Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-4419/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Petri Mioč Štura, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Petrović, u upravnom sporu tužitelja UL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Stipica Jakić, odvjetnik u Zagrebu, Petrinjska 9, protiv tuženika Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za strance, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 33, radi odobrenja stalnog boravka, 20. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za strance, KLASA: UP/I-216-02/24-04/1019, URBROJ: 511-01-204-24-4 od 5. prosinca 2024., kako neosnovan.
II. Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA:UP/I-216-02/24-04/1019, URBROJ: 511-01-204-24-4 od 5. prosinca 2024.,odbijen je zahtjev UL, rođ. **.**.1969. u mjestu Rogatica, Bosna i Hercegovina, državljanin Bosne i Hercegovine, ovdje tužitelja, za odobrenje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj.
2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome navodeći da je tužitelj ispunjavao sve uvjete za odobrenje stalnog boravka iz razloga što mu je odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj od 2. svibnja 2019.. S tim da je u izvanbračnoj zajednici s hrvatskom državljankom TL od listopada 2016. s kojom se oženio 9. svibnja 2020. te da se tako cijelo vrijeme nalazio na privremenom boravku radi spajanja obitelji i to od 2. svibnja 2019. do dana podnošenja zahtjeva 29. rujna 2023.
3. Iz navoda tužbe proizlazi kako predlaže da Sud poništi rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja. Poziva se na odredbu članka 156. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22, 151/22), zbog preuranjenog podnošenja zahtjeva.
5. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Primjenjujući materijalno pravo na izloženo činjenično stanje, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.
7. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti, zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24,39/26).
8. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, sud je odbio predloženo izvođenje dokaza za saslušanjem kao suvišan ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.
9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.
10. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj u Republici Hrvatskoj podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad 22. veljače 2019. te je postupak uslijed odustajanja stranke obustavljen rješenjem nadležne Policijske uprave osječko- baranjske od 15. ožujka 2019. Nakon toga imao je odobrene dozvole za boravak i rad od 11. travnja 2019. do 29. lipnja 2020.. Privremene boravke u svrhu spajanja obitelji kao član obitelji hrvatske državljanke imao je odobrene od 29. lipnja 2020. do 29. lipnja 2025.. Nakon toga, UL nije podnosio zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj te je 29. lipnja 2025. odjavljen s adrese boravišta u [adresa]. Također je uvidom u službene evidencije utvrđeno da je tužitelj napustio Republiku Hrvatsku dana 28. listopada 2024. te nakon toga nema podataka o njegovom ponovnom ulasku u Republiku Hrvatsku. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tužitelj nema u Republici Hrvatskoj reguliran status putem instituta privremenog boravka od 29. lipnja 2025.
11. Odredbom članka 30. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da se stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari.
12. Nadalje, odredbom članka 156. stavak 1. točka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22, 40/25 i 55/26) propisano je da se stalni boravak može odobriti državljaninu treće zemlje koji je član obitelji ili životni partner hrvatskog državljanina koji neposredno prije podnošenja zahtjeva ima neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s hrvatskim državljaninom ili autoimuni boravak.
13. Odredbom članka 150. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da se dugotrajni boravak može odobriti državljaninu treće zemlje koji neposredno prije podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu, stoga je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava ni uvjet iz članka 150. stavka 1. Zakona o strancima budući da do dana podnošenja zahtjeva nije imao neprekidno pet godina odobren privremeni boravak/dozvole za boravak i rad, što je jedan od uvjeta za odobrenje dugotrajnog boravišta.
14. S obzirom na sve naprijed navedeno prema ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra, već je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo.
15. Ovo stoga što je institut stalnog boravka reguliran kogentnim zakonskim odredbama Zakona o strancima i podrazumijeva jasne i nedvojbene te kumulativno određene pretpostavke za pozitivno odlučivanje o zahtjevu za stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, pa su stoga neosnovani navodi tužitelja da je tužitelj ispunjavao sve uvjete za odobrenje stalnog boravka te da je tužitelju odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj od 2. svibnja 2019., budući da je uvidom u službene evidencije čije je vođenje u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno da je tužitelju prvi privremeni boravak (dozvola za boravak i rad), odobren od 11. travnja 2019. do 10. travnja 2020., a prvi privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji od 29. lipnja 2020. Datum 2. svibnja 2019. odnosi se na dan izdavanja prve biometrijske dozvole boravka, a ne na dan odobrenja prvog privremenog boravka.
16. Napominje se tužitelju da je Zakon o strancima jasan u pogledu uvjeta za odobrenje stalnog boravka, te je činjenica da tužitelj u trenutku podnošenja zahtjeva 29. rujna 2023. nije ispunjavao uvjet za odobrenje stalnog boravka koji je propisan člankom 156. stavkom 1. točkom 1. Zakona o strancima, odnosno da do dana podnošenja zahtjeva nije imao neprekidno 4 godine odobrene privremene boravke u svrhu spajanja obitelji, uz napomenu da se dozvole za boravak i rad ne uračunavaju u vrijeme potrebno za odobrenje stalnog boravka iz članka 156. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima, već samo odobreni privremeni boravci u svrhu spajanja obitelji kao član obitelji hrvatskog državljanina. Također se napominje tužitelju da tužitelj trenutno nema odobren privremeni boravak i da ne boravi na teritoriju Republike Hrvatske od 28. listopada 2024.
17. Stoga, a kako tužbeni navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.
18. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Zagrebu, 20. srpnja 2026.
Sutkinja:
Petra Mioč Štura
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju po opunomoćeniku
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za strance, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
3. U spis
