Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-337/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Nike Grospić Ivasović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO) iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, Podružnica Slavonski Brod, Poslovnica Požega, Ul. Republike Hrvatske 1a, Požega, zastupanog po opunomoćenicima iz OD Župić i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, Radnička cesta 37/B, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-23/2023-16 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-23/2023-16 od 19. prosinca 2024. te se ovako sudi:

A. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 plati na ime naknade štete iznos od 4.000,86 EUR (četiri tisuće eura i osamdeset šest centi) / 30.144,46 HRK (1 EUR = 7,53450 HRK), zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 24. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječna kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, na račun državnog proračuna broj [broj bankovnog računa], s „poziv na broj-odobrenje“ u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908 -19-19- 03427661445, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

2. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 naknadi troškove postupka u iznosu od 331,81 EUR (tristo trideset jedan euro i osamdeset jedan cent), sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

B. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati 803,09 eura s osnove naknade troškova postupka, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati 312,50 eura s osnove naknade troškova postupka nastalih povodom žalbe, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-23/2023-16 od 19. prosinca 2024. suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 plati na ime naknade štete iznos od 4.000,86 EUR (četiri tisuće eura i osamdeset šest centi) / 30.144,46 HRK (1 EUR = 7,53450 HRK), zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 24. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječna kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. s rpnja te godine, na račun državnog proračuna broj [broj bankovnog računa], s „poziv na broj - odobrenje“ u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908 -19-19- 03427661445, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 naknadi troškove postupka u iznosu od 331,81 EUR (tristo trideset jedan euro i osamdeset jedan cent), sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

2. Protiv navede presude pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom ili podredno ukine. Traži naknadu troškova žalbe.

3. Tužitelj je dostavio pismeni odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene razloge tuženika.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja HZMO da mu osiguravatelj štetnika naknadi štetu koju je pretrpio jer je isplaćivao svom osiguraniku invalidsku mirovinu, a koja je u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom za koju je odgovoran osiguranik tuženika. U postupku su utvrđene slijedeće bitne činjenice:

-tužitelj protiv tuženika ističe zahtjev da mu na ime naknade štete za koju tvrdi da ju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku NA u razdoblju od 1. srpnja 2017 do 28. veljače 2019, a koja isplata invalidske mirovine je u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom od 31. svibnja 1991. u kojoj je imenovani osiguranik tužitelja pretrpio tjelesne ozljede, a za koju prometnu nezgodu je odgovoran osiguranik tuženika VA;

- uvidom u međupresudu Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: III -P- 393/1993-8 od 20. listopada 1993. sud je prvog stupnja utvrdio da je tuženik N osiguranje d.d. u cijelosti odgovoran za naknadu štete tužitelju HA koju je pretrpio 31. svibnja 1991. u ulici Eugena Kvaternika u Požegi;

-iz sadržaja navedene presude vidljivo da je NA u noći s 30. na 31. svibnja 1991. godine oko 02,05 sati u Požegi, u ulici Eugena Kvaternika doživio prometnu nesreću koju je skrivio osiguranik tuženika VA iz [adresa] i to na način da je upravljajući osobnim automobilom marke „Jugo 45“, reg istarske oznake SP-272-30, a protivno Zakonu o osnovama sigurnosti prometa na cestama, pa je zbog alkoholiziranosti izgubio kontrolu nad vozilom te prešao na lijevi kolnički trak u trenutku kada je EA pravilno svojom desnom stranom išao iz suprotnog smjera, pa kad je VA svojim vozilom prešao na kolnički trak tužitelja, došlo je do nezgode u kojoj je EA zadobio niz teških tjelesnih povreda;

-iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Riharda Perinovića, od 12. travnja 2011. može se zaključiti da je osiguranik 1991. zadobio u prometnoj nesreći komplicirani prijelom obje natkoljenice, prijelom čeone kosti i kontuziju mozga , prijelomi natkoljenica su višekratno operativno liječeni, desno zbog refrakture uz leziju femoralnog živca, isti je i 1996. zadobio ozljedu prsnog koša, a od 1998. godine liječi se psihijatrijski te je višekratno hospitaliziran, da bi zaključno, obzirom na psihijatrijsku bolest i posljedice prometne nesreće iz 1991, kod osiguranika postoji opća nesposobnost za rad, a uzrok invalidnosti je bolest 60% i ozljeda izvan rada 40%;

-uvidom u rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Požegi, broj spisa 52465 od 20. svibnja 2011, utvrđeno je da je osiguraniku NA kod kojega je zbog bolesti (60%) i ozljede izvan rada (40%) nastala opća nesposobnost za rad, priznato , počevši od 12. travnja 2011, pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 874,39 HRK mjesečno;

-iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. med. spec. med. rada i sporta PA proizlazi kako je osiguranik tužitelja NA sudjelovao u četiri prometne nesreće (1991, 1996, 1999 i 2007) ali da je samo nakon prometne nesreće iz 1991. zadobio trajne posljedice u vidu pareze desnog stopala zbog oštećenja femoralnog i peronealnog živca desne noge , pa kako je prema Pravilniku o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače („Narodne novine“ broj: 1/2011), funkcionalno oštećenje desnog stopala nastalo zbog lezije živaca u suprotnosti sa zdravstvenom sposobnošću vozača profesionalaca, osnovom čega mu je ta sposobnost poništena i u vozačkoj dozvoli, pri vještačenju radne nesposobnosti (HZMO) ocijenjeno je da sudjeluje s 40% udjela u općoj radnoj nesposobnosti, te stoga postoji direktna uzročno posljedična veza između ozljede izvan rada koja se dogodila 1991. i invalidnosti odnosno umirovljenja NA. , a ostali udio invalidnosti od 60% odnosi se na bolest.

8. Na ove bitne činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1045. Zakon o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj : 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05, dalje: ZOO), čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (“Narodne novine” broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO), te odlučio kao u izreci.

9. Sud je prvog stupnja dijelom pravilno utvrdio bitne činjenice, ali ne u potpunosti, te posljedično nije ni pravilno primijenio materijalno pravo.

10. U ovoj parnici se u osnovi vodi spor oko primjene prava, dok su same bitne činjenice u ovoj fazi postupka većinom nesporne. Pa je tako nesporan sam štetni događaj od 31. svibnja 1991. u kojem je ozlijeđen osiguranik tužitelja. Vještačenjem je utvrđeno kako su te ozljede koje je tad zadobio osiguranik tužitelja imale za posljedicu 40% udjela u njegovoj općoj radnoj nesposobnosti. Ostatak od 60% odnosi se na posljedice bolesti koja nije u uzročnoj vezi s nesrećom iz 1991. godine. Osiguraniku tužitelja priznato je rješenjem HZMO od 20. svibnja 2011. pravo na invalidsku mirovinu, te nije sporno da mu je tužitelj isplatio s osnova invalidske mirovine u predmetnom vremenskom razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2021. ukupno 4.000,86 eura / 30.144,46 HRK.

11. Sud prvog stupnja primjenjujući materijalno pravo na ove činjenice u obrazloženju osporene odluke navodi: „Prema članku 161. stavku 1. ZOMO-a HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju HZMO ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svota davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja među kojima su novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu. Nadalje, prema članku 164. stavku 1. ZOMO-a, HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izravno pravo na naknadu štete). Nadalje, prema članku 170. ZOMO-a na naknadu štete primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnostima s odredbama ovoga Zakona. Temeljem toga, obzirom da je stalni sudski vještak nedvojbeno utvrdio da je konačni uzrok mirovine prometna nesreća iz 1991. godine u 40% iznosu, sud je odlučio da je tužiteljev zahtjev osnovan te mu je dosudio naknadu štete u iznosu od 4.000,86 EUR (četiri tisuće eura i osamdeset šest centi) / 30.144,46 HRK (1 EUR = 7,53450 HRK).“

12. Prema shvaćanju ovog višeg suda, sud je prvog stupnja pogriješio kad je primijenio odredbe ZOMO umjesto, ispravno, odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine” broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), koji je u odnosu na predmetni slučaj lex specialis, kako to osnovano prigovara u žalbi tuženik. Ovdje se radi o regresnom potraživanju protiv tuženika koji je osiguravao štetnika VA po propisima obveznog osiguranja u prometu, pa se u odnosu na taj pravni odnos imaju primijeniti odredbe ZOOP.

13. Odredba čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP glasi: „ Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“

14. A u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). U konkretnom slučaju, a obzirom na st. 2. i. 3. čl. 27. ZOOP, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje na temelju rješenja HZMO i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu. U ovom postupku nije utvrđeno da li ta razlika uopće postoji. To jest, da li je sadašnja mirovina NA veća od one možebitne koju bi imao u slučaju ozljede na radu koja je dovela do gubitka a radne sposobnosti i priznanja prava na invalidsku mirovinu. Štoviše, kako je nesporno da osiguranik tužitelja prima invalidsku mirovinu dijelom zbog ozljede, dijelom zbog bolesti, zasigurno ne postoji razlika između mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja (danas, prema aktualnom rješenju) i invalidske mirovine (koja bi se eventualno isplaćivala) zbog ozljede na radu jer osiguranik tužitelja upravo i prima invalidsku mirovinu zbog narušenog zdravlja. Tu činjenicu, da nije dokazana „stvarna šteta“ (razlika između faktične mirovina osiguranika tužitelja i one hipotetske invalidske mirovine zbog ozljede na radu) ovaj viši sud utvrđuje po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP.

15. Da je ovo pravno shvaćanje pravilno proizlazi iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020, poslovni broj Rev 384/2022 od 11. listopada 2022. i drugih.

16. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti glavni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Zato je ovaj drugostupanjski sud po čl. 373.a st. 1. toč. 3. ZPP presudom preinačio prvostupanjsku presudu.

17. Kako je sad tužitelj izgubio parnicu dužan je po čl. 154. st. 1. ZPP naknaditi tuženiku njegov potrebni trošak za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP. Trošak tuženika sastoji se od nagrade tuženikovom odvjetniku koja je obređena prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25, dalje: OT). Zastupanje se sastoji od ovih radnji:

-zastupanja na 2 (29. studenoga 2023, 28. listopada 2024) ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, svaka radnja po Tbr. 9/1 OT 100 bodova,

-sastav 1 obrazložena podneska (15. travnja 2024.) po Tbr. 8/1 OT svaka radnja po 100 bodova,

Zbir bodova iznosi 300, a umnožen vrijednošću boda od 2,00 eura rezultira iznosom od 600,00 eura. Tome treba dodati 25% na ime PDV u iznosu od 150,00 eura pa zbir svega iznosi 750,00 eura. Tuženik još potražuje pristojbu na odgovor na tužbu i pristojbu na žalbu. U spisu postoji dokaz samo da je tuženik platio pristojbu na žalbu u iznosu od 53,09 eura, ne i više od toga. Također potražuje predujam za vještačenje od 331,39 eura ali predujam za to vještačenje nije uplatio tuženik već tužitelj (list 146 spisa) pa stoga tuženik nije pretrpio ovaj trošak. Stoga tuženikov ukupan potreban (i zatražen) trošak iznosi 803,09 eura.

18. Tuženik potražuje i naknadu troškova sastava žalbe , pa kako je sa žalbom uspio tužitelj mu je načelno po čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi taj potreban trošak. Odvjetnička nagrada za sastava žalbe po Tbr. 10./1. OT iznosi 312,50 eura (125 bodova x 2,00 eura vrijednost boda + 25% PDV). Potražuje i pristojbu na žalbu ali u spisu nema dokaza da bi on tu pristojbu (na drugu žalbu) doista i platio pa mu nije ni obređena.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026. godine

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević