REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-548/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KUĆA KOZINA d.o.o., Oroslav lje, Mokrice 180b, OIB: 89993018652, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 316,10 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2107/2025-8 od 16. prosinca 2025., 21. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana, potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2107/2025-8 od 16. prosinca 2025. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2107/2025-8 od 16. prosinca 2025. naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 316,10 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 316,10 EUR tekućih od 14. veljače 2025. do 6. svibnja 2025. (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 250,00 EUR na ime troškova parničnog postupka (točka III. izreke).
2. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke istaknuo da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu iznosa od 316,10 EUR na ime preostalog dijela izdanog, dospjelog, a neplaćenog računa za popravak vozila u vlasništvu Mobil Leasing d.o.o., a koji popravak vozila je izvršio tužitelj. Prvostupanjski sud se u obrazloženju pobijane odluke pozvao na odredbe čl. 1092., čl. 80., čl. 81., čl. 84., te čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) te ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
3. Protiv te presude u točkama I. i III. izreke tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom je istaknuo da sloboda izbora vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo, ne daje mu pravo da svojim nerazumnim izborom optereti osobu koja je dužna naknaditi štetu/isplatiti osigurninu s većim novčanim iznosom popravka od onoga novčanog iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti. Smatra da je pobijana presuda utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz odredaba čl. 1092. st. 1. ZOO-a, te čl. 5. i 10. ZOO-a. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Predložio je preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. U predmetnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. toga Zakona.
8. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik posebno upire u žalbi. Izreka presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga presudu moguće ispitati.
9. Iz spisa proizlazi da je 31. siječnja 2025. nastala šteta na vozilu marke Opel Astra, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika-osiguranika po polici osiguranja Mobil Leasing d.o.o. Oštećenik Mobil Leasing d.o.o. je štetni događaj prijavio 25. ožujka 2025. tuženiku kao osiguratelju, te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 14. spisa). Nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučilo popraviti kod tužitelja, te je tužitelj popravio vozilo prema nalogu vlasnika i vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve prema pravilima struke, te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 717/01/8 u ukupnom iznosu od 850,01 EUR (bez PDV -a). Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku, te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 533,91 EUR, a razliku od 316,10 EUR po računu tuženik nije platio jer je za taj iznos osporavao cijenu sata rada tužitelja. Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s tužiteljem sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je prenio na tužitelja navedeno potraživanje, a o čemu je tuženik obaviješten. Dakle, predmet spora je razlika u cijeni rada servisera/lakirera te tužbom tužitelj zahtijeva plaćanje od tuženika navedenog iznosa od 316,10 EUR navodeći da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, a o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.
10. Tuženik je osporavao aktivnu i pasivnu legitimaciju, te osnovu i visinu potraživanja.
11. Neosnovano tuženik osporava aktivnu legitimaciju. Tužitelj je uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja sklopljen između Mobil Leasing d.o.o. kao ustupitelja i ovdje tužitelja kao primatelja tražbine, a o kojem ustupu je tuženik bio obaviješten. Prvostupanjski sud je utvrdio da je Mobil Leasing d.o.o. ustupio tužitelju upravo potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 717/01/8, a po kojem računu je dužnik oštećeniku isplatio iznos od 533,91 EUR slijedom čega primatelj (tužitelj) i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 316,10 EUR.
12. Neosnovan je i prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika koji je povodom prijave štete iz štetnog događaja od 31. siječnja 2025. napravio izvid i procjenu štete 25. ožujka 2025. te oštećeniku isplatio naknadu u nespornom iznosu od 533,91 EUR, čime je konkludentno priznao kako pasivnu legitimaciju, a time i odgovornost za naknadu štete nastale njegovom osiguraniku (oštećeniku) u ovom štetnom događaju.
13. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Iz dokaznog postupka proizlazi da je iznos od 850,01 EUR prema tužiteljevom računu realno obračunat i opravdan, slijedom čega tuženik neosnovano osporava utuženi iznos razlike popravka automobila od 316,10 EUR.
14. Dakle, tuženik ne može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama niti može isplatu štete, odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera, pa kako nesporno proizlazi da cijena satnice tužitelja iznosi 59,00 EUR uvećano za PDV, to je prvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje dužnog iznosa.
15. Svim iznesenim žalbenim navodima, tuženik nije osporio pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
16. Slijedom navedenog, tuženik kao osiguratelj je u obvezi isplatiti razliku osigurnine koja je ugovorom o cesiji prenesena s osiguranika na tužitelja u utuženom iznosu od 316,10 EUR.
17. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrdio u točkama I. i III. izreke, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 21. srpnja 2026.
Sutkinja
Kamelija Parać
