REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2052/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ANIĆ HOLDING PLUS d.o.o., OIB 61238079664, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marin Domjanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2430/2023 od 20. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2430/2023 od 20. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama sklopljenog 16. ožujka 2007. između tužitelja i tuženika te za isplatu iznosa od 52.709,60 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 331,81 EUR (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog postupka u iznosu od 4.448,56,70 EUR (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.849,64 EUR. U žalbi ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, navodi da sud ne analizira tužiteljevu iscrpnu kontraargumentaciju i ne obrazlaže zašto ne prihvaća tužiteljeve dokaze i zbog čega smatra da oni nisu ispravni. Navodi dalje da je sud počinio bitnu povredu odredbe čl. 354., st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, jer obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a tužitelju je opisanim postupanjem suda uskraćeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, imanentno pravu na pravično suđenje, zajamčenom odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ponavlja da je predmetni ugovor za kojeg tvrdi da je ništetan utemeljen na nezakonitoj normi Odluke o komunalnom redu iz 2005. godine te da je odredba čl. 14. te odluke protivna trima zakonima.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, ovaj sud nalazi kako je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi su jasni i neproturječni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju i tužitelj upire u žalbi.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. ZPP-a na koju tužitelj opisno upire u žalbi jer da nisu izvedeni dokazi koje je tužitelj predlagao. Naime, prema odredbi čl. 220. ZPP -a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud je svoju odluku temeljio na činjenicama koje je smatrao odlučnim za donošenje odluke te je stoga neosnovan taj žalbeni razlog povrede parničnog postupka.

8. Neosnovano tužitelj navodi u žalbi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14). Naime, u konkretnom slučaju mjerodavno pravo je pravilno tumačeno i primijenjeno, u pobijanoj su presudi izneseni i obrazloženi dostatni i pravno relevantni razlozi za njezino donošenje, tako da učinci pobijane presude ne dovode do povrede tužiteljevih prava zajamčenih Ustavom. Time što je tužitelj nezadovoljan odlukom suda, pored pravilno prevedenog dokaznog postupka primjenom odredaba parničnog postupka, nisu povrijeđene odredbe Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i tužitelj je dobio obrazloženu odluku prvostupanjskog suda kao i pravo na ulaganje pravnog lijeka.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženiku za utvrđenje ništetnosti Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama sklopljenog 16. ožujka 2007. (dalje: Ugovor) te za isplatu iznosa od 52.709,60 EUR koji je tužitelj platio tuženiku na temelju toga Ugovora s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj tvrdi da je Ugovor od 16. ožujka 2007. ništetan jer je protivan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s obzirom na to da je njime utvrđena tužiteljeva obveza plaćanja naknade za postavljanje reklama na nekretnini koja nije vlasništvo tuženika odnosno da nije napravljena razlika između situacije kada se reklama postavlja na zemljištu tuženika od situacije kada se postavlja na zemljištu fizičke osobe te da je odredba čl. 14. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 20/05 i dr., od 5. prosinca 2005.) neustavna i nezakonita odnosno protivna odredbama tri zakona.

10. Člankom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) propisano je da je u Republici Hrvatskoj državna vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

11. Odredbom čl. 18. Zakona o područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 123/17: dalje: ZLPS) propisano je da su općina, grad i županija samostalne u odlučivanju u poslovima iz svoga samoupravnog djelokruga u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i tim Zakonom.

12. Odredbom čl. 35. t. 2. ZLPS-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne, samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave, uz ostalo, donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.

13. Odredbama čl. 14. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15 i 68/18; dalje: ZKG) propisano je da je u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje (st. 1.) te da se odlukom o komunalnom redu iz st. 1. toga članka propisuju odredbe o uređenju naselja, održavanju čistoće i čuvanju javnih površina, korištenju javnih površina, skupljanju, odvozu i postupanju sa skupljenim komunalnim otpadom, uklanjanju snijega i leda, uklanjanju protupravno postavljenih predmeta, mjere za provođenje komunalnog reda i kaznene odredbe.

14. Odredbom čl. 14. Odluke o komunalnom redu, koju je donijela Gradska skupština Grada Zagreba 2005., važećom u vrijeme sklapanja Ugovora, bilo je propisano da ako se natpisi i reklame postavljaju na zgrade, zemljište i druge prostore, za njihovo postavljanje plaća se naknada koju određuje Gradsko poglavarstvo (st. 1.), podnositelj zahtjeva i gradonačelnik Grada Zagreba, odnosno osoba koju on ovlasti, sklapaju ugovor o plaćanju naknade (st. 2.), ugovor iz st . 2. sklapa se prije izdavanja odobrenja (st. 3.).

15. Iz stanja spisa proizlazi da su stranke u konkretnom slučaju, sukladno navedenoj Odluci o komunalnom redu, sklopile Ugovor od 16. ožujka 2007., nakon čega je tuženik izdao tužitelju rješenje o postavljanju reklamnog panoa na zemljištu fizičke osobe

16. Odredbom čl. 30. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZOV) propisano je da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.

17. Slijedom naprijed citiranih propisa i utvrđenja ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj dužan plaćati tuženiku naknadu za postavljanje reklama na svojoj (tužiteljevoj) nekretnini, iako tuženik nije niti vlasnik, a niti nositelj bilo kakvoga stvarnog prava na toj nekretnini. Pravilno je i utvrđenje da Ugovor od 16. ožujka 2007. nije protivan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima ZOV-a tj. da nije ništetan u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15) niti po nekoj drugoj osnovi iz toga Zakona, već se u konkretnom slučaju prema utvrđenju ovoga suda radi o jednoj vrsti ograničenja vlasnikovih prava koja se temelji na zakonu.

18. Zaključno valja dodati da ovaj sud nije ovlašten ispitivati zakonitost općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave jer je to predmet upravnoga spora, a osim toga se niti tužitelj u postupku nije pozvao na činjenicu da bi navedena Odluka o komunalnom redu na bilo koji način bila stavljena izvan snage.

19. Dakle, žalbenim navodima tužitelj nije doveo u osnovanu sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve odlučne činjenice, na temelju ocjene navoda parničnih stranaka i izvedenih dokaza pravilno utvrdio činjenično stanje te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

20. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a tužiteljevu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović