REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-109/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA OSIGURANJE d.d., OIB: 75665455333, Zagreb, Planinska 13A, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 1.554,81 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2342/2022-28 od 19. studenog 2025., 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2342/2022-28 od 19. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u poslovni broj P-2342/2022-28 od 19. studenog 2025. odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.554,81 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (točka II. izreke).

2. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom je naveo da se u pobijanoj presudi nigdje ne navode razlozi za stvaranje uvjerenja suda o postupanju svakog pojedinog vozača protivno određenim člancima Zakona o sigurnosti prometa na cestama pa zaključak suda nije moguće valjano preispitati. Naime, prvostupanjski sud nije valjano obrazložio stvoreni stav o tome na koji su to točno način postupili vozači te koje su točno odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama prekršili. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda vozačica vozila osiguranog kod tužitelja nije se „uključivala“ u promet na prometnoj površini kako to pogrešno tumači sud, nego se ona već kretala prometnom površinom, za razliku od vozača vozila osiguranog kod tuženika koji se tek uključivao u promet na prometnoj površini. Pravilnom primjenom i razlikovanjem čl. 43. i 45. Zakona o sigurnosti prometa na cestama proizlazi da vozačica vozila osiguranog kod tužitelja nije bila dužna propustiti sva vozila i pješake, za razliku od vozača vozila osiguranog kod tuženika koji se vožnjom unatrag uključivao u promet i time je prema odredbi čl. 45. Zakona o sigurnosti prometa na cestama bio u obvezi propustiti sva vozila koja se kreću površinom na koju se namjeravao uključiti, odnosno nije smio početi radnju izlaska s parkinga jer je time doveo u opasnost druge sudionike u prometu i imovinu. Prvostupanjski sud je propustio pravilno primijeniti odredbu čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama; vozačica vozila osiguranog kod tužitelja se u trenutku prometne nesreće već nalazila na površini odnosno kolniku neposredno iza parkirnih mjesta, što u predmetnom postupku između stranaka nije niti bilo sporno. Stoga, ona nikako ne može biti odgovorna za kršenje odredbe čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (uključivanje u promet, skretanja udesno itd.) upravo iz tog razloga što se u trenutku štetnog događaja nije nalazila u fazi uključivanja u promet ili skretanja, već u fazi vožnje prometnim kolnikom. U odnosu na čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji propisuje da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, tužitelj ističe da je upravo u postupku utvrđeno da se vozačica vozila osiguranog kod tužitelja kretala prilagođenom brzinom jer da je mogla izbjeći navedeni sudar uz pravodobno kočenje. Predložio je uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu odluku.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

5. Donošenjem pobijane presude nije učinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

6. Riječ je o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR (čl. 502. st. 1. ZPP -a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP -a pa ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika kao osiguratelja osobe koja je počinila štetu isplatu iznosa od 1.554,81 EUR. Tužitelj je svoj zahtjev utemeljio na tvrdnji da je osiguranica tužitelja EN upravljala osobnim automobilom marke i tipa MAZDA CX-30, registarskih oznaka [registarska oznaka], krećući se prilagođenom brzinom parkiralištem ispred trgovačkog centra Galerija Sjever, Čakovec, Svetojelenska cesta 25. Tuženikov osiguranik ŽN je u to vrijeme, bez da je prethodno utvrdio sigurnu mogućnost uključivanja u promet, te bez da je propustio sva vozila koja su se kretala prometnom površinom na koju se namjeravao uključiti, krećući se unazad, svojim osobnim automobilom marke i tipa „Audi A4“, desnim stražnjim dijelom vozila udario u desni prednji dio vozila „MAZDA CX-30“, kojim je upravljala vozačica EN. Navedenim udarom automobila, na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] nastala su brojna materijalna oštećenja. Tužitelj je svojem osiguraniku temeljem kasko police broj [broj police]-0162312-01 naknadio imovinsku štetu nastalu na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] u iznosu od 22.554,17 kn, a tuženik je u mirnom postupku priznao odgovornost za štetni događaj u omjeru od 50% i isplatio tužitelju iznos od 11.277,08 kn. Tužitelj tvrdi da je tuženikov osiguranik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja pa stoga regresno potražuje preostali isplaćeni iznos štete na temelju odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO).

8. Tuženik je priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i visinu štete, ali je osporavao isključivu odgovornost njegova osiguranika za nastanak štetnog događaja, odnosno istaknuo je da je isplatio tužiteljevom osiguraniku iznos štete u omjeru od 50%, dok je za preostali iznos štete u omjeru od 50% istaknuo da je ona posljedica doprinosa vozačice vozila reg. oznake [registarska oznaka] EN.

9. Radi utvrđivanja sporne činjenice – odgovornosti za nastanak štetnog događaja, provedeno je prometno vještačenje po vještaku Peri Todoroviću, dipl. ing., stalnom sudskom vještaku za prometne nezgode i procjenu motornih vozila, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da se mjesto sudara nalazilo na početnom dijelu parkirališta trgovačkog centra, odnosno na prometnoj traci parkirališta na koju je skretalo vozilo osiguranika tužitelja i na koju se istodobno s parkirališnog mjesta, vožnjom unatrag, u promet uključivalo vozilo osiguranika tuženika. U trenutku sudara vozilo osiguranika tužitelja je bilo u desnom skretanju na kolnik parkirališnog prostora Centara, a kretalo se brzinom od 8 km/h. Pri skretanju s kolnika, dakle na pristupnom putu Centru, vozilo tužiteljeva osiguranika se uz prikočivanje kretalo brzinom od 31 km/h. Potpuno je jasno da se vozilo osiguranika tužitelja kod skretanja prema Centru, na tom putu nije kretalo brzinom kao u trenutku sudara (8 km/h). Vozilo osiguranika tuženika se vožnjom unatrag s parkirališnog mjesta, u promet uključivalo normalnim ubrzavanjem. U trenutku sudara se kretalo brzinom od 8 km/h. Tužiteljeva osiguranica je uz pravodobnu reakciju intenzivnim kočenjem, imala mogućnost štetni događaj izbjeći pri brzini kojom se trenutačno kretalo njezino vozilo (13 km/h). Osiguranik tuženika bi štetni događaj izbjegao da je propustio vozilo osiguranika tužitelja da prođe po sebi pripadajućoj desnoj prometnoj traci kolnika parkirališta Centra. Za to je imao ispunjene tehničke preduvjete: vidljivost i preglednost. Vještak se dodatno očitovao na nalaz i mišljenje na ročištu održanom 16. listopada 2025. pri čemu je odgovorio na sva pitanja stranaka i dao objašnjenja, te istaknuo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Vještak je dodatno istaknuo da je svaki sudionik mogao izbjeći predmetni događaj, te da je ograničenje brzine na parkiralištu 10 km/h, kako proizlazi iz postavljenog prometnog znaka. Zaključno, vještak je naveo da je svaki sudionik, uključujući i osiguranika tužitelja, bio dužan poduzeti svrsishodne radnje poput kočenja kako bi spriječio nastanak štetnog događaja.

10. Prema odredbi čl. 1072. st. 1. ZOO-a kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovora drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju njegove krivnje (čl. 1072. st. 2. ZOO-a).

11. Prvostupanjski sud je na temelju cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio da je osiguranica tužitelja mogla izbjeći navedeni sudar uz pravodobno kočenje, a isto tako osiguranik tuženika bi štetni događaj izbjegao da je propustio vozilo osiguranika tužitelja, odnosno osiguranici su imali ispunjene tehničke preduvjete za pravodobnu reakciju kao što su vidljivost i preglednost. Prvostupanjski sud je zaključio da su osiguranik tužitelja i osiguranik tuženika postupili protivno odredbama čl. 43. i 45. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20; dalje: ZSPC), odnosno osiguranica tužitelja se uključivala u promet na prometnoj površini (parkiralištu) te je bila dužna propustiti sva vozila i pješake, što je mogla učiniti kao što je vještak i naveo, a osiguranik tuženika prilikom izlaska s parkirnog mjesta nije smio početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud smatra da u toj pravnoj stvari postoji podjednaka krivnja sudionika odnosno da sudionici u navedenom štetnom događaju snose 50% odgovornosti. S obzirom na činjenicu da je tuženik u mirnom postupku podmirio iznos od 1.496,00 EUR koji odgovara krivnji njegovog osiguranika od 50%, to je tužbeni zahtjev za preostali utuženi iznos, odbijen kao neosnovan.

12. Prema odredbi čl. 43. st. 1. ZSPC-a, vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja (čl. 43. st. 2. ZSPC-a).

12.1. Vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan je propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje (čl. 45. st. 1. ZSPC-a).

13. Uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe kao i utvrđenja prometnog vještaka, kao jasno proizlazi da je do prometne nezgode došlo kako krivnjom tuženikova osiguranika, tako i krivnjom tužiteljeva osiguranika. Naime, oba vozača su u konkretnoj situaciji postupili suprotno zakonskim odredbama, odnosno na strani osiguranika tuženika u štetnom događaju je došlo do kršenja prometnih pravila, i to odredbe čl. 43. st. 1. ZSPC-a jer tuženikov osiguranik nije smio započeti radnju izlaska s parkirnog mjesta ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, a bez da se uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu. S druge strane vozačica vozila reg. oznake [registarska oznaka] EN je prekršila odredbu čl. 45. ZSPC-a na način da je ušla u parkirališni prostor, odnosno, uključila se u promet koji se odvijao prometnim trakom unutar parkirališta, pri čemu je bila dužna svoju vožnju prilagoditi prirodi parkirališnog prostora koje predstavlja nerazvrstanu cestu u smislu odredbe čl. 2. st. 1. t. 10. ZSPC-a, odnosno voditi računa o drugim sudionicima u prometu (parkiranim vozilima i realnoj mogućnosti njihova izlaska s parkirnog mjesta na prometni trak unutar parkirališta), osobito imajući u vidu činjenicu da je tek ušla u parkirališni prostor, odnosno uključila se u promet unutar samog parkirališta. Pri tome je važno napomenuti, da i iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je tužiteljeva osiguranica imala jednake mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode pravodobnim intenzivnim kočenjem pri brzini kojom se kretala, kao i tuženikov osiguranik koji je imao mogućnost da propusti vozilo osiguranice tužitelja da prođe po prometnoj traci kolnika parkirališta. Imajući u vidu dinamiku nastanka prometne nezgode, te kršenje propisa oba sudionika u prometu, ovaj sud, jednako kao i prvostupanjski sud smatra da postoji odgovornost oba sudionika za predmetnu štetu u omjerima od 50%.

14. Imajući u vidu da je tuženik prethodno isplatio tužitelju 50% iznosa cjelokupne štete, dok tužitelj u ovome postupku potražuje preostali iznos štete od 50% (1,554,81 EUR), to je tužbeni zahtjev bilo potrebno odbiti primjenom odredbe čl. 1072. st. 2. ZOO-a.

15. Tužiteljevi žalbeni navodi bez utjecaja su na pravilnost pobijane prvostupanjske odluke.

16. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena.

Zagreb, 21. srpnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Parać