Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2256/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić predsjednice vijeća, Amande Snoj sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Josipa Grubišića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Danijelu Pribaniću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene PE (ranije Ć) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po OD Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-899/2020- 27 od 13. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-899/2020-27 od 13. ožujka 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog suca pojedinca.

II. O zahtjevu tuženice za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je pod točkom I. naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 4.500,66 eura/33.910,22 kune sa zakonskim kamatama dok je pod točkom II. Naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u visini od 1.630,33 eura sa zateznim kamatama.

2. Protiv te presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 14/2011- pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), ističući da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a. Predlaže presudu preinačiti sukladno žalbi, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje sve uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.500,66 eura/33.910,22 kune koji je tužitelj tuženici posudio tijekom 2019. i 2020. isplatom na ruke, te uplatom anuiteta kredita tužene na bankovni račun.

5. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je "našao da je tužitelj, čiji iskaz sud ocjenjuje u cijelosti točnim, istinitim, uvjerljivim, životn im i potpuno razložnim, a s obzirom da je iskaz potkrijepljen i materijalnim dokazima – korespondencijom između stranaka putem SMS poruka i e-mailova", dokazao osnovanost svog potraživanja, odnosno da je tuženici tijekom trajanja njihove veze tužitelj na njen zahtjev pozajmljivao "veće svote novca koje je ona obećavala vratiti, s time da je posljednji njegov poziv za povrat ukupnog iznosa zajma od 35.000,00 kuna", bio 1. rujna 2020. kada mu je tužena obećala vratiti novac u roku dva mjeseca.

6. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica u odgovoru na tužbu priznala dio tužbenog zahtjeva "vezano za dva novčana iznosa od po 1.105,11 kuna, koji usput nisu ni sadržani u tužbenom zahtjevu", te smatra da navode iz odgovora na tužbu kojima tuženica osporava potraživanje, tuženica ničim nije dokazala.

7. Stoga odlučuje kao pod točkom I. izreke prvostupanjske presude.

8. U donošenju pobijane presude prvostupanjski sud počinio je bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a na koje ukazuje žalba, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se ista ne može ispitati.

9. Naime, prvostupanjski sud svoju odluku temelji na iskazu tužitelja obzirom da je taj iskaz potkrijepljen "korespondencijom između stranaka putem SMS poruka i e - mailova".

10. Međutim, prvostupanjski sud ne iznosi sadržaj poruka i e -mailova niti taj sadržaj ocjenjuje, pa je ujedno nejasno zbog čega smatra da je istima dokazano potraživanje tužitelja i u kojem iznosu obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj pozvao tuženicu na povrat zajma od 35.000,00 kuna, posljednji put 1. rujna 2020., dok tužitelj tužbom potražuje dosuđeni iznos od 33.910,25 kuna/4.500,66 eura, i tužitelj u svom iskazu tvrdi da je iznos od 35.000,00 kuna, okvirni iznos koji je naveo u e-mailu koji je poslao tuženici, a da je njen dug "oko" 33.000,00 kuna.

11. Prvostupanjski sud ne cijeni niti činjenicu da je tuženica na račun tužitelja nakon utuženja uplatila iznos od 2.210,22 kune dana 4. siječnja 2021. s opisom plaćanja "povrat preplaćenog kredita", što tužitelj potvrđuje u svom podnesku od 26. travnja 2023. (list 72-77 spisa), a koji iznos se potražuje tužbom kao uplata tužitelja na račun kredita tuženice, na što sve upire žalba.

12. Budući su slijedom iznesenog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a zbog kojih se presuda ne može ispitati, to je temeljem čl. 369. st. 1.

ZPP-a odlučeno kao u izreci.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom, uzimajući u obzir i ostale prigovore istaknute u žalbi, a nakon toga će donijeti pravilnu i zakonitu odluku, koju će i valjano obrazložiti.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić