Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2546/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BL iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Siniši Štimcu, odvjetniku u Splitu protiv tuženika EL, vlasnika [obrt] za šumarstvo, lovstvo i izdavaštvo, Vukovarska 16, Bjelovar, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Zlatku Greguriću, Tatjani Figač-Gregurić i Hrvoju Mladiniću, odvjetnicima u Bjelovaru, zbog naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-661/2025 od 23. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,

.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-661/2025 od 23. veljače 2026.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana na ime neimovinske štete isplati tužitelju iznos od 3.981,68 € (ranije 30.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, time da se u slučaju promjene stope ista ima odrediti za svako polugodišnje uvećanje eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5%-tnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se da tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju podmiri parnični trošak u iznosu od 4.275,94 € uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

2. Protiv citirane presude žali tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i na koje upućuje žalitelj te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni proturječni, slijedom čega je presudu moguće ispitati, pa tuženik neosnovano ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

7. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su od strane prvostupanjskog suda ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik i naknadi štetu koju mu je prouzročio objavom članka naslova "Ispravak informacije, jer to nije dopustio "glavni", autora SL na stranici 38 lovačkog časopisa "Lovočuvar" za mjesec studeni 2013., čiji je tuženik nakladnik.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

-da je u lovačkom časopisu "Lovočuvar" broj 21 objavljen članak pod nazivom "Ispravak informacije, jer to nije dopustio "glavni"", podnaslova "Odgovor na tekst glavnog urednika u njegovoj rubrici: U očima javnosti - reflektor - zašto ste kontra svoga čeda - LL broj 144", autor ovog teksta da je SL,

-da je uvidom u sadržaj članka objavljenog u neovisnom časopisu naziva "Lovočuvar" iz studenog 2013., broj 21, utvrđeno kako je na stranicama 38, 39 i 40 objavljen članak autora SL naslova "Ispravak informacije, jer to nije dopustio "glavni"" te podnaslova "Odgovor na tekst glavnog urednika u njegovoj rubrici: U očima javnosti - reflektor - zašto ste kontra svoga čeda - LL broj 144", da tekst započinje "Hvala poštovani gospodine BL, veliko hvala što se slažete sa mnom u 90% mojih tvrdnji i što ste mi dali javnu podršku za sve misli izrečene u "Lovočuvaru" broj 20, nadalje se navodi "Svjesni smo i Vi i ja da ste, gospodine BL, za vrijeme mojih mandata u ŽLS-u i HLS-u imali bitno sužen prostor za razne spletke i manipulacije, stoga me ne čudi Vaša frustracija i velika akumulacija zloće i mržnje prema meni. Za razliku od mene, gospodin BL uređivao je Lovački vjesnik u vrijeme likvidacijskog postupka 1998. kada strelovitom brzinom uskače u njedra likvidatora B, uvidjevši svoju veliku šansu da se dočepa fotelje glavnog urednika Lovačkog vjesnika. No, to mu je bio i ostao nedosanjani san. Svrstava se nasuprot interesima svih županijskih LS-ova i lovaca uvjeren da će doprinijeti sramotnom položaju likvidatora da preustroji HLS, san kratko traje, BL mora otići kao gubitnik jer 14 ŽLS-a okupljenih da spase HLS od likvidacije i mogućeg preustroja, koordinira iz LS-a, Splitsko-dalmatinske županije u početku mog prvog mandata, uspijevaju spasiti HLS. Otkako ga poznajem početkom 70 -ih godina prošlog stoljeća oduvijek obnaša samo plaćene dužnosti kojekakvih tajnika i slično. Od LU-a do fotelje samozvanog poslovnog tajnika LS-a, SDŽ-a, što mu je bila i posljednja u sustavu HLS-a. Smijenjen jer je u to doba u LS-a, SDŽ-a nastala pronevjera od cca 220.000,00 kn k tome ostavlja dug od cca 30.000,00 kn prema Slobodnoj Dalmaciji, tiskanje Jadranskog lovca, čiji je ujedno bio i urednik, ali i druge značajne troškove. Kolika je njegova ljubav spram HLS-u i LS-u, SDŽ-a govore njegovi postupci. Na primjer, dok je bio poslovni tajnik, uvijek je zavlačio plaćanje obveza prema HLS-u, stalno je napadao HLS i Lovački vjesnik. Dok je 1998. bio uz likvidatora, bio je uvjeren da će likvidator uspjeti u nakani da preustroji HLS pa je hitro s nekolicinom izmanipuliranih čelnika lovačkih udruga LS-a, SDŽ-a, osnovao paralelni savez – zajednicu lovaca, koja mu je trebala osigurati pristupnost na više plaćenih fotelja u paralelno preustrojenom HLS-u. Na kraju, očajan neuspjehom, čim se ukazala prilika, vrlo brzo osniva pučko učilište za izobrazbu lovaca i lovočuvara, a normalno na komercijalnoj osnovi i stvara velike probleme u izobrazbi lovaca HLS-a i u svim LS-ovima u Dalmaciji. Prije razrješenja s dužnosti poslovnog tajnika, stvorio je nevjerojatan razdor među članovima LS-a, SDŽ-a koristeći se spletkama, arogancijom pa čak i fizičkim napadom na čelnika I-a, LS-a. Evidentno je da je radio za svoj interes i za skupinu oko sebe. Također izriče nevjerojatnu laž da sam ja za napade na neistomišljenike i kritike na Lovački vjesnik koristio razne ljigavce, protuhe i trabante ponovno me želeći poistovjetiti sa sobom, a najvjerojatnije je upravo on koristio takve spodobe za sve nečasne radnje koje sam iznio. Gospodin BL je tada imao priliku, kao i svi sudjelovati, kritizirati, iznositi svoje stavove itd. Međutim, ostao je bez riječi i teksta kao pokisli miš. Taj gospodin meni pojašnjava demokraciju, a samo jedan detalj dovoljno govori kako on shvaća demokraciju: kao smijenjen, nikada nije vratio ključeve i službeni pečat LS-a niti je potpisao primopredaju",

-da je uvidom u tekst iz časopisa "Lovočuvar" broj 20 utvrđeno kako je u istome objavljen intervju SL naslova "Hrvatsko lovstvo danas", u članku SL iznosi stavove o stanju u Hrvatskom lovstvu o cilju rada Hrvatskog lovačkog saveza kao probne udruge svih županijskih lovačkih saveza, nadalje u članku se piše i o časopisu "Lovački vjesnik" te SL navodi kako je to postao list predsjednik HLS-a koji promovira sebe i svoju politiku, da se ne može i ne smije čuti drugo mišljenje, što da ne može dovesti do boljitka i što je veliki problem jer da se sve vrti oko novca kao interesa te da treba ljudima koji ih zastupaju HLS kazati dosta i postaviti neke nove ljude, "Lovački vjesnik" da nije ovisan o tržištu jer da mu je osigurana prodaja kroz članarinu koju plaćaju lovci članovi i da mu ne može biti konkurent niti jedna druga lovačka revija ili izdanje poput "Lovočuvara",

-da je uvidom u članak objavljen u časopisu "Dobra Kob" naslova "Zašto ste kontra svojeg čeda" te nadnaslova "Reflektor-aveti prošlosti o strategiji hrvatskog lovstva, medijima i javnosti" te podnaslova "SL osuo je drvlje i kamenje na Lovački vjesnik zaboravivši da je godinama u rukama imao sukno i škare kao predsjednik Izdavačkog savjeta", autor kojeg teksta je tužitelj iz ovog postupka, utvrđeno kako je ovaj članak komentar na tekst objavljen u časopisu "Lovočuvar" broj 20, naslova "Hrvatsko lovstvo danas" u kojem tužitelj navodi da je autor tog teksta SL bio gazda lovačkih medija, da je koristio razne ljigavce, trabante i protuhe, da iz svih topova napadaju svakoga tko se okomi na "Lovački vjesnik", da je bacao drvlje i kamenje na neistomišljenike i proganjao svakoga tko je prozborio bilo kakvu riječ kontra "Lovačkog vjesnika". Nadalje se u članku navodi da je E mogao zapravo proturati svoju istinu jer da nikome nije dao ni blizu "Lovačkog vjesnika", da je bio dva mandata njegov otac i mater, a odgovori onih koji su bili prozivani da su završavali u košu. Nadalje se navodi da je u svojstvu predsjednika Izdavačkog savjeta u dva mandata E lovio vještice, da je u svakom dobronamjernom članku vidio neprijatelja, a da bi one koji su se drznuli napisati ili reći istinu kontra "Lovačkog vjesnika" izbacio iz Hrvatskog lovačkog saveza, članak završava riječima "Ako je u određenom povijesnom momentu i bio vaš – nažalost – uz povjerenje hrvatskih lovaca koje ste zloupotrijebili, medijskom prostoru koji ste zagadili i Hrvatskom lovstvu nanesena je nepopravljiva šteta koju još i danas osjećamo i pamtimo kao Lovrićevo vrijeme linča neposlušnih",

-da je uvidom u tužiteljev zahtjev za ispravak, odnosno ispriku nakladnika utvrđeno kako je isti zahtjev dostavljen tuženiku, a odnosi se na ispravak informacije u odnosu na članak objavljen u časopisu "Lovočuvar" naslova "Ispravak informacije jer to nije dopustio "glavni"",

