Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1736/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Krajnović d.o.o., Oteška 31, Ilidža, Bosna i Hercegovina, OIB: 66942582449, zastupanog po punomoćniku Marku Frkoviću, odvjetniku u Travaš i partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2685/2023-84 od 16. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2685/2023-84 od 16. prosinca 2025. u stavku II izreke.

II. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2685/2023-84 od 16. prosinca 2025. u stavku I. i III. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

IV. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Tužena Republika Hrvatska, OIB: 66486182714 dužna je tužitelju Krajnović d.o.o., Oteška 31, Ilidža, Bosna i Hercegovina, OIB: 66942582449, isplatiti iznos od 95.560,42 EUR (slovima: devedeset pet tisuća petsto šezdeset eura i četrdeset i dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04. 01.2006. godine do 31. 12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 153/04), od 01.01.2008.godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.1.2023. godine do 29.12.2023 godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 95.560,42 EUR za razdoblje od 19.06.1992. godine do 03.01.2006.godine.

III Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, OIB: 66486182714 naknaditi tužitelju Krajnović d.o.o., Oteška 31, Ilidža, Bosna i Hercegovina, OIB: 66942582449, trošak parničnog postupka u iznosu od 33.263,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.12.2025. godine, kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv dijela presude, u stavku II. izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007-Odluka USRH, 84/2008, 96/2008-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP). Predlažu da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači i stavlja zahtjev za naknadom troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Protiv dijela presude, u stavku I. i III. izreke žali se tužena iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da pobijana odluka u smislu žalbenih navoda preinači i stavlja zahtjev za naknadom troškova postupka.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba tužene nije osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 95.560,42 eura sa zateznim kamata od 19. lipnja 1992. na ime vrijednosti oduzete robe, a koji zahtjev temelji na činjenici da mu je kao vlasniku robe oduzeta veća količina robe-alkoholnog pića tijekom kaznenog postupka koji je okončan pravomoćnim rješenjem o obustavi istrage protiv okrivljenika TM i ĐM radi zastare, a koja roba nije nikada vraćena tužitelju iako nije donesena osuđuju presuda time da povrat robe više nije moguć.

9. U žalbenom postupku, sporna je pasivna legitimacija i odgovornost tužene i tijek kamata, dok visina nije sporna.

10. Ispitujući pobijanu odluku kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upiru tužitelj i tužena.

12. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom temeljem čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je donio presudu poslovni broj Pn-844/07- 43 dana 5. svibnja 2014. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 720.000,00 kn za zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja1992. do isplate te sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom time da je naloženo tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 67.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5.5.2014. ( list 119-126 spisa).

14. Nadalje, povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gžn-2060/14-2 od 27. prosinca 2016. odbio žalbu i dopunu žalbe tužitelja te potvrdio navedenu presudu poslovni broj Pn-844/07-43 od 5.5.2014. ( list 141-143 spisa).

15. Povodom revizije tužitelja protiv navedene presude Županijskog suda u Zagrebu, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev-x 524/2017- 4 od 10. svibnja 2023. ukinuo navedenu presudu prvostupanjskog suda od 5.5.2014. i presudu Županijskog suda u Zagrebu od 27.12.2016. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da će se o troškovima revizijskog postupka odluči ti konačnom odlukom ( list 190-192 spisa).

16. Vezano za navedenu odluku Vrhovnog suda RH ukazuje se da iz obrazloženja proizlazi da su nižestupanjski sudovi imali pogrešan pravni pristup u vezi pasivne legitimacije tužene i da radi toga nisu utvrđivane pretpostavke moguće odštetne odgovornosti tužene zbog postupanja tržišne inspekcije, kao i da je potrebno utvrditi na temelju čega je roba konkretno oduzeta i koje je tijelo tužene eventualno odgovorno za takvo postupanje.

17. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je tužitelj vlasnik oduzete robe i da je aktivno legitimiran;

- da prema Zapisniku Gradske tržišne inspekcije, dakle Tržišne inspekcije Grada Zagreba od 19.06.1992. (list 32-35 spisa ) inspekcijski pregled poslovanja poduzeća Krajnović d.o.o. odnosno tužitelja izvršen je 18. 6.1992., temeljem čl. 19. tada važećeg Zakona o tržišnoj inspekciji (" Narodne novine" broj; 10/77, 47/89 i 53/91 - dalje u tekstu: ZTI); da je pregled kontrole prodaja alkoholnih pića bio po zahtjevu PUZ-a (Policijske uprave zagrebačke); da je inspekcijski pregled, po nalogu načelnika Gradske tržišne inspekcije IM, izvršio gradski tržišni inspektor VM, koji je isti pregled izvršio zajedno sa dva radnika Policijske uprave Zagrebačke, kojom su prilikom na lokaciji Savica Šanci zatekli veće količine alkoholnih pića Vecchia Romagna i Amaro 18; da se tom prilikom obzirom da je od strane Policijske uprave zagrebačke (dalje u tekstu; PUZ) postojala osnovana sumnja da roba zatečena u skladišnom prostoru nije otpremljena na odredište prema dokumentaciji u posjedu PUZ-a pristupilo organiziranju otpreme robe na sigurniju lokaciju tj. u prostor Veletržnice i hladnjače u Zagrebu, Slavonska avenija bb, gdje se predala na uskladištenje i čuvanje uz sačinjeni zapisnik o preuzimanju robe;

- da iz navedenog Zapisnik Gradske tržišne inspekcije od 19.06.1992. proizlazi da je isti sastavio gradski tržišni inspektor VM u prostorijama Policijske uprave zagrebačke i da je dana 19.06.1992., iz dokumentacije koja je u posjedu tržišnog inspektora, a dobivena je od PUZ-a, tržišni inspektor; između ostalog, utvrdio: "…da je roba (24000 litara – boca alkoholnog pića Vecchia Romagna i 4800 litara - boca alkoholnog pića Amaro 18, koje je poduzeće Krajnović d.o.o., dakle ovdje tužitelj, kupilo od poduzeća Dalmacijavino Split), po izvoznim carinskim deklaracijama br. 005970 i 005969 po Carinarnici u Zagrebu – Jankomir, upućena carinskoj ispostavi Metković gdje je trebala biti carinjen", slijedom čega proizlazi da je roba bila namijenjena izvozu;

- da roba nije izvezena iz Republike Hrvatske jer je zatečena u Zagrebu, uskladištena na lokaciji Savica – Šanci, nedovršeni poslovni prostor, a koji prostor je gospodin

TM iznajmio od tvrtke Brooklyn 11.06.1992.;

- da roba nije prešla granicu sa Bosnom i Hercegovinom i da nije dospjela do Carinarnice Metković već je bila namjera istu podati na tržištu Republike Hrvatske i na taj način izbjeći plaćanje poreza na promet;

- da je u citiranom Zapisniku od 19.06.1992. konstatirao: „S obzirom na ove činjenice i na informacije kojima raspolaže PUZ-a sva roba se privremeno oduzima do okončanja postupka PUZ-a, a ovaj zapisnik služi direktoru tvrtke TM kao potvrda o privremenom oduzimanju robe “;

- da iz Primopredajnog zapisnik Grada Zagreba, Gradskog sekretarijata za gospodarstvo, Gradskog inspektorata gospodarskih djelatnosti, Gradske tržišne inspekcije od 19.6.1992. godine (list 36-37) proizlazi da je isti sastavio gradski tržišni inspektor VM, u prostorijama Veletržnice i hladnjače Zagreb, Slavonska avenija bb i da je privremeno oduzeta roba (prethodno spomenuta alkoholna pića) koja je oduzeta od poduzeća Krajnović d.o.o. (ovdje tužitelja) predana poduzeću Veletržnice i hladnjače u Zagrebu, a da je tu privremeno oduzetu robu predao Gradski tržišni inspektorat; da će o preuzetoj robi Veletržnice i hladnjače u Zagrebu uručiti dokument o preuzimanju robe tržišnom inspektoru, da će istu uskladištiti, čuvati te sa istom postupati po daljnjim uputama nadležnog organa.

- da iz kaznenog predmeta Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kio-210/92, proizlazi da je 19.6.1992 odnosno istog dana kada su sastavljeni zapisnici Gradske tržišne inspekcije tj. Tržišne inspekcije Grada Zagreba i to: Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 19.6.1996 i Primopredajni zapisnik od 19.6.1992.; Ministarstvo unutarnjih poslova - Policijska uprava zagrebačka, Odjel za suzbijanje privrednog kriminaliteta ponijela krivičnu prijavu protiv TM i ĐM, kao suvlasnika privatnog poduzeća Krajnović d.o.o. iz Bosne i Hercegovine, zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo prevare jer robu (prethodno spomenuta alkoholna pića), nakon obavljenih carinskih formalnosti dana 11.6.1992. godine, nisu odvezli u Bosnu i Hercegovinu, već su je uskladištili u poslovnom centru Savica – Šanci sa namjerom daljnje prodaje na tržištu Republike Hrvatske, čime je Republika Hrvatska oštećena za neobračunati i nenaplaćeni porez na promet, a protiv TM i zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo skidanja i povrede službenog pečata ili znaka jer je dana 11.6.1992.godine nakon što je izvršeno carinjenje predmetne robe (alkoholnih pića) skinuo carinsku plombu koja je od strane službene osobe Carinarnice Jankomir stavljena, radi osiguranja, na teretna vozila koja su prevozila predmetnu robu, a koja je trebala biti izvezena u Bosnu i Hercegovinu, a koja je roba nakon skidanja carinskih plombi, uskladištena u namjeri daljnje prodaje na području Republike Hrvatske;

- da je navedenom krivičnom prijavom obuhvaćen je i JM, zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo zloupotrebe službenog položaja jer je dana 10.6.1992 kao odgovorna osoba poduzeća Dalmacijavino, u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi SM i ĐM, suvlasnicima privatnog poduzeća Krajnović iz Bosne i Hercegovine, iskoristio svoj položaj i na računima za predmetnu robu (alkoholna pića) nije fakturirao porez na promet te je omogućio SM i ĐM da organiziraju carinjenje robe i izvoz robe u Bosnu i Hercegovinu, iako je te radnje kao izvoznik bio dužan osobno izvršiti, što su TM i ĐM iskoristili te robu nisu izvezli već su je zadržali u Republici Hrvatskoj u namjeri daljnje preprodaje, čime je Republika Hrvatska oštećena za neplaćeni porez na promet;

- da je nakon podnesene kaznene prijave Vijeće tada Okružnog suda u Zagrebu donijelo rješenje posl. br. Kv-356/02, Kio-I-210/92 od 10.9.1992. kojim se određuje provođenje istrage protiv I okrivljenog TM, II okrivljenog ĐM i III okrivljenog JM jer postoji osnovana sumnja da su TM i ĐM dana 10.6.1992. u Zagrebu kao vlasnici privatnog poduzeća Krajnović iz Republike Bosne i Hercegovine, po prethodno međusobnom dogovoru sa JM, rukovodiocem poslovnice Dalmacija vino Split, u cilju pribavljanja nepripadne materijalne dobiti, ugovorili kupnju 24000 litara alkoholnog pića Vecchia Romagna i 4800 litara alkoholnog pića Amaro 18 pa je JM, iako je znao da roba nije namijenjena za izvoz iz Republike Hrvatske, već za prodaju na teritoriju Hrvatske, u svrhu realizacije dogovora, sačinio fakture broj 78004 i 78005, na iznose od po 4.704.000,00 dinara, a u kojima je cijenu formirao bez pripadajućeg poreza na promet te ujedno, iako je imao obavezu obraditi svu potrebnu dokumentaciju vezanu za izvoz robe, angažirati špeditera, osigurati carinjene robe i osigurati prijelaz robe preko državne granice, odmah po sačinjavanju faktura omogućio predaju robe iz skladišta I i II osumnjičenom TM i ĐM, a nakon čega su ovi, robu preuzeli i izvršili carinjenje te radi daljnje prodaje na području Zagreba uskladištili na iznajmljenom skladištu na Savici, pri čemu su se sa kamiona skinuli plombe stavljene od ovlaštenih carinskih službenika prilikom carinjenja, pa su na opisani način pribavili nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 12.230.000,00 dinara,

- dakle, da su I i II osumnjičenici TM i ĐM s umišljajem pomogli drugom da u namjeri da drugom pribavi protupravnu imovinsku korist, iskoristili svoj položaj, a vrijednost pribavljene imovinske koristi premašuje 15.000,00 dinara, a III osumnjičenik JM, kao odgovorna osoba, u namjeri da drugom pribavi protupravnu imovinsku korist, iskoristio svoj položaj, a vrijednost pribavljene imovinske koristi premašuje 15.000,00 dinara, a I i II osumnjičeni TM i ĐM, skinuli znak koji je ovlaštena službena osoba stavila radi osiguranja predmeta, čime su I, II i III osumnjičenici počinili krivično djelo protiv službene dužnosti zloupotrebom položaja ili ovlaštenja, a I i II osumnjičeni i krivično djelo protiv javnog reda i pravnog saobraćaja skidanjem i povredom službenog pečata;

- da je navedeno rješenje o provođenju istrage od 10.9.1992. potvrđeno rješenjem VSRH posl. br. Kž-54/1992-3 od 13. siječnja 1993.;

- da iz obrazloženja navedenih rješenja Vijeća Okružnog suda u Zagrebu od 10.9.1992. godine i 29.10.1992. proizlazi da je predmetna roba (alkoholna pića) oduzeta kao predmet izvršenja kaznenog djela;

- da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kv-202/01, Kio-I-210/92 od 13.8.2001. obustavljena istraga, između ostalog, protiv I okrivljenika TM i II okrivljenika ĐM time da rješenjem VSRH posl. broj Kž-172/01 od 4. 6.2002. ukinuto je navedeno rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 13.8. 2001., i predmet vraćen sudu prvog stupanja na ponovno odlučivanje :

- da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Kv-628/03 od 8.1.2004. bila obustavljena istraga, između ostalog, protiv I okrivljenika TM i II okrivljenika ĐM, a navedeno je rješenje potvrđeno rješenjem VSRH posl. broj Kž-8/04 od 4.1.2006.;

- dakle, istraga protiv TM, kao suvlasnika i odgovorne osobe Privatnog poduzeća Krajnović d.o.o. sa p.o. te protiv ĐM, kao suvlasnika navedenog

Poduzeća (ovdje tužitelja), pravomoćno je obustavljena;

- da u postupanju Tržišne inspekcije Grada Zagreba nije bilo protupravnosti sve do trenutka dok pravomoćno nije obustavljena istraga protiv TM i ĐM, suvlasnika ovdje tužitelja tj. do 4.1.2006. kada je Vrhovni sud RH svojim rješenjem, poslovni broj Kž-8/04 od 4.1.2006. potvrdio rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kv-628/03-2, Kio-I-210/92 od 8.1.2004. kojim je obustavljena istraga protiv TM i ĐM, kao suvlasnika tužitelja, a TM i kao odgovorne osobe tužitelja.

- da dok je trajao istražni postupak protiv TM i ĐM, predmetna roba (alkoholna pića) nije mogla biti vraćena tužitelju jer se radilo o robi koja je predmet izvršenja krivičnog djela;

- da je oduzeta roba bila predmet izvršenja krivičnog djela proizlazi iz rješenja Vijeća Okružnog suda u Zagrebu od 10.9.1992. i 29.10.1992. kojima su ukinuta prvostupanjska rješenja Okružnog suda od 7.8.1992. i 13.10.1992. kojima je dozvoljeno raspolaganje predmetnom robom i da iz citiranog Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 19.6.1992. vidljivo je da je tržišni inspektor Grada Zagreba predmetnu robu – alkoholna pića oduzeo od tužitelja do okončanja postupka PUZ (dakle, kaznenog postupka);

- da je 4. siječnja 2006. tržišni inspektor Grada Zagreba bio dužan tužitelju vratiti privremeno oduzeta alkoholna pića obzirom da je 4.1.2006. dovršen kazneni postupak donošenjem pravomoćnog rješenja kojim se obustavlja istraga protiv TM i ĐM te obzirom da u kaznenom postupku nije u smislu čl. 487. ZKP -a doneseno rješenje da se privremeno oduzeti predmeti (predmetna alkoholna pića), trajno oduzimaju ovdje tužitelju, iako kazneni postupak nije završio presudom kojom se optuženici oglašavaju krivim odnosno bez obzira na to što je istraga obustavljena;

- da Gradska tržišna inspekcija tužitelju nije nakon 4.1.2006. vratila privremeno oduzeta alkoholna pića jer je poduzeće Veletržnica i hladnjača d.o.o., kod koje su privremeno oduzeta alkoholna pića bila pohranjena na čuvanje, prodala predmetna alkoholna pića trgovačkom društvu Miljac d.o.o., a što proizlazi iz očitovanja poduzeća Veletržnica i hladnjača Zagreb od 17.6.1997. upućenog Carinarnici Zagreb, Odjelu za carinske prekršaje, kao i iz [broj računa] od 31.5.1995.;

- da iz očitovanja poduzeća Veletržnica i hladnjača Zagreb od 17.6.1997 . proizlazi da se rukovodstvo poduzeća Veletržnica i hladnjača Zagreb u svibnju 1995.godine odlučilo na prodaju predmetne robe te u tom smislu ponudilo prodaju navedenog pića poduzeću Miljac, kako bi se na taj način namirila financijska šteta poduzeću Veletržnica i hladnjača, a na ime skladištenja i manipulacije robe kroz trogodišnje razdoblje, a račun broj 918155 od 31.5.1995. izdan od poduzeća Veletržnica i hladnjača Zagreb, koji glasi na kupca Miljac d.o.o i odnosi se na predmetnu robu tj. alkoholna pića, potvrđuje navode iz spomenutog očitovanja.;

- da iz navedenog očitovanja proizlazi da poduzeće Veletržnica i hladnjača Zagreb, nije od Tržišne inspekcije Grada Zagreba tražilo dozvolu za prodaju privremeno oduzete robe;

- da je oduzimanje predmetne robe – alkoholnih pića izvršila Tržišna inspekcija Grada Zagreba koja je djelovala kao dio sustava državne uprave i obavljala poslove državne uprave kao dio jedinstvenog ustroja državne uprave u Republici Hrvatskoj;

- da je tužena pasivno legitimirana;

- da nije sporna vrijednost oduzete robe u iznosu od 95.560,42 EUR;

18. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužena pasivno legitimirana i da sukladno čl. 154. st.1. ZOO/91 postoji odgovornost tužene za štetu koja je nastala tužitelju obzirom da nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka tj. pravomoćnosti rješenja kojim je obustavljena istraga protiv TM i ĐM **.**.2006. godine, Tržišna inspekcija Grada Zagreba nije tužitelju vratila privremeno oduzetu robu koju mu je oduzela upravo do okončanja kaznenog postupka, a niti je u trenutku pravomoćnog okončanja kaznenog postupka Tržišna inspekcija Grada Zagreba bila u mogućnosti tužitelju isplatiti vrijednost privremeno oduzete robe jer gradski tržišni inspektor nije postupio prema čl. 28. st.4. ZTI -a , čime je za tužitelja nastala šteta u vrijednosti oduzete robe u iznosu od 95.560,42 EUR te na temelju čl. 185. st. 4. ZOO-a obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama od 4. siječnja 2006. odnosno okončanja kaznenog postupka odnosno pravomoćnosti rješenja kojim je obustavljena istraga i odbio zahtjev za isplatom zatezne kamate od 19. lipnja 1992. odnosno oduzimanja robe pa do 3. siječnja 2006.

19. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

20. Stoga, suprotne tvrdnje tužitelja i tuženika su bez pravnog uporišta.

21. Na žalbene navode koji se odnosne na ocjenu dokaza valja reći da prema odredbi čl. 8. ZPP-a, a prema kojoj, koje će se činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

22. Kako je to navedeno prvostupanjski sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka prema svojem uvjerenju odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu, pa su izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane.

23. Suprotno tvrdnji tužene, prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da je tužena pasivna legitimirana i da je obzirom na odredbe čl. 1. st. 1. ZTI te čl. 3. i 4. i čl. 8. ZTI-a, Tržišna inspekcija Grada Zagreba djelovala kao dio sustava državne uprave, a na što upućuje i odredba čl. 1. st. Zakona o upravi kako to i pravilno navodi prvostupanjski sud.

24. Jednako tako, u odnosu na žalbene vezano tužene kojima osporava pasivnu legitimaciju ukazuje se da je povodom revizije u ovoj pravnoj stvari odnosno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-X524/2017-4 od 10. svibnja 2023. izraženo pravno stanovište da je tužena pasivno legitimirana, a koje stanovište je i prihvatio prvostupanjski sud, kao i ovaj sud.

25. Stoga, obzirom na navedeno suprotni žalbeni navodi tužene su bez pravnog uporišta i kao takvi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

26. U odnosu na žalbene navode ukazuje se prema čl. 205. Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine broj 34/93 - pročišćeni tekst, koji obuhvaća Zakon o krivičnom postupku Narodne novine broj 53/91 i njegove izmjene i dopune objavljene u Narodnim novinama broj 91/92, dalje: ZKP), propisano je da će se predmeti koji su u tijeku krivičnog postupka privremenog oduzeti, vratiti vlasniku odnosno držaocu ako postupak bude obustavljen a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, a ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje (čl. 487.)

27. Jednako tako, čl. 487. st. 1. ZKP-a propisano je da će se predmeti koji se po krivičnom zakonu moraju oduzeti, oduzeti i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženik oglašava krivim, ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ili razlozi moral, dok prema st. 2. istog članka određeno je da posebno rješenje o tome donosi tijelo pred kojim se vodio postupak u času kad je postupak završen odnosno kad je obustavljen, a ovjereni prijepis odluke o oduzimanju predmeta dostavit će se vlasniku predmeta ako je vlasnik poznat, time da vlasnik predmeta ima pravo na žalbu zbog nepostojanja zakonske osnove za oduzimanje predmeta (st. 4. i 5. istog članka).

28. Pored navedenog, čl. 28. st. 1. ZTI određeno je da ako je zakonom predviđena mogućnost oduzimanja predmeta kojim je učinjen prekršaj, privredni prijestup ili krivično djelo da tržišni inspektor može privremeno oduzeti taj predmet , a što je ovdje slučaj, dok prema st. 2. tržišni inspektor o oduzimanju predmeta dužan izdati potvrdu s popisom vrste i količine oduzetih predmeta, a prema stavu 3. istog članka određeno je da je o izvršenom privremenom oduzimanju predmeta tržišni inspektor dužan odmah obavijesti organ nadležan za pokretanje postupka zbog učinjenog prekršaja, privrednog prijestupa ili krivičnog djela.

29. U iznesenom pravnom kontekstu, te polazeći od rezultata provedenog dokaznog postupka a imajući u vidu sadržaj zapisnik Tržišne inspekcije Grada Zagreba o inspekcijskom nadzoru od 19.6.1992. godine i Primopredajni zapisnik Tržišne inspekcije Grada Zagreba od 19.6.2992. kao i sadržaj kaznene prijave od 19.6.1992. pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je gradski tržišni inspektor (tržišni inspektor Grada Zagreba) na temelju informacija, podataka i dokumentacije dobivene od PUZ-a te na temelju svojih utvrđenja iz Inspekcijskog nadzora poslovanja tj. prodaje alkoholnih pića privatnog poduzeća Krajnović d.o.o. (ovdje tužitelja) izvršenog 18.6.1992. godine na zahtjev PUZ-a i po nalogu načelnika Tržišne inspekcije Grada Zagreba IM, utvrdio u suradnji s djelatnicima PUZ-a, da postoji sumnja na počinjenje krivičnog djela od strane TM i ĐM, suvlasnika privatnog poduzeća Krajnović d.o.o. (ovdje tužitelja), a koja krivična djela su vezana uz poslovanje tužitelja sa predmetnim alkoholnim pićima, a što je tržišni inspektor Grada Zagreba sadržajno i opisao u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 19. lipnja 1992.

30. Jednako tako, u iznesenim okolnostima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nije postojala obveza da tržišni inspektor Grada Zagreba donese rješenje o oduzimanju predmetne robe – alkoholnih pića, već je u smislu čl. 28. st. 2. ZTI tržišni inspektor Grada Zagreba bio dužan izdati potvrdu o privremeno oduzetoj robi, a koju potvrdu je kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud u konkretnom slučaju zamijenio Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 19.6.1992., koji u svojim dijelovima sadržajno odgovara potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta iz čl. 28. st. 2. ZTI, pa su suprotni žalbeni navodi da nije donijeta odluka o oduzimanju predmeta bez pravnog uporišta.

31. Nadalje, iz rezultata provedenog dokaznog postupka i utvrđenog postupanje tržišnog inspektora Grada Zagreba u suradnji s djelatnicima PUZ-a prema Zapisniku od 19. lipnja 1992. proizlazi da je istog dana Ministarstvo unutarnjih poslova-Policijska uprava Zagrebačka, Odjel za suzbijanje privrednog kriminaliteta i podnijelo kaznenu prijavu protiv TM i ĐM, odnosno suvlasnika tužitelja te je i temeljem iste i vođen kazneni postupak time da je oduzeta roba i oduzeta kao predmet izvršenja kaznenog dijela kako to i proizlazi iz rješenja Vijeća Okružnog suda u Zagrebu od 10. rujna 1992. i 29. listopada 1992.

32. Stoga, na žalbene navode tvrdnje tužitelja da je u Zapisniku navedeno da su alkoholna pića - odnosno roba oduzeta do okončanja postupka PUZ, a ne do kaznenog postupka, su neutemeljeni obzirom da iz naprijed navedenog i svih iznesenih okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da je roba upravo i oduzeta do okončanja kaznenog postupka koji je i konačnici obustavljen, a što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

33. Slijedom navedenog, tvrdnje tužitelja da stvari nisu oduzete do okončanja kaznenog postupka su bez uporišta u provedenom dokaznom postupku te ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje.

34. Jednako tako, točno je da je prema čl. 69. st. 1. tada važećeg KZ bilo propisano da se predmeti koji su upotrijebljeni ili bili namijenjeni za izvršenje krivičnog dijela ili koji su nastali krivičnim dijelom mogu se oduzeti ako su počiniteljevo vlasništvo , dok prema st. 2., a na koju odredbu upire tužitelj, predmeti iz navedenog st. 1. mogu se oduzeti i kad nisu počiniteljevo vlasništvo ako to zaht ijevaju interesi opće sigurnosti ili moralni razlozi, ali se time ne zadire u pravo trećih osoba na naknadu štete od počinitelja.

35. Kako je tužitelj vlasnik oduzete robe time da je krivična prijava podnijeta protiv suvlasnika tužitelja a da je TM i odgovorna osoba tužitelja, a protiv kojih je i vođen kazneni postupak i da je istraga obustavljena, u naprijed iznesenim okolnostima kao i utvrđenjima iz kaznenog predmeta , nedvojbeno je predmeta roba bila predmet izvršenja krivičnog djela kako je to već i navedeno.

36. Stoga, u naprijed iznesenim okolnostima žalbeni navodi tužitelja da nisu bili ispunjeni uvjeti za oduzimanje robe u smislu čl. 69. st. 2. KZ su bez pravnog uporišta i kao takvi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

37. Između ostalog, navedeno i proizlazi iz rješenja Vijeća Okružnog suda u Zagrebu, poslovni broj Kio-I-210/92 od 10. rujna 1992. ( list 16 spisa) kojim je ukinuto rješenje istražnog suda o odobravanju raspolaganja predmetima pod carinskim nadzorom i predmet je vraćen na ponovno rješavanje te je i ukazano na čl. 69. preuzetog KZ-a time da se radi o robi koja nije samo dokaz već i predmet krivičnog dijela.

38. Na žalbene navode vezano za odgovornost tužene ukazuje se da Tržišna inspekcija nije tužitelju vratila privremeno oduzetu robu koju mu je oduzela upravo do okončanja kaznenog postupka, a niti je u trenutku pravomoćnog okončanja kaznenog postupka Tržišna inspekcija Grada Zagreba bila u mogućnosti tužitelju isplatiti vrijednost privremeno oduzete robe iz razloga što gradski tržišni inspektor nije postupio prema čl.28. st.4. ZTI-a.

39. Naime, iz provedenog postupka proizlazi da tržišni inspektor nije odredio da se privremeno oduzeta roba proda ako njeno čuvanje iziskuje nerazmjerne troškove i novac položi na poseban račun Grada Zagreba, a u kojem slučaju bi u trenutku pravomoćno obustavljene istrage protiv TM i ĐM, Tržišna inspekcija Grada Zagreba, novac dobiven prodajom predmetne robe i stavljen na poseban račun, mogla isplatiti tužitelju, a u kojem slučaju ne bi bilo protupravnog postupanja Tržišne inspekcije Grada Zagreba te s time u vezi nepravilnog odnosno nezakonitog rada a koja je obavljala poslove državne uprave kao jedinstvenog ustroja države uprave u Republici Hrvatskoj.

40. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu te kraj nesporne visine vrijednosti oduzete robe u iznosu od 95.560,42 eura, a kako u svim iznesenim okolnostima konkretnog slučaja privremeno oduzimanje robe nije bilo nezakonito te je vođen zakonit i legalan postupak, to je pravilno zaključio prvostupanjski sud da nema protupravnosti u postupanju tužene do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka odnosno obustave istrage protiv TM i ĐM odnosno 4. siječnja 2006., te za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

41. Dakle, donošenjem rješenja o obustavi kaznenog postupka otpala je pravna osnova za držanje privremeno oduzete robe, zbog čega je tužena tek nakon tog rješenja nesavjesni stjecatelj te je u obvezi na plaćanje zatezne kamate od pravomoćnosti toga rješenja.

42. Stoga, suprotno tvrdnji tužitelja prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno prava kada je tužitelju na dosuđeni iznos od 95.560,42 eura dosudio zatezne kamate od 4. siječnja 2006. i odbio zahtjev za isplatom zatezne kamate od dana oduzimanja robe koja je bila dokaz i predmet izvršenja kaznenog dijela odnosno od 19. lipnja 1992. do 3. siječnja 2006., pa su žalbeni navodi neosnovani.

43. Obzirom na sve naprijed navedene okolnosti, pobijana odluka nije protivna čl.1. iz Protokola br. 1. uz Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pa tako niti čl. 48. Ustava Republike Hrvatske.

44. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj i tuženik ponavljaju prigovore koji su isticani u postupku na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjskog rješenja.

45. Imajući u vidu navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a

46. Kako tužitelj i tužena u žalbi ne iznose nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to nj ihova žalba predstavlja samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza na koju je ovlašten jedino sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

47. Suprotno tvrdnji tužitelja i tužene, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

48. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi tako i po visini troškova te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa), pa su paušalni žalbeni navodi tužene neosnovani.

49. Kako tužitelj i tužena nisu uspjeli sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njihov teret ( čl. 154. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao u stavku III. i IV izreke.

50. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovane i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u stavku I. i II. izreke, a na temelju čl.166. st. 1. ZPP-a kao u stavku III. i IV. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej