REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-243/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku ĆA, oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-311/2024-25 od 17. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-311/2024-25 od 17. listopada 2025. pod točkom I. i III. izreke.

II Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-311/2024-25 od 17. listopada 2025. pod točkom II. izreke te pod točkom I. izreke - u dijelu kojim tužitelju nije priznat daljnji zatraženi trošak iznad dosuđenog iznosa od 1.303,51 EUR i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete daljnji iznos od 1.520,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 19. kolovoza 2023. do isplate kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 400,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove drugostupanjske presude do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 418,68 EUR u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 3.480,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 19.08.2023. do isplate kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 1.303,51 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17.10.2025. do isplate sve to prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos 1.520,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.08.2023. do isplate, kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu 1.250,00 eur, kao neosnovan.“

2. Protiv ove presude pravovremene, potpune i dopuštene žalbe podnijeli su tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj žalbom pobija dio presude kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.520,00 EUR (točka II izreke) kao odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem tužitelju nije priznat daljnji zatraženi trošak iznad dosuđenog iznosa od 1.303,51 EUR (točka I izreke) zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. i 146/25.- dalje: ZPP). Ukazuje da je u donošenju pobijane presude počinjena bitna povreda iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP jer iz obrazloženja presude proizlazi da je sud prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka pa je nejasno zašto je sud odstupio od istog kada je odlučujući o visini tužbenog zahtjeva djelomično odbio tužbeni zahtjev te u obrazloženju nije razložio po kojim kvalifikatornim okolnostima je priznao tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 7.000,00 EUR radi čega se presuda u ovom dijelu ne može ispitati. Ističe da je sud pri dosudi pravične novčane naknade morao uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i sve neugodnosti koje su pratile liječenje a ne matematički primijeniti Orijentacijske kriterije. Osim toga, da je propustio uzeti u obzir i stopu inflacije koja je od 2020., do prosinca 2024., iznosila 28,6%. Nadalje, ističe da je neispravna i odluka suda prema kojoj za jedan sat pružene tuđe pomoći i njege dosuđuje 4,00 EUR jer se u praksi istog suda prvog stupnja priznaje cijena pojedinog sata tuđe pomoći i njege u visini od 5,00 do 6,00 EUR po satu. Pobija i odluku o trošku, navodeći da je pogrešno izračunat uspjeh stranaka u sporu te da je sud pogrešno zaključio da je tuženiku u mirnom postupku priznato 200,00 EUR na ime sastava odštetnog zahtjeva, jer navedeni iznos, iako naznačen u ponudi tuženika, tužitelju nije uplaćen. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška sukladno predanom troškovniku, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

2.2. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. i III. izreke u cijelosti, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. U bitnom navodi da je nesporno isplaćenim iznosom od 4.000,00 EUR u cijelosti izmirio svoje obveze prema tužitelju, te da tužitelju ne pripada pravo na daljnju novčanu naknadu radi čega da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno na štetu tuženika te da sud o odlučnim činjenicama nije dao ni valjane razloge zbog čega je počinio i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Radi navedenog da je nezakonita i odluka o parničnom trošku. Ističe i da je sud prvog stupnja nezakonito postupio kada nije tuženiku dosudio pravovremeno zatražene parnične troškove u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva te da presuda o tom zahtjevu tuženika nema valjanih razloga te da je sud počinio i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 193. st. 3. i čl. 158. st. 1. ZPP. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te obvezati tužitelja da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbe nije odgovoreno,

4. Žalba tužitelja je osnovana dok je žalba tuženika neosnovana u cijelosti.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 5.000,00 EUR, a sve kao posljedicu štetnog događaja – prometne nezgode od 17. lipnja 2023. u kojoj je tužitelj stradao kao pješak kada je na njega naletjelo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme štetnog događaja bio osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika a u kojoj je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede.

6. Među strankama nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika. Također nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku iznos od 4.000,00 EUR. I u ovoj fazi postupka, prema žalbenim navodima žalitelja, sporna je visina štete.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužitelj zadobio poprečni višeiverni lom lijevo proksimalne dijafize tibije i fibule uz dislokaciju i slobodnim koštanim ulomcima;

- da je bio hospitaliziran radi operacijskog liječenja zadobivene ozljede;

- da je tijekom liječenja podvrgnut trima operacijskim zahvatima te je po odstranjenju ostesintetskog materijala 1. prosinca 2024., njegovo zdravstveno stanje stabilizirano;

-da je vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću utvrđeno da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 25 dana, manjeg intenziteta 50 dana dok daljnji povremeni bolovi ulaze u pojačane napore, da je nakon primarnog straha u trenutku ozljeđivanja pretrpio strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, a potom je trpio sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabijeg intenziteta 30 dana;

- da je uz subjektivne tegobe bolova u području lijeve potkoljenice, koljena i gležnja, a koji bolovi su izraženiji kod većeg opterećenja i promjene vremena i bavljenja sportskim aktivnostima, utvrđena ograničenost i bolna pokretljivost lijevog gležnja i koljena u slabijem stupnju radi čega je tužitelju smanjena aktivnost za 8% u kojem postotku će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu;

- da je zbog ožiljaka lijeve potkoljenice od cca 25 cm te s medijalne strane više nepravilnih ožiljaka, zaostalo naruženje slabijeg stupnja koje je stalno uočljivo tijekom ljetnih mjeseci;

- da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna tijekom 40 dana liječenja po 2 sata dnevno, a zatim kroz daljnjih 40 dana po 1 sat dnevno, za održavanje osobne higijene i odlasku liječniku te da su mu istu pružali ukućani.

8. Prvostupanjski sud je prihvativši u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan temeljen na medicinskoj dokumentaciji tužitelja i pregledu tužitelja, zaključio da je uslijed predmetnog štetnog događaja kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 19 st. 1. i st. 2. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.-dalje: ZOO) te da uzimajući u obzir kvantitetu i intenzitet pretrpljenih bolova i straha, stupanj naruženosti, mlađu životnu dob tužitelja (rođ. 2008.) zbog koje će tužitelj tijekom cijelog života morati ulagati pojačane napore u postotku u kojem je ocijenjeno smanjenje njegove životne sposobnosti, a koje smanjenje utječe i na otežano bavljenje sportskim aktivnostima time i na daljnji razvoj te cijeneći činjenice navedene u tužbi, a koje u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade zaključio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu 7.000,00 EUR. Nadalje, tužitelju na ime naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege za ukupno 120 sati, cijeneći sat tuđe njege i pomoći u iznosu od 4,00 EUR temeljem odredbe čl. 1095. ZOO priznao iznos 480,00 EUR, odnosno ukupno štetu u iznosu od 7.480,00 EUR pa kako je tuženik tijekom mirnog postupka isplatio tužitelju nesporan iznos štete u visini 4.000,00 EUR, to je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju daljnji iznos od 3.480,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. kolovoza 2023., odnosno od dana nakon što je tuženik zaprimio odštetni sve temeljem odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.-dalje: ZOOP) u vezi odredbe čl. 1103. i čl. 29. ZOO, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu štete u daljnjem iznosu od 1.520,00 EUR odbijen kao neosnovan.

9. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbama žalitelja te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbama ukazuju oba žalitelja, jer su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Također, ni time što iz presude nije vidljivo koje je iznose po kojoj kvalifikatornoj okolnosti prvostupanjski sud uzeo u obzir, nije počinjena navedena bitna povreda jer se kod primjene odredbi čl. 1100. st.1. i 2. ZOO pravična novčana naknada neimovinske štete utvrđuje u jedinstvenom iznosu, a intenzitet pretrpljenih boli i straha, te trajnog smanjenja životnih aktivnosti i stupanj naruženja služe samo kao kvalifikatorne okolnosti kod utvrđivanja sadržaja i visine nastale neimovinske štete, pa protivno žalbi tužitelja pobijana presuda i u tom dijelu sadrži sve odlučne činjenice, odnosno nema nedostataka i može se ispitati.

10. Također, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje da je mjerodavno materijalno pravo pogrešno primijenjeno na njegovu štetu, jer dosuđena naknada štete ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu, što će u nastavku biti obrazloženo.

11. Sukladno odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, sud će, slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Radi ujednačenja primjene navedenih odredbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, na sjednicama Građanskog odjela 29. studenoga 2002. usvojio je Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete poslovni broj Su-VI-1331/02 i Su-II-1372/02, koji su na sjednici od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., poslovni broj Su-IV-47/2020-5, povišeni za 50%. Pritom valja navesti da su Orijentacijski kriteriji samo smjernice i ne predstavljaju matematičku formulu koja služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

12. Prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti koje utječu na visinu štete i nije dovoljno vrednovao njihov kumulativni učinak, čime nije u cijelosti sagledana težina posljedica koje je tužitelj pretrpio. Prije svega, valja istaknuti da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja bio dijete od svega petnaest godina, što predstavlja osobito značajnu okolnost pri odlučivanju o visini neimovinske štete. Osim trpljenja fizičkih boli, tužitelj je pretrpio intenzivan primarni strah u trenutku ozljeđivanja, a potom i sekundarni strah za ishod liječenja. Međutim, navedene okolnosti predstavljaju tek dio ukupnih posljedica štetnog događaja. Tužitelj je bio izložen dugotrajnom, zahtjevnom i višefaznom liječenju koje je uključivalo hospitalizaciju od 17. lipnja 2023. do 8. srpnja 2023., operativni zahvat u općoj anesteziji radi sanacije prijeloma lijeve potkoljenice i stabilizacije prijeloma vanjskim fiksatorom, ponovnu hospitalizaciju od 30. srpnja do 7. kolovoza 2023. zbog revizijskog operativnog zahvata, hodanje uz pomoć štaka, provođenje stacionarne fizikalne terapije od 18. listopada do 8. studenoga 2023., operativni zahvat uklanjanja osteosintetskog materijala 15. listopada 2024., kao i brojne kontrolne preglede i previjanja u kirurškoj ambulanti te kod liječnice obiteljske medicine. Sve navedeno nedvojbeno je bilo praćeno kontinuiranim fizičkim bolovima, psihičkim opterećenjem, neizvjesnošću glede ishoda liječenja te znatnim ograničenjima u svakodnevnom životu, osobito imajući u vidu da se radilo o maloljetnoj osobi u razdoblju odrastanja. Pored toga tužitelju je kao posljedica štetnog događaja zaostalo naruženje slabijeg stupnja koje je stalno uočljivo tijekom ljetnih mjeseci zbog ožiljaka lijeve potkoljenice od cca 25 cm te s medijalne strane više nepravilnih ožiljaka. Iako je riječ o naruženju slabijeg stupnja, ono je trajne naravi te predstavlja trajnu posljedicu štetnog događaja. Konačno, treba reći da je tužitelju, u tako ranoj životnoj dobi, umanjena životna i radna aktivnost za 8% zbog ograničenosti i bolne pokretljivosti lijevog gležnja i koljena u slabijem stupnju koji bolovi su izraženiji kod većeg opterećenja i promjene vremena radi čega mu je otežano bavljenje sportskim aktivnostima, a zbog svoje životne dobi tužitelj će dugo osjećati posljedice ozljeda pretrpljenih u štetnom događaju, kroz dugi očekivani životni i radni vijek.

13. Stoga, imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnog slučaja kao i promijenjene gospodarske prilike od donošenja izmjena Orijentacijskih kriterija 2020., uključujući znatan porast troškova života i opće razine cijena, ovaj sud ocjenjuje da pravična novčana naknada neimovinske štete koja je tužitelju nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja iznosi 8.400,00 EUR, pri čemu tako odmjereni iznos predstavlja primjerenu i pravičnu novčanu satisfakciju.

14. Žalbeni navodi tuženika su bez osnove već zbog same činjenice što je, prema stajalištu ovog suda, neimovinska šteta dosuđena u preniskom iznosu, pa nije potrebno odgovarati na žalbene tvrdnje o previsoko dosuđenoj naknadi štete koja odstupa od uobičajenih iznosa.

15. I u odnosu na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, osnovano žalitelj navodi da je iznos od 4,00 EUR po satu prenisko određen. Naime, prema ocjeni ovog suda primjerena cijena tuđe njege i pomoći koju pružaju članovi obitelji (nemedicinska kućna pomoć), a koji nisu tu pomoć dužni pružati besplatno, imajući u vidu vrijeme kada je ta pomoć pružana (zadnji kvartal 2023.) uzimajući u obzir troškove života kao i indeks potrošačkih cijena bila bi 5,00 EUR za sat tuđe njege i pomoći. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelju bilo potrebno 120 sati tuđe pomoći i njege, a što stranke žalbenim navodima ne osporavaju, pa mu time pripada naknada štete u iznosu 600,00 EUR.

16. Dakle, tužitelju uz pravilnu primjenu materijalnog prava pripada naknada neimovinske i imovinske štete u iznosu od 9.000,00 EUR pa kako je tužitelju, nakon odbijanja nesporno isplaćenog iznosa štete od 4.000,00 EUR, dosuđena naknada štete u iznosu od 3.480,00 EUR, to je presudu u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke valjalo preinačiti (čl. 373. toč.3. ZPP) i tužitelju dosuditi daljnji iznos od 1.520,00 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP od 19. kolovoza 2023. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, do isplate.

17. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, to je na temelju čl.166. st. 2.ZPP valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka na način da se o troškovima cijelog postupka odluči jednom odlukom.

17.1. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u postupku to mu je tuženik dužan naknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice (čl. 154.st.1. u vezi s čl. 155.ZPP).

17.2. Sud prvog stupnja je tužitelju priznao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe, podnesaka od 2. svibnja 2024. i 30. travnja 2025., te za zastupanje na ročištima 7. listopada 2024. i 6. listopada 2025. za svaku radnju po 100 bodova prema Tbr. 8.1. i Tbr.9.1. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.i 107/25. -dalje: Tarifa) što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr.54) i uvećano za PDV od 25% daje iznos od 1.250,00 EUR. Kada se navedenom iznosu pribroji trošak medicinskog vještačenja u iznosu 350,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 55,73 EUR te presudu u iznosu 47,78 EUR, ukupan trošak iznosi 1.703,51 EUR.

17.3. Pri tome, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva zatražen u iznosu od 200,00 EUR obzirom da iz obrazložene ponude koju je tužitelj dostavio uz tužbu kao dokaz da je tuženik u mirnom postupku isplati tužitelju štetu u iznosu od 4.000,00 EUR proizlazi kako je tužitelju priznat i trošak zastupanja u mirnom postupku u 200,00 EUR, a tužitelj ni u tužbi, niti kasnije u tijeku postupka ne navodi da unatoč ponudi tuženika, taj trošak zastupanja tužitelju nije uplaćen.

17.4. Stoga, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 1.703,51 EUR. Kako je prvostupanjski sud pod točkom I. izreke tužitelju dosudio troškove u iznosu 1.303,51 EUR to mu je valjalo dosuditi i daljnji trošak u iznosu 400,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na temelju čl. 151. st. 3. ZPP od donošenja ove drugostupanjske odluke do isplate.

18. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu 1.250,00 EUR, zaključujući kako u odnosu na povučeni dio zahtjeva, kojem se tuženik nije protivio, nisu nastali posebni troškovi, pri čemu su troškovi prema vrijednosti predmeta spora ranijeg tužbenog zahtjeva jednaki troškovima prema vrijednosti predmeta spora smanjenog/konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

18.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika takvim odlučivanjem nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 193. st. 3. i čl. 158. st. 1. ZPP.

18.2. Prema odredbi čl. 158. ZPP tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka (st.1.) osim ako je do toga došlo odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, kada je troškove postupka dužan tužitelju naknaditi tuženik (st.2.).

18.3. U konkretnom slučaju i nakon djelomičnog povlačenja tužbe (na način da je nakon vještačenja tužitelj umjesto iznosa od 6.500,00 EUR koliko je potraživao tužbom zatražio iznos od 5.000,00 EUR) tužbeni zahtjev ostao je unutar istog tarifnog razreda Tarife od 1.327,00 eura do 13.272,00 eura, koja strankama daje pravo na (punu) nagradu u vrijednosti 100 bodova po parničnoj radnji pa isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog tuženiku nisu nastali posebni troškovi zastupanja. Istovremeno, tuženik ne tvrdi da su mu u odnosu na povučeni dio tužbe nastali neki drugi troškovi niti ih zahtijeva. Priznavanjem parničnih troškova tuženiku za iste parnične radnje za koje su priznati troškovi tužitelju, tužitelj bi izgubio pravo na naknadu troškova postupka unatoč uspjehu s dijelom prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva odnosno unatoč uspjehu u cijelosti s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Stoga, po shvaćanju ovog suda tuženik bi uslijed djelomičnog povlačenja tužbe (koje nije posljedica udovoljenja tužbenom zahtjevu ili drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku) imao pravo na naknadu samo onih troškova postupka koji su nastali isključivo kao posljedica toga povučenog dijela tužbe, a o čemu se u ovom slučaju ne radi.

18.4. U odnosu na pozivanje žalitelja na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske valja navesti da pobijana odluka nije u suprotnosti sa shvaćanjem da smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe, kao ni sa shvaćanjem da bi tuženik imao pravo na naknadu troškova postupka koji su nastali kao posljedica povučenog dijela tužbe. Međutim, te su odluke donesene u činjenično drugačijim predmetima u odnosu na predmetnu parnicu i za vrijeme važenja drugačijih zakonskih odredaba (čl. 154. st.2. ZPP) kojima je uređeno podmirenje troškova postupka u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u sporu. Shvaćanje iz pobijane odluke u suglasju je sa shvaćanjem iskazanim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1249/2021-2 od 1. ožujka 2022. Stoga je žalba tuženika i u tom dijelu neosnovana.

19. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu u cijelosti i potvrditi presudu suda prvog stupnja pod točkom I. i III. izreke primjenom čl. 368. st.1. i čl. 380. toč.2. ZPP, a žalbu tužitelja uvažiti kao osnovanu i istu presudu preinačiti pod točkom. II izreke primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP i pod točkom I. izreke u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak iznad dosuđenog iznosa od 1.303,51 EUR primjenom čl. čl. 380. toč.3. ZPP te odlučiti kao u izreci ove presude.

20. Tužitelj je sa žalbom uspio u cijelosti (pobijana vrijednost 1.520,00 EUR) pa mu dosuđen trošak sastava žalbe u iznosu 312,50 EUR (Tbr.10.1. u vezi s Tbr.7.1., Tbr. 54. i Tbr.46 Tarife) te trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 106,81 EUR odnosno ukupno 418,68 EUR.

21. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen budući tuženik sa žalbom nije uspio (čl. 166. st.2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

Pula - Pola, 20. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković