REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski građanski sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Ovr-1581/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K L J U Č AK

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Mirni Jakovac, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ozrena Marinkovića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja GD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Josipu Pažinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika Mime´s group d.o.o. za usluge, OIB 58806751851, Petrinjska ulica 42, Zagreb zastupanog po punomoćniku Davor Galetović, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, dana 21. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 19. svibnja 2026. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane 4. ožujka 2025. i ovjerene 4.ožujka 2025. po javnom bilježniku Kristianu Hukelju iz Zagreba, pod brojem OV-1787/2025 u dijelu u kojem predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. st. 1. toč. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje u tekstu: OZ) i članka 50.st.1 .toč. 8. OZ-a.

II. Odluka o naknadi troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim će biti donesena nakon donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u parničnom postupku kojeg je ovršenik upućen pokrenuti zaključkom ovog suda poslovnog broja Ovr-1581/2026.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane 4. ožujka 2025. i ovjerene 4. ožujka 2025. po javnom bilježniku Kristianu Hukelju iz Zagreba, pod brojem OV-1787/2025 iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 19. svibnja 2026. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane 4. ožujka 2025. i ovjerene 4.ožujka 2025. po javnom bilježniku Kristianu Hukelju iz Zagreba, pod brojem OV-1787/2025.

2. U svom prijedlogu ovršenik navodi kako je ovrhovoditelj, kao zajmodavac, 4.3.2025. sklopio Ugovor o zajmu s ovršenikom i VD, kao zajmoprimcima, temeljem kojeg je Ugovora ovrhovoditelj (zajmodavac) isplatio ovršeniku i VD (zajmoprimcima) pozajmicu u iznosu od 268.000,00 EUR, da je odredbom čl. 2. st. 1. Ugovora o zajmu ugovoreno je da se zajmoprimci ukupno pozajmljeni novčani iznos solidarno obvezuju vratiti zajmodavcu (ovrhovoditelju) obročno, odnosno uplatom 35 mjesečnih rata u iznosu svake mjesečne rate od 7.657,14 EUR, da je radi osiguranja naplate predmetnog potraživanja, odredbom čl. 2. st. 4. Ugovora o zajmu utvrđeno je da je ovdje ovršenik (zajmoprimac) predao ovdje ovrhovoditelju (zajmodavcu) dvije zadužnice, ovršenik ističe da ovrhovoditelju uredno i redovito vraća pozajmicu, i to u obliku ugovorenih mjesečnih anuiteta, a u prilog čemu govore potvrde dosad 12 uplaćenih mjesečnih anuiteta, a da je ovrhovoditelj dopisom od 28.4.2026. ovršenika obavijestio da su ostvareni uvjeti za obvezu jednokratnog povrata cjelokupnog iznosa zajma iz razloga ugovorenih Ugovorom o zajmu, po kojem je ovršenik odbio postupiti, kao i da nije nastala obveza jednokratnog povrata pozajmice jer zadužnica broj OV-1787/2025 nije stekla svojstvo ovršnosti te ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika temeljem predmetne zadužnice.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je na očitovanje ovrhovoditelju, a koji se na isti očitovao podneskom od 2. lipnja 2026. kojim je osporio sve navode ovršenika.

4. Sud je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate ocijenio kao neosnovan u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a.

5. Ovršenik navodi da zadužnica nije stekla svojstvo ovršnosti, a čime iznosi razlog iz članka 50. stavak 1. točka 2. OZ-a.

6. Člankom 50. stavak 1. točka 2. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a je propisano da propisano da pljenidba i prijenos nisu dopušteni ako se postupak vodi na temelju isprave koja nije stekla svojstvo ovršnosti.

7. Međutim, sud je utvrdio da u predmetnom postupku izravne naplate nije počinjena povreda iz članka 50. stavak 1. toč. 2. OZ-a., u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

8. Naime, postupak izravne naplate se vodi na temelju bjanko zadužnice potvrđene (solemnizirane) od javnog bilježnika.

9. Člankom 215. stavak 1. OZ-a je propisano da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos naknadno biti upisan u ispravi zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa isplati/isplaćuje vjerovniku, a ta isprava ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja, dok je člankom 214. stavak 3. OZ-a, u vezi s čl. 215. st. 3., propisano da vjerovnik dostavlja Financijskoj agenciji bjanko zadužnicu s učincima dostave pravomoćnog sudskog rješenja o ovrsi.

10. Slijedom navedenog, zadužnica, nakon potvrde (solemnizacije) javnog bilježnika, "sama po sebi" ima svojstvo isprave na temelju koje se može provesti postupak izravne naplate odnosno svojstvo osnove za plaćanje u smislu članka 3. stavak 1. točka 1. ZPONS-a i za podnošenje zadužnice Financijskoj agenciji na izravnu naplatu nije potrebno ishođenje potvrde ovršnosti.

11. Stoga, nije ostvaren razlog iz članka 50. stavak 1. točka 2. OZ u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

12. Nadalje, sud je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate ocijenio kao neosnovan u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ-a budući kako navodi kako navodi da nije ispunjen uvjet za podnošenje zadužnice na naplatu.

13. Člankom 50. stavak 1. točka 8. OZ-a je propisano da pljenidba i prijenos nisu dopušteni ako nije ispunjen uvjet za pokretanje prisilnog namirenja određen osnovom za plaćanje.

14. Ovršenik postojanje navedenog razloga obrazlaže pozivajući se na odredbu članka 3. Ugovora o zajmu kojom je propisana obveza ovršenika na povrat ukupnog iznosa zajma ako bi treća osoba, za vrijeme otplate zajma, na bilo koji način pristupila ovršeniku u otvaranju restorana.

15. Ovršenik tvrdi da treća osoba nije pristupila u smislu članka 3. Ugovora o zajmu te da, stoga, ovrhovoditelj nema pravo pokrenuti postupak izravne naplate radi namirenja ukupnog iznosa tražbine.

16. U odnosu na navedeno, sud ističe da su člankom 3. Ugovora o zajmu propisani uvjeti pod kojima tražbina dospijeva na naplatu u cijelosti, međutim dospijeće tražbine nije od utjecaja na primjenu članka 50. stavak 1. točka 8. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a budući dospijeće tražbine nije istovjetno uvjetu za pokretanje postupka prisilnog namirenja.

17. Naime, postupak prisilnog namirenja se može provesti na temelju svake isprave koja ima svojstvo ovršnosti, a svojstvu ovršnosti prethodi dospjelost tražbine te ispunjenje specifičnih uvjeta stjecanja ovršnosti propisanih OZ-om za svaku vrstu isprave (sudska odluka, odluka upravnog tijela, javnobilježničke isprave).

18. Uvjet određen ovršnom ispravom u smislu članka 50. stavak 1. točka 8. OZ-a jest konkretna okolnost koja se mora ostvariti da bi ovrhovoditelj imao pravo na pokretanje postupka prisilnog namirenja, dakle radi se o posebnom/dodatnom uvjetu koji mora biti ostvaren uz opći uvjet (ovršnost).

19. Slijedom svega navedenog, budući je ovrhovoditelju izdana bjanko zadužnica, ovrhovoditelj ima pravo na temelju te bjanko zadužnice pokrenuti postupak izravne naplate nakon što je ista potvrđena i u nju upisan iznos tražbine, a ovrhovoditelj je ovlašten upisati onaj iznos tražbine za koji smatra da mu ovršenik duguje budući je upravo to smisao bjanko zadužnice (za razliku od "obične" zadužnice), zbog čega pitanje dospijeća tražbine, koje je među strankama sporno, ne oduzima ovrhovoditelju pravo na upis onog iznosa tražbine za koji isti smatra da mu ovršenik duguje.

20. S druge strane, (ne)dospjelost ukupnog iznosa tražbine nije specifičan/dodatan uvjet propisan člankom 50. stavak 1. točka 8. OZ-a, već je dospjelost "obuhvaćena" ovršnošću budući svojstvo ovršnosti, u pravilu, mogu steći samo isprave koje se odnose na dospjele tražbine, slijedom čega se prigovor nedospjelosti tražbine može razmatrati kroz druge razloge iz članka 50. stavak 1. OZ-a.

21. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

22. Analognom primjenom članka 166. stavak 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, odluka o naknadi troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim bit će donesena u odluci kojom će se odlučiti o osnovanosti prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer ovršenik ima pravo na naknadu tog troška samo ako bude utvrđeno da je postupak prijenosa i pljenidbe bio nedopušten, zbog čega se onda svi troškovi koji su ovršenici u tom postupku uzrokovani imaju smatrati neosnovano prouzročenima u smislu članka 14. stavak 5. OZ-a.

23. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

24. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a.

25. Člankom 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 52. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da će sud zaključkom uputiti ovršenika da, u roku 15 dana od dana dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ako je ovršenik u svom prijedlogu istaknuo razloge iz članka 50. stavak 1. točaka 7. OZ-a i članka 50. stavak 1. točaka 9. OZ-a, a ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga ili se o njima nije očitovao, osim ako je ovršenik postojanje navedenog razloga dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 52. stavak 4. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a).

26. Kako ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a i toč. 9. OZ-a, koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

Sudac:

Mirna Jakovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćniku