Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2520/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Anić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I.-tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebačke ceste, Zagreb, Ulica Donje Svetice 48, kojeg zastupa punomoćnik Danko Drakulić, odvjetnik u Zagrebu, i II.-tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi I.-tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-35/2025-4 od 30. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn - 35/2025-4 od 30. travnja 2025. u dijelu u kojem je I. -tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o. Podružnici Zagrebačke ceste naloženo isplatiti tužitelju ŽE iznos od 2.321,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2017. pa do isplate, te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 843,14 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2025. pa do isplate, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O zahtjevu I.-tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebačke ceste za naknadu troška sastava žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn -35/2025-4 od 30. travnja 2025. naloženo je I. -tuženiku i II.-tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.643,32 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2017. pa do isplate, te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.686,28 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2025. pa do isplate.
2. Protiv navedene presude žali se I. -tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR, a podredno preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. No, ovdje valja istaknuti da pobijanom presudom I. -tuženiku i II.-tuženiku nije naložena solidarna isplata iznosa od 4.643,32 EUR na ime glavnog potraživanja, te iznosa od 1.686,28 EUR na ime troška parničnog postupka. Prema tome, u djeljivoj obvezi u kojoj ima više dužnika (u konkretnom slučaju dva dužnika), dug se dijeli na jednake dijelove i svaki od njih odgovara za svoj dio duga sukladno čl. 41. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Stoga je odlukom ovog suda odlučeno o polovici iznosa glavnog potraživanja (dijelu koji se odnosi na I. -tuženika), odnosno o iznosu od 2.321,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2017. pa do isplate, te o polovici iznosa troška parničnog postupka (dijelu koji se odnosi na I.-tuženika), odnosno o iznosu od 843,14 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2025. na ime troška parničnog postupka.
4. Žalba I.-tuženika je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske i imovinske štete zadobivene u štetnom događaju od 26. travnja 2016., kada je tužitelj na pločniku kod križanja [adresa] i [adresa] u Zagrebu doživio nezgodu na način da je pao na pločniku na kojemu se nalazila rupa uslijed izvaljenog stupića.
6. Osnovani su žalbeni navodi I. -tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog dijela presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
7. Naime, u predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:
- da je tužitelj stradao u štetnom događaju koji se dogodio 26. travnja 2016. u Zagrebu, kada je pao na pločniku na kojemu se nalazila rupa uslijed izvaljenog stupića,
- da se radi o javnoj površini koju je bio dužan održavati I. -tuženik,
- da je II.-tuženik priznao odgovornost svoga osiguranika (I. -tuženika) za nastanak štetnog događaja,
- da je I.-tuženik u predmetnom postupku isticao prigovor promašene pasivne legitimacije, da je osporavao nastanak štetnog događaja, te da je isticao prigovor isključive odgovornosti tužitelja za sam nastanak štetnog događaja,
- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za medicinu – kirurgiju, prof. dr. GE, proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom ispod vrata lijeve bedrene kosti, koja ozljeda je ostavila trajne posljedice koje se očituju bolovima u lijevom kuku uz ograničenje kretnji blažeg stupnja te blagim skraćenjem noge za 1 cm, da smanjenje životne aktivnosti zbog posljedica zadobivene ozljede iznosi 6-7%,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka nadalje proizlazi da je tužitelj trpio tzv. primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, te tzv. sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju oko 3-4 dana, srednjeg oko 7 dana i manjeg oko 5 tjedana sveukupno,
- da je bol jakog intenziteta tužitelj trpio oko 4 dana, srednjeg oko 15 dana, a manjeg još oko 5 tjedana sveukupno,
- da je naruženje zbog ožiljaka blagog stupnja, ali zbog šepanja srednjeg stupnja,
- da je tuđa pomoć tužitelju bila potrebna u trajanju od mjesec dana 3 sata dnevno zbog mirovanja i nemogućnosti hodanja bez hodalice, da je tužitelj potom trebao pomoć u ukupnom trajanju od 6 tjedana 2 sata dnevno zbog otežane pokretljivosti i korištenja dvije štake, te nakon toga da je trebao pomoć zbog korištenja jedne štake 6 tjedana tri puta tjedno po dva sata,
- da je II.-tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju na ime naknade štete iznos od 24.560,00 kuna/3.259,67 EUR[1] .
8. Prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.634,32 EUR, dok kojeg iznosa je prvostupanjski sud došao ocijenivši da tužitelju po osnovi fizičkih bolova pripada iznos od 576,06 EUR, po osnovi straha iznos od 1.129,55 EUR, po osnovi duševnih bolova zbog trajnih posljedica od 7-8% (iako je vještak utvrdio 6-7%) iznos od 2.920,09 EUR, što sve uz uvećanje odštetnih iznosa od 50%, sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz lipnja 2020. iznosi 4.634,32 EUR (prilikom čega je sud uzeo u obzir već isplaćen iznos od 3.529,89 EUR kojeg II. -tuženik nije pojedinačno specificirao). Također, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od 348,42 EUR. U konačnici je prvostupanjski sud zaključio da ukupan iznos dosuđene štete iznosi 4.634,32 EUR.
9. Međutim, prvenstveno valja istaknuti da za povredu prava na zdravlje, kao dio prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. ZOO-a, sud treba odmjeriti jedan iznos pravične novčane naknade, a ne pojedinačne iznose za strah, fizičke boli i trajne posljedice.
10. Prvostupanjski sud je zaključio da bi tužitelju na ime pravične novčane naknade pripadao iznos od 4.634,32 EUR, prilikom čega je sud uzeo u obzir već isplaćen iznos u mirnom postupku navodeći da se radi o iznosu od 3.529,89 EUR kojeg II. -tuženik nije pojedinačno specificirao. Međutim, tužitelju je u mirnom postupku isplaćen iznos od 3.259,67 EUR/24.560,00 kuna (a ne 3.529,89 EUR), s time da u predmetnom postupku nije utvrđeno je li taj iznos tužitelju isplaćen samo na ime naknade neimovinske štete, ili je njime obuhvaćena i naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, i u kojem iznosu.
11. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da iznos od 4.634,32 EUR za koji prvostupanjski sud najprije navodi da predstavlja pravičnu novčanu naknadu, a kasnije navodi da se odnosi na ukupan iznos štete (iz čega bi proizlazilo da taj iznos obuhvaća i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koja je bila potrebna tužitelju, konkretno iznos od 348,42 EUR, iako bi pravična novčana naknada trebala predstavljati iznos koji tužitelju pripada na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, dakle, ista ne obuhvaća naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu), u konačnici ne odgovara iznosu navedenom u izreci prvostupanjske presude. Naime, tužitelju je izrekom prvostupanjske presude na ime naknade neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđen iznos od 4.643,32 EUR, a ne iznos od 4.634,32 EUR koji se navodi u obrazloženju prvostupanjske presude.
12. Također, iako je I.-tuženik u predmetnom postupku istaknuo prigovor isključive odgovornosti tužitelja za sam nastanak štetnog događaja, prvostupanjski sud nije odlučio o (ne)osnovanosti takvog prigovora.
13. Iz svega navedenog proizlazi da je presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu opterećena nedostatcima zbog kojih se ne može ispitati, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je izreka presude proturječna razlozima presude, slijedom čega je u pogledu pobijanog dijela presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
14. Stoga je primjenom odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.
15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će izvesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka ŽEH i PE, neposrednih očevidaca predmetnog štetnog događaja, kako bi se utvrdilo (ne)postojanje doprinosa tužitelja nastanku predmetne štete, sve kako bi prvostupanjski sud mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
16. Odluka o zahtjevu I. -tuženika za naknadu troška sastava žalbe donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 21. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Grgić
