Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5158/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Renate Đaković Vranković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JD, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene OD, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Damir Katić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-483/2021-56 od 9. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-483/2021-56 od 9. srpnja 2024., u pobijanom dijelu toč. I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. II., IV. i V. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 9.206,97 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže razvrstane u toč. I. izreke. Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 62.259,60 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže razvrstane u toč. II. izreke, kao neosnovan. Odbijen je kao neosnovan prigovor prijeboja tužene za utvrđenje da na dan 15.3.2023. postoji tražbina tužitelja prema tuženoj u iznosu od 70.867,23 EUR i da se tražbina iz toč. I. izreke pobijane presude i tražbina tužene utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. lipnja 2017., poslovni broj P-2482/11 u iznosu od 66.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom od 8. veljače 2007. do isplate i iznosa od 5.225,96 EUR/39.375,00 kn sa zateznim kamatama od 8. lipnja 2017. do isplate, prebijaju za iznos od 70.867,23 EUR/533.947,15 kn (toč. III. izreke). Naloženo je tuženoj naknaditi parnične troškove sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate (toč. IV. izreke). Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. V. izreke).

2. Protiv toč. I., III., IV. i V. izreke prvostupanjske presude i protiv raspravnog rješenja od 25. lipnja 2024., kojim je dopuštena preinaka tužbe, žalbu je podnijela tužena iz žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda u tom pobijanom dijelu preinači ili ukine uz naknadu parničnih troškova i troškova žalbe.

3. Tužitelj istu prvostupanjsku presudu žalbom pobija pod toč. II. i IV., te dijela toč. V. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška iz svih žalbenih razloga, uz prijedlog da se presuda u tom pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu parničnog troška i troškova žalbe sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tužene i predlaže njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu, a prihvatiti njegovu žalbu uz naknadu troškova toga odgovora.

5. Žalba tuženice je djelomično osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen prema tuženoj za isplatu novčane naknade zbog nemogućnosti iznajmljivanja stana koji je u njegovu suvlasništvu u ½ dijela u razdoblju od 8.5.2007. do 30.6.2022., u visini najamnine koju je u tom razdoblju mogao ostvarivati davanjem stana u najam, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. I. izreke) nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupak iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, jer je izreka presude u tom dijelu jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a obrazloženje u odnosu na taj dio odluke sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, i presuda se u tom dijelu može ispitati.

8. Dosuđenjem mjesečnih iznos od 184,62 EUR sa zateznim kamatama od 9. veljače 2019. do isplate i iznosa od 184,62 EUR sa zateznim kamatama od 9. ožujka 2019. do isplate, nije prekoračen tužbeni zahtjev za ukupni iznos od 224,18 EUR, kako to pogrešno smatra tuženica i nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, jer su ovi mjesečni iznosi najamnine dosuđeni počevši od 6. veljače 2019., dakle riječ je o iznosima mjesečne najamnine koji se odnose na tekući mjesec dakle za veljaču i ožujak 2019. godine, a ne na prethodne mjesece, time da mjesečni iznosi najamnine dospijevaju najkasnije do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec.

9. Isto tako, neosnovano tuženica žalbom pobija raspravno rješenje od 25. lipnja 2024., kojim je dopuštena preinaka tužbe tužitelja, jer je preinaka učinjena nakon provedenog financijskog vještačenja i njegove dopune, te je riječ o iznimci iz odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, prema kojoj je tužitelj ovlašten preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a što je ovdje slučaj, jer tužitelj prije provođenja financijskog vještačenja i njegove dopune nije mogao određeno postaviti svoj zahtjev.

10. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da su tužitelj i njegova supruga AD (sada ĆD) suvlasnici stana upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u ½ dijela, te da su 19. siječnja 2007. zaključili sa tuženom Ugovor o kupoprodaji, kojim su joj prodali svoj stan i spremište u stambenoj zgradi u [adresa], za iznos kupoprodajne cijene od 66.000,00 EUR koji im je ista isplatila;

- da je po tužbi tužiteljice OD protiv tuženika FD i SD predmetni Ugovor o kupoprodaji raskinut pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2482/2011 od 8. lipnja 2017., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž-884/2017 od 6. veljače 2019., i to zbog materijalnih i pravnih nedostataka, te je naloženo tuženicima JD i SD da tužiteljici OD vrate isplaćeni iznos kupoprodajne cijene od 66.000,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2007. do isplate;

- da je OD (ovdje tužena) kao ovrhovoditeljica temeljem navedene pravomoćne presude poslovni broj P-2482/2011 od 8. lipnja 2017., vodila ovršni postupak protiv ovršenika JD (ovdje tužitelja) pod poslovnim brojem Ovr- 202/2020 radi naplate potraživanja iz navedene pravomoćne presude u kojemu je mogla zahtijevati naplatu samo ½ presuđenog iznosa, odnosno iznosa od 33.000,00 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i parničnim troškovima, jer obveza njega i bivše supruge nije bila solidarna, i da je u tom postupku ovršenik JD navedeni iznos podmirio;

- da je tužena do trenutka pravomoćnosti presude poslovni broj P-2482/2011 6. veljače 2019., bila savjesni posjednik stana, jer je uz dozvolu i pristanak tužitelja i temeljem ugovora o kupoprodaji stupila u posjed toga stana 8.5.2007., a iz stana iselila 21. ožujka 2023. (zapisnik o primopredaji stana);

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da mjesečna najamnina za predmetni stan u utuženom razdoblju od 8.2.2007. do 30.6.2022. iznosi ukupno 62.805,83 EUR;

- da je prigovor radi prijeboja neosnovan, jer je tužitelj u cijelosti podmirio svoje potraživanje iz ovršne isprave u ovršnom predmetu Ovr-202/2020;

- da je tužba podnesena 21. rujna 2021., te da je osnovan prigovor tužene da je potraživanje tužitelja koje se odnosi na razdoblje od 9. veljače 2007. do zaključno 9. rujna 2016. u zastari, jer je utuženo izvan općeg zastarnog roka od 5 godina.

11. Uz obrazloženje da je tužena danom pravomoćnosti prvostupanjske presude poslovni broj P-2482/2011 6. veljače 2019., kojom je raskinut Ugovor o kupoprodaji spornog stana prestala biti savjesni posjednik, prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelju pripada pravo na isplatu naknade zbog nemogućnosti davanja stana u najam i ostvarivanja mjesečne najamnine koji su utvrđeni financijskim vještačenjem, i to u razdoblju od 6. veljače 2019. do zaključno 21. ožujka 2023., kada je tužena iselila iz stana, i to u ½ dijela utvrđenih mjesečnih iznosa, jer toliko iznosi njegov suvlasnički dio na predmetnom stanu, te je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 9.206,97 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok je preostali zahtijevani iznos od 62.259,60 EUR sa zatraženim zateznim kamatama odbio kao neosnovan. Ujedno je odbijen i prigovor prijeboja tužene kao neosnovan.

12. Odredba čl. 18. st. 3. ZV propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.“

13. Prema odredbi čl. 165. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.“

14. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženica do pravomoćnosti presude kojom je raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnine bila pošteni posjednik, a nakon toga, u razdoblju od 6. veljače 2019. do zaključno 21. ožujka 2023., kada je iselila, predmetni stan posjedovala bez ovlaštenja da ga posjeduje ili bez osnove koja bi joj davala pravo da ga posjeduje, zbog čega je u tom razdoblju bila nesavjesni i nepošteni posjednik predmetnog stana, zbog čega joj je pravilno naloženo da isplati tužitelju razmjerno njegovom suvlasničkom dijelu od ½ stana, u smislu navedenih odredaba čl. 165. ZV mjesečne iznose najamnine pobliže navedene u toč. I. izreke pobijane presude korist koju je od nekretnine imala u tom razdoblju. Isto tako, pravilno je pobijanom presudom odbijen prigovor prijeboja, jer je dospjela tražbina koju je tužitelj imao prema tuženoj temeljem pravomoćne presude kojom je raskinut Ugovor o kupoprodaji u cijelosti podmiren.

15. Tuženica u žalbi navodi da je svojim prigovorom radi prijeboja stavila u prijeboj cjelokupnu svoju tražbinu utvrđenu pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda, poslovni broj P-2482/2011 od 8. lipnja 2017., dakle ne samo dio potraživanja koji se odnosi na tužiteljev suvlasnički dio stana, već dio potraživanja koji se odnosi na suvlasnički dio stana tužiteljeve supruge, te da je prvostupanjski sud neosnovano odbio prigovor prijeboja, jer je u ovršnom postupku tužitelj podmirio samo ½ dugovanja, dok druga polovina potraživanja iz ovršne isprave nije podmirena.

16. Iznijeti žalbeni navodi nisu osnovani, jer u smislu odredbe čl. 56. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje: ZOO) jedna od osnovanim pretpostavi za nastanak učinka prijeboja jest postojanje uzajamnih tražbina između istih stranaka, odnosno da je svaka od stranaka istodobno i vjerovnik i dužnik druge strane.

17. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je pravomoćnom presudom, poslovni broj P- 2482/2011 od 8. lipnja 2017., raskinut kupoprodajni ugovor, te da su tužitelj i njegova supruga obvezni vratiti tuženoj primjenu kupoprodajnu cijenu, pri čemu za tu obvezu ne odgovaraju solidarno, već svatko od njih odgovara za svoj dio obveze.

18. Činjenica da je tuženica u ovršnom postupku od tužitelja naplatila dio svoje tražbine, dok je preostali dio ostao nenamiren, ne daje joj pravo da taj nenamireni dio, koji potražuje od supruge tužitelja prebije s tražbinom koju tužitelj u ovom postupku ostvaruje prema tuženoj. Naime, eventualnim ustupom potraživanja na tužitelja je prenesena tražbina njegove supruge prema tuženoj. Tužitelj stoga nije stupio u položaj dužnika svoje supruge, pa tražbina tužene prema supruzi tužitelja i nadalje postoji prema njoj, a ne prema tužitelju.

19. Zbog toga, u odnosu na tražbinu koja je navodno ustupljena nisu ispunjene pretpostavke za prijeboj, jer tužena svoju protutražbinu ima prema supruzi tužitelja, a ne prema tužitelju. U odnosu na tražbinu tužitelja prijeboj nije osnovan, jer tužena prema njemu nema dospjelu novčanu tražbinu koja bi mogla biti predmet prijeboja. Stoga je žalbu tužene u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke prvostupanjske presude temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u tom pobijanom dijelu.

20. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužitelja da prvostupanjski sud u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva pod toč. II. izreke nije uopće cijenio, niti dao bilo kakve razloge vezano za njegove tvrdnje iznijete u činjeničnim navodima tužbe da mu je supruga SD, koja je suvlasnica predmetnog stana u ½ dijela, dala pisanu Suglasnost 9. rujna 2021. (list 15 spisa), za koju tužitelj tvrdi da sadržajno predstavlja ugovor o ustupu potraživanja, kojom ga je ovlastila da u svoje ime i za svoj račun postavi zahtjev prema tuženoj radi naplate cijelog iznosa naknade, a ne samo dijela koji se odnosi na njegov suvlasnički dio nekretnine.

21. Konačno, osnovani su žalbeni navodi stranka da je odluka o troškovima postupka sadržana u toč. IV. i V. izreke potpuno nerazumljiva i nije ju moguće ispitati, jer sud u toč. IV. izreke prvo nalaže tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak, ne navodeći koji, a zatim u točki V. izreke odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Osim toga, iz toč. 31. obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud odlučujući o uspjehu stranaka u sporu potpuno pogrešno prigovor prijeboja cijenio kao tužbeni zahtjev.

22. Kako navedene proturječnosti i nedostaci onemogućuju da se ispita pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu pod toč. II., IV. i V. izreke time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a i činjenično stanja odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava pogrešno je i nepotpuno utvrđeno, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u tim pobijanim dijelovima i predmet vratiti sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

23. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će upotpuniti činjenično stanje u skladu s dokaznim prijedlozima tužitelja, na način da će ocijeniti značaj pisane Suglasnosti od 9. rujna 2021. (list 15 spisa) na koju se tužitelj poziva u činjeničnim navodima tužbe i utvrditi predstavlja li ona sadržajno ugovor o ustupu potraživanja u odnosu na dio potraživanja koji se odnosi na suvlasnički dio supruge tužitelja SD, kako to tvrdi tužitelj, te će, ovisno o rezultatima do kojih dođe, ponovno odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, dajući za svoja utvrđenja jasne i valjane razloge.

24. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti o troškovima postupka i troškovima nastalim povodom pravnih lijekova (čl. 166. st. 3. ZPP). Pritom sudu prvog stupnja valja ukazati da prigovor prijeboja ne predstavlja tužbeni zahtjev.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš