Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4010/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Draženu Lončaru, odvjetniku u Zagrebu, radi činidbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6697/2022-18 od 17. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6697/2022-18 od 17. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. [adresa], OIB: 02535697732, u roku od petnaest dana položiti račune, očitovati se o svim poslovnom odnosima te dostaviti tužiteljici RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kopiju svih isprava nastalih u odnosima tuženika s jedne strane te pok. IG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], rođenog **.**.1950. te preminulog **.**.2021. s druge strane, i to za svo vrijeme za koje tuženik posjeduje navedene podatke i isprave, a pritom osobito:

1.1. promet po računu IBAN [broj bankovnog računa], te

1.2. promet po računu broj IBAN [broj bankovnog računa].

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.875,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

6. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Niti žalbeni razlog tuženika da je činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka ostalo nepotpuno i nepravilno utvrđeno nije osnovan, jer je sud prvog stupnja, sukladno odredbi čl. 220. ZPP-a, u provedenom postupku utvrdio sve odlučne činjenice koje su važne za donošenje zakonite i pravilne presude u ovom predmetu.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojom traži ispunjenje činidbe koja se sastoji u dostavi isprava nastalih u pravnom odnosu banke i klijenta.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica jedina nasljednica iza pokojnog IG i da na temelju presude toga suda prvog stupnja poslovni broj P-4518/2018 od 30. travnja 2021. postoji obveza IG.

11. U žalbenom postupku, kao i prvostupanjskom, prijeporno je ima li tužitelj ica pravo zahtijevati dostavu svih podataka i isprava nastalih u odnosima tuženika sa jedne strane sa sada pokojnim IG s druge strane.

12. Suprotno žalbenim navodima, nasljednik je osoba koja stupa u sve pravne odnose svog pravnog prednika, pokojnog ostavitelja te je univerzalni pravni sukcesor ostavitelja, a to onda znači da kada nasljednik (tužiteljica) od banke zatraži podatke o računima koje je kod te banke imao pok. ostavitelj (izvanbračni suprug tužiteljice) tada se ne može smatrati da bi ti podaci za nasljednika podlijegali institutu bankovne tajne nego naprotiv postupanje nasljednika treba tumačit upravo jednako kao da podatke o računima traži sam ostavitelj za svog života.

13. Niti za vlasnika računa niti za njegovog univerzalnog pravnog sukcesora (nasljednika) ne može biti govora o tome da podaci o tome računu predstavljaju bankovnu tajnu.

14. Naime, odredbom članka 156. Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20 i 151/22 – dalje ZKI), je propisano da su bankovna tajna svi podaci, činjenice i okolnosti koje kreditne institucija saznala na temelju pružanja usluge klijentima i obavljanju poslova s pojedinačnim klijentima te da je kreditna institucija dužna čuvati bankovnu tajnu (stavak 1.); i da se u smislu ovog zakona klijentom kreditne institucije smatra svaka osoba koja je zatražila ili primila bankovnu ili financijsku uslugu od kreditne institucije (stavak 2.).

15. Polazeći od naprijed navedenih odredbi ali i odredbe članka 157. ZKI -a kojim su propisani izuzeci od obveze propisane člankom 156. ZKI, tada sasvim izvjesno proizlazi da se navedena obaveza odnosi na treće osobe, dakle ne i na samog klijenta kad on traži određenu informaciju ili podatke koji se odnose na njegov poslovni odnos s bankom. Stoga, neosnovano je tuženikovo pozivanje na naprijed navedene zakonske odredbe pri njegovu protivljenju zahtjevu tužiteljice.

15.1. Dakle, tužiteljica nije treća osoba u smislu čl. 157. Zakona o kreditnim institucijama, budući je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđena kao nasljednica ostavitelja te je na temelju odredbi Zakona o nasljeđivanju stupila u pravni položaj ostavitelja kao njegova univerzalna pravna sljednica.

16. Sukladno načelu univerzalne sukcesije, nasljednik ne stječe samo pojedine imovinske vrijednosti, već u cijelosti preuzima pravni položaj ostavitelja, uključujući prava i obveze iz njegovih pravnih odnosa, pa tako i prava iz ugovornog odnosa s bankom. Zbog navedenog, tužiteljica ne nastupa kao vanjska ili neovlaštena treća osoba, već kao subjekt koji izvodi svoja prava neposredno iz pravnog položaja ostavitelja.

17. Tužiteljica ima pravni interes za podnošenje ovog zahtjeva, budući joj kao nasljednici pripada pravo na potpuno i točno utvrđenje opsega ostavinske mase, uključujući sve podatke o bankovnim računima, ugovorima i drugim poslovnim odnosima ostavitelja s tuženikom. Bez pribavljanja tih podataka nije moguće u cijelosti utvrditi imovinu koja ulazi u ostavinu, niti ostvariti nasljedna prava tužiteljice u opsegu u kojem joj pripadaju po zakonu.

18. Pozivanje na bankovnu tajnu iz čl. 157. Zakona o kreditnim institucijama ne može isključiti pravo tužiteljice na pribavljanje podataka koji čine dio ostavinske mase, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o otkrivanju podataka trećim osobama, već o ostvarivanju zakonom zajamčenog prava nasljednika na utvrđenje i realizaciju nasljednih prava.

19. Tuženik u žalbi prvenstveno iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i suprotno pravno shvaćanje sudu prvoga stupnja te zaključku prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastiti zaključak, koji ovaj viši sud ne prihvaća.

20. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tužiteljici naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tužiteljici za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), iz kojeg razloga je i odluka o trošku pravilna.

21. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin