Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6042/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeće te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VV, zbog prekršaja iz članka 169. točke 1. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“ broj: 82/13.,148/13., 115/18., 52/21., 83/22., 152/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj: Pp-2428/2025-8 od 24. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I U povodu žalbe okrivljenog VV, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela na način da se djelo okrivljenika, činjenično opisano u izreci pobijane presude, pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 169. točke 1. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“ broj: 82/13.,148/13., 115/18., 52/21., 83/22.).

II Žalba okrivljenog VV odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni EV obvezan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni EV proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 106. stavka 7. Zakona o zdravlju životinja te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u bitnome navodeći kako mu je povrijeđeno pravo na obranu, kao i da činjenični opis djela ne sadržava vrijeme počinjenja prekršaja, s obzirom da je dana 4. kolovoza 2022. obavljen inspekcijski nadzor, a što ne predstavlja vrijeme počinjenja djela. Predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, no da je djelo okrivljenika pogrešno pravno označeno kao prekršaj iz članka 106. stavka 7. Zakona o zdravlju životinja.

1. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda kako je odredba članka 169. Zakona o veterinarstvu, koje djelo je okrivljeniku optužnim prijedlogom stavljeno na teret, prestala važiti nakon počinjenja predmetnog prekršaja, i to danom stupanja na snagu Zakona o zdravlju životinja, te da je isti prekršaj zadržao pravni kontinuitet u članku 106. stavku 7. Zakona o zdravlju životinja, koji zakon je po rasponu propisane kazne blaži za okrivljenika. Suprotno tome, odredba članka 169. točke 1. Zakona o veterinarstvu i dalje je na snazi, i to u neizmijenjenom obliku, slijedom čega je ovaj Sud po službenoj dužnosti, a u povodu žalbe okrivljenika, pravilno pravno označio djelo okrivljenika, kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

1. Suprotno žalbenim navodima, u postupku nisu počinjene bitne povrede postupka na koje žalitelj ukazuje.

2. Naime, okrivljeniku je u postupku omogućeno iznošenje obrane te je okrivljenik to pravo i iskoristio podnošenjem pisane obrane, dok je ročište za glavnu raspravu zakazano za dan 26. veljače 2026., na koje je okrivljenik bio uredno pozvan, na molbu okrivljenika odgođeno. Osnovano je sud bez prisutnosti okrivljenika održao ročište za glavnu raspravu dana 24. ožujka 2026., s obzirom da je uredno pozvani okrivljenik, nekoliko sati prije ročišta, neargumentiranom molbom tražio odgodu ročišta. U tom smislu takvo postupanje suda nije dovelo do bitne povrede postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona niti je povrijeđeno pravo na obranu okrivljenika, s obzirom da je okrivljenik imao priliku sudjelovati u postupku te mu je omogućeno da se očituje na dokaze u spisu, uključujući i na iskaz ispitane svjedokinje.

2. Jednako tako, činjenično stanje u provedenom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, a iznesenim žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava. Shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, prvostupanjski je sud svoje saznanje o djelu okrivljenika zasnovao na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, i to prije svega temeljem uvida u zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 17. kolovoza 2022., iskaza svjedokinje OV, više veterinarske inspektorice, koja je na glavnoj raspravi 12. veljače 2026. iskazala o činjenicama neposredno utvrđenim prilikom inspekcijskog nadzora, kao i materijalnoj dokumentaciji priležećoj spisu.

3. Nisu od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja žalbeni navodi kako u postupku nije utvrđeno kada je okrivljenik izvršio klanje svinja, a s obzirom na to da je iz iskaza ispitane više veterinarske inspektorice, kao i materijalne dokumentacije u spisu, proizašlo da su prilikom inspekcijskog nadzora na farmi svinja okrivljenika, dana 4. kolovoza 2022., u prostoriji gospodarstva zatečena dva svježe pečena praseta koji su se nalazili na ražnju, skinuti i naslonjeni na zid, prilikom čega se u prostoriji ujedno nalazila i oprema za klanje. S obzirom na prethodno navedeno, odnosno činjenicu da je zatečena prasad bila svježe pečena te da se u istoj prostoriji nalazila i oprema za klanje, pri čemu se sve navedeno odvijalo na farmi svinja okrivljenika, životno je uvjerljivo da je klanje spomenute prasadi izvršeno istog dana kada je i proveden inspekcijski nadzor. Kako je u postupku nesporno utvrđeno da okrivljenik klanje nije prijavio veterinarskoj organizaciji ili praksi 24 sata prije klanja, to su u predmetnom slučaju ostvarena sva obilježja inkriminiranog djela.

3. Razmatrajući odluku o kazni, ovaj Sud nalazi da kazna izrečena okrivljeniku nije prestroga. Naime, prvostupanjski je sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 130,00 eura, koja kazna sukladno članku 169. točki 1. Zakona o veterinarstvu, na koje djelo je ovaj Sud po službenoj dužnosti pravno prekvalificirao djelo okrivljenika, predstavlja ublaženu kaznu. Kako okrivljenik u žalbi ne ističe niti ne dokumentira naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim eventualno daljnje ublažavanje već ublažene kazne, to je ovaj Sud potvrdio odluku o novčanoj kazni. Ovaj Sud tako izrečenu kaznu smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

4. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njegova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

5. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.