Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-340/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Knežević, odvjetnik u Dubrovniku, protiv prvo tuženika FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugo tuženika SM, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], koja oba tuženika su zastupana po punomoćniku Oskaru Benussi, odvjetniku u Dubrovniku, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovnog broja P-387/2024 od 17. rujna 2025., dana 20. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovnog broja P-387/2024 od 17. rujna 2025., i predmet se vraća tom sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke je određen prekid postupka, nakon čega je točkom II. izreke određeno da će se isti nastaviti kad pravomoćno završi postupak koji se vodi pred istim sudom pod posl.br. P-229/2024 ili kad sud utvrdi kako više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj ne pozivajući se izričito na žalbene razloge propisane odredom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), a sadržajno ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava ( čl. 353. st. 1. toč. 3.), sa prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine pobijano rješenje te naloži prvostupanjskom sudu nastavak postupka.

3. Tuženici u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode tužitelja kao neosnovane te predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je odlučivanje o pravilnosti i zakonitosti odluke prvostupanjskog suda kojom je određen prekid postupka te utvrđeno pod kojim uvjetima će se isti nastaviti.

6. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužitelj 30. 4. 2024. podnio Općinskom sudu u Dubrovniku tužbu protiv prvo i drugo tuženika radi predaje u posjed i isplate temeljem odredaba čl. 161., 162 i 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP),

- da tužitelj polazi od tvrdnje da je zemljišno-knjižni vlasnik nekretnine, u naravi etažiranog stana površine 87 m2 upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], u čijem posjedu se nalaze tuženici,

- da tuženici u odgovoru na tužbu ( str. 42-45 spisa ) u bitnom ne osporavaju da su u posjedu predmetne nekretnine, a tužitelju osporavaju vlasništvo ističući da je grubo i nemoralno iskoristio UM kao ranijeg vlasnika sa kojim je tužitelj sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i tim putem upisao pravo vlasništva,

- da su prvo i drugo tuženici sinovi ČM koja je 13. 3. 2024. podnijela tužbu protiv ĐM kao tuženika, pod poslovnim brojem spisa P -229/2024, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je zaključen između sada pokojnog UM kao primatelja uzdržavanja i ĐM kao davatelja uzdržavanja,

- da prvo i drugo tuženici predstavljaju punoljetne i poslovno sposobne osobe ( str. 48- 50 spisa), pri čemu je prvo tuženik star 30 godina ( rođen **.**.1996.) a drugo tuženik 26 godina ( rođen **.**.1999. ),

- da su prvo i drugo tuženici predložili prekinuti postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod poslovnim brojem spisa P-229/2024 između ČM i ĐM.

7. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, a nakon što je izvršio uvid u spis poslovnog broja P-229/2024, i utvrdio da je majka prvo i drugo tuženika ĆM, kao oporučna nasljednica pok. UM, **.**.2024., podnijela tužbu protiv ĐM sa zahtjevom da se utvrdi da je ništetan/pobojan/raskinut Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je ĐM sklopio sa pok. ŽM, te da tuženici pravo na stanovanje u predmetnom stanu crpe iz ovlaštenja ĆM, prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjeni zakonski razlozi za prekidom postupka u smislu čl. 213. st. 1. ZPP , pa donosi odluku kojom postupak prekida do pravomoćnog završetka postupka pod poslovnim brojem P-229/2024.

8. Tužitelj u žalbenim navodima osporava prvostupanjsku odluku u cijelosti, u bitnom ističe da je vlasnik nekretnine sa pravom upisanim u zemljišnim knjigama, da su tuženici punoljetne i poslovno sposobne osobe koje su priznale da se nalaze u posjedu njegove nekretnine, da je nesporno kako osobno ne vode nikakav postupak protiv njega kojim bi mu osporili pravo vlasništva. Tužitelj smatra da činjenica u sklopu koje je majka tuženika pokrenula parnični postupak protiv njega, ne može predstavljati razlog za prekidom postupka u smislu čl. 12. st. 1. i 2. ZPP, te bi se samo majka tuženika mogla pozivati na primjenu te odredbe, ali ne i tuženici.

9. Prvo i drugo tuženici u odgovoru na žalbu u bitnom smatraju da je prvostupanjska odluka pravilna i osnovana, navode da ukoliko ČM, majka tuženika, uspije dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva u predmetu P-229/2024, time će postati vlasnicom stana te će tuženici svoje pravo stanovanja moći crpiti iz prava svoje majke.

10. Razmatrajući tako iznesene žalbene navode, a uzimajući u obzir sve dostupne okolnosti konkretnog slučaja, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pobijanu odluku utemeljio na pogrešnom pristupu i primjeni materijalnog prava.

11. Prije svega valja ukazati da prekid predstavlja radnju koja proizvodi posljedice u odnosu na tijek parničnog postupka na način da ga suspendira, odnosno uzrokuje to da prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji ( čl. 214. st. 1. ZPP). Osim toga, sud za vrijeme trajanja prekida ne može poduzimati nikakve radnje u postupku ( čl. 214. st. 2. ZPP ), a parnične radnje što ih je jedna stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak, već će njihov učinak početi tek nakon što postupak bude nastavljen ( čl. 214. st. 3. ZPP).

12. Kako posljedice prekida postupka ograničavaju pristup stranaka sudu, to je zakonodavac iste predvidio u objektivno opravdanim slučajevima poput smrti stranke te ostalih razloga propisanih odredbom čl. 212. ZPP, kada do prekida dolazi po sili zakona, o čemu sud donosi deklaratornu odluku. Osim slučajeva u kojima do prekida dolazi temeljem zakona, predviđena je i mogućnost prekida postupka pod uvjetima propisanim odredbom čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP, kada sud odluči da sam ne rješava o prethodnom pitanju.

13. U tom smislu je odredbom čl. 12. st. 1. i 2. ZPP-a propisano da kad odluka suda ovisi o prethodnom pitanju postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije riješeno, pa će u slučaju ispunjavanja takvih pretpostavki primjenom odredbe čl. 213. st. 1. ZPP odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP).

14. Rješenje utemeljeno na odredbi čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP je konstitutivne prirode ( za razliku od deklaratornog do kojeg dolazi pod uvjetima propisanim odredbom čl. 212. ZPP), ali u oba slučaja dolazi do istovjetnih posljedica propisanih odredbom čl. 214. ZPP.

15. Odluka u sklopu primjene čl. 213. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 12. ZPP prije svega ovisi o procjeni da li je sporno pitanje činjenične ili pravne prirode, obzirom da do prekida može doći samo ukoliko odluka suda ovisi o prethodnom pitanju o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, od utjecaja na predmet konkretnog postupka.

16. U tom smislu valja primijetiti da je prvostupanjski sud prekinuo konkretni postupak, smatrajući da je postupanje u drugom predmetu pod poslovnim brojem P-229/2024, od prethodnog utjecaja na njegov postupak, te da takvo prethodno pitanje neće riješiti u sklopu ovog postupka.

17. Međutim, pravilno tužitelj ukazuje da u parničnom postupku zbog kojeg je prvostupanjski sud prekinuo postupanje, prvo i drugo tuženici nisu niti aktivno niti pasivno legitimirane osobe, već je riječ o parničnom postupku koji je pokrenula njihova majka kao tužiteljica, protiv ĐM kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti te i pobojnosti i raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je ĐM sklopio sa sada pokojnim ŽM.

18. Kako je doseg pravomoćnost u hrvatskom pravnom sustavu u pravilu ograničen jer ne stvara pravne učinke prema svima ( erga omnes ), već između stranaka ( inter partes ), to pravomoćno utvrđenje u parničnom postupku koji se vodi pod poslovnim brojem spisa P-229/2024, može dovesti do pravnog učinka, ali samo u odnosu na stranke tog postupka, ne i tuženike koji nemaju legitimaciju u tom postupku.

19. Na tragu takvog stajališta je i starija sudska praksa, npr. VSRH u odluci Gzz-9/89. od 30. 4. 1989. iz koje proizlazi da ako parnični sud ne bude vezan pravomoćnom odlukom donesenom u drugom postupku, jer se spor ne vodi među istim strankama, nije ovlašten prekinuti postupak u smislu odredbe članka 213. st . 1. toč. 1. ZPP-a te odluka VTS, Pž-3547/04. od 2. 8. 2005. i prema kojoj odluka suda o istoj glavnoj stvari u postupku koji se vodi između različitih stranaka, nema značaj prethodnog pitanja.

20. Prvostupanjski sud u prilog pobijanoj odluci navodi da su prvo i drugo tuženici djeca ČM ( tužiteljice u predmetu P-229/2024), pa da oni svoje pravo na stanovanje crpe iz ovlaštenja svoje majke.

21. U odnosu na navedeno ovaj drugostupanjski sud smatra nužnim ponoviti da posljedice konstitutivne odluke o prekidu postupka na temelju čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP u svezi čl. 12. ZPP, nužno ograničavaju pristup stranci sudu i mogućnost donošenja meritorne odluke o osnovanosti zahtjeva kroz period u kojem je predmet u prekidu, slijedom čega se takav učinak može opravdati samo ukoliko se u drugom postupku odlučuje po postojanju prava ili pravnog odnosa koje je nedvosmisleno i dostatno povezano sa predmetom spora.

22. Stoga se pojam "postojanja nekog prava ili pravnog odnosa" u smislu čl. 12. st. 1. ZPP ne smije tumačiti ekstenzivno, odnosno na način da proširuje doseg pravomoćnosti sudskih odluka, pri čemu ovaj drugostupanjski sud primjećuje da prvo i drugo tuženici, osim što nisu aktivno niti pasivno legitimirane osobe u postupku radi kojeg je prvostupanjski sud prekinuo postupak, predstavljaju punoljetne i poslovno sposobne osobe, u životnoj dobi od 26 i 30 godina.

23. Navedeno se ističe jer ovaj drugostupanjski sud smatra da se maloljetnost osobe može eventualno povezati sa određenim pravom koje pokušava ostvariti njegov roditelj kao zakonski zastupnik, pa bi proširivanje i tumačenje dosega prava maloljetne osobe u odnosu na pravo koje ostvaruje njegov zakonski zastupnik ili skrbnik, moglo doći u primjenu od uvjetima iz čl. 12. st. 1. ZPP.

24. Međutim, takvo tumačenje i proširivanje dosega pravomoćnosti nije prihvatljivo u uvjetima poput onih koji su predmetom konkretnog slučaja, i kada prvo i drugo tuženici predstavljaju punoljetne i poslovno sposobne osobe, te pravo njihove majke koje potražuje temeljem zahtjeva u drugom parničnom postupku protiv tužitelja, dosegom ne dovodi izravno do stvaranja prava ili pravnih odnosa tuženika u smislu primjene čl. 12. st. 1. ZPP, a kako pravilno smatra i tužitelj, obzirom da pravo i pravni odnos majke tuženika, nije istovjetan pravu ili pravnom odnosu prvo i drugo tuženika.

24. Prema tome, kako je prvostupanjski sud odlučna pitanja u odnosu na primjenu odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. uz svezi čl. 12. st. 1. i 2. ZPP razmatrao uslijed pogrešnog pravnog pristupa, to je primjenom odredbe čl. 380. točke 3. ZPP-a žalbu tužitelja valjalo uvažiti, pobijano rješenje ukinuti i vratiti na daljnji postupak, u kojem će prvostupanjski sud nastaviti postupak uvažavajući stajališta i shvaćanja iznesena u ovoj drugostupanjskoj odluci.

U Zagrebu, 20. srpnja 2026.

Sudac

Vedran Medaković