Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5207/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-1921/2022-9 od 7. kolovoza 2023., dana 21. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-1921/2022-9 od 7. kolovoza 2023. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka preko iznosa od 101,33 eura do iznosa od 107,84 eura (za iznos od 6,51 eura) s pripadajućim zateznim kamatama.
II. Uvažava se kao djelomično osnovana žalba tužitelja, preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-1921/2022-9 od 7. kolovoza 2023. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka preko iznosa od 88,89 eura do iznosa od 101,33 eura (za iznos od 12,44 eura) s pripadajućim zateznim kamatama te rješava:
"Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju daljnje troškove postupka u iznosu od 12,44 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove sastava žalbe u iznosu od 27,16 eura, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 10,59 eura.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 360,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Navedenim rješenjem naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 88,89 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke).
2. Rješenje suda prvog stupnja pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka preko iznosa od 88,89 eura do iznosa od 107,84 eura (za iznos od 18,95 eura) pobija žalbom tužitelj zbog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje suda prvog stupnja te zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Ispitujući pobijanu odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.
5. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj kao ovrhovoditelj podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate novčane tražbine od 360,00 eura sa zateznim kamatama, te je zahtijevao nadoknadu troškova, te da je javni bilježnik proslijedio predmet sudu prvog stupnja u skladu s odredbom članka 281. stavka 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020 – dalje: OZ) nakon utvrđenja da tuženik (tada ovršenik) nema prebivalište u [adresa].
6. Sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka koji se odnose na predujam i ostatak naknade javnog bilježnika, pozivom na odredbu članka 155. ZPP, uz obrazloženje da tužitelj nije dokazano da su ti troškovi nastali.
7. U skladu s odredbom članka 289. OZ za obavljanje poslova u postupku ovrhe na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnici imaju pravo na nagradu, osim ako tim zakonom nije drugačije propisano (stavak 1.). Naknada koju ovrhovoditelj plati javnom bilježniku dio je troška ovrhe (stavak 2.).
8. U skladu s odredbom članka 4. stavka 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, br. 9/2021., 18/2022. – dalje: Pravilnik) javni bilježnik neposredno od ovrhovoditelja naplaćuje pripadajuću naknadu, nagradu i naknadu troškova. Odredbom članka 7. Pravilnika je propisano da za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu, slanja obavijesti ili prosljeđivanja prijedloga nadležnom sudu radi donošenja odluke, prosljeđivanja prijedloga za ovrhu nadležnom sudu kao prijedloga za izdavanje platnog naloga, kao i donošenja rješenja o obustavi ovrhe koje je doneseno prije rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnom bilježniku pripada predujam naknade iz članka 5. ovog Pravilnika u iznosu od 75,00 kuna koji je ovrhovoditelj dužan platiti u roku od osam dana po pozivu javnog bilježnika (stavak 1.). Za radnje javnog bilježnika u vezi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, dostavljanja rješenja strankama te izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti javnom bilježniku pripada ostatak iznosa naknade iz članka 5. ovog Pravilnika koji je ovrhovoditelj dužan platiti u roku od osam dana po pozivu javnog bilježnika (stavak 2.).
9. Kako je u konkretnom slučaju javni bilježnik zaprimio prijedlog za ovrhu pa isti proslijedio nadležnom sudu kao prijedlog za izdavanje platnog naloga, proizlazi da je tužitelj bio dužan platiti javnom bilježniku predujam naknade u iznosu od 75,00 kuna/ 9,95 eura , te porez na dodanu vrijednost, u skladu s odredbom članka 9. Pravilnika, u iznosu od 18,75 kuna/2,44 eura, odnosno ukupno 93,75 kuna/12,44 eura, stoga tužitelju pripada pravo na te troškove u ukupnom iznosu od 12,44 eura.
10. Da je navedeni trošak doista i nastao u tom iznosu potvrđuje i poziv bilježnika na plaćanje tog troška (stranica 14. spisa), kao i potvrda o uplati (stranica 19. spisa).
11. Dakle, kako se radi o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka pri podnošenju prijedloga za ovrhu pred javnim bilježnikom, u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP, i na koji trošak tužitelj ima pravo, isti je tužitelju valjalo priznati tužitelju, odnosno, tužitelju je valjalo dosuditi daljnje troškove u iznosu 12,44 eura.
12. Za radnje javnog bilježnika u vezi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave s dostavljanjem rješenja strankama i izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti javnom bi bilježniku pripadao ostatak iznosa naknade iz odredbe članka 5. Pravilnika. Međutim, tužitelju ne pripada pravo na nadoknadu troškova ostatka iznosa naknade iz odredbe članka 5. Pravilnika budući da radnje propisane člankom 7. stavkom 2. Pravilnika javni bilježnik nije izvršio.
13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, dakle odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja i djelomično preinačiti pobijano rješenje na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
14. Kako je tužitelj u žalbenom postupku uspio sa 65,65% zahtjeva (preinačen iznos od 12,44 eura od 18,95 eura) valjalo je tužitelju priznati troškove u iznosu od 20,52 eura (65,65% od 31,25 eura) koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 25,00 eura u skladu s člankom 154. stavku 2. ZPP u vezi s člankom 166. stavkom 2. ZPP i Tbr. 10. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023. – dalje: Tarifa) u vezi sa Tbr. 7. toč. 1. Tarife uvećan za PDV u iznosu od 6,25 eura, u skladu s Tbr. 46. Tarife, kojem iznosu valja pridodati troškove sudske pristojbe u iznosu od 6,64 eura, dakle, tužitelju pripada nadoknada troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 27,16 eura. Dakle, valjalo je odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja. Tužitelju ne pripada pravo na nadoknadu troškova žalbe preko iznosa od 27,16 eura do zatraženog iznosa od 37,75 eura. Stoga je valjalo odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe u iznosu od 10,59 eura (37,75 eura – 27,16 eura), odnosno valjalo je odlučiti kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 21. srpnja 2026.
Sutkinja:
Vesna Žulj
