Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3169/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. -tužitelja VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II. -tužitelja ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, protiv tužene VĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Kristijan Rakuša, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Psp-45/2025-16 od 8. svibnja 2026., dana 21. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tužene te se ukida rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Psp-45/2025-16 od 8. svibnja 2026., i predmet se vraća istome sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja je riješeno kako slijedi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljima preda ključ od stanu u [adresa] koji stan se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište uz stambenu zgradu, garaža, šupa, oranica, obiteljska stambena zgrada površina 859 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi 2. suvlasnički dio: 3984/10000 etažno vlasništvo E2 s kojim je povezano pravo vlasništva na poseban dio nekretnine, a koji je posebni dio u planu posebnih dijelova označen oznakom "S2", u naravi stan na katu koji se sastoji od natkrivenog ulaza, predsoblja sobe, sobe, dnevnog boravka, kupatila, ostave, kuhinje sa blagovaonom, lođa, natkrivene terase, ukupne površine 95,22 m2, te joj se zabranjuje da ubuduće ponovno mijenja bravu na vratima stana bez da nove ključeve preda svaki puta obavezno tužiteljima.

II Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv toga rješenja tužena je izjavila žalbu zbog svih zakonskih razloga (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovan postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da ih je tužena smetala u posljednjem mirnom posjedu predmetnog stana tako što je 4. srpnja 2025. nasilno provalila u stan i izbacila neke stvari, onemogućava im pristup u stan te zahtjev da joj se naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja predajom ključeva stana i zabrani svako takvo ili slično smetanje posjeda.

6. U obrazloženju pobijanog rješenja sud navodi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan međutim u izreci ne postoji odluka kojom se dio zahtjeva odbija kao neosnovan niti iz obrazloženja nije moguće pouzdano zaključiti odlučuje koji dio zahtjeva smatra neosnovanim.

7. Naime, iz obrazloženja proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da tužena nije počinila smetanje posjeda već je putem samopomoći vratila suposjed predmetnog stana no da to ne znači da nije počinila smetanje jer je nakon toga trebala predati ključeve i tužiteljima. Budući da je tužena putem samopomoći vratila suposjed stana, sud zaključuje da nije potrebno u izreku išta pisati o smetanju suposjeda.

8. Izreka pobijanog rješenja i razlozi navedeni u obrazloženju rješenja su proturječni, nejasni i temelje se na pogrešnom pravnom shvaćanju.

9. Prema odredbi čl. 22.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) posjedovna tužba sadrži zahtjev da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U izreci rješenja kojim se prihvaća zahtjev za posjedovnu zaštitu mora biti utvrđen način počinjenog smetanja i točno određena obveza tuženika u pogledu uspostave prijašnjeg stanja kao i zabrane takvog i sličnog smetanja ubuduće.

10. Izreka rješenja kojim sud pruža posjedovnu zaštitu stječe svojstvo pravomoćnosti te ono predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje tužitelj može realizirati zaštitu prinudnim putem i kao takvo rješenje mora biti podobno za provedbu ovrhe, pa i za slučaj ponovljenog istog ili sličnog čina smetanja. Stoga u tužbenom zahtjevu i deklaratornom dijelu izreke rješenja mora biti točno definiran predmet i opseg smetanja posjeda, o tome ovisi način i opseg uspostave prijašnjeg stanja i zabrana budućih istih ili sličnih radnji smetanja, primjerice nije isti slučaj je li riječ o zaštiti posjeda ili suposjeda nekretnine. U slučaju kada sud utvrdi da smetanje nije počinjeno, nema mjesta niti prihvaćanju kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva kao osnovanog, kako je to ovdje odlučeno pobijanim rješenjem (pri čemu je u izreci rješenja sam sud dopunio dio zahtjeva kojim se zabranjuje svako daljnje smetanje, konkretiziranjem radnji na koje se zabrana odnosi).

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-1632/2017 ponovio je ranije zauzeto pravno shvaćanje iz kojeg proizlazi da je zahtjev za utvrđenje čina smetanja (dakle i deklaratorna odluka suda u izreci rješenja kojim se posjedovna zaštita pruža) element koji mora uvijeka biti ispunjen da bi se posjedovna zaštita pružila.

12. U citiranoj odluci Vrhovni sud zaključuje:

"Prema ocjeni ovog suda pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu već je i dovoljno, za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjena i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZVDSP (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZVDSP-a".

13. I neovisno o navedenom, zaključak suda prvoga stupnja da tužena nije počinila smetanje suposjeda tužitelja predmetnog stana već je putem dopuštene samopomoći svoj suposjed vratila logički proturječi sadržaju izreke rješenja kojim joj je naloženo da tužiteljima, koji su tražili zaštitu posjeda preda ključeve stana i da joj se (što nije navedeno u samom tužbenom zahtjevu) zabranjuje ponovno mijenjanje brave na vratima stana bez da nove ključeve preda tužiteljima.

14. Zbog opisanih proturječnosti u pogledu odlučnih činjenica o tome je li uopće ili nije počinjeno smetanje posjeda, u čemu se ono sastoji i što je predmet smetanja, posjed ili suposjed, ovisno o tome i pitanje osnovanosti ili djelomične osnovanosti tužbenog zahtjeva, pravilnost pobijanog rješenja nije moguće ispitati te je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji ističe i žaliteljica.

15. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP uvažena je žalba tužene, ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovan postupak, radi otklanjanja opisane procesne povrede i donošenja nove, zakonite odluke, ocjenom svih ostalih žalbenih prigovora.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166.st.3. ZPP.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Sudac:

Jasenka Grgić