Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2750/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po privremenom zastupniku Timonu Sakomanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnici AI iz [adresa], zaposlenici tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sesvetama - Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj P-238/2025-11 od 2. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama - Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj P-238/2025-11 od 2. travnja 2026.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena temeljem rješenja o ovrsi Ovr-3934/2019 od 8. siječnja 2020. kojom je određena ovrha protiv tužitelja na temelju Ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom, KLASA: 370-01/2005-01/2208, URBROJ: 251 14-21/204-06-2, solemniziranog pod poslovnim brojem OU-366/06 dana 13. ožujka 2006. kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba sa iskazanom potvrdom ovršnosti sa danom 16. veljače 2011, kao ovršne isprave, a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 273,37 €[1] /2.059,72 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 138,28 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 02. travnja 2026. na taj iznos, kao neosnovanim.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena ovrha na temelju Ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom, KLASA: 370-01/2005-01/2208, URBROJ: 251 14-21/204-06-2, solemniziranog pod poslovnim brojem OU-366/06 dana 13. ožujka 2006. kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba, iz razloga što je najamnina predmet koji uživa određenu zakonsku zaštitu prema Zakonu o najmu stanova jer se radi o zaštićenoj najamnini koja je izuzeta od ovrhe ili je barem podložna posebnim uvjetima u okviru ovrhe kako je to propisano u čl. 50. st. 1. točka 6. OZ.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuje tužitelj u žalbi.
7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno;
- da iz prijedloga za ovrhu temeljem ovršne isprave na novčanim sredstvima ovršenika proizlazi da je tuženik Grad Zagreb, kao ovrhovoditelj podnio protiv tužitelja EI, kao ovršenika prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave na novčanim sredstvima ovršenika 19. studenog 2019. te da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-3934/19 od 8. siječnja 2020. kojim rješenjem je odredio predloženu ovrhu pljenidbom i prijenosnom novčane tražbine radi naplate jer ovršenik nije dobrovoljno platio zaštićenu najamninu za razdoblje od srpnja 2017. pa do srpnja 2018.;
- da je ovrha određena na temelju Ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom, KLASA: 370-01/2005-01/2208, URBROJ: 251 14-21/204-06- 2, solemniziranog pod poslovnim brojem OU-366/06 dana 13. ožujka 2006. kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba sa iskazanom potvrdom ovršnosti sa danom 16. veljače 2011, kao ovršne isprave, a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 273,37 €/2.059,72 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama;
- da je tuženik sa tužiteljem kao ranijim stanarom-zaštićenom najmoprimcem temeljem odredbe čl. 31. st. 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98 i 66/98) zaključio ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme za zaštićenom najamninom koji ugovor je solemiziran 13. ožujka 2006. po poslovnim brojem OU- 366/06 kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba za stan u [adresa], IV kat, stan broj 14, površine 58,68 m2;
- da je čl. 3. ugovora o najmu ugovoreno da će najmoprimac za korištenje stana plaćati zaštićenu najamninu u iznosu od 2,36 kn/m2, a prema ispostavljenim uplatnicama najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec te tužitelj kao najmoprimac nije platio zaštićenu najamninu niti nakon dostavljenih opomena pa je pokrenut ovršni postupak radi prisilne naplate;
- da tužitelj u tužbi navodi da ovrha nije dopuštena iz razloga što je najamnina predmet koji uživa određenu zakonsku zaštitu prema Zakonu o najmu stanova jer se radi o zaštićenoj najamnini koja je izuzeta od ovrhe ili je barem podložna posebnim uvjetima u okviru ovrhe kako je to propisano u čl. 50. st. 1. točka 6. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ).
8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 6. OZ-a iz razloga što se ovrha provodi na novčanoj tražbini, a ne na zaštićenoj najamnini kao što to tužitelj tijekom postupka pokušava dokazati jer da je ovršni postupak pokrenut iz razloga što zaštićena najamnina nije plaćana, ali se ovrha provodi na novčanoj tražbini tako da prvostupanjski sud nije provodio nikakav test razmjernosti jer osnovano tuženik navodi da se u konkretnom slučaju ne traži iseljenje tužitelja iz stana za koji treba plaćati zaštićenu najamninu pa da bi tužitelj eventualno mogao isticati pravo na dom. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da su i osobe koje su u kategoriji zaštićenih najmoprimaca dužne plaćati najamninu za korištenje stana te se u slučaju iseljenja ne bi mogle pozivati na svoje pravo na dom ukoliko ne bi izvršavale svoju obvezu i uredno plaćale mjesečnu najamninu. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju ovrha nije određena na predmetu koji prema odredbi čl. 4. OZ-a ne može biti predmet ovrhe pa nije ispunjen uvjet iz čl. 51. st. 1. t. 6. OZ tako da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan kao pod točkom I. izreke.
9. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za proglašenje nedopuštenom ovrhe.
10. Prema odredbi čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ, ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena.
11. Međutim, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, nije ispunjen uvjet iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 6. OZ-a iz razloga što se ovrha provodi na novčanoj tražbini, a ne na zaštićenoj najamnini jer je ovršni postupak pokrenut iz razloga što zaštićena najamnina nije plaćana, a ovrha se provodi na novčanoj tražbini.
12. U takvoj situaciji osobito u pogledu navoda o potrebi provođenja testa razmjernosti, valja reći da se u konkretnom slučaju radi o ovrsi radi naplate novčane tražbine – zaštićene najamnine – i to provedbom na novčanim sredstvima tužitelja, a ne na stanu niti na pravu stanovanja pa kako se ne radi o postupku iseljenja niti o mjeri kojom bi se zadiralo u pravo na dom, ne proizlazi obveza primjene testa razmjernosti kakav se primjenjuje u slučajevima prisilnog iseljenja jer status zaštićenog najmoprimca sam po sebi ne isključuje obvezu plaćanja najamnine niti predstavlja zapreku za provedbu ovrhe radi naplate dospjele i neplaćene novčane tražbine.
13. U tom smislu neosnovani su i žalbeni navodi da načelo razmjernosti u ovršnom postupku nije ograničeno na situacije iseljenja i da je sukladno OZ-u, ovršni sud dužan osigurati da se ovrha provodi na način koji je za ovršenika što manje opterećujući, ali ipak primjeren za ostvarenje tražbine ovrhovoditelja.
14. Naime, u konkretnom slučaju radi se o ovrsi na novčanim sredstvima i takav način je primjeren za ostvarenje tražbine ovrhovoditelja jer pravo tužitelja ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje, nego podrazumijeva i obveze, i to prije svega obveze plaćanja režija koje terete stan, kao i obvezu plaćanja naknade za korištenje stana vlasniku, tako da bi u konkretnom slučaju kada tužitelj stanuje u stanu, a da pritom u ostvarivanju tog svog prava vlasniku uopće ne plaćaju niti naknadu za korištenje niti režijske troškove, značilo bi nametnuti prekomjerno veliki teret jer se u obveznopravnom odnosu koji postoji među strankama, a koji bi uključivao pravo tužitelja da koristi stan kao svoj dom, očekuje savjesno ponašanje koje je nesporno izostalo.
15. Stoga, suprotno žalbenim navodima, status zaštićenog najmoprimca daje tužitelju pravo na plaćanje zaštićene najamnine, ali ne isključuje obvezu njezina plaćanja, niti postoji pravna osnova za korištenje nekretnine bez naknade pozivanjem na načelo razmjernosti.
16. Odluka o troškovima parničnog postupka, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a) budući da je tužitelj izgubio spor u cijelosti, slijedom čega ne postoji obveza tuženika na snašanje parničnog troška.
17. U odnosu na žalbene navode da u situaciji kada privremenog zastupnika postavi nadležan sud za potrebe postupka i zaštite stranke, privremenom zastupniku pripada nagrada iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, valja reći da navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke u ovom predmetu budući da zahtjev za naknadu troškova postupka nije bio niti upravljen prema Republici Hrvatskoj odnosno državnom proračunu kako to jasno proizlazi iz priležećeg troškovnika na listu 48 spisa pa nije bilo niti osnove za odlučivanje o tome, a niti da je Republika Hrvatska u obvezi naknaditi troškove privremenog zastupnika.
18. Stoga, kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.
19. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 21. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Josip Grubišić
