Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2108/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Renate Đaković Vranković članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja-protutuženika TZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Auf der Beun 16, Frankfurt am Mein, 2. tužiteljice-protutužene DZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tužiteljice-protužene KZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv 1. tuženice GZ, pok. OZ, iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku, 2. tuženica LZ, pok. OZ, iz [adresa], 3. tuženika-protutužitelja SZ iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku, 4. tuženika- protutužitelja PZ, iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku, 5. tuženice FZ, pok. OZ, i 6. tuženica ŽZ, obje nepoznatog boravišta, zastupane po privremenom zastupniku Željku Kneževiću, odvjetniku u Dubrovniku, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi 3. i 4. tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-434/2025 od 26. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 3. tuženika-protutužitelja SZ i 4. tuženika- protutužitelja PZ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-434/2025 od 26. veljače 2026., u odnosu na ove tuženike.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

I. Utvrđuje se da su tužitelji 1.TZ, za 29/72, 2. DZ za 17/72 i 3.KZ za 26/72 vlasnici 14/20 dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica]. z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa su tuženici 3.SZ, 4.PZ, 5.FZ pok OZ, 6. ŽZ, dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja ĐZ za 29/72, DZ za 17/72 i KZ za 26/72 na 14/20 dijela nekretnine uz istovremeno brisanje svoga vlasničkog prava sa istih nekretnina, temeljem ove presude, u roku od 15 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika OZ i MZ koji glasi: „Dužna je tužiteljica-protutužena RZ. MZ predati tuženicima – protutužiteljima HZ i ZZ slobodnu od svojih osoba i stvari čest. zem. [katastarska čestica]. K. o. [katastarska općina] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe". Posl.br. P-434/2025 III. Nalaže se tuženicima 3,4,5,6 naknaditi tužiteljima 1-3 na ime parničnih troškova iznos od 4.431,06 eura, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli 3. i 4. tuženici-protutužitelji iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe, uz naknadu parničnog troška ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu: tužitelji) za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama čest. zem. [katastarska čestica] u.ul. 157 k. o. [katastarska općina] temeljem dosjelosti i protutužbeni zahtjev 3. i 4. tuženika-protutužitelja (dalje u tekstu: tuženici) za predaju u posjed nekretnina koja je predmet spora.

4. Osnovanost svoga zahtjeva tužitelji temelje na tvrdnji da su zajedno sa svojim prednicima više od 60 godina u samostalnom nesmetanom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, dok 3. i 4. tuženici protutužbenim zahtjevom traže predaju u posjed spornih nekretnina za koju tvrde da ih tužitelji drže bez pravne osnove.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti , pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju žalite lji. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Nije stoga u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 8., 220. i 221.a ZPP, na koju sadržajno u žalbi ukazuju žalitelji, a preuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da su tužitelji zakonski nasljednici iza pok. RZ (prvotne tužiteljice), koja je umrla tijekom postupka;

- da su tuženici u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine i to AZ u 3/20 dijela, ĆZ u 3/20 dijela, ČZ u 3/20 dijela, ŽZ u 1/20 dijela, SZ u 5/20 dijela i PZ u 5/20 dijela;

- da iz podataka Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Dubrovnik proizlazi da je od osnivanja 1904. godine bio evidentiran JZ“, zatim je od 1939 godine evidentirana UZ, ud. OZ, od 1951. CZ, pok. T u ½ dijela, a NZ, pok. MZ u ½ dijela, a od 1969. godine evidentiran je ŠZ;

- da iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŠZ, poslovni broj O-1513/2016-30 proizlazi da je sporna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navedena kao njegova ostavinska imovina, te da su tužitelji njegovi zakonski nasljednici;

- da je očevidom na licu mjesta i provedenim geodetskim vještačenjem utvrđeno da sporna nekretnina predstavlja uređeni i obrađivani vinograd.

8. Polazeći od utvrđenja da je stric tužitelja pok. ŠZ od 1969. upisan u katastru kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je najkasnije od tada bio u poštenom, samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine, a nakon njegove smrti posjed je nastavio njegov brat pok. EZ (otac tužitelja) sa suprugom IZ, čiji nasljednici su tužitelji, i da je 1. tužitelj predmetnu nekretninu 2012. dao u zakup VZ, te da su tužitelji i njihovi prednici osnovano vjerovali da im pripada pravo na samostalan posjed predmetne nekretnine, jer im nitko od tuženika i njihovih pravnih prednika sve do podnošenja protutužbe u ovom predmetu nije osporavao pravo na posjed, prvostupanjski sud zaključuje da je posjed tužitelja istinit i pošten i da je trajao zakonom određeno vrijeme, te je primjenom paragrafa 1470. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) i čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53 /91, 9/92, 77/92 – dalje: ZOVO), a u vezi čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV) i čl. 159. st. 1. i 3. ZV, utvrdio da su na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te je prihvatio tužbeni zahtjev. Slijedom utvrđenja da su tužitelji vlasnici predmetne nekretnine, sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika za predaju u posjed sporne nekretnine.

9. Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona presuđuju se prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

10. Kako tužitelji u činjeničnim navodima tužbe tvrde da su zajedno sa svojim prednicima u posjedu sporne nekretnine preko 60 godina, to je pravni odnos stranka riješiti kroz pravna pravila austrijskog Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koja su se primjenjivala na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ" broj 86/46 - pročišćeni tekst), do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine" broj 53/91, 91/92 - dalje: ZOVO), zatim po ZOVO-u, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., i konačno po odredbama važećeg ZV.

11. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ (i sudskoj praksi) za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 godina („izvanredna“ dosjelost) nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u odredbama čl. 28. ZOVO-a, te je i sada propisano u članku 159. ZV.

12. Odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed i trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme. Poštenje posjeda se pretpostavlja. Pritom nije nužno da posjed bude i zakonit.

13. Sukladno odredbi članka 28. st. 2. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću tijekom deset godina, a prema odredbi st. 4. istog članka savjesni posjednik stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. st. 2. ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

14. Na temelju odredbe čl. 159. st. 1. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom čl. 159. st. 2. propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda, dok je st. 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda.

15. Tuženici u žalbi navode da tužitelji nisu dokazali samostalan, neprekidan i pošten posjed nekretnine od najmanje 1969. godine, da kontinuitet posjeda nije održan time što 1. tužitelj tvrdi da je nekretninu 2012. dao u zakup BZ, jer ugovor o zakupu nije dostavio u spis, da je sporna nekretnina desetljećima bila neobrađivana livada, i da sama činjenica da je prednik tužitelja ŠZ od 1969. godine upisan kao posjednik u katastru nije dovoljan dokaz faktične vlasti na nekretnini.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju materijalnih i personalnih pravilno utvrdio da je stric tužitelja pok. TB od 1969. evidentiran u katastru kao posjednik predmetne nekretnine, a iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka DB i KB je utvrdio da su pok. ŠZ i njegov brat EZ, koji je otac tužitelja, od sedamdesetih godina prošlog stoljeća obrađivali spornu nekretninu, te ju samostalno i neprekidno posjedovali, a nakon smrti pok. ŠZ, koji nije bio u braku, posjed su nastavili roditelji tužitelja NZ i RZ, koje su naslijediti tužitelji kao njihovi zakonski nasljednici, dok je 1. tužitelj 2012. nekretninu dao u zakup VZ na kojoj je on posadio i obrađivao vinograd.

17. Polazeći stoga od prednje citiranih odredbi materijalnog prava i činjeničnih utvrđenja iz kojih proizlazi da pošteni i samostalan posjed tužitelja i njihova prednika traje barem od 1969 godine, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su predmet spora temeljem dosjelosti.

18. Posljedično utvrđenju da su tužitelji stekli vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću, pravilno je odbijen protutužbeni zahtjev za predaju predmetne nekretnine u posjed tuženicima.

19. Odluka o troškovima pravilno se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

20. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu 3. i 4. tuženika-protutužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na ove tuženike.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš