Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2996/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba OIB:61817894937 iz Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Radakoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5228/2024-100 od 2. veljače 2026., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj P-5228/2024-106 od 11. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5228/2024-100 od 2. veljače 2026., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-5228/2024-106 od 11. svibnja 2026. u pobijanom dijelu iz stavka I i III izreke te u dosuđujućem dijelu iz stavka II izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-5228/2024-100 od 2. veljače 2026. ispravljenom rješenjem toga suda poslovni broj P-5228/2024-106 od 11. svibnja 2026. odlučeno je slijedeće:

„I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-16179/03 od 16. srpnja 2003. održava se na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku GO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplatiti tužitelju Gradu Zagrebu, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 iznos od 23.231,50 sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od:

- 2.903,93 eura od 20. siječnja 2002. do isplate,

- 2.903,93 eura od 5. veljače 2002. do isplate,

- 2.903,93 eura od 20. veljače 2002. do isplate,

- 2.903,93 eura od 5. ožujka 2002. do isplate,

- 967,98 eura od 5. siječnja 2002. do isplate,

- 967,98 eura od 5. veljače 2002. do isplate,

- 967,98 eura od 5. ožujka 2002. do isplate,

- 967,98 eura od 5. travnja 2002. do isplate,

- 967,98 eura od 5. svibnja 2002. do isplate,

- 967,98 eura od 5. lipnja 2002. do isplate,

- 967,98 eura od 5. srpnja 2002. do isplate,

- 967,98 eura od 5. kolovoza 2002. do isplate,

- 967,98 eura od 5. rujna 2002. do isplate,

- 967,98 eura od 5. listopada 2002. do isplate,

- 967,98 eura od 5. studenog 2002. do isplate,

- 967,98 eura od 5. prosinca 2002. do isplate, s time da se kamatna stopa do 31. prosinca 2007. određuje po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tuženiku GO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi tužitelju Gradu Zagrebu, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 trošak ovog postupka u iznosu od 11.669,14 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka kao neosnovan.“, kao u izreci prvostupanjske presude.

2. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I i III izreke te u dosuđujućem dijelu iz stavka II izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Odluka suda prvog stupnja odraz je pravilne primjene mjerodavnih odredbi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) koja obvezuje tuženika kao nepoštenog posjednika na plaćanje naknade za korištenje nekretnine tužitelja – stana u [adresa] u utuženom razdoblju od prosinca 2001. do prosinca 2002.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje sudske zaštite održanjem na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrv -16179/03 od 16. srpnja 2003. Tužitelj je prvotno pokrenuo ovršni postupak prijedlogom za ovrhu od 1. srpnja 2003. za naplatu neplaćene zakupnine iz 2001. i 2002. godine u pojedinim iznosima dospjelim tijekom 2002. temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga o neplaćenoj zakupnini. Povodom tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrv-16179/03 od 16. srpnja 2003., isti je sud rješenjem od 11. listopada 2004. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i odredio da se postupak nastavlja po pravilima kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U podnesku od 15. svibnja 2007. tužitelj je razjasnio da je s tuženikom kao zakupoprimcem prethodno imao zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa], međutim taj je ugovor 1998. ex lege raskinut odredbom čl. 35. st. 2. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" br. 91/96 i 124/97). Obzirom da je ugovor o zakupu kao pravna osnova tuženikovog posjedovanja predmetne nekretnine prestao po sili zakona 1998. godine, tužitelj je izmijenio činjeničnu osnovu svog potraživanja navodeći da ne potražuje zakupninu već da od tuženika potražuje utuženi iznos s naslova stjecanja bez osnove i upotrebe tuđe stvari u svoju korist u razdoblju prosinac 2001.-prosinac 2002., ostajući kod tužbenog zahtjeva za izdavanje platnog naloga.

6. Prvostupanjski je sud održao na snazi navedeni platni nalog, temeljem zaključka o ostvarenju pretpostavki za obvezu tuženika kao nepoštenog posjednika za isplatu naknade koristi od uporabe predmetnog stana tužitelja bez pravne osnove u utuženom razdoblju od prosinca 2001. do prosinca 2002. primjenom čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV)

7.1. Povodom žalbenih navoda tuženika vezanih za sadržaj vjerodostojne isprave na kojoj se temeljio platni nalog valja reći kako, iako je na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 2022. (Su-IV-33/2022-11) prihvaćeno pravno shvaćanje koje glasi: „U postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga tužitelj može nakon izdavanja platnog naloga preinačiti tužbu samo tako da na temelju iste činjenične i pravne osnove poveća tužbeni zahtjev ili istakne drugi zahtjev, uz već postojeći, iznad iznosa određenog platnim nalogom.“, to pravno shvaćanje nije ovdje primjenjivo, slijedom zaključaka iz odluke istog suda br. Rev-1169/2022-2 od 28. ožujka 2024.

7.2. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1169/2022-2 odgovoreno je na pravno pitanje koje je glasilo: "Predstavlja li promjena iz prvotnog traženja plaćanja zakupnine u traženje plaćanja naknade za korištenje temeljem uporabe tuđe stvari/stečenog bez osnove u istom novčanom iznosu preinaku tužbe ili se samo radi o promjeni pravne osnove i istom tužbenom zahtjevu tužitelja?" i to tako da navedena promjena iz prvotnog traženja plaćanja zakupnine u naknadu za korištenje nekretnine predstavlja samo promjenu pravne osnove zahtjeva, za koju prema odredbi čl. 186. st. 3. ZPP sud nije vezan.

7.3. Otklanjaju se žalbene tvrdnje kojima se tužbenom zahtjevu suprotstavlja pravo zadržanja ili retencije jer obveza naknade za upotrebu tuđe stvari ne ovisi o tome je li tuženik u utuženom razdoblju imao pravo zadržanja predmetne nekretnine po čl. 286. st. 1. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ” br. 29/78, 39/85, 46/85, 57/89 i „Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05, dalje ZOO/78). Uz odredbu čl. 286. st. 1. ZOO/78 kojoj je svrha osiguranje tražbine i po kojoj vjerovnik dospjelog potraživanja u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati ju dok mu ne bude isplaćeno potraživanje, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZV koje se odnose na založno pravo, kao što to propisuje čl. 297. st. 2. ZV. Prema odredbi čl. 322. st. 2. ZV založni je vjerovnik ovlašten rabiti zalog koji posjeduje i dati ga drugome na uporabu samo ako mu je to dopustio založni dužnik ili je to nužno da bi ispunjavao svoju dužnost čuvanja zaloga. Stoga i u slučaju da se utvrdi kako je tuženi imao pravo zadržanja dok mu ne bude isplaćeno potraživanje s osnove izvršenih ulaganja u nekretninu, on u utuženom razdoblju prostor nije zadržao već ga je upotrebljavao u svoju korist tako da na odlučne činjenice poštenja ili nepoštenja u posjedovanju ne utječe eventualno pravo zadržanja.

8.1. Polazeći od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 14. studenog 2013. (Su IV-127/13-8) po kojem su po pitanju naknade koristi od uporabe tuđe stvari očuvanog identiteta mjerodavne odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. i 6. ZV, u pogledu prava tužitelja kao vlasnika na naknadu za korištenje predmetne nekretnine od tuženika odlučno je poštenje odnosno nepoštenje tuženika jer prema odredbi čl. 164. st. 1. ZV pošteni korisnik nije dužan vlasniku dati naknadu, za razliku od nepoštenog koji je prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV dužan naknaditi koristi koje je imao za vrijeme nepoštenog posjedovanja.

8.2. Utvrđujući da je tuženik u utuženom razdoblju prosinac 2001. -prosinac 2002. bio u posjedu predmetne nekretnine znajući da ju koristi bez pravne osnove jer mu je prethodni ugovor o zakupu prestao po sili zakona 5. studenog 1998., prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako je tuženik u tom razdoblju bio nepošteni posjednik, u skladu s čl.18. st. 3. ZV.

9.1. Za odgovarajuću primjenu čl. 164. st. 1. ili čl. 165. st. 1. ZV odlučno je li i kada tužitelj kao vlasnik zahtijevao od tuženika kao posjednika predaju predmete nekretnine u posjed. Ovo stoga jer je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. ožujka 2009. (Su-IV-188/09-2) pod br. 3. zauzeto pravno shvaćanje po kojem vlasniku nekretnine pripada naknada zbog nemogućnosti korištenja nekretnine od podnošenja zahtjeva za vraćanje nekretnine u posjed.

9.3. Nadalje je na drugoj sjednici tog odjela od 1. ožujka 2021. (Su -IV-16/2021-5) zaključeno kako povodom zahtjeva za isplatu navedene naknade nije nužno istodobno zahtijevanje predaje te stvari u onim slučajevima u kojima je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari, s time da pošteni posjednik svakako postaje nepošten od onoga trenutka kada je primio tužbu za predaju u posjed stvari ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja te tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

9.4. Iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja, predmet kojega je zahtjev za naknadu za korištenje stana u razdoblju prosinac 2001. -prosinac 2002., proizlazi da je tužitelj na odgovarajući način pozvao tuženika na predaju stana dopisom od 9. lipnja 2004. (list 57 spisa). Međutim, bez obzira na okolnosti koje proizlaze iz stanja spisa, a te je činjenice utvrdio i prvostupanjski sud, u kojima je tuženik u utuženom razdoblju prosinac 2001.- prosinac 2002. vodio pregovore s tužiteljem o uvjetima prihvaćanja njegove ponude za usklađenje ugovora kao što je vidljivo iz sadržaja dopisa tužitelja od 21. ožujka 2000. i od 4. ožujka 2001. (list 63 i 65 spisa predmeta suda prvog stupnja), ipak je tuženik u razdoblju od prosinca 2001. do prosinca 2002. koristio predmetni stan tužitelja znajući da mu nakon ex lege raskida ugovora o zakupu ne pripada pravo na posjedovanje te nekretnine što u smislu čl. 18. st. 3. ZV čini njegov posjed nepoštenim i predstavlja temelj za primjenu čl. 165. st. 1. ZV.

10. Tuženik ne može s uspjehom osporavati visinu naknade za korištenje predmetne nekretnine tužitelja, koju je prvostupanjski sud utvrdio vještačenjem primjenom čl. 250. i čl. 260. st. 1., 2. i 3. ZPP, pri čemu su pravilnom primjenom čl. 302. st. 1. i .2. ZPP raspravljene i otklonjene primjedbe tuženika. Obzirom da tijekom postupka pred sudom prvog stupnja tuženik nije iznosio dokazne prijedloge kojima bi dokazivao osnovanost svojih prigovora na utvrđenu visinu naknade, njegovi se žalbeni navodi cijene neosnovanim.

11. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u stavku I izreke ove presude.

12. U stavku II izreke odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadnu troška sastava žalbe primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej