REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-16/2023-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja SI, vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , zastupan po punomoćniku Marku Plavetiću, odvjetniku u Karlovcu, Bogoslava Šuleka 29, protiv tuženika BAU GRADNJA d.o.o., OIB: 71866953647, Tunje Pejića 62, Gunja, zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji, Veliki kraj 50, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 10. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Otoku Nikole Perkovića poslovni broj UPP/OS-Ovrv-135/2021 od 11. veljače 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju iznos od 3.668,37 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 30. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi tužitelju, ranije ovrhovoditelju, troškove ovršnog postupka u iznosu od 104,28 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 11. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u u Otoku Nikole Perkovića poslovni broj UPP/OS-Ovrv-135/2021 od 11. veljače 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju iznos od 19.276,94 eur, sa zateznim kamatama obračunatim od 30. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na pojedine iznose u razdobljima kako slijedi:

- na iznos od 9.603,91 eur, počevši od 30. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 9.673,03 eur, počevši od 25. svibnja 2021. do isplate, kao i naknaditi tužitelju, ranije ovrhovoditelju, troškove ovršnog postupka u iznosu od 547,52 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 11. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , te se u ovom dijelu tužiteljev zahtjev odbija kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate obračunate na iznos glavnice od 3.668,37 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 30. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja prelazi stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodiš tu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (dosuđena pod točkom I/ izreke ove presude) do obračuna po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do obračuna po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate do obračuna po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu u kojem isplatu zateznih kamata na:

- na iznos od 9.603,91 eur, počevši od 30. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 9.673,03 eur, počevši od 25. svibnja 2021. do isplate, potražuje po stopi koja prelazi stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodiš tu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (odbijeno pod točkom II/ izreke ove presude) do obračuna po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do obračuna po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate do obračuna po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka, u iznosu od 622,07 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 17. srpnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, za iznos od 3.265,88 eur sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 17. srpnja 2026. do isplate te u dijelu u kojem zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška potražuje po stopi koja prelazi stopu koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VII/ U cijelosti se odbija kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1./ Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 11. prosinca 2021. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 172.881,44 kn, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 4.911,01 kn, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, pri čemu zatezne kamate potražuje obračunate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dakle po stopi propisnoj tada važećom odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), mjerodavnoj za ostale odnose.

2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u Otoku Nikola Perković donio je 11. veljače 2022. rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 135/2021 protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor u kojem je osporio osnovanost utuženog potraživanja. U bitnome, osporava da je potpisao privremenu i okončanu situaciju na temelju kojih tužitelj potražuje plaćanje. Tvrdi da radove obračunate u ovim situacijama tužitelj nije izveo, odnosno da su izvedeni radovi imali nedostatke. Konačno, tvrdi da nije dužan platiti izvedene radove jer tužitelj da nije izvršio svoju ugovornu obvezu i predao sredstvo osiguranja (zadužnicu). Tvrdi da je zbog nedostataka radove plaćanje kojih tužitelj potražuje od tuženika, a koje je izvodio kao podizvođač, investitor (Republika Hrvatska) odbio plaćanje glavnom izvođaču (Palir d.o.o.). Osim toga, da je između stranaka postignut dogovor da je tužitelju i tuženiku plaćanje biti izvršeno kada i ako potraživanje od investitora naplati glavni izvođač Palir d.o.o.

3./ Povodom prigovora tuženika, Trovački sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj Povrv-142/2022 od 21. listopada 2022. stavio izvan snage gore navedeno rješenje javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga . Nadalje, ovaj se sud rješenjem istog poslovnog broja od 15. prosinca 2022. oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu na daljnji postupak.

4./ Očitujući se na navode tuženika, tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo da su neosnovane tvrdnje tuženika, jer da su svi obračunati radovi izvedeni, da nisu imali nedostataka i da nije postignut nikakav dogovor o odgodi do naplate od investitora. Tvrdi da je okončanu situaciju tuženik potpisao, a III Privremena da se ima smatrati prihvaćenom jer je tuženiku dostavljena, a propustio ju je ovjeriti, sve u skladu sa ugovorenim među strankama.

5./ Podneskom od 11. studenog 2022. tužitelj je tužbeni zahtjev istaknut u platnom nalogu preinačio, povećanjem na način da zatezne kamate na utuženu glavnicu potražuje po višoj stopi mjerodavnoj za odnose iz trgovačkog ugovora (čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP). Predmetna je preinaka učinjena do zaključenja prethodnog postupka, a smatra se da je tuženik na ovu preinaku pristao jer se u raspravljanje upustio bez da joj se protivio, pa je dakle dopuštena (razlog iz odredbe 190. st. 1. i 3. u vezi s čl. 450. st. 3. ZPP-a). O preinačenom dijelu zahtjeva odlučeno je kao po tužbi.

6./ Podneskom od 14. veljače 2023. tužitelj je predložio donošenja rješenja o osiguranju prethodnom mjerom. Rješenjem ovog suda od 10. siječnja 2025., koje je potvrđeno rješenjem VTS RH Pž-644/2025-2 od 17. veljače 2025., određena je prethodna mjera na temelju odredbe na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a.

7./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: III privremena situacija br. 161/01/03 (list 11 spisa), okončana situacija br. 48/01/03 (list 13 spisa),Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji građevine br. 1. u vojarni Kralj Zvonimir (list 101-108 spisa) s Dodatkom (list 109-115 spisa), dopis porezne uprave od 24. siječnja 2023. (list 117-125 spisa), povratnice (list 117, 118 spisa), Ugovor o izvođenju radova broj 20/2020 (list 178-179 spisa), otvorene stavke (list 182 spisa), isprave koje su stranke dostavile na zahtjev građevinskog vještaka (list 332 -1918 spisa). Saslušani su svjedoci KI i stranke tužitelj i zastupnik po zakonu tuženika OI (list 193-196 spisa). Nadalje, provedeno je građevinsko vještačenje po vještakinji Kristini Kantoci Ivanišević koja je svoj nalaz i mišljenje dala u pisanom obliku (list 1931-1959 spisa) te se usmeno očitovala povodom prigovora stranaka (list 1978-1979 spisa).

8./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev djelomično osnovan.

9./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 22.945,31 eur na temelju Ugovora o izvođenju radova broj 02/2020, a po osnovi radova koje tvrdi da je izveo i obračunao u III Privremenoj i Okončanoj situaciji na kojima u ovom postupku osniva zahtjev za plaćanjem.

10./ Među strankama je sporna osnovanost i visina tužiteljevog potraživanja, jer tuženik osporava da je tužitelj izveo radove plaćanje kojih potražuje, tvrdi da su radovi izvedeni s nedostacima te da nema uvjeta za plaćanje jer da tužitelj nije ispunio svoju obvezu predaje sredstva osiguranja, a osim toga da je između stranaka postignut dogovor o odgodi plaćanja do ispunjenja obveze od strane investitora glavnom izvođaču na predmetnom građevinskom projektu.

11./ Nastavno na razloge dane prilikom donošenja rješenja o određivanju prethodne mjere, valja dalje navesti da tužitelj plaćanje potražuje na temelju vjerodostojnih isprava, i to:

- III privremene situacije br. 161/01/03, izdane tuženiku 31. srpnja 2020., na iznos od 100.000,00 kn (13.272,28 eur), sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 30. rujna 2020.,

- okončane situacije br. 48/01/03, izdane tuženiku 25. ožujka 2021., na iznos od 72.881,44 kn (9.673,03 eur), sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 25. svibnja 2021.

12./ Na temelju dopisa nadležne porezne uprave, utvrđeno je da je tuženik po osnovi predmetnih računa (privremene i okončane situacije) koristio pravo na odbitak pretporeza. Naime, kako se radi o računima s tuzemnim prijenosom porezne obveze (primljene isporuke u RH za koje PDV obračunava primatelj), tuženik je ove račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama te je koristio pravo na odbitak pretporeza, istovremeno iskazujući i obvezu u PDV obrascima. Stoga se u konkretnom slučaju, u skladu s odredbom čl. 221.b ZPP-a, s obzirom da je tužitelj na temelju pribavljenih podataka od nadležne porezne uprave dokazao da je tuženik za predmetnu tražbinu, utuženu na temelju vjerodostojne isprave, koristio pravo na odbitak pretporeza, smatra da tražbina iskazana u vjerodostojnoj ispravi postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Dakle, radi se o izmjeni temeljnog procesnog pravila o dužnosti dokazivanja odlučne činjenice o postojanju tražbine utužene na temelju vjerodostojne isprave te je na tuženiku, koji je takvu tražbinu iskazao u svojim poslovnim knjigama i koristio pravo na odbitak pretporeza, teret dokazivanja da tražbina ne postoji, dakle dužnost dokazivanja suprotno oborivoj procesnoj presumpciji postojanja navedene tražbine.

13./ Nije sporno da predmetna tražbina proizlazi iz Ugovora o izvođenju broj 02/2020, zaključenog između tužitelja kao izvođača i tuženika kao naručitelja, a na temelju kojeg se tužitelj obvezao izvesti gips-kartonske radove na objektu Vojarne Knin. Ugovoreno je da će se radovi izvoditi prema priloženom troškovniku, koji je sastavni dio ugovora i tehničkoj dokumentaciji s kojom naručitelj izvođača treba upoznati prije početka izvođenja radova, uz predviđenu cijenu od 591.625,84 kn, pri čemu su jedinične cijene iz ponudbenog troškovnika fiksne i nepromjenjive (čl. 1. i 2. Ugovora). Naručitelj je dužan primljenu situaciju ovjeriti u roku od 5 dana, pri čemu se situacija smatra primljenom kad je izvođač preda neposredno naručitelju, a ispravnom i prihvaćenom kad je naručitelj potpiše. Ako naručitelj propusti ovjeriti situaciju u roku od 5 dana od primitka, smatra se da ju je prihvatio i ovjerio te počinje teći rok plaćanja od 30 dana po ovjeri situacije (čl. 6. Ugovora). Također nije sporno da je predmetnim ugovorom isključena primjena Posebnih uzanci o građenju.

14./ Nadalje, nije sporno da je predmetnim Ugovorom, tužitelju kao svojem podizvođaču, tuženik ustupio izvođenje dijela radova ugovorenih s društvom Palir d.o.o. kao naručiteljem, na temelju Dodatka ugovoru br. UG-203-19-054-1 od 3. veljače 2020. Ovim se potonjim ugovorom tuženik obvezao izvesti radove kao podizvođač društva Palir d.o.o., i to radove na rekonstrukciji građevine broj 1. u vojarni "Kralj Zvonimir" u Kninu, a izvođenje kojih radova je Palir d.o.o. dogovorio s naručiteljem Ministarstvom obrane RH na temelju Ugovora o izvođenju radova na rekonstrukciji građevine br. 1 u vojarni "Kralj Zvonimir" (UG-203-19-0054) od 22. svibnja 2019.) s Dodatkom od 3. veljače 2020.

15./ Tuženik tražbinu osporava navodeći da III privremenu situaciju nije potpisao te da ovu ispravu uopće nije zaprimio od tužitelja, a predaja situacije da je, u skladu sa zaključenim Ugovorom, bila obveza tužitelja. Osim toga da predmetne situacije nisu pravilno sastavljene jer da u njima nisu sadržani podaci o vrsti, opsegu, količinama i cijenama izvedenih radova. Stoga osporava količinu, vrstu i opseg izvršenih radova, kao i obvezu plaćanja naknadnih radova za koje nema tuženikovog naloga i potpisane ponude. Osim toga, tvrdi da su radovi izvedeni s nedostacima koje tužitelj nije otklonio slijedom čega da tuženiku pripada pravo na razmjerno sniženje ugovorene naknade. Nadalje, osporava obvezu plaćanje koje tužitelj potražuje, ukazujući da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu jer tuženiku nije predao zadužnicu kao jamstvo za kvalitetu izvedenih radova. Zatim, tvrdi da je zbog nedostataka u redovima koje je izveo tužitelj, a plaćanje kojih potražuje u ovoj parnici, investitor (Ministarstvo obrane) odbio plaćanje glavnom izvođaču Palir d.o.o., a čiji u podizvođači bili tuženik i tužitelj, zbog čega da glavni izvođač protiv investitora vodi parnični postupak (pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-1298/2022). Stoga da je između tuženika i tužitelja dogovoreno da će tuženik tužitelju isplatiti naknadu za izvedene radove kada se glavni izvođač naplati od investitora, odnosno po okončanju parnice koja se među njima vodi, a pokretanjem predmetnog postupka radi naplate da tužitelj krši tako postignut dogovor o plaćanju.

16./ Imajući u vidu da je tuženik tražbinu iz predmetnih privremenih situacijama iskazao u svojim poslovnim knjigama te koristio pravo na odbitak pretporeza, smatra se, u skladu s odredbom čl. 221.b ZPP-a, da tražbina postoji, dakle da postoji tužiteljevo potraživanje u navedenom iznosu po osnovi radova izvršenih na temelju Ugovora o izvođenju broj 02/2020, kojim se tužitelj za tuženika obvezao izvesti gips - kartonske radove na objektu Vojarne Knin, prema priloženom troškovniku i tehničkoj dokumentaciji s kojom je tuženik bio dužan upoznati tužitelja, uz primjenu obračuna po jediničnim cijenama iz ponudbenog troškovnika koje su fiksne i nepromjenjive, a tuženik ima pravo, u ovoj parnici dokazivati protivno.

17./ Nisu od utjecaja tuženikove tvrdnje da nije primio, odnosno potpisao predmetne situacije (privremenu i okončanu), s obzirom da ih je nedvojbeno unio u svoj poslovne knjige i koristio pravo na odbitak pretporeza po njima. S obzirom da je između stranaka ugovoreno da će se smatrati da je situacija prihvaćena i ovjerena propusti li je tuženik ovjeriti u roku od 5 dana od primitaka, od kada počinje teći rok od 30 dana za plaćanje, bez utjecaja su i tuženikove tvrdnje da situacije ne bi bile pravilno sastavljene jer ih je isti, bez da je od tužitelja tražio kakve ispravke, unio u svoje poslovne knjige. Nisu stoga od utjecaja niti navodi tuženika da na potpisanoj okončanoj situaciji nije potpis osobe ovlaštene zastupati tuženika, a osim toga sam zastupnik po zakonu tuženika OI iskazao je da ne spori da je ovu situaciju potpisao, no da je smatrao da potpisuje III privremenu, a ne okončanu situaciju.

18./ U odnosu na tvrdnje tuženika da privremene situacije nisu pravilno sastavljene jer da u njima nije navedeno, niti da je tužitelje priložio druge isprave iz kojih bi proizlazila vrsta i količina izvedenih radova plaćanje kojih tužitelj potražuje, slijedom čega da tuženik i nije mogao potvrditi količinu i vrstu radova koje je tužitelj izvršio, osim što je, kako je prethodno navedeno, s obzirom da korištenje odbitka pretporeza na tuženiku dužnost dokazivanja da tražbina ne postoji, svjedok čije je saslušanje na okolnost osnovanosti prigovora predložio tuženik, KI, koji je na građevinskom poduhvatu u vojarni Knin obavljao poslove voditelja gradilišta za tuženika, iskazao je da je na gradilištu vodio građevinski dnevnik i knjigu u koju da je upisivao i tijek izvođenja radova koje je izvodio tužitelj i količinu stvarno izvedenih radova. Osim toga, iskazao je da je nakon izdavanja prve i druge privremene situacije, tužitelj tuženiku dostavljao elektroničkom poštom podatke o vrsti i količini izvedenih radova, no s obzirom da je dogovor stranaka bio da se obračun izvrši nakon što svi radovi budu izvedeni, da tužitelju nije potvrđivao ispravnost dostavljenih podataka o vrsti i količini izvedenih radova. Ovi navodi iz iskaza svjedoka, po ocjeni ovog suda, logični su i uvjerljivi jer nije logično da bi tuženik u svoje poslovne knjige unio obveze prema tužitelju po osnovi predmetne privremene i okončane situacije, a da nije mogao provjeriti vrstu i količinu radova koji su predmet obračuna. Nisu stoga osnovani prigovori tuženika da, jer tužitelj nije ispunio svoju ugovoru obvezu i vodio građevinsku knjigu, odnosno dostavio uz privremene situacije i podatke o vrsti i količini izvedenih radova, količinu i vrstu radova koje je tužitelj izveo, nije mogao provjeriti, odnosno potvrditi vrijednost radova iskazanu u situacijama koje su predmet spora.

19./ S obzirom da tužitelj predmetnim situacijama potražuje plaćanje ugovorenih radova, bez utjecaja su tuženikovi prigovori vezani uz izvođenje i naplatu naknadno ugovorenih radova.

20./ U odnosu na tuženikove tvrdnje da je radove plaćanje kojih potražuje tužitelj izveo s nedostacima, koje da nije otklonio pa da tuženiku pripada pravo na sniženje naknade prije svega valja navesti da su svjedok KI i zastupnik po zakonu tuženika OI u svojim iskazima naveli da je nedostatke radova koje je izveo tužitelj tuženik sam otklonio. Stoga, sve i da su osnovane tvrdnje tuženika da je tužitelj radove plaćanje kojih potražuje izveo s nedostacima, o kojima je tuženik tužitelja pravovremeno obavijestio pa mu pripadaju prava s osnova odgovornosti izvođača za izvođenje radova s nedostacima (čl. 604. do 611. ZOO-a), tuženiku ako je, kako tvrde navedene osobe, nedostatke sam otklonio, ne pripada pravo na sniženje naknade, već pravo na naknadu troškova koje je imao radi otklanjanja nedostataka. Naime, prema navodima ovih osoba radilo se o sitnim nedostacima, pa naruči telj može, ako izvođač nedostatke ne otkloni u primjerenom roku, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu (čl. 610. st. 3. ZOO-a). Tuženik niti tvrdi niti dokazuje koje je troškove radi otklanjanja nedostataka imao, niti potražuje naknadu takvih izdataka, već pogrešno smatra da bi mu, nakon što je nedostatke sam otklonio, pripadalo pravo na sniženje naknade, zanemarujući pri tome da se naknada snižava u razmjeru prema vrijednosti djela bez nedostataka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi djelo u to vrijeme imalo s nedostatkom (čl. 611. ZOO-a).

21./ Konačno, KI i OI u svojim iskazima nisu potvrdili osnovanost tuženikovih navoda o dogovoru između stranaka da će tuženik plaćanje tužitelju izvršiti kada se glavni izvođač Palir d.o.o. naplati u sudskom sporu s investitorom Ministarstvom obrane i da je investitor odbio plaćanje društvu Palir d.o.o. zbog nedostataka u radovima koje je izvodio tužitelj. Prije svega, ove su osobe navele da bi se u odnosu na nedostatke u radovima koje je izvodio tužitelj radio o sitnim nedostacima, koje da je otklonio tuženik jer je nekretnina trebala biti predana naručitelju, a da su otklonjeni sitni nedostaci tužiteljevih radova utvrđeni prilikom tehničkog pregleda. Nelogično je stoga da bi u situaciji u kojoj je sam tuženik otklonio nedostatke radova koje je izveo tužitelj investitor odbio plaćanje glavnog izvođača zbog takvih nedostataka. Osim toga, ove osobe iskazivale su proturječno jer je KI naveo da je od strane Palir d.o.o. tuženiku preostala neplaćena okončana situacija u vrijednosti od oko 10% ukupno ugovorene vrijednosti radova, na kojoj situaciji da su obračunati i vantroškovnički radovi, a ostale situacije da je Palir d.o.o. tuženiku podmirio, dok je OI iskazao da Palir d.o.o. tuženiku izvedene radove nije podmirio, a radi naplate preostalog iznosa izvedenih radova da Palir d.o.o. vodi parnicu protiv investitora. Svakako, ove osobe u svojim iskazima nisu navele da bi između stranaka postojao dogovor prema kojem bi plaćanje utužene tražbine ovisilo o ishodu postupka glavnog izvođača s investitorom, dakle da bi stranke ispunjenje tužiteljeve tražbine temeljem predmetnog Ugovora o izvođenju broj 02/2020 dogovorile pod uvjetima i u rokovima drugačijim no što je u ovom ugovoru navedeno (čl. 6. Ugovora).

22./ U odnosu na prigovore tuženika vezane uz propust tužitelja izdati zadužnicu kao osiguranje odgovornosti za kvalitetu izvedenih radova u razdoblju od dvije godine od primopredaje, osnovano ukazuje tužitