REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: K-176/2025-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Diani Debeljuh kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Samante Šijan, u kaznenom predmetu po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj K-DO-169/2015 od 2. studenog 2015. protiv okrivljenog ŽP, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12, u daljnjem tekstu KZ/11), nakon održane glavne rasprave 21. travnja 2026., 19. lipnja 2026. i 15. srpnja 2026., zaključene 15. srpnja 2026. u prisutnosti zastupnika optužbe UP, zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, okrivljenog ŽP i braniteljice okrivljenika Slavice Milevoj, odvjetnice u [adresa], objavljene 20. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 125/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH, 80/22, 36/24 i 13/26, u daljnjem tekstu ZKP/08) presuda s kaznenim nalogom Općinskog suda u Puli – Pola poslovnog broja K-1400/15 od 18. studenog 2015., povodom prigovora okrivljenika, stavlja se izvan snage.

II. Okrivljeni ŽP zvani „ Ž“, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca CP i majke GP rođene RP, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektromehaničar, zaposlen, s mjesečnim primanjima od oko 1500,00 eura, u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje djece, bez čina, bez odlikovanja, kazneno neosuđivan

k r i v  j e

što je

dana 12. veljače 2015. u stanu, u obiteljskoj kući u [adresa], svjestan i želeći to, protivno odredbi čl. 7. st. 1. u svezi s čl. 6. Zakona o oružju (NN 63/07 146/08 59/12), bez dozvole posjedovao ručno – radionički izrađeno oružje kalibra 7,62x39 mm te 2 komada streljiva s probojno (pancirno) zapaljivim zrnom (M82), kalibra 7,62x39 mm, znajući da je držanje opisnog oružja i streljiva građanima zabranjeno,

dakle, neovlašteno posjedovao vatreno oružje i streljivo čije je posjedovanje građanima zabranjeno,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11

pa se okrivljeni ŽP za kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11

o s u đ u j e  n a

kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci

te mu se na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljeni ŽP u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 u vezi sa člankom 331. stavkom 7. KZ/11 od okrivljenog ŽP oduzimaju se predmeti, i to 37 (trideset sedam) komada streljiva kalibra 7,62 mm i vatreno oružje - puška ručne izrade, tvorničkog broja [serijski broj oružja] sa preklopnim kundakom, bez spremnika, privremeno oduzeti od okrivljenog ŽP **.**.2015. po djelatnicima Policijske postaje Labin uz izdavanje Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj], te će se isti, po pravomoćnosti ove presude, na temelju članka 52. stavka 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“ broj 94/18, 42/20 i 114/22) predati Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Policijskoj postaji Labin na daljnje raspolaganje.

IV. Na temelju članka 148. stavka 1. i 2. ZKP/08 okrivljeni ŽP je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka koji se na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 sastoji od troška paušalne svote u iznosu od 300,00 (tristo) eura te na temelju članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 putnog troška svjedokinje IP u iznosu od 39,82 (trideset devet eura osamdeset dva centa) eura i 79,40 (sedamdeset devet eura četrdeset centi) eura, koje je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola (u daljnjem tekstu državni odvjetnik) podiglo je optužnicu broj K-DO-169/2015 od 2. studenog 2015. protiv okrivljenog ŽP (u daljnjem tekstu okrivljenik), zbog kaznenog djela protiv javnog reda – nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11.

2. Sud je prvotno prihvatio prijedlog državnog odvjetnika te je na temelju članka 541. stavka 1. ZKP/08 izdao presudu s kaznenim nalogom poslovnog broja K - 1400/15 od 18. studenog 2015., koja je po pravodobnom i dopuštenom prigovoru okrivljenika stavljena izvan snage.

3. Optužnica državnog odvjetnika potvrđena je rješenjem ovog suda poslovnog broja K-1400/15, Kov-812/15 od 19. siječnja 2016.

4. Nakon provedenog postupka, donesena je presuda poslovnog broja K- 1400/2015 od 11. studenog 2024. koja je po žalbi okrivljenika rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovnog broja Kž-86/2025-9 od14. svibnja 2025. ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje i odluku.

5. Pozvan da se izjasni o osnovanosti optužnice, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

6. Iznoseći obranu izjavio je da su noć prije kritičnog događaja došli policijski službenici uručiti mu poziv koji se odnosio na alimentaciju koju nije plaćao. Pristupio je u policiju u 9.00 sati zbog onog zbog čega su ga pozvali, a kada su završili, zatražio je od policijskih službenika da mu kažu kako da preda oružje svoga djeda za koje oružje je saznao od majke tu večer kada su mu polic ijski službenici uručili poziv. Tada mu je majka rekla da je ta puška u sobi i željela je da se to riješi pa mu je rekla da kada ode na policiju, da proba to riješiti. Tada nije znao radi li se o starom ili novom oružju, njemu je to bilo nebitno. Na njegovo pitanje, policijska službenica TP mu je rekla da ne može to donijeti sam u policiju, već da oni moraju doći po to, pa su kroz pola sata na njegov zahtjev otišli kod njega kući da se to preuzme. Ušli su u kuću i on im je predao tu pušku koja je bila umotana u uski tepih, za što je dobio potvrdu da je pristupio u policijsku postaju i da je svojevoljno predao to staro oružje. Oni su to preuzeli i otišli, a kod njega u kući ispunili su sve potrebne papire. Nakon toga ostao je u kući.

7. Odgovarao je samo na pitanja braniteljice pa je tako na pitanje da pojasni kakav je njegov odnos s bivšom suprugom i vode li se kakvi postupci, odgovorio da je u vrijeme kada je kćerka imala 12 godina, navodeći da sada ima 20 godina, a sin 15, sada ima 23 godine , bivša supruga napustila djecu i nije im se javila. Djeca su ostavljena njemu na skrb, a bivša supruga se o djeci nije brinula nikad, on je dobio skrbništvo kao samohrani otac. Na pitanje čija je to puška, odgovorio je da mu je majka rekla da je to puška od djeda, majka mu je rekla da je tu pušku našla u suterenu zamotanu u isti taj tepih, koju je pronašla kada je čistila dio kuće.

8. Braniteljica okrivljenika tražila je od suda da se okrivljeniku predoči Potvrda o ulasku u tuđi dom (bez naloga) od 12. veljače 2015. te nakon što se okrivljeniku predočila Potvrda s lista 4 spisa, na pitanje braniteljice je nakon izvršenog uvida u Potvrdu odgovorio da se u lijevom donjem uglu nalazi njegov potpis.

9. U dokaznom postupku pročitana je kaznena prijava u dijelu koji se odnosi na mjesto, vrijeme i podnositelja (list 1 i 2 spisa), potvrda o ulasku u tuđi dom (bez naloga) od 12. veljače 2015. (list 4 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 5 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 12. veljače 2015. (list 6 i 7 spisa), nalaz i mišljenje balističkog vještačenja od 1. listopada 2015. (list 42 do 58 spisa) te su ispitani svjedoci TP (list 83 spisa), KP (list 90 spisa), GP (list 90 i 91 spisa), CP (list 91 spisa) i vještak Marin Marinović (list 89 i 90 spisa).

10. Iz Kaznene prijave vidljivo je da su djelatnici Policijske postaje Labin 23. veljače 2015. podnijeli kaznenu prijavu protiv okrivljenika zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. Iz Potvrde o ulasku u tuđi dom (bez naloga) vidljivo je da su 12. veljače 2015. policijski službenici Policijske postaje Labin TP, ZP i EP, na temelju članka 246. ZKP/08 ušli bez naloga u obiteljsku kuću na adresi [adresa] kod građanina ŽP jer je to isti i tražio, uz napomenu da je držatelj – korisnik stana ŽP zatražio od policijskih službenika Policijske postaje Labin ulazak u stan kako bi predao staro oružje i streljivo, dok je iz Potvrde i Zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta vidljivo da je od ŽP **.**.2015., od strane policijskih službenika Policijske postaje Labin oduzeto 37 (trideset sedam) komada streljiva kalibra 7,62 mm i vatareno oružje – puška ručne izrade, tvorničkog broja [serijski broj oružja] sa preklopnim kundakom bez spremnika.

11. Svjedokinja TP, policijska službenica, nesrodna s okrivljenikom, propisno opomenuta izjavila je da je zaposlena u Policijskoj postaji Labin i da je kritične zgode postupala s kolegom policijskim službenikom ZP s kojim je išla u obiteljsku kuću na adresi [adresa] te da su zajedno s kolegom ČP u toj kući preuzeli vatreno oružje i streljivo. Okrivljeniku da je tom prilikom prezentirana potvrda o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, koje obrasce je okrivljenik potpisao.

12. Svjedokinja je nakon što je izvršila uvid u Potvrdu i Zapisnik s lista 5 do 7 spisa, izjavila da je ona osobno ispunjavala te obrasce i da je na njima njezin potpis.

13. Dalje je izjavila da im je okrivljenik predao to oružje i streljivo, pojasnivši da nije išla pretraga, već da im je okrivljenik osobno predao oružje i streljivo. Navela je da je okrivljenik bio pozvan u Policijsku postaju Labin u vezi obavijesnog razgovora glede povrede dužnosti uzdržavanja po prijavi bivše supruge te s obzirom da je Policijska postaja Labin imala saznanja da okrivljenik posjeduje oružje, obavljen je obavijesni razgovor i na te okolnosti.

14. Svjedokinji su se predočile fotografije u sklopu balističkog vještačenja s lista 47 do 54 spisa te je na pitanje odgovorila da se radi o tom oružju i streljivu koje je privremeno oduzeto. Na pitanje državnog odvjetnika je odgovorila da je policijska postaja imala saznanja da okrivljenik posjeduje oružje i prije nego što je bio pozvan na navedeni obavijesni razgovor, koja saznanja nisu došla od okrivljenika. Na pitanje braniteljice je odgovorila da je na pozivu kojim je okrivljenik pozvan na obavijesni razgovor pisalo da se poziva glede kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja. Dalje je odgovorila da zna da su u to vrijeme u toj kući s okrivljenikom živjele njegova majka i sestra.

15. Nadalje, odgovorila je da prilikom podnošenja kaznene prijave od strane bivše supruge okrivljenika IP zbog povrede dužnosti uzdržavanja , je IP tada navela da je vidjela da okrivljenik posjeduje pušku, pojasnivši da ta saznanja nisu došla od okrivljenika, već od IP. Na pitanje kada je IP došla u Policijsku postaju Labin i podnijela kaznenu prijavu zbog neplaćanja uzdržavanja protiv okrivljenika, odgovorila je da je to bilo početkom 2015. Dalje je pojasnila da kada je izjavila da je okrivljenik bio pozvan u Policijsku postaju Labin i davanja svoje izjave, da je okrivljenik bio pozvan radi davanja izjave o neplaćanju uzdržavanja, te nakon što je ispitan na te okolnosti, okrivljenik je bio ispitan i na okolnosti posjedovanja oružja. U policijskoj postaji okrivljenika je ispitivala ona zajedno s kolegom ZP. U to vrijeme nisu ispitivali pred kamerama, već se radilo o obavijesnom razgovoru s okrivljenikom. Isti taj dan, nakon obavijesnog razgovora koji je obavljen u prostorijama policijske postaje, zajedno s kolegom ZP i ĆP išli su kod okrivljenika kući. Kada su došli u kuću okrivljenika, okrivljenik je sam predao oružje i streljivo rekavši nam da je to pronašao u kući prilikom čišćenja prostorija te da je isto od pokojnog djeda. Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta i Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta popunila je u kući okrivljenika, a Potvrdu o ulasku u dom, popunila je u policijskoj postaji prije nego su išli u kuću okrivljenika. Poziv okrivljeniku radi njegovog ispitivanja odnosno obavljanja razgovora s njim išao je zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, budući da je zbog tog kaznenog djela podnesena kaznena prijava.

16. Na pitanje braniteljice okrivljenika odgovorila je da policija postupa prema određenoj osobi ukoliko se protiv te osobe podnese kaznena prijava pred policijom, zatim ukoliko postoji javni pogovor odnosno da policija ima saznanja da postoji osnovana sumnja da je netko počinio kazneno djelo, te da policija može postupati i na temelju obavijesti, primjerice centra za socijalnu skrb, obiteljskog liječnika, obrazovnih ustanova i slično. U takvim situacijama policija može obavljati izvidne radnje, ali i dokazne radnje, a može tražiti i naloge od državnog odvjetništva da im ih ishoduju od suca istrage, ovisno o kojoj vrsti pretrage se radi. Na pitanje braniteljice je li ovakav način postupanja kao u konkretnom slučaju uobičajen način postupanja, odnosno da li u ovakvom slučaju ukoliko ima ju kaznenu prijavu za osnovanu sumnju u počinjenje kaznenog djela, policija može postupati i bez naloga, odgovorila je da to ovisi od predmeta do predmeta. Na daljnje pitanje braniteljice je odgovorila da se u ovom konkretnom predmetu odlučilo da se ide u dom okrivljenika na temelju potvrde koju je prethodno spomenula, a koju je popunila prije ulaska u okrivljenikov dom. Na pitanje zašto nije u konkretnom slučaju tražena pretraga, odgovorila je da se odlučilo da će se ići u okrivljenikov dom na temelju potvrde koja je popunjena. Prije odlaska u okrivljenikov dom, nisu se konzultirali s državnim odvjetnikom. Pojasnila je da se potvrda o privremenom oduzimanju predmeta izdaje u slučaju kada se od neke osobe oduzme bilo kakav predmet, i da se tada uz potvrdu izdaje i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta. Potvrdu i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta izdaju u odnosu na bilo koju osobu, navodeći da to ne mora biti osoba u svojstvu okrivljenika. U to vrijeme okrivljenik je bio u svojstvu osumnjičenika. Nadalje, odgovorila je da policija izdaje potvrdu i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta kada postoji osnovana sumnja u počinjenje kaznenog djela neovisno o stupnju osnovane sumnje, što da ne znači da će se protiv takve osobe pokrenuti kazneni postupak. Dala je primjer, da kada se od neke osobe treba oduzeti osobna iskaznica, ta osoba iskaznica oduzima se uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, te da sam čin kako ide upravni postupak, ne zna.

17. Na pitanje braniteljice da li policija kada, primjerice, postoji osnovana sumnja da netko drži protuzakonito oružje postupa na način kako je to postupano u konkretnom slučaju, je odgovorila da je na to pitanje već detaljno dala odgovor.

18. Državni odvjetnik nije imao prigovor na iskaz svjedokinje, dok je obrana prigovorila navodeći da s obzirom da svjedokinja radi u policijskoj postaji najmanje od dana počinjenja predmetnog kaznenog djela u kontinuitetu sve do danas, da je na uvijeni način odbila odgovoriti kakvo je standardno postupanje policije kada ima informaciju, pa makar i na razini minimalne sumnje, da netko ilegalno drži oružje, da je redovno postupanje provođenje dokazne radnje pretrage. Postupanje kako je policija izvršila u konkretnom slučaju kod okrivljenika da se poduzima samo onda kada se ne radi o sumnji na kazneno djelo, već kada osoba sukladno Zakonu o oružju dobrovoljno želi predati oružje, pa da je iskaz ove svjedokinje nelogičan iz razloga što je svima koji se bave kaznenim pravom jasno da u ovakvoj situaciji nakon preuzimanja dobrovoljno predane puške, policija bi sigurno tražila nalog za pretragu svih prostorija kojima se okrivljenik u to vrijeme služio, i pokretnih i nepokretnih, kako bi eliminirala mogućnost da ima još kakvog nedozvoljenog oružja, a svakako da bi po svemu tome obavilo konzultacije s nadležnim državnim odvjetništvom, što je u ovom slučaju sve to izostalo. Stoga da je svjedokinja očigledno svjesno izbjegla dati odgovore na postavljena pitanja obrane vezano za standardna postupanja policije kod sumnje, odnosno bilo kakve informacije da netko posjeduje neko oružje.

19. Svjedokinja KP, okrivljenikova sestra, propisno opomenuta nakon što se odrekla blagodati uskrate iskaza na pitanje braniteljice okrivljenika je odgovorila da se djed po majci zvao RP, koji je preminuo tijekom 2011. U to vrijeme živjeli su u obiteljskoj kući na adresi [adresa] na način da su u suterenu živjeli djed RP i baka koja je umrla prije djeda, a na katu je živjela ona, okrivljenik i majka GP. Nakon djedove smrti, zajedno s izvanbračnim partnerom preselila se u suteren gdje je živio djed, u kojemu su ostale osobne stvari djeda i bake. Misli da se preselila 2013. Nakon djedove smrti njihova majka je neke stvari od djeda spremila. Na pitanje je li joj poznato da je djed imao neko oružje odnosno pušku, odgovorila je da je za pušku saznala nakon što je ista predana, navodeći da je jedanput načula razgovor između djeda i bake kada je baka govorila djedu da bi bilo najbolje da on to nešto skloni jer da se nikad ne zna što se može desiti, ali da ne zna o čemu su razgovarali te da sada samo naslućuje da se radilo o toj puški. Tu pušku nije nikada vidjela i ne može reći gdje je od 2011. do 2013. stajala, zna samo da je predana.

20. Svjedokinja GP, okrivljenikova majka, propisno opomenuta nakon što se odrekla blagodati uskrate iskaza je izjavila da živi u obiteljskoj kući u [adresa] na adresi [adresa], u kojoj su u prizemlju živjeli njezini pokojni roditelji te da je otac RP preminuo **.**.2011. Na pitanje je li ikad vidjela neko oružje ili je li njezin otac imao oružje, odgovorila je da je on uvijek govorio nešto u vezi toga u smislu da je on sebi nešto spremio, ali ga ona nije shvaćala ozbiljno, ističući da je ona protiv toga i da ima strah od oružja, ali da je u konačnici pronašla to oružje. Nakon očeve smrti nije odmah ulazila u prizemlju u kojem je živio, već je ušla kada se kćerka KP odlučila preseliti u taj dio i renovirati ga, i prilikom čišćenja, u ormaru je vidjela pušku zamotanu u deku. Skamenila se i sledila, no šutjela je i nije nikome ništa govorila, imala je strah pa je tu pušku zamotanu odnijela u okrivljenikovu sobu koji je tada bio u zatvoru. Stavila ju je u ormar, navodeći da u tu sobu nije ulazio nitko.

21. Kada su joj bile prezentirane fotografije na listu 47 spisa, odgovorila je da bi to mogla biti takva puška, ali da se ona u to baš ne razumije. Kad je okrivljenik došao iz zatvora, rekao joj je da mora ići na policiju jer ga je bivša žena prijavila za alimentaciju, na što mu je rekla da već kad ide, neka uzme i pušku, na što ju je upitao

- koju pušku, a ona mu je tada rekla da je našla jednu pušku pokojnog oca te neka ju uzme i odnese na policiju. Okrivljenik je otišao na policiju, rekao je za pušku i onda je policija došla i uzela pušku, a ona je bila u kući kad je policija preuzela pušku. Puška je bila stavljena na stol u kuhinju, s time da ju je uzeo okrivljenik i stavio na stol. Okrivljenik je došao zajedno s policijskim službenicima te je otišao u sobu, donio pušku i stavio ju na stol.

22. Kada ju je okrivljenik pitao o kojoj puški govori, kada mu je rekla da je našla kod svog pokojnog oca, ona mu je i pokazala kamo ju je stavila u njegovu sobu, gore na ormar. Okrivljenik se iz Zatvora u Puli – Pola vratio 2014. ili 2015., a nije se sjećala koliko je prošlo vremena od kad je stavila tu pušku na ormar kod okrivljenika u sobu pa do kad mu je rekla za to, ali kada mu je rekla za pušku, okrivljenik je išao to prijaviti na policiju. Odgovorila je da je od okrivljenikovog oca otišla 2005., a razveli su se 2006. ili 2007. Kad su pronašli tu pušku, na katu su živjeli kćerka KP i ona, a okrivljenik je bio u zatvoru.

23. Svjedok CP, okrivljenikov otac, propisno opomenut nakon što se odrekao blagodati uskrate iskaza izjavio je da od 2006. ne živi u zajedničkom domaćinstvu sa sinom, kćerkom i sada bivšom suprugom GP. Poznavao je RP, svoga punca za kojega je izjavio da mu je 2008. ili 2009. RP govorio da on ima neku prerađenu pušku. Nije ga tražio da mu je pokaže niti mu ju je RP pokazao. Kad mu je RP rekao da ima pušku, savjetovao ga je neka ju prijavi, odnosno preda policiji. Poslije o tome nema nikakva saznanja. Na pitanje kakvi su bili odnosi između bivše supruge GP i njega, odgovorio je da su bili kao i između drugih razvedenih, te je dalje odgovorio da je on vjerovao RP.

24. Iz Nalaza i mišljenja Službe za traseološka vještačenja od 1. listopada 2015. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za balistiku i mehanoskopiju dipl. ing . Marinu Marinoviću vidljivo je da je pregledom dostavljenog oružja (OMOT 2) utvrđeno da se radi o ručno – radionički izrađenom oružju cal. 7,62x30 mm, da se radi o ilegalno proizvedenom oružju izrađenom od dijelova vojnog karabina marke „PREDUZEĆE-44“, modela „M48“, tv. broja „T75457“ (kućište i zatvarač), vojne automatske puške tipa „Kalašnjikov“ (metalni preklopni usadnik) i vojne poluautomatske puške tipa „ U“ (cijev puške). Oružje funkcionira kao skraćena puška, repetirka, jednometka, cal. 7,62x39 mm, radi se o ručno – radionički proizvedenom oružju koje nije prošlo legalni postupak prokušavanja, te da se ne može govoriti o tehničkoj ispravnosti takvog oružja, ali da je dostavljeno oružje funkcionalno ispravno odnosno iz istog se može bez zastoja ispaljivati odgovarajuće streljivo (cal. 7,62x39 mm), a što je i potvrđeno probnim pucanjem iz istog. Na vati kojom je izdvojena nečistoća iz cijevi dostavljene puške, kod većeg broja čestica je uočeno plavo obojenje karakteristično za ne sagorjele i djelomično sagorjele čestice baruta, a pregledom dostavljenog streljiva (OMOT 1) je utvrđeno da se radi o ukupno trideset i sedam komada streljiva različitih proizvođača cal. 7,62x39 mm, s tim da se kod trideset jednog komada streljiva radi o streljivu s univerzalnim FMJ zrnom (M59), kod četiri komada streljiva radi se o streljivu s obilježavajućim zrnom (M78), a kod dva komada streljiva se radi o streljivu s probojno (pancirno) zapaljivim zrnom (M82), dok pregledom dostavljenog streljiva nisu uočeni tragovi koji bi ukazivali na eventualnu neispravnost istog. Usporedbom čahura i zrna streljiva probno ispaljenog iz dostavljene puške (OMOT 2) sa spornim materijalnom u odgovarajućem kalibru iz Zbirke neriješenih predmeta Centra, utvrđeno je da opće karakteristike mehaničkih tragova mehanizma varenog oružja i užljebljenja cijevi vatrenog oružja s nekim dijelovima spornog materijala odgovaraju općim karakteristikama na čahurama i zrnima streljiva probno ispaljenog iz dostavljene puške, ali da ni u jednom slučaju nije utvrđeno podudaranje individualnih karakteristika tih mehaničkih tragova.

25. U sklopu Nalaza i mišljenja od 1. listopada 2015., na listu 47 do 54 spisa, nalaze se fotografije predmetne puške smeđeg kundaka dužine 480 milimetara, na kojoj se nalazi ugraviran tvornički broj [serijski broj oružja].

26. Ispitan pred sudom, vještak Marin Marinović je izjavio da u cijelosti ostaje kod pisanog Nalaza i mišljenja od 1. listopada 2015. te je na pitanje braniteljice okrivljenika može li utvrditi starost oružja kojega je vještačio cijeneći činjenicu da je sastavljeno od više dijelova različitog oružja, odgovorio da ne može utvrditi starost oružja niti kada je sastavljeno, pojasnivši da je primjerice puška tipa Kalašnjikov izrađena 1947. te da je moguće da su korišteni dijelovi i tog godišta, ali kad je u pitanju ovaj dio Kalašnjikova. Što se tiče puške tipa U , naveo je da je ista izrađena isto nakon Drugog svjetskog rata, odnosno sredinom Drugog svjetskog rata. Izrada puške marke Preduzeće 44 započeta je 1944. pa nadalje. Na pitanje da li osoba koja nije vična oružju može prepoznati je li oružje prerađeno, odnosno izrađeno, izjavio je da je to teško odgovoriti, ali da ukoliko bi se radilo o osobi koja apsolutno nije vična oružju, pretpostavlja se da tako nešto ne bi mogla prepoznati, no ne može se isključiti da takva osoba takvo oružje ne bi mogla prepoznati. Izjavio je da probojno zapaljivo zrno je zrno koje može probiti neku prepreku kako , recimo, ne može probiti obično (univerzalno) zrno. Proizvođači streljiva takva zrna, odnosno streljiva, obično označavaju bojama, pa da je ovdje slučaj da je takvo zrno označeno crno, odnosno crvenom bojom na vrhu zrna, kao što se vidi na fotografiji broj 17, za što je izjavio da je to inače znak obilježavanja zrna bivše države – SFRJ. Dozvoljava da osoba koja nije vična oružju ne može prepoznati da bi to bilo pancirno zapaljivo zrno.

27. Predmetno streljivo i pušku svrstao je u kategoriju A prema Zakona o oružju budući da se u članku 6. točki 4. Zakona o oružju navodi da u oružje kategorije A spadaju streljiva s probojnim, eksplozivnim ili zapaljivim projektilima, a da dva predmetna komada streljiva spadaju u streljiva s probojnim odnosno zapaljivim projektilom. Po istom Zakonu u točki 9., kao zabranjeno oružje navedeno je oružje koje je izrađeno ili prerađeno bez odobrenja za promet oružja te je na temelju toga predmetno oružje svrstao u kategoriju A.

28. Nadalje, pojasnio je da se Kalašnjikov proizvodi i sada, možda u nešto izmijenjenim inačicama, za C mu nije poznato, no nije isključio da se i danas negdje proizvodi, a za Preduzeće 44 je izjavio da više ne postoji, to je sada tvrtka koja se zove Zastava Arms koja proizvodi oružje u Kragujevcu, u Republici Srbiji, i misli da se više ne proizvode ovi karabini tipa G, možda lovački karabin. Takav tip oružja u smislu mehanizma Mauser se proizvodi i dan danas kao lovačko oružje.

29. Što se tiče starosti predmetnog oružja, kada se govori o dijelovima puške M48, odnosno PREDUZEĆE-44, po svemu sudeći se radi o dijelovima koji su stariji od prije 1990. Kad se govori o dijelovima Kalašnjikovima, vještak nije isključio mogućnost da je taj dio od dijelova oružja koje je proizvedeno nakon 1990., ali obzirom da na tom dijelu nema nikakvog tvorničkog broja niti bilo kakve oznake koja bi pokazivala na vrijeme proizvodnje, nije mogao ništa preciznije reći o tome. Isto vrijedi i za cijev poluautomatske puške tipa U. Izjavio je da je policija mogla od jednog tvorničkog broja dobiti određene podatke, na primjer da li se oružje pod takvim tvorničkim brojem vodi u nekoj evidenciji vojske ili ga se može povezati s nekim dijelom ili slično. Dozvolio je mogućnost da određene osobe mogu biti upoznate s vrstama streljiva i oružja, da sve ovisi o predmetnu njihova interesiranja a bez obzira na njihovu formalnu izobrazbu u smislu balističke ili mehanoskopske struke. Nadalje, odgovorio je da je tvrtka Crvena Zastava osnovana 1948. i 1949. godine, a prethodnik te tvrtke je Preduzeće-44, istaknuvši da starost dijelova oružja ne znači da je toliko staro i ovo konkretno oružje, jer je, na primjer, moglo biti izrađeno i prije godinu dana ili pre četrdeset ili pedeset godina.

30. Svjedokinja IP, nesrodna s okrivljenikom, bivša okrivljenikova supruga, propisno opomenuta izjavila je da se okrivljenik u kritično vrijeme hvalio tom puškom. Tada je između n jih situacija bila dosta napeta, navodeći da je napeta još uvijek. Prvo saznanje o toj puški bilo joj je kada se okrivljenik njome hvalio, a s obzirom na protek vremena, nije se sjećala kada. Zna samo da ju je tada bilo jako strah. Bilo ju je strah da će je ubiti, a također da će djeca na bilo koji način doći do te puške i da će puška u njihovoj znatiželji opaliti. Sjeća se da ju je okrivljenik nagovarao što će govoriti jednoga dana na sudu vezano za tu pušku pa se tako sjeća da joj je rekao da kaže da je puška od pokojnog djeda. Sjeća se da ju je u tom razgovoru kada ju je nagovarao na to, provjeravao mobitel slučajno da ne snima njihov razgovor. Okrivljenik joj je rekao da se puška nalazi gore na ormaru, ali ona tada pušku nije vidjela. Vidjela ju je kada ju je okrivljenik donio izašavši iz kuće van. Tada se nalazila ispred ulaza kuće i tu je prvi i jedini put vidjela tu pušku.

31. Na pitanje državnog odvjetnika je odgovorila da ju je okrivljenik nagovarao što će reći na sudu nakon što je puška oduzeta.

32. Na pitanje braniteljice okrivljenika je odgovorila da je događaj vezano za nagovaranje njezinog iskaza pred sudom bio nakon što je okrivljenik izašao iz zatvora, rekla je da se ne sjeća točnog datuma, ali zna da je taj isti dan otišla na policiju prijaviti događaj. Sjeća se da je to bilo nekoliko dana prije Nove godine, a to zna jer joj je okrivljenik tada rekao da će s tom puškom zajedno sa svojom curom za Novu godinu pucati u šumi, umjesto vatrometa.

33. Ona u toj kući više nije živjela, već je toga dana ili došla po djecu ili je vraćala djecu. Tom događaju nitko osim njih dvoje nije bio prisutan. Nadalje, da je tada situacija bila napeta i još je uvijek napeta, je iz tog razloga što ju je okrivljenik prijavljivao za svaku sitnicu, navodeći da je i ona prijavljivala njega. Pa je tako izjavila da je okrivljenik prijavio nju da je istukla R i da je napustila kćerku, za što je bila osuđena. Nadalje, odgovorila je da se danas ne vode postupci pred ovim kaznenim sudom za kazneno djelo povrede djetetovih prava te ne zna je li okrivljenik podnio još kakvu kaznenu prijavu protiv nje, ali zna da joj je okrivljenik napisao u mailu da će je i dalje prijaviti za zanemarivanja djeteta, a to sve iz razloga što mu ne odgovara na poruke, navodeći da ona okrivljeniku ne odgovara ni na poruke ni na pozive. Odgovorila je na pitanje braniteljice okrivljenika da imaju zajedničku djecu, ali da nju okrivljenik ne samo radi djece. Još dok je prije sedam godina radila u pekari, zvao ju je radi bureka, pitao ju je ima li bureka, pa „oprosti, mislio sam da sam poruku poslao mami“. Okrivljenik joj i dan danas šalje poruke, no od svojih je odvjetnika savjetovana da te poruke ne otvara i ne čita. Na pitanje braniteljice je dalje odgovorila da ona od centra za socijalnu skrb nije dobila savjet da vezano za njihovu zajedničku djecu mora kontaktirati s okrivljenikom i izmjenjivati podatke.

34. Nadalje je odgovorila da je ona okrivljenika prijavila vezano za pušku, ali da nakon što je policija obavila raciju i nakon što je okrivljenik prijavljen od strane policije, okrivljenik ju je nagovarao što da govori pred sudom. Tada joj je rekao da hitno dođe kod njega da imaju nešto razgovarati vezano za djecu, što je i učinila. Pojasnila je da je, iako ne komunicira s okrivljenikom pa niti vezano za njihovu djecu, a da sa sinom ne komunicira zbog nagovara okrivljenika za što ju je lažno prijavio i za što je kažnjena, da se ona okrivljenika uvijek bojala, ali kada joj je rekao da s njom mora razgovarati vezano za djecu, nije se u tom trenutku bojala.

35. Pojasnila je da je bilo više događaja, kada je prvi puta saznala da ima pušku, a to je ono kada se hvalio tom puškom, nalazila se u [adresa] ispred ulaznih vrata obiteljske kuće. Tada je dovela djecu ili došla po njih. Nakon toga, bio je događaj kada ju je okrivljenik zvao da dođe popričati hitno nešto vezano za djecu, tada se autom dovezla do obiteljske kuće ne izlazeći iz auta, ostala je sjediti na vozačevom mjestu kada ju je okrivljenik nagovarao što da kaže pred sudom.

36. Kada je vidjela okrivljenikovu pušku, sjeća se da je bila smeđa, starinska, dužine trideset do četrdeset centimetara. U toj obiteljskoj kući na adresi [adresa] živjela je jedanaest i pol godina, u kojoj se mogla slobodno kretati i ulaziti u sve prostorije kuću. Spremala je kuću, sve ormare i čistila je, kuhala te u njihovom domaćinstvu nije živio nitko drugi. Ispod njih živjeli su okrivljenikovi pokojni djed i baka, a kada je baka bila jako bolesna, bila je kod n jih šest mjeseci i ona ju je tih šest mjeseci pazila. Ne zna godinu kada je umro okrivljenikov djed.

37. Na pitanje okrivljenika je odgovorila da je jedno vrijeme živjela u donjem dijelu kuće od kojeg je imala ključ i slobodno je koristila sve prostorije donjeg dijela kuće.

38. Izjavila je da dok se okrivljenik nalazio u zatvoru, a to da je bilo 2010., okrivljenik je nagovarao svoju majku da ju istuče, istjera iz kuće i da zadrži djecu, što da stoji napisano u policiji i na sudu. Tada je i izašla iz te kuće jer je morala. Također je izjavila da je okrivljenikova obitelj jedna nenormalna obitelj koja joj se za sve želi osvetiti, a na pitanje želi li se ona osvetiti okrivljeniku ili njima, je odgovorila da se ne želi osvetiti, već samo želi da ju puste na miru. Želi sve zaboraviti i sve je zaboravila.

39. Nadalje, na pitanje je odgovorila da kada je rekla da je taj dan otišla na policiju prijaviti događaj, da okrivljenik tada nije pucao iz puške, već da kada je prvi puta vidjela tu pušku, uplašila se radi sigurnosti sebe i svoje djece te je tada otišla na policiju, prijavila je okrivljenika da on ima pušku, da drži pušku, jer je tada mislila na svoju djecu. Ne sjeća se datuma kada je otišla na policiju prijaviti taj događaj.

40. Na pitanje državnog odvjetnika na koji način se okrivljenik hvalio tom puškom, odgovorila je da kada je došla pred okrivljenikovu kuću, okrivljenik joj je rekao: "E, moram ti nešto pokazati", nakon čega je rekao: "Evo vidiš što imam", i pokazao joj je pušku. Tada se jako uplašila, a okrivljenik joj je dalje govorio da će s tom puškom pucati za novu godinu umjesto vatrometa s curom u šumi, ponovivši da se tada uplašila i za sebe i svoju djecu jer je to tada shvatila kao prijetnju njoj. Na pitanje kakvi su odnosi danas između nje i okrivljenika, odgovorila je da su s tom pričom završili, i više se obostrano ne prijavljuju, djeca su punoljetna i tu je završena priča. S okrivljenikom više nije ni u kakvom kontaktu, ni u kakvom odnosu i ne komuniciramo.

41. Na pitanje braniteljice je odgovorila da je tom prilikom došla na policiju i rekla da njezin bivši suprug drži nelegalno oružje za koje zna da on nema dozvolu , te da ga je prijavila i zbog učestalog uznemiravanja za koje joj policija nije mogla pomoći. Ne sjeća se je li tom prilikom potpisivala kakve dokumente, ali je zamolila da ju nigdje ne spominju, ni u kakvom dokumentu da ga je prijavila, a to iz straha. U to vrijeme djeca su živjela malo kod nje, malo kod okrivljenika, a konačno su djeca živjela kod nje u Nedešćini kada se tamo preselila, gdje je prijavila djecu u školu, ali se ne sjeća kada se preselila. Do punoljetnosti djeca su od 2017. živjela kod okrivljenika, a u vrijeme dok su živjela s njom, odlazila su k ocu.

42. Izjavila je da je taj događaj bio nekoliko dana prije nove godine, ne sjeća se koje godine, ali se sjeća da je isti taj dan otišla na policiju i to prijavila. Sve što je rekla tada i sada, rekla je istinu, navodeći da nije došla pred sud lagati.

43. Na pitanje braniteljice je li policija reagirala na neki način, odgovorila je da misli da je, jer ju je za nekoliko dana zvao okrivljenik i rekao da mora hitno s njom razgovarati.

44. Okrivljenik je po braniteljici predložio da se u ovom postupku pribave spisi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, i to spis poslovnog broja P Ob-15/2019 i poslovnog broja P-412/2022, te predmet Općinskog državnog odvjetništva u Puli - Pola broj KMP-DO-49/2018 na okolnost utvrđivanja odnosa između okrivljenika i IP, odnosno zainteresiranosti IP za ishod ovog postupka, što je sud odbio kao nebitne dokaze za ovaj postupak.

45. U završnom govoru, državni odvjetnik smatra da je nakon provedenog i dovršenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo kako mu se optužnicom stavlja na teret pa je predložilo da se proglasi krivim i osudi na optužnicom predloženu sankciju.

46. Braniteljica okrivljenika je izjavila da smatra da tijekom postupka nije utvrđeno da je okrivljenik ostvario sva obilježja kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. Kaznenog zakona iz razloga što je istim propisana kažnjivost za posjed vatrenog oružja i streljiva čije posjedovanje je građanima zabranjeno, a da bi se zaključilo da netko posjeduje neku stvar, mora se utvrditi da je osoba svjesna tog posjeda, da ga želi i faktično izvršava, što konkretno okrivljenik nije ispunio u pogledu puške i streljiva za čiji posjed se tereti. Da se radi o oružju zaostalom nakon smrti njegova djeda u prostorima kuće u kojoj je živio okrivljenik sa svojim roditeljima, djedom i bakom te svojom suprugom i zajedničkom djecom, da proizlazi iz iskaza KP, GP i CP koji da su suglasno potvrdili okrivljenikovu obranu da predmetno oružje i streljivo nisu niti vlasništvo niti posjed okrivljenika, već njegovog pokojnog djeda RP. Već okolnosti u kojima je policija uz potvrdu preuzela to oružje od okrivljenika, da govore u prilog njegove obrane, a to je da je doista zatražio od policije da preuzmu oružje i streljivo za koje je saznao večer prije dolaska u Policijsku postaju Labin odazivajući se na poziv zbog posve drugog razloga, dakle ne zbog spornog oružja i streljiva. Iz toga da se vidi da je policija postupala na njegovu inicijativu te nije imala potrebu ishoditi nalog za pretragu njegova doma, a što da bi zacijelo uslijedilo kada bi policija do informacija o mogućem posjedu oružja saznala na drugi način, jer u tom slučaju bi bila dužna poduzeti pretragu njegova doma kao formalnu dokaznu radnju, kako bi isključila eventualno posjedovanje i drugog oružja ili predmeta koje bi upućivalo na počinjenje kakvog kaznenog ili prekršajnog djela od strane okrivljenika. Jedini dokaz koji tereti okrivljenika da je iskaz svjedokinje IP koja je kao njegova bivša supruga s kojom je okrivljenik duže vrijeme bio u lošim odnosima, bila očito motivirana u ovom postupku teretiti ga i na taj način mu pokušati se osvetiti za postupke koji su vođeni protiv nje, zbog njezine nebrige za zajedničku maloljetnu djecu, pri čemu da jedan od tih postupaka još uvijek nije okončan. Naglasila je da okrivljenik u Policijsku postaju Labin nije bio pozvan zbog predmetnog oružja i streljiva tako da vezano za to protiv njega nisu bili u tijeku izvidi od strane policije te da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni svi uvjeti iz Zakona o oružju da se prema njemu ne pokrene prekršajni ili kazneni postupak zbog oružja koje je dragovoljno predao i to naročito što to oružje prethodno nije niti posjedovao te u trenutku postavljanja upita policiji što da učini s tim oružjem je zapravo znao za manje od dvadeset četiri sata i bio zamoljen od svoje majke da policiju o tome obavijesti kako bi se riješili toga iz svoje kuće. Predložila je da se okrivljenika oslobodi od optužbe, ako ne zbog dokaza koji govore tome u prilog, onda svakako zbog načela in dubio pro reo koje je ostvareno zbog disbalansa dokaza izvedenih tijekom rasprave pri čemu pretežu dokazi u korist okrivljenika, odnosno u pravcu oslobađajuće presude.

47. Vezano za dokaze provedene u ponovljenom postupku ukazala je na nelogičnosti i kontradiktornosti u iskazima ispitanih svjedokinja IP i TP, navodeći da IP tvrdi da je o posjedu oružja od strane okrivljenika istoga dana kada ga je vidjela otišla na policiju i to prijavila, a da se sve to dogodilo nekoliko dana prije nove godine te da je to doista bilo tako, da bi svi mi koji se bavimo kaznenim pravom i više nego sigurni da bi policija na takvu prijavu reagirala odmah i to ishođenjem naloga za pretragu putem nadležnog državnog odvjetništva od nadležnog suca istrage, te da bi na temelju tog naloga obavila tu dokaznu radnju. Međutim, da sve do 12. veljače 2015., u vremenu duljem sigurno od mjesec i pol, u tom smislu nisu poduzete baš nikakve radnje. Predmetno oružje da je od okrivljenika oduzeto tek kada je on o tome rekao policiji i time postupio sukladno članku 79. Zakona o nabavi i posjedu oružja građana prema kojem svaki građanin može samoinicijativno policiji predati oružje i streljivo bez bojazni da će protiv njega biti pokrenut kazneni ili prekršajni postupak. O tome da predmetno oružje nije njegovo već da je pronađeno u kući nakon smrti njegova djeda, da se okrivljenik branio od samog početka postupka, a da je upravo on zatražio od policije da preuzmu to staro oružje i streljivo da proizlazi iz potvrde o ulasku u tuđi dom u kojem jasno stoji da je razlog ulaska u njegov dom "to je držatelj stana ili stana tražio" a koji razlog je jedan od četiri razloga već prekriženih obrascem navedene Potvrde. Nadalje, da je u toj Potvrdi upisano da je korisnik stana ĐP zatražio od policijskih službenika Policijske postaje Labin ulazak u svoj stan kako bi predao staro oružje i streljivo, navodeći da u Potvrdi okrivljenik ima svojstvo građanina, što da ne bi bio slučaj da se radi o sumnji na počinjenje kaznenog djela, jer da bi u tom tom slučaju imao svojstvo osumnjičenika. Na tu Potvrdu kao materijalni dokaz da je okrivljenik doista 12. veljače 2015. pozvao policijske službenike u svoj dom, da ukazuje i drugostupanjski sud u ukidnom rješenju u točki 13 . obrazloženja. Glede iskaza svjedokinje TP je izjavila da je suprotan tom materijalnom dokazu i očito usmjeren ka cilju da okrivljenik u ovom postupku bude osuđen. Da je policija doista znala još od prosinca 2014. da okrivljenik ilegalno posjeduje oružje nitko u policiji ne bi preuzeo odgovornost, odnosno prihvatio rizik da se zbog toga dogodi neko kazneno djelo, nakon čega bi policija bila pozvana da je raspolagala informacijama na osnovu kojih je morala službeno postupati, ali je to propustila. Nadalje, da u okolnostima dobrovoljne predaje oružja za koje postoji sumnja da potiče iz kaznenog djela, policija se nikada ne zadovoljava pukim preuzimanjem oružja bez obavljanja pretrage svih prostora kojima se držatelj takvog područja koristi i pokretnih i nepokretnih, jer da samo time mogu isključiti mogućnost da osim tog oružja nema i nekog drugog oružja i tako skinuti sa sebe odgovornost za sva buduća zla koja bi mogla nastati korištenjem takvog skrivenog oružja. Svjedokinja TP da nije bila konkretna u svojim odgovorima na vrlo konkretna pitanja u pravcu policijskog rada u ovakvim situacijama, a da je svjedokinja IP kao bivša supruga okrivljenika iznimno zainteresirana da on bude osuđen u ovom postupku iz razloga što je izgubila sve druge sudske postupke koji su između njih bili vođeni pred različitim sudovima. Stoga je predložila okrivljenika osloboditi optužbe za predmetno kazneno djelo navodeći da nema dokaza da je predmetno oružje bilo njegovo, za što postoje dokazi, iskaz KP, GP i CP te da ga je upravo iz tog razloga što nije njegovo, dobrovoljno predao policiji o čemu svjedoči Potvrda Policijske postaje Labin.

48. Okrivljenik se pridružio završnom govoru branitelja.

49. Nakon provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu okrivljenika i sve provedene dokaze, uzimajući u obzir svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Okrivljeniku se stavlja na teret da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11.

50. U ovom kaznenom postupku nije sporno da je okrivljenik 12. veljače 2015. živio u obiteljskoj kući u [adresa], na adresi [adresa]. Nije sporno da se na navedenoj adresi u kritično vrijeme nalazilo ručno izrađeno oružje - puška kalibra 7,62x39 mm i dva komada streljiva s probojno (pancirno) zapaljivim zrnom (M82), kalibra 7,62x39 mm. Sporno je da li je tu pušku na navedenoj adresi držao okrivljenik i je li ju držao bez dozvole svjestan tog posjeda, da ga želi i faktično izvršava, dakle protivno članku 7. stavku 1. u vezi sa člankom 6. tada važećeg Zakona o oružju („Narodne novine“ broj 63/07 146/08 59/12). Sporan je i trenutak saznanja policijskih službenika Policijske postaje Labin za držanje ilegalnog oružja od strane okrivljenika.

51. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje IP, okrivljenikove bivše supruge, smatrajući njezin iskaz životno uvjerljivim, jasnim i nedvojbenim. Prihvatio je i iskaz svjedokinje TP, policijske službenice Policijske postaje Labin koja je iskazivala na osnovi osobnih saznanja, u pravilima svoje struke, jasno i nedvojbeno. Iskazi ovih dvaju svjedokinja bili su suglasni i međusobno logično povezani. U skladu s njihovim iskazom su i materijalni dokazi u spisu - Kaznena prijava u dijelu koji se odnosi na mjesto, vrijeme i podnositelja, Potvrda o ulasku u tuđi dom (bez naloga) od 12. veljače 2015., te Potvrda i Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta. Sud svoju odluku nije temeljio na iskazu okrivljenikove majke KP, okrivljenikove sestre GP i okrivljenikovog oca CP, smatrajući njihove iskaze isceniranim i usmjerenim ka izbjegavanju okrivljenikove kaznenopravne odgovornosti, koji nemaju uporište u utvrđenim činjenicama i provedenim dokazima. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje Službe traseoloških vještačenja sačinjenog po stalnog sudskom vještaku za balistiku i mehanoskopiju dipl. ing. Marinu Marinoviću, kao i njegovu usmenu dopunu vještačenja pred sudom, smatrajući ju jasnim, preciznim i stručnim.

52. Okrivljenik se tereti da je počinio kazneno djelo nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11 („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12) na način da je 12. veljače 2015. u obiteljskoj kući u [adresa], na adresi [adresa], svjestan i želeći to, protivno članku 7. stavku 1. u vezi sa člankom 6. Zakona o oružju („Narodne novine“ broj 63/07 146/08 59/12), bez dozvole posjedovao ručno – radionički izrađeno oružje kalibra 7,62x39 mm te dva komada streljiva s probojno (pancirno) zapaljivim zrnom (M82), kalibra 7,62x39 mm, znajući da je držanje opisnog oružja i streljiva građanima zabranjeno, dakle da je neovlašteno posjedovao vatreno oružje i streljivo čije je posjedovanje građanima zabranjeno.

53. Okrivljenik je negirao počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, braneći se da su noć prije kritičnog događaja došli policijski službenici uručiti mu poziv koji se odnosio na alimentaciju koju nije plaćao, povodom kojeg je slijedeće jutro pristupio u policiju u 9.00 sati zbog onog zbog čega su ga pozvali, i kada su završili, da je zatražio od policijskih službenika da mu kažu kako da preda oružje svoga djeda za koje oružje je saznao od majke tu večer kada su mu policijski službenici uručili poziv.

54. Sud ovakvu obranu okrivljenika nije prihvatio.

55. Iz iskaza svjedokinje IP, okrivljenikove bivše supruge, utvrđeno je da joj se okrivljenik hvalio tom puškom te da je tada i vidjela tu pušku jer ju je okrivljenik kada se nalazila ispred ulaznih vrata kuće, donio izašavši iz kuće van, i tada je tu pušku vidjela jedini put. Svjedokinja je opisala pušku, navodeći da se radi o smeđoj, starinskoj puški dužine trideset do četrdeset centimetara, što odgovara izgledu puške koja je bila na vještačenju i koja se nalazi na fotografijama na listu 47 do 54 spisa u sklopu Nalaza i mišljenja Službe traseoloških vještačenja, a što je utvrđeno i iz iskaza svjedokinje TP kada je nakon što je pregledala fotografije s lista 47 do 54 potvrdila da se radi o tom oružju i streljivu koje je privremeno oduzeto. Svjedokinja IP sjećala se da joj je okrivljenik pušku pokazao nekoliko dana prije nove godine, a to zna jer joj je okrivljenik tada rekao da će s tom puškom zajedno sa svojom partnericom za novu godinu pucati u šumi, umjesto vatrometa, nakon čega je to saznanje otišla prijaviti u Policijsku postaju Labin. Navodi ove svjedokinje su suglasni s iskazom svjedokinje TP, policijske službenice koja je izjavila da je Policijska postaja Labin imala saznanja da okrivljenik posjeduje oružje i prije nego što je bio pozvan na obavijesni razgovor po prijavi bivše supruge (zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja). Dakle, utvrđeno je da saznanje o posjedovanju ilegalnog oružja od strane okrivljenika Policijskoj postaji Labin nije došlo od okrivljenika toga dana kada je po pozivu zbog prijave kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja rekao sam okrivljenik, 12. veljače 2015., već po prijavi okrivljenikove bivše supruge IP koja je za ilegalno držanje oružja okrivljenika prijavila nešto prije nove godine kada joj je sam okrivljenik pokazao to oružje i rekao joj da će iz njega, zajedno sa svojom partnericom, pucati za novu godinu u šumi.

56. Stoga sud nije prihvatio obranu okrivljenika da je isti 12. veljače 2015. pozvao policijske službenike u svoj dom i da je to policiji bilo prvo saznanje o ilegalnom držanju oružja, te da je na taj način postupio po članku 79. Zakona o nabavi i posjedu oružja građana.

57. Točno je da policija nije imala nalog za pretragu doma okrivljenika od strane suca istrage, što je utvrđeno iz iskaza svjedokinje, policijske službenice TP. No, ova je svjedokinja detaljno pojasnila njihovo postupanje navodeći da policija postupa prema određenoj osobi ukoliko se protiv te osobe podnese kaznena prijava pred policijom, zatim ukoliko postoji javni pogovor odnosno da policija ima saznanja da postoji osnovana sumnja da je netko počinio kazneno djelo, te da policija može postupati i na temelju obavijesti, primjerice centra za socijalnu skrb, obiteljskog liječnika, obrazovnih ustanova i slično, i da u takvim situacijama policija može obavljati izvidne radnje, ali i dokazne radnje, te da može tražiti i naloge od državnog odvjetništva da im ih ishoduju od suca istrage, ovisno o kojoj vrsti pretrage se radi. Ali, da se u konkretnom predmetu odlučilo da se ide u dom okrivljenika na temelju potvrde koju je prethodno spomenula, a koju je popunila prije ulaska u okrivljenikov dom, dakle da se u konkretnom slučaju odlučilo da će se ići u okrivljenikov dom na temelju Potvrde koja je popunjena još u prostorijama Policijske postaje Labin prije ulaska u dom okrivljenika.

58. Iz Potvrde o ulasku u tuđi dom (bez naloga) utvrđeno je da su 12. veljače 2015. policijski službenici Policijske postaje Labin TP, ZP i EP, na temelju članka 246. ZKP/08 ušli bez naloga u obiteljsku kuću na adresi [adresa] kod građanina ŽP jer je to isti i tražio, uz napomenu da je držatelj – korisnik stana ŽP zatražio od policijskih službenika Policijske postaje Labin ulazak u stan kako bi predao staro oružje i streljivo, a što je potvrdila i svjedokinja TP budući da okrivljenik to zaista i je zatražio. Međutim, iz iskaza svjedokinje IP je utvrđeno da ju je okrivljenik nakon što je prijavila policiji da okrivljenik drži ilegalno oružja, zvao i rekao joj da trebaju razgovarati, nagovarajući ju, nakon što ga je prijavila za pušku, što da govori pred sudom. Okrivljenik je, dakle, kritičnog dana, 12. veljače 2015. još dok se nalazio u prostorijama Policijske postaje Labin znao da ga je IP prijavila za pušku pa je znajući to, i sam pozvao policijske službenike u svoj dom kako bi ispalo da je postupio po članku 79. Zakona o nabavi i posjedu oružja građana.

59. Stoga, nije prihvaćena obrana okrivljenika da je 12. veljače 2015. kada se nalazio u prostorijama Policijske postaje Labin tražeći od policijskih službenika da dođu u njegov dom kako bi predao oružje svoga djeda za koje oružje je saznao od majke tu večer kada su mu policijski službenici uručili poziv, budući da je iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je okrivljenik posjedovao predmetnu pušku i hvalio se njome, o čemu je policija imala saznanja koja nisu došla od okrivljenika, već od bivše okrivljenikove supruge i prije dolaska u policiju po pozivu (zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja).

60. Okrivljenik se tereti da je postupio suprotno članku 7. stavku 1. u vezi sa člankom 6. Zakona o oružju („Narodne novine“ broj 63/07, 146/08 i 59/12) koji je u inkriminirano vrijeme bio na snazi, a koji je, u bitnome, propisivao da se oružje razvrstava u zabranjeno oružje – oružje kategorije A (…) kojem je osnovna namjena napad ili nanošenje ozljeda (…), dok je člankom 6. citiranog Zakona taksativno nabrojano oružje koje spada u kategoriju A, pa tako na temelju točke 9. tog članka, kao zabranjeno oružje navedeno je oružje koje je izrađeno ili prerađeno bez odobrenja za promet oružja, a na temelju točke 4. istog članka spadaju i streljiva s probojnim, eksplozivnim ili zapaljivim projektilima te projektil za takvo streljivo. Traseološkim vještačenjem je utvrđeno da se u ovom postupku radi o ilegalno proizvedenom ručno – radionički izrađenom oružju cal. 7,62x30 mm, izrađenom od dijelova vojnog karabina marke „PREDUZEĆE-44“, modela „M48“, tv. broja „T75457“ (kućište i zatvarač), vojne automatske puške tipa „Kalašnjikov“ (metalni preklopni usadnik) i vojne poluautomatske puške tipa „Simonov“ (cijev puške), koje funkcionira kao skraćena puška, repetirka, jednometka, cal. 7,62x39 mm, i o dva komada streljiva koja spadaju u streljiva s probojnim odnosno zapaljivim projektilom. Budući da je u međuvremenu prestao važiti Zakon o oružju („Narodne novine“ broj 63/07, 146/08 i 59/12), utvrđeno je da citirane odredbe starog Zakona o oružju imaju pravni kontinuitet u novom Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“ broj 94/18, 42/20 i 114/22) u članku 7. i članku 8. novog Zakona.

61. Okrivljenik kao građanin i kao državljanin Republike Hrvatske, u inkriminirano vrijeme sa svojih trideset osam godina života, bio je dužan znati da je za posjedovanje takvog oružja trebao imati dozvolu nadležnog tijela, koju nije imao, odnosno nije dokazao da ju ima. U ovom je postupku stoga jasno utvrđeno da je okrivljenik bez dozvole posjedovao ručno – radionički izrađeno oružje kalibra 7,62x39 mm te dva komada streljiva s probojno (pancirno) zapaljivim zrnom (M82) kalibra 7,62x39 mm, znajući da je držanje opisnog oružja i streljiva građanima zabranjeno. Da se radi o ručno – radionički izrađeno oružju utvrđeno je provedenim balističkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za balistiku i mehanoskopiju dipl. ing. Marinu Marinoviću.

62. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio okrivljenikovu obranu smatrajući ju usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti, koja nema uporište u utvrđenim činjenicama i provedenim dokazima. Sud je utvrdio da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme, na u izreci opisano način, u cijelosti ostvario biće kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. KZ/11, slijedom čega je proglašen krivim i izrečena mu je adekvatna kaznenopravna sankcija.

63. Tijekom postupka nije bilo sumnji da je okrivljenik djelo počinio u neubrojivom stanju, već je ocijenio da ga je počinio izravnom namjerom, kada je svjestan obilježja kaznenog djela i htio je ili je bio siguran u njegovo ostvarenje. Okrivljenik je svjesno, s namjerom, posjedovao predmetno oružje a da ga nije prijavio nadležnim tijelima.

64. Prilikom odmjeravanja kazne, sud je cijenio okrivljenikove osobne i imovne prilike (zaposlen s mjesečnim primanjima po njegovom iskazu od oko 1500,00 eura, otac dvoje djece) te je unutar granica sankcije propisane zakonom, cijeneći stupanj krivnje okrivljenika (izravna namjera) i težinu kaznenog djela (držanje oružja koje je namijenjeno ubijanju i/ili ozljeđivanju), način i okolnosti počinjenja djela (oružje je držao u kući), ali i njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost što je utvrdio uvidom u kaznenu evidenciju, te je okrivljenika za kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koju je na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11 stavio pod uvjet na rok provjeravanja od dvije godine, što znači da se uvjetna kazna zatvora od deset mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da je na taj način ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, da će dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, a također da će djelovati i na ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i njihovom sprječavanju.

65. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 u vezi sa člankom 331. stavkom 7. KZ/11 od okrivljenika su oduzeti predmeti, i to trideset sedam komada streljiva kalibra 7,62 mm i vatreno oružje - puška ručne izrade, tvorničkog broja [serijski broj oružja] sa preklopnim kundakom, bez spremnika, koji su privremeno oduzeti od okrivljenika po djelatnicima Policijske postaje Labin uz izdavanje Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 12. veljače 2015., te će se isti, po pravomoćnosti ove presude, na temelju članka 52. stavka 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“ broj 94/18, 42/20 i 114/22) predati Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Policijskoj postaji Labin na daljnje raspolaganje.

66. Budući da je okrivljenik proglašen krivim, isti je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka, koji se na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 odnosi na paušalnu svotu od 300,00 eura i na temelju članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 putnog troška svjedokinje IP radi dolaska na raspravu koja je održana 21. siječnja 2020., za relaciju Njivice – Pula – Njivice u iznosu od 39,82 eura (list 125 spisa) te dolaska na raspravu iste svjedokinje koja je održana21. travnja 2026. u iznosu od 79,40 eura 307 spisa), koje je dužan platiti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude. Mišljenje je suda da će okrivljenik moći podmiriti odmjereni trošak postupka i da njegovim plaćanjem neće biti ugrožena njihova egzistencija.

Pula - Pola, 20. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Samanta Šijan

Diana Debeljuh

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao drugostupanjski sud.

Dna:

• Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola na broj K-DO-169/2015 • Okrivljenom ŽP

• Braniteljici okrivljenika Mariji Budimir, odvjetnici u Puli

• Policijskoj postaji Labin na broj 511-08-25/2-K-11/2015 – po pravomoćnosti • Policijskoj postaji Labin na broj 511-08-25/2-K-11/2015 – po pravomoćnosti, zbog postupanja po točki III. izreke presude