-da je uvidom u zahtjev za ispravak informacije podnesen Slobodnoj Dalmaciji od strane SL utvrđeno kako se istim traži ispravak objavljene informacije u časopisu "Dobra kob" pod naslovom "Zašto ste kontra svojeg čeda",

-da je uvidom u dopis Slobodne Dalmacije od 09. listopada 2013. upućenog SL utvrđeno kako se primatelj dopisa po zahtjevu za objavu ispravka obavještava da se traženim ispravkom ne ispravljaju netočne informacije objavljene u članku naslova "Zašto ste kontra svojeg čeda," već da se u većem dijelu teksta na neprimjeren način komentira članak i omalovažava i vrijeđa autor istoga članka, a što da nije svrha ispravka informacije sukladno Zakonu o medijima,

-da je uvidom u Rješenje Općinskog suda u Splitu K-1245/13 od 21. ožujka 2014. utvrđeno kako je u predmetu protiv okrivljenika BL odbačena privatna tužba tužitelja SL zbog kaznenih djela iz čl.147 i 149 Kaznenog zakona (kazneno djelo klevete i uvrede) uz obrazloženje da tužba nije sadržavala sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti, koje rješenje je potvrđeno Odlukom Županijskog suda u Splitu broj Kž-182/14 od 08. travnja 2014., se po njoj moglo postupiti, koje rješenje je potvrđeno Odlukom Županijskog suda u Splitu broj Kž - 182/14 od 08. travnja 2014.,

-da je uvidom u preslike članka objavljenog u časopisu "Lovački vjesnik" broj 1/2 - 1998 naslova "ŽL – novi predsjednik Saveza" i nadnaslova "Izborna skupština Lovačkog saveza Splitsko-dalmatinske županije" utvrđeno kako je u članku između ostalog navedeno da je određeno razjašnjenje o radu Lovačkog saveza uslijedilo potkraj travnja 1996. kada je bivši tajnik Saveza BL upozoren da svojevoljno zadržava članarinu lovaca koju nije prosljeđivao u HLS, dok je iz dijela izvješća ŠL iz siječnja 1998. razvidno da se u izvješću navodi isto što i u naprijed navedenom članku te je još naznačeno da je BL verbalno psovkama i uvredama napao ĆL te ga potom i udario torbom po glavi, sve za vrijeme odvijanja sjednice Izvršnog odbora dana 02. rujna 1997., potom da je sjednica prekinuta, a da je BL odbio voditi zapisnik. U izvješću u dijelu koji se odnosi na financije se navodi da je tvrtka "Bil-con" koja je vodila poslovanje Saveza, zlouporabila bjanko potpisane virmane od strane predsjednika PL i otuđila iznos od 250.000,00 kn, da je protiv djelatnica te tvrtke podnesena kaznena prijava.

10. Temeljem utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako je tuženik objavom spornoga članka povrijedio čast, ugled i dostojanstvo tužitelja čime je teško narušio njegov duševni mir. Navedeno iz razloga jer tuženik tužitelja u tom članku naziva "pokusnim mišom“, jer se tužitelja tereti za razna kaznena djela, proziva ga se osobom koja stvara razdor i koristi se spletkama, naziva ga se arogantnim, zatim da je sklon fizičkim napadima i sl., koji navodi su doista uvredljivi za tužitelja te nisu prihvatljivi niti u kontekstu zajamčene slobode medija, prava novinara i drugih sudionika u javnom informiranju na slobodu izvješćivanja i dostupnosti javnim informacijama te korištenje takve riječi koje upućuju na počinjenje kaznenog djela.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je savjesno i brižljivo ocijenio sve provedene dokaze, kako svakog pojedinačno, tako i u njihovoj sveukupnosti (čl. 8. ZPP) te je za utvrđene činjenice dao jasne i dostatne razloge u obrazloženju pobijane presude, slijedom čega je istu sastavio sukladno odredbi čl. 338. St. 4. ZPP.

12. Također se radi o informacijama koje od strane tuženika nisu provjerene , a koja činjenica je utvrđena tijekom prvostupanjskog postupka, dakle, tuženik nije postupao u dobroj vjeri jer bez provjere radi li se o istinitim informacijama, takve neprovjerene nije smio objaviti.

13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženik nije dokazao (a teret dokaza te tvrdnje u smislu odredbe članka 21. stavak 6. ZM bio bi na njemu) da bi bili ispunjeni uvjeti za njegovim oslobođenjem od odgovornosti za štetu iz članka 21. stavak 4. ZM u smislu da je objavljena informacija bila utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i postupao je u dobroj vjeri.

14. Uloga medija je, kako pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, istinito i nepristrano izvještavati javnost. Novinar ima pravo o informacijama za koje je javnost zainteresirana izraziti svoje stajalište i ima pravo na kritiku javnih osoba, ali mora djelovati u okvirima profesionalne etike novinarske struke dosljednim poštovanjem ljudskog dostojanstva i etičkih načela, istinitosti, objektivnosti i potpunosti prema onima o kojima piše ili govori.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno proveo test razmjernosti za koji je naveo jasne i dostatne razloge navodeći kako iz provedenog testa proizlazi veća težina tužiteljevog prava na ugled i čast s obzirom na težinu povrede, uzevši u obzir da je tuženik izašao izvan okvira dobre vjere i da je postupao protivno novinarskoj etici, s ciljem omalovažavanja i vrijeđanja tužitelja.

16. Uzevši u obzir, s jedne strane zaštitu časti i ugleda tužitelja, a s druge strane ustavno jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da treba štititi pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli, pravo na javnu kritiku, ali samo pod uvjetom da je ona istinita, točna i provjerljiva, a što konkretno nije bio slučaj jer tuženik nije zadovoljio niti jedan od tih kriterija te ono što je o tužitelju iznio ne može biti zaštićeno pozivanjem na pravo na slobodu mišljenja i izražavanja.

17. Pri tome je sud prvog stupnja vodio računa da je tužitelj kao ugledni novinar bio izložen neistinitim optužbama i nazivan pogrdnim imenima.

18. Stoga je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno zaključio da je objavom predmetne informacije došlo do povrede prava osobnosti tužitelja na ugled i čast, sadržanima u čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

19. Suprotno žalbenim navodima tuženika, iz iskaza tužitelja proizlazi kako predmetni članak predstavlja oštar i brutalan napad na njegovu osobnost, da je kod njega izazvao traume i noćne more, radi čega da se bio prisiljen obratiti liječnicima te da je uzimao određeno vrijeme i sedative, slijedom čega se tuženik neosnovano poziva na tvrdnju kako tužitelj nije dokazao da bi objavom predmetnog članka trpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti.

20. Dakle, tužitelj je dokazao da je objavom spornih informacija trpio štetu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade za štetu pretrpljenu objavljenom netočnim informacijama primjenom odredbe čl. 21. st. 1. i 2. ZM, a imajući u vidu sve odlučne okolnosti iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08- dalje ZOO), suprotno žalbenim navodima, dosuđena mu je pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.981,68 eura/30.000,00 kuna kao primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja i zakonskim kvalifikatornim okolnostima.

21. Pravična novčana naknada se, sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO, određuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih duševnih boli, ugleda i časti te vodeći računa o cilju kojem služi ta naknada, kao i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. U okolnostima konkretnog slučaja koje je sud prvog stupnja savjesno i brižljivo ocijenio, a koje su prihvaćene i od strane ovog suda i obrazložene u ovoj presudi, dosuđeni iznos je u svemu primjeren, slijedom čega su neosnovani niti suprotni žalbeni navodi tužitelja da sud prvog stupnja nije s dovoljnom pažnjom cijenio sve okolnosti prilikom utvrđivanja visine novčane naknade.

23. Sud prvog stupnja pravilno je odlučio i o zateznim kamatama temeljem odredbe čl. 19. i 1103. ZOO u svezi s odredbama čl. 16., čl. 21. st. 1. ZM.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP jer su tužitelju priznati troškovi parničnog postupka koji su bili nužni za vođenje spora.

25. Pravilno je odmjeren trošak sastava zahtjeva za objavu ispravka informacije jer sukladno čl. 151. St. 1. ZPP troškove parničnog postupka čine troškovi učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Upravo je trošak sastava zahtjeva za objavu ispravka informacija trošak u povodu postupka za koji tužitelju pripada trošak u visini po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika /“Narodne novine“ broj 138/23, dalje Tarifa) predviđena naknada po Tbr. 9/1 t. 3. Tarife.

26. Trošak pristupa na ročište radi objave presude je potreban za vođenje postupka za koji je predviđena naknada po Tbr. 9/3 Tarife.

27. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno tužitelju priznao trošak četiri obrazložena podneska po Tbr. 8/1 Tarife (podnesci od 17. veljače 2015., 20. ožujka 2015., 23. listopada 2015., i 3. svibnja 2016.)

28. Slijedom navedenoga je odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP i odlučeno je kao u t. I izreke ove presude.

29. Budući tuženik nije uspio u žalbenom postupku, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka. Stoga je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.

30. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je također neosnovan jer nije uspio sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP). Stoga je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. III izreke ove presude.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović