Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-417/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice NR iz [adresa], ĆR, Republika Slovačka, 2. tužiteljice JR iz [adresa], Republika Slovačka i 3. tužiteljice ZR iz [adresa], Republika Slovačka, koje zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Špehar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-688/2025-93 od 20. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 688/2025-93 od 20. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je naloženo tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje isplatiti, s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika 1. tužiteljici LR svotu od 16.000,00 eura, 2. tužiteljici SR Sudovoj svotu od 16.000,00 eura i 3. tužiteljici DR svotu od 8.000,00 eura, sve sa zateznom kamatom od 5% godišnje tekućom od 20. studenog 2025. pa do isplate te u dijelu pod točkom II izreke za svotu parničnog troška od 28.462,19 eura.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-688/2025-93 od 20. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke za svotu od 13.862,63 eura u odnosu na 1. tužiteljicu VR, 13.862,63 eura u odnosu na 2. tužiteljicu JR te 6.931,32 eura u odnosu na 3. tužiteljicu GR, sve sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2009. do isplate, za zatezne kamate u odnosu na 1. tužiteljicu VR na svotu od 16.000,00 eura, u odnosu na 2. tužiteljicu JR na svotu od 16.000,00 eura te 8.000,00 eura u odnosu na 3. tužiteljicu GR tekuće od 30. ožujka 2009. pa do 20. studenog 2025 . kao i u dijelu pod točkom II izreke za parnični trošak od 25.003,92 eura i sudi:

Odbija se 1. tužiteljica FR sa dijelom tužbenog zahtjeva u svoti od 13.862,63 eura, 2. tužiteljica JR sa dijelom tužbenog zahtjeva u svoti od 13.862,00 eura i 3. tužiteljica MR sa dijelom tužbenog zahtjeva u svoti od 6.931,32 eura sve sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2009. pa do isplate, zahtjevom za isplatu zateznih kamata na svotu od 16.000,00 eura za 1. tužiteljicu VR, na svotu od 16.000,00 eura za 2. tužiteljicu JR i 8.000,00 eura za 3. tužiteljicu GR u razdoblju od 30. ožujka 2009. pa do 20. studenog 2025 . te sa zahtjevom za naknadu parničnog troška od 25.003,92 eura.

III Nalaže se 1. tužiteljici LR, 2. tužiteljici SR i 3. tužiteljici DR naknaditi tuženiku Hrvatski ured za osiguranje trošak žalbe u svoti od 1.419,84 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I./ Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d., [adresa], 10 000 Zagreb, OIB:38922958547, da isplati s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika I-tužiteljici BR iz [adresa], R. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 29.862,63 EUR, II-tužiteljici ŽR iz [adresa], R. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 29.862,63 EUR, Ill-tužiteljici HR iz [adresa], Republika Slovačka OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 14.931,32 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 5% godišnje počev od 30. ožujka 2009. do isplate, a sve to sukladno č. 517 st.1 i st. 2,. Građanskog zakonika u svezi s uredbom Vlade broj 87/1995 Zb Republike Slovačke., a u roku od 15 dana.

II./ Odbijaju se tužiteljice sa dijelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos štete i to I-tužiteljica ĐR iz [adresa], Trieda SNP, R. Slovačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] na iznos od 29.862,63 EUR počev od 05. veljače 2009. do 29. ožujka 2009., II-tužiteljica ŽR iz [adresa], R. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na iznos od 29.862,63 EUR počev od 05. veljače 2009. do **.**.2009. te Ntužiteljica HR iz [adresa], Republika Slovačka OIB: [osobni identifikacijski broj] na iznos od 14.931,32 EUR počev od 05. veljače 2009. do 29. ožujka 2009., a i nadalje po stopi do 31. srpnja 2015. određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodi5te, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku da tužiteljicama naknaditi troškove parničnog postupka od 53.466,11 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2025. pa do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope u tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve to u roku od 15 dana.

III. / Nalaže se tužiteljicama da naknade tuženiku troškove parničnog postupka od 66,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2025. pa do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope u tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I izreke te u dijelu pod točkom II izreke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 9. rujna 2025. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev 1., 2. i 3. tužiteljica (dalje: tužiteljice) za naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenih duševnih boli uslijed smrti majke 1. i 2. tužiteljica te bake 3. tužiteljice, poginule **.**.2008. u prometnoj nesreći na zapadnom kolničkom traku autoceste A1, područje [adresa] , u koju nesreću je bilo uključeno samo jedno vozilo i to autobus registriran u Republici [adresa] gdje je prednica tužiteljica, sa prebivalištem u Republici [adresa] bila putnica

7. Budući da između stranaka nije sporna aktivna legitimacija tužiteljica te pasivna legitimacija tuženika i njegova odgovornost u odnosu na prometnu nesreću u kojoj je sudjelovalo vozilo stranih registarskih oznaka osigurano kod inozemnog osiguravajućeg društva kao i uzročna veza između ovog štetnog događaja koji je nastupio na teritoriju Republike Hrvatske i smrti prednice tužiteljica, prvostupanjski sud odluku donosi primjenjujući mjerodavno pravo Slovačke Republike primjenom odredbe čl. 4. st. 1.a podstavak 2. Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode od 4. svibnja 1971. ("Narodne novine" MU br. 4/94 – dalje: Haška konvencija) gdje je predviđena iznimka od pravila o mjerodavnom pravu države na teritoriju koje se dogodila prometna nesreća iz čl. 3. Haške konvencije i to u slučaju kakav je ovdje, ako je samo jedno vozilo sudjelovalo u prometnoj nesreći a registrirano je u nekoj drugoj državi tako, da se unutarnje pravo države registracije vozila primjenjuje na odgovornost prema oštećenicima ako se njihovo redovno boravište nalazi u nekoj drugoj državi, osim one na teritoriju koje se dogodila prometna nesreća.

8. Potom, s obzirom na praksu Vrhovnog suda Slovačke Republike sukladno odredbi čl. 4. st. 1. Zakona br. 381/201 ocjenjuje kako tužiteljicama pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti bliskog člana obitelji te nakon provedbe dokaza saslušanjem 1. i 3. tužiteljica a imajući na umu mjerodavnu sudsku praksu Slovačke Republike, sadržanu u odredbi čl. 449. Slovačkog civilnog zakona i presudama Slovačke Republike, prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti i dosuđuje 1. i 2. tužiteljicama novčanu naknadu neimovinske štete u svoti od 29.862,63 eura a 3. tužiteljici u svoti od 14.931,32 eura, sve sa kamatama tekućim od 30. ožujka 2009. pa do isplate po stopi od 5% godišnje.

9. Budući da je slovački Vrhovni sud u odluci br. 6 MCdo/1/2016 od 31. srpnja 2017. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem šteta uključuje i neimovinsku štetu čija naknada pripada bliskim osobama smrtno stradalih osoba u prometnim nesrećama i to zbog građanskopravne odgovornosti za povredu prava na privatni i obiteljski život , ovaj sud prihvaća osnovu zahtjeva za naknadu neimovinske štete koju su pretrpjele 1. i 2. tužiteljice zbog smrti majke te 3. tužiteljica zbog smrti bake , što sve tuženik na ročištu održanom 11. svibnja 2011., kao niti u žalbi ne osporava.

10. Sukladno iskazima 1. i 3. tužiteljica na koje nije bilo nikakvih primjedbi pok. AR pomagala je u odgoju 3. tužiteljice koja je sa bakom bila emotivno vezana jer je većinu svog vremena provodila s njom i ona se o 3. tužiteljici brinula i pomagala u školskim obvezama dok su 1. i 2. tužiteljice njezine kćeri koje su odrasle osobe i više nisu bile ovisne o svojoj majci, vodeći računa o dostavljenim presudama Okružnog i Županijskih sudova u Slovačkoj Republici te presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev-3160/2019-5 od 22. listopada 2024., opravdano je dosuditi novčanu naknadu neimovinske štete i to 1. i 2. tužiteljicama u svoti od 16.000,00 eura a 3. tužiteljici u svoti od 8.000,00 eura.

11. Ovo stoga, što za tužiteljice predmetni slučaj smrti člana uže obitelji predstavlja bol izazvanu samim saznanjem za smrt, koja bol je u odnosu na ovaj iznenadni i neočekivani događaj velika a cijeneći i sve kasnije boli koje djeca (odrasla i samostalna) i unuka trpe zbog gubitka majke odnosno, bake u vidu ljubavi, njege i pažnje koju bi međusobno pružali jedan drugome.

12. Donoseći odluku o početku tijeka zateznih kamata, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo Slovačke Republike budući da iz priloženih odluka Okružnog suda i županijskih sudova proizlazi kako za neimovinsku štetu tužiteljima ne pripada pravo na zatezne kamate sve do dospijeća novčane obveze sukladno paragrafu 517. st. 2. Slovačkog građanskog zakonika prema kojem vjerovnik ima pravo na zatezne kamate od kada je dužnik u zakašnjenju sa ispunjenjem novčane obveze i njegovom paragrafu 13. prema kojemu je presuda, gdje se dosuđuje novčana naknada konstitutivne naravi i prije pravomoćnosti te odluke ne postoji novčana tražbina koja bi mogla biti dospjela te se zatezne kamate za razdoblje prije toga ne mogu priznati jer kod naknade neimovinske štete za razdoblje prije nastanka novčane obveze utvrđene odlukom suda , ne pripada pravo na zatezne kamate.

13. To je moguće utvrditi iz odluka na koje upućuje prvostupanjski sud s time da u odluci Okružnog suda u Žilini od 18. listopada 2021. (list 826-838) u odnosu na neimovinsku štetu tužiteljima nije priznato pravo na zatezne kamate već je to pravo priznato samo glede troškova pogreba od 867,47 eura što se dakle ne odnosi na neimovinsku štetu kakva šteta je predmet ovog prijepora.

14. Kako međutim tuženik u žalbi ukazuje da kamate teku od donošenja prvostupanjske odluke, slijedom svega iznijetog je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana u pobijanom dijelu pod točkom I izreke gdje je naloženo tuženiku isplatiti s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika 1. tužiteljici 16.000,00 eura, 2. tužiteljici SR 16.000,00 eura i 3. tužiteljici 8.000,00 eura sve sa zateznom kamatom od 5% godišnje tekućoj od 20. studenog 2025. pa do isplate.

15. Naime, iako je prvostupanjski sud pogrešno označio kamatnu stopu budući da se u Slovačkoj zakonska zatezna kamata dosuđuje u visini referentne kamatne stope Europske središnje banke uvećane za 5 postotnih bodova sukladno odredbi čl. 517. st. 2. Građanskog zakona prema kojoj, prema Uredbi br. 87/1995 zatezna kamata iznosi 5 postotnih poena više od osnovne stope Europske središnje banke na prvi dan neispunjenja obveze plaćanja duga, odluka ovoga suda ne može ići na štetu žalitelja pa je usprkos pogrešnoj primjeni materijalnog prava, odlučeno kao u izreci glede visine kamatne stope .

16. Primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP je pak preinačena prvostupanjska presuda za svotu od 13.862,63 eura u odnosu na 1. tužiteljicu, 13.862,63 eura u odnosu na 2. tužiteljicu te 6.931,32 eura u odnosu na 3. tužiteljicu GR sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2009. do isplate te za zatezne kamate na dosuđene svote tekuće od 30. ožujka 2009. pa do 20. studenog 2025., sa kojim dijelom tužbenog zahtjeva su tužiteljice odbijene.

17. Odluka o parničnom trošku se sada osniva na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP te čl. 155. ZPP a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa).

18. Prvostupanjski sud je tužiteljicama pravilno obredio nagradu za troškove pristupa na pojedinačno označena ročišta i podneske u ukupnoj svoti od 13.000,00 eura uz trošak PDV-a od 3.250,00 eura, troškove pristupa na ročište i podneske u daljnjoj svoti od 26.878,00 eura uz trošak poreza od 6.719,50 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu (557,43 eura), sudske pristojbe na presudu (557,43 eura) te trošak pristojbe na reviziju (1.000,00 eura) kao i trošak prevođenja isprava na hrvatski jezik (9 autorskih kartica teksta) od 1.238,30 eura ili ukupno u svoti od 53.200,36 eura.

19. Kako je, imajući na umu da su sa osnovom zahtjeva uspjele u omjeru od 100% te u visini od 53% (153% : 2 = 76,5%) a tuženik u omjeru od 46% (46:2=23%) razmjerni uspjeh stranaka u ovoj parnici je 53,5% pa je tužiteljicama priznat parnični trošak u svoti od 28.462,19 eura te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke prvostupanjske presude tako, da je za svotu od 25.003,92 eura odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška tužiteljica dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP za svotu od 28.462,19 eura odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku za svotu od 28.462,19 eura.

20. Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe (Tbr. 10.1. Tarife), poreza i pristojbe na žalbu od ukupno 3.086,60 eura sa kojom parničnom radnjom je uspio u omjeru od 46% pa mu je obređen trošak ove parnične radnje u visini od 1.419,84 eura (čl. 166. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis