Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2940/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice-protutužene Osnovne škole Antuna Masle - Orašac OIB: 24938051422 iz Orašca, Lujaci 2, zastupane po ravnateljici LL i II- tužitelja-protutuženog Grada Dubrovnika OIB:21712494719 iz Dubrovnika, Pred dvorom 1, zastupanog po punomoćnicima TL, AL, BL, LLB i DL, protiv tuženika-protutužitelja ML OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Anti Kačiću, odvjetniku u Dubrovniku, radi iseljenja, utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama II-tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-634/2013 od 23. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-634/2013 od 23. ožujka 2026. u pobijanom dijelu iz stavka I, IV i VI izreke.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-634/2013 od 23. ožujka 2026. u pobijanom dijelu iz stavka II i VII izreke te iz stavka III izreke u odnosu na II-tužitelja i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-634/2013 od 23. ožujka 2026. naloženo je tuženiku-protutužitelju (dalje: tuženik) da I i II-tužiteljima-protutuženicima (dalje: I i II-tužitelji) preda u posjed slobodan od osoba i stvari stan na adresi [adresa] koji se nalazi u sklopu područne škole OŠ Antuna Masle Orašac na zk.č.br. zgr. 491 k. o. [katastarska općina] u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti I i II- tužiteljima na ime naknade štete ukupan iznos od 3.450,72 eura što je 132,72 eura mjesečno počevši od 15. rujna 2012. sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka od svakog 15. u mjesecima od rujna 2012. do listopada 2025. pa do isplate.
1.3. U stavku III izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa od 132,72 eura mjesečno od 15. studenog 2025. na dalje do predaje u posjed zajedno s kamatama do isplate.
1.4. Protutužbeni zahtjev za utvrđenje stjecanja prava vlasništva predmetnog stana i odgovarajućeg suvlasničkog dijela odbijen je kao u stavku IV izreke prvostupanjske presude.
1.5. Prihvaćen je eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.472,79 eura, kao u stavku V izreke prvostupanjske presude.
1.6. U stavku VI izreke presude suda prvog stupnja odbijen je dio eventualno kumuliranog zahtjeva u iznosu od 56.252,47 eura.
1.7. Tuženiku je naloženo da II-tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 106,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao u stavku VII izreke prvostupanjske presude.
2.1. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I, II, IV, VI i VII izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti i usvajanjem protutužbenog zahtjeva u skladu sa žalbenim navodima, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz uputu da se u ponovljenom postupku u cijelosti i pravilno utvrdi činjenično stanje te provede test razmjernosti u skladu s mjerodavnom sudskom praksom.
2.2. Žali se i II-tužitelj, koji žalbom osporava prvostupanjsku presudu u dijelu iz stavka III izreke. Poziva se na sve žalbene razloge s prijedlogom da se žalba usvoji i osporena odluka iz stavka III izreke preinači.
3.1. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
3.2. Žalba II-tužitelja je osnovana.
4.1. U presudi suda prvog stupnja ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) i to zbog proturječnosti same izreke osporene presude u dijelu iz stavka II I III izreke.
4.2. U ovom je postupku tužba podnesena 4. rujna 2013., u odnosu na koji se postupak primjenjuje odredba čl. 365. st. 2. ZPP onako kako je glasila prije izmjene učinjene odredbom čl. 61. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19, dalje: ZID ZPP/19), dakle po kojoj odredbi ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP.
5. U postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da je:
- II-tuženi vlasnik predmetne nekretnine ujedno s osnivačkim pravima nad I-tužiteljem kao školom
- tuženik je u posjedu predmetnog stana i odbio ga je predati po pozivu tužitelja
- tuženik je bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kao nastavnik povijesti i zemljopisa I-tužitelja od 23. rujna 1977.
- za vrijeme radnog odnosa tuženik je koristio predmetni stan u zgradi škole – I- tužitelja
- o dodjeli stana na korištenje tuženiku ne postoji pisana odluka već usmeno odobrenje tadašnjeg ravnatelja
- tuženiku je radni odnos prestao sporazumno i tuženik je umirovljen 31. kolovoza 2012.
- tužitelji su tužbom od 4. rujna 2013. podnijeli zahtjev za predaju predmetnog stana
6.1. Prvostupanjski je sud slijedom pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) prihvatio reivindikacijski tužbeni zahtjev nalažući tuženiku da I i II- tužiteljima preda u posjed predmetni stan kojeg koristi bez pravne osnove i ne dokazuje da ima kakvo pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje stana.
6.2. Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbe tuženika ne uočava se da bi u dijelu iz stavka I izreke te presude bile ostvarene bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP pa ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP na koju u tom dijelu neosnovano upore tuženik. Odluka o prihvaćanju reivindikacijskog zahtjeva iz stavka I Izreke osporene presude suda prvog stupnja razumljiva je, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa.
6.3. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud pravilnom provedbom testa razmjernosti otklonio tuženikovo pozivanje na pravo na dom.
6.4. Zaštita prava na dom iz čl. 8. st. 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija) odnosno iz čl. čl. 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje Ustav) nije apsolutna ni neupitna jer ograničenje toga prava mora zadovoljiti određene kriterije sadržane u tzv. testu razmjernosti, uzimajući u obzir da tuženik prigovor prava na dom suprotstavlja vlasničkom pravu tužiteljske strane. Predmetni vlasnički zahtjev za povrat stvari utemeljen je na mjerodavnim zakonskim odredbama čl. 161. st. 1. i 2. i čl. 162. st. 1. i 2. ZV a miješanje javne vlasti se smatra nužnim jer nije utvrđeno da bi se cilj mogao postići nekom blažom mjerom.
6.5. U okolnostima predmetnog slučaja, u kojem tuženik bespravno koristi predmetni stan u vlasništvu tužitelja koji ustraju na tvrdnjama o ugrožavanju mirnog uživanja vlasništva, proizlazi da zaštita tuženikovog prava na dom predstavlja prekomjerni teret za vlasnika nekretnine. Pravo na dom kao konvencijsko i ustavno načelo iz čl. 8. Konvencije i čl. 34. st. 1. Ustava ima primarno javnopravno značenje i prvenstveno se odnosi na postupanje javnopravnog tijela s posljedicom gubitka prava na dom. No u ovom se slučaju ne radi o konkurenciji postupanja javnopravnog tijela i mogućeg prava na dom već o konkurenciji dvaju privatnopravnih interesa tako da se pravo na dom cijeni i sa stajališta ograničenja vlasničkih ovlaštenja koja izviru iz Konvencijom i Ustavom zajamčenog prava vlasništva (čl. 1. Protokola I uz Konvenciju i čl. 48. st. 1. Ustava). U tim se okolnostima tuženikov prigovor prava na dom ne može s uspjehom suprotstaviti vlasničkom pravu tužitelja s pravom na mirno posjedovanje nekretnine, koje pravo iz tog vlasništva proizlazi. Ovo stoga jer je vlasnik predmetne nekretnine ovlašten posjedovati nekretninu i njome se koristiti te od toga svakog drugog isključiti, sukladno odredbi čl. 30. ZV.
6.6. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika u dijelu kojim se neosnovano osporava odluka iz stavka I izreke prvostupanjske presude i u tom dijelu primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
7.1. U odnosu na žalbom tuženika pobijanu odluku iz stavka II izreke uočava se da je u tom dijelu ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP.
7.2. Kada je odlučivao o kondemnatronom tužbenom zahtjevu za isplatu naknade za korištenje predmetnog stana kao u stavku II izreke prvostupanjske presude, prvostupanjski je sud naveo kako je tuženik dužan isplatiti tužiteljima ukupni iznos od 3.450,72 eura što je 132,72 eura mjesečno počevši od 15. rujna 2012. te je na pojedine mjesečne iznose u razdoblju od rujna 2012. do listopada 2025. dosudio zakonske zatezne kamate od svakog 15. u mjesecu do isplate.
7.3. Mjesečni iznosi od po 132,72 eura počevši od 15. rujna 2012. dostižu ukupno dosuđeni iznos od 3.450,72 eura nakon 26 mjeseci ili 15. listopada 2014. međutim odlukom iz stavka II izreke prvostupanjske presude obuhvaćeni su pojedinačni mjesečni iznosi sve do listopada 2025. Ukupni dosuđeni iznos od 3.450,72 eura u proturječju je s ukupnim zbrojem pojedinačnih mjesečnih iznosa s određenjem početka tijeka zakonskih zateznih kamata od svakog 15. dana u mjesecu za navedenih 158 mjeseci pa do isplate, koji zbroj iznosi 20.969,76 eura i kao takav je veći od ukupno dosuđenog iznosa od 3.450,72 eura.
7.4. Zbog navedenog proturječja u odluci iz stavka II izreke a time posljedično i iz stavka III izreke, prvostupanjska presuda ima takve nedostatke zbog kojih ju u dijelu iz stavka II i III izreke moguće ispitati a ujedno nije moguće ni primijeniti čl. 373.a ZPP. Stoga je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
8.1. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica a na tim je činjenicama utemeljio presudu u dijelu iz stavka IV izreke kojom je odbio kao neosnovan protutužbeni deklaratorni zahtjev za utvrđenje tuženikovog stjecanja prava vlasništva predmetnog stana dosjelošću.
8.2. Da bi ostvario pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, posjednik prema odredbi čl. 159. ZV treba bit samostalan posjednik. U okolnostima predmetnog slučaja, u kojem nije sporno da je tuženik predmetni stan koristio kao zaposlenik slijedom radnog odnosa s vlasnikom, tuženik se smatra nesamostalnim posjednikom stana u smislu čl. 11. st. 1. ZV. Stoga se presudni razlog neosnovanosti deklaratornog protutužbenog zahtjeva nalazi u nemogućnosti primjene odredba o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na one posjednike koji nisu samostalni u posjedovanju, kao što to tuženik nije bio jer je posjed stekao priznajući vlast svoga poslodavca.
8.3. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 2. ZPP u vezi čl. 11. i čl. 159. ZV odlučeno je kao u izreci ove presude.
9.1. Nakon što je temeljem čl. 164. st. 2. ZV s pravilnim utvrđenjem iz nalaza i mišljenja vještaka utvrdio vrijednost nužnih i korisnih troškova od 3.472,79 eura i isti iznos dosudio kao u stavku V izreke svoje presude protiv koje odluke žalba nije podnesena, prvostupanjski je sud pobijanom odlukom iz stavka VI izreke odbio preostali dio eventualno kumuliranog protutužbenog zahtjeva u iznosu od 56.252,47 eura.
9.2. Pravilnost prvostupanjske odluke iz stavka VI izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen preostali protutužbeni zahtjev za naknadu nužnih i korisnih troškova u iznosu od 56.252,47 eura žalbom tuženika nije dovedena u dvojbu. Tuženik u sadržaju svoje žalbe ne iznosi određene razloge osporavanja te odluke. Kada se uzme u obzir da je tuženik na ročištu od 4. studenog 2025. na kojem je zaključena glavna rasprava pred prvostupanjskom sudom izjavio kako nema primjedbe na vještačenje temeljem kojeg je utvrđena visina nužnih i korisnih troškova, onda se njegovi žalbeni navodi o izostanku kritičke ocjene nalaza vještaka ukazuju bespredmetnima.
9.3. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci presude.
10. O odluci iz stavka VII izreke prvostupanjske presude odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom čl. 166. st. 3. ZPP.
11. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud, uz razmatranje ostalih žalbenih navoda, otklonit nedostatak na koji je ukazano u svrhu donošenja zakonite i pravilne odluke o preostalom zahtjevu za naknadu za koristi od upotrebe tuđe stvari očuvanog identiteta, pri čemu bi valjalo uzeti u obzir i odredbu čl. 109. u vezi čl. 106. st. 2. i čl. 186. st. 1. ZPP s vraćanjem tužbe na ispravak uz upozorenje na posljedice a radi jasnog određenja zahtjeva tom dijelu.
U Zagrebu 21. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gabriela Topić Kordej
