- 1 -              Rev 2925/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2925/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz N., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici Z. G., odvjetnici u Z., protiv tuženika A. K. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. & V. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-236/2018 od 13. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1378/2017-12 od 28. veljače 2018., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od 12. lipnja 2017. kao i Odluka iz dopisa od 11. srpnja 2017., da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao 31. kolovoza 2017. uz naknadu plaća u iznosu od 23.146,66 kn s zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka. Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 3.750,00 kn sa zateznim kamatama.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i obje nižestupanjske odluke preinače, podredno ukinu. Potražuje i trošak revizije.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode iste i predlaže reviziju odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

4. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

5. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revident ukazuje.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu danog iz gospodarsko-organizacijskih razloga (jer je ukinuto njegovo radno mjesto komercijaliste zbog loših poslovnih rezultata tvrtke u prethodnoj godini), kao i zahtjev za utvrđenje prestanka ugovora o radu i isplatu naknada plaća do tog dana.

 

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik, sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme 3. ožujka 2017., za radno mjesto komercijaliste, za razdoblje do 31. kolovoza 2017., te aneks istoga 27. travnja 2017.;

 

- da je tuženik 12. lipnja 2017. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog gospodarsko-organizacijskih razloga, uz obrazloženje da je, zbog bitnog smanjenja dobiti u prethodnoj 2016. godini, ukinuo radno mjesto komercijaliste za područje Grada Z. i okolice te su poslovi i radne zadaci tog radnog mjesta preneseni na radno mjesto voditelja ključnih kupaca,

 

- da je Odlukom o prestanku rada maloprodajnih jedinica tuženika od 27. lipnja 2017. ukinuta 21 poslovna jedinica tuženika na području Republike Hrvatske,

 

- da je tuženik zbog svega navedenog otkazao ugovore o radu za preko trideset radnika pri čemu je imao u vidu socijalne kriterije iz odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) te odlučio kao vodeći kriterij uzeti kriterij radnog staža radnika.

 

9. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je otkaz dopušten sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR iz gospodarsko-organizacijskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz) jer je tuženik imao opravdani razlog obzirom da su zbog reorganizacije posla uvjetovane slabim poslovnim rezultatima u prethodnoj godini svi komercijalisti za područje Z. i okolice dobili otkaze ugovora o radu.

 

10. Budući je autonomno pravo poslodavca da proces organizacije rada uredi tako da postiže bolje poslovne rezultate, opravdan je konkretni razlog za poslovno uvjetovani otkaz, a posebice jer je poslodavac tužitelja vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

11. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan. Naime, tužitelj u reviziji uglavnom navodi da bi tuženik već u vrijeme sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, koji je sklopljen zbog privremenog povećanja obima posla, imao saznanja o poslovnim rezultatima u prethodnoj godini, dok tuženik navodi da je njegovo konačno saznanje bilo tek u trenutku sačinjavanja godišnjih financijskih izvješća slijedom kojih je pokušao reorganizirati poslovanje, u konačnici i zatvaranjem svih poslovnica diljem države.

 

12. Iz utvrđenja nižestupanjskog suda proizlazi da su postojali gospodarsko-organizacijski razlozi za ukidanje tužiteljevog i svih drugih radnih mjesta komercijaliste za područje Grada Z. i okolice, jer je iz bonitetnog izvješća za 2015. i 2016. vidljivo bitno smanjenje neto dobiti u 2016. pa su u svrhu racionalizacije poslovanja poslovi radnog mjesta komercijaliste preraspodijeljeni na drugog radnika, voditelja ključnih kupaca.

 

13. Navedenim činjeničnim utvrđenjem revizijski sud je vezan, pa stoga prihvaća i da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.

 

14. Dio revizijskih navoda kojima tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i daje vlastitu ocjenu dokaza, ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

15. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

16. Tuženiku, pozivom na odredbu čl. 155. ZPP, ne pripada trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za razrješenje spora.

 

Zagreb, 13. veljače 2024.