinara i da novinar ima pravo na slobodu izražavanja. Naime, prema odredbi članka 21. stavak 1. ZM nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi s tim da prema stavku 6. citiranog članka postojanje pretpostavki za odgovornost za štetu dokazuje tužitelj dok postojanje pretpostavke za oslobađanje odgovornosti za štetu dokazuje tuženik. 10. Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva i ugleda- članka 7. ZM, a nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena donijeta u skladu s odredbom članka 21. stavaka 4. ZM.

25. Prema Ustavu Republike Hrvatske zajamčena je sloboda mišljenja i izražavanja misli, što sadržava i slobodu medija, ali je isto podložno ograničenjima propisanim Ustavom i Zakonom. Uostalom i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda članak 8.- jamči pravo na poštovanje privatnog života. Ustavno jamstvo slobodnog izražavanja sadrži obveze i odgovornosti koje se odnose i na objavu informacije. Upravo radi postojanja tih obveza i odgovornosti od strane onih koji se koriste svojim pravom na slobodu izražavanja, prilikom iznošenja informacija od javnog interesa dužnost je postupati u dobroj vjeri, kako bi se pružila vjerodostojna informacija u skladu sa novinarskom etikom. U konkretnoj situaciji je nedvojbeno utvrđeno da se ne radi o postupanju tuženika u dobroj vjeri.

26. Uloga novinara u demokratskom društvu je da kroz načelo slobode izražavanja prenese informacije o stvarima koje se tiču javnosti, pri čemu treba razlikovati izjave o činjenicama i vrijednosne sudove, jer se činjenice mogu dokazivati, dok istinitost vrijednosnih sudova nije podložna dokazu, ali mora postojati dovoljno činjenične osnove koja podupire te vrijednosne sudove, jer bi u suprotnom bili pretjerani. Vrijednosni sudovi mogu biti i uvredljivi, ali pod uvjetom da je njihovo objavljivanje u javnom interesu i da su ti vrijednosni sudovi iznijeti u dobroj vjeri, a u konkretnom slučaju nisu.

27. Prema tome, kako su u konkretnom slučaju radi o objavi tuženika kojima su povrijeđeni čast i ugled tužiteljice te njezina privatnost čime je ona bila neopravdano izložena sudu javnosti glede svog privatnog života pa se i pretrpljeni duševni bolovi zbog inkriminiranog članka mogu mjeriti u većem intenzitetu.

28. Stoga, ocjenjujući značenje povrijeđenog dobra i druge okolnosti slučaja (odnos sredine prema tužiteljici), valjalo je preinačenjem prvostupanjske presude povisiti pravičnu novčanu naknadu štete za iznos od 2300 eura, vodeći pri tome računa da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno, pa svi suprotni navodi u žalbi tuženika nisu osnovani.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a sav trošak odmjeren je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22. i 138/23. - dalje: Tarifa), pri čemu je sud prvog stupnja pravilno utvrdio trošak za sve radnje u postupku, koje utvrđenje prihvaća i ovaj sud, zbog čega je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude preinačiti odluku o trošku i dosuditi tužiteljici i preostali trošak parničnog postupka.

30. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu.

31. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom, to joj je valjalo priznati trošak žalbe sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec. iur.