Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3072/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FH iz [adresa], 21220, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Katura, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-3845/2025-22 od 24. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-3845/2025-22 od 24. travnja 2026. pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-3845/2025-22 od 24. travnja 2026. u pogledu odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 4.571,78 € te sudi:

1. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.571,78 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.051,28 € što u naravi predstavlja zakonske zatezne kamate koje na pojedinačne preplaćene iznose uključene u izračun preplate priznate po konverziji teku od dana svake pojedine preplate do dana izračuna konverzije, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.571,78 € uvećane za zakonske kamate po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora u ovoj fazi postupka je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o deviznoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i to za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što nit i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

6. U ovoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj (korisnik kredita / potrošač) i tuženik (kreditor / trgovac) zaključili 2. lipnja 2005. Ugovor o kreditu br. 9010572574 potvrđen 3. lipnja 2005. kod javnog bilježnika Slobodana Zlokića, iz Splita, pod brojem: Ou- 332/2005, a kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 140.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, na rok od 360 mjeseci za kupnju stambenog objekta pri čemu je početna ugovorena promjenljiva kamatna stopa iznosila 5,05% postotnih poena godišnje. Isto tako, nije sporno da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu broj 9010572574 od 18. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija kredita u eure – stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujan 2015. je 75.557,83 €, a pretplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 1.143,00 €, a koji iznos se sukladno čl. 19c st. 1. toč. 5. Zakona preračunava u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste Banke važeće na dan 30. rujna 2015. i iznosi 8.729,66 kn.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da u razdoblju do konverzije je tužitelj više platio na pojedinačne obroke 8.105,59 Eura i platio manje od predviđenog 6.864,71 Euro. Pod pretpostavkom da tužitelju pripadaju zatezne kamate na iznos pretplate koje je tuženik priznao prilikom konverzije kredita, uzevši u obzir neto iznos pretplate koja sadrži razdoblje više i manje plaćenog, zatezne kamate obračunate do dana 30.09.2015. iznose 233,90 €. Isto tako, pod pretpostavkom da tužitelju pripadaju zatezne kamate na svako pojedinačno više plaćeni iznos kojeg je banka iskazala u dokumentu Izračun konverzije kredita na dan 30.09.2015. zatezne kamate obračuna te do dana konverzije 30.09.2015. iznose 3.051,28 €. Naime, vještakinja je utvrdila da temeljem pojedinačnih iznosa pretplate priznate u konverziji prikazanih u tabeli A je dala izračun zateznih kamata po svakom ukupnom pretplaćenom mjesečnom iznosu po mjesecima i ukupno, prilikom kojeg izračuna su korištene odredbe Uredbe o visini stope zatezne kamate odredbi ZOO-a i Zakona o kamatama, te je u stupcu 7 tablice A izvršio izračun zateznih kamata i na iznose koji su pojedinačno više plaćeni, a u stupcu 9 zatezne kamate na netom preostali iznos kada se uzmu u obzir i razdoblja kada je tužitelj manje plaćao a koji iznos je iskazana kao ukupna pretplata po konverziji, te je u svom mišljenju utvrdila:

- da pod pretpostavkom da tužitelju pripadaju zatezne kamate na iznos pretplate koju je tuženik priznao tužitelju prilikom konverzije kredita, uzevši u obzir neto iznos priznate pretplate od 1.240,88 € obračunate do dana konverzije 30.09.2015. iznose 233,90 €;

- da pod pretpostavkom da tužitelju pripadaju zatezne kamate na svaki pojedinačno više plaćeni iznos zatezne kamate na, u konverziji uzete u obzir, pojedinačno više plaćene iznose od 8.105,59 € obračunate do dana konverzije 30.09.2015. iznose 3.051,28 €.

8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio, a u skladu sa uputom višeg suda, da potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c st.1.t.6 ZIDZPK nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo u skladu s Općim propisom iz članka 1111. stavak 1. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZIDZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO-a od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije, odnosno da potrošač koji je sklopio Dodatak ugovora o kreditu na temelju odredbi ZIDZPK/15 nakon sklapanja Dodatka ugovora po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više uplaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19. c u svezi članka 19.e ZIDZPK/15 (zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuitete).

9. Slijedom toga, prvostupanjski sud je, nakon što je tužitelj u podnesku od 05.03.2026. uredio tužbeni zahtjev kojim od tuženika potražuje na ime zatezne kamate koja na pojedinačne iznose uključene u iznos pretplate priznate po konverziji teče od dana svake pojedine pretplate do dana obračuna konverzije tako da potražuje 3.051,28 €, prihvatio tužbeni zahtjev jer tužitelj kao potrošač koji je sklopio Dodatak ugovora o kreditu (sporazum o konverziji kredita) iz članka 19.c stavak 1t.6 ZIDZPK, nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1 ZOO-a na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZIDZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO-a ("Narodne Novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 132/06,41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije te odlučuje kao u izreci pod točkom I.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o deviznoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i to za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. taj dio nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15 pa je u tom dijelu osnovan zahtjev tužitelja na temelju općeg propisa iz članka 1111. i članka 1115. ZOO.

12. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da zatezna kamata pod pretpostavkom da tužitelju pripadaju zatezne kamate na svaki pojedinačno više plaćeni iznos zatezne kamate na, u konverziji uzete u obzir, pojedinačno više plaćene iznose od 8.105,59 € obračunate do dana konverzije 30.09.2015. iznosi 3.051,28 €.

14. Dakle, potrošač, koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja Dodatka uz ugovor o kreditu, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZIDZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta).

15. Suprotno žalbenim navodima, dosuđene zatezne kamate ne odnose se na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu tekuću na pojedinačne mjesečne iznose konverzijske preplate odnosno zatezne kamate na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 586/2019 od 21. prosinca 2022.)

16. U odnosu na žalbene navode da je sud neosnovano dosudio navedenu isplatu kamata i to stoga jer Zakon o potrošačkom kreditiranju i to članak 19c jasno navodi i određuje način provođenja konverzije i pri tome određuje da se ne obračunavaju zakonske zatezne kamate, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani. Naime, ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF propisan člankom 1111. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U članku 19.c stavak 4. i 5. alineja 2. ZID ZPK/15 propisano je u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok u članku 19.e stavak 7. ZID ZPK/15 je propisano da učinak konverzije snosi vjerovnik i određuje se koje troškove konverzije snose potrošači tako da u odnosu na zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije ZID ZPK/15 ništa ne propisuje. Zbog toga primjenom odredbe članka 1100. i 1115. ZOO-a, a temeljem članka 4. stavak 2. ZZP/14 kojim je propisano da se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe ZOO-a ako posebnim zakonom iz stavka 1. tog članka ili ZZP/14 nije drugačije određeno, po ocjeni ovog suda postoji obveza tuženika na plaćanje nepodmirenih zateznih kamata na iznose plaćene s osnova ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu od dana plaćanja do dana konverzije 30. rujna 2015.

17. Kako je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao na ime zateznih kamata ukupan iznos od 3.051,28 €, takav iznos mu je pravilno dosudio prvostupanjski sud jer sud odlučuje unutar zahtjeva te je u tom dijelu žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP.

18. U pogledu odluke o parničnom trošku, valja reći da je u konkretnom slučaju potrebno odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

19. Naime, kako je predmet spora zaštita tužitelja kao potrošača i slabije ugovorne strane protiv tuženika kao jače strane u njihovim međusobnim odnosima, da je tužiteljev djelomični uspjeh u parnici (čak dosta manji jer je uspio samo u pogledu zateznih kamata i utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora) posljedica neustaljene sudske prakse pa je u skladu sa odredbom o troškovima i principima na kojima se temelje, svrsishodno, racionalno i pravedno u okolnostima konkretnog slučaja odstupiti od odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odlučiti da svaka stranka snosi svoje, uključujući i trošak žalbe tuženika i sudske pristojbe na žalbu. Tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogao biti svjestan da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe članka 154. stavka 2. ZPP jer tužbeni zahtjev tužitelja nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman. Svako drugačije tumačenje pravila o troškovima u okolnostima kao što su predmetne bilo bi suprotno ustavnom i konvencijskom pravu na pošteno suđenje, odnosno u dosegu ograničavanja prava potrošača da štiti svoja prava pred sudom, pa je primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III. izreke pobijane prvostupanjske presude s time, da je odlučeno sukladno odredbi članka 166. stavka 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom.

20. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I. izreke, a na osnovi odredbe članka 380. točke III. ZPP kao u točki II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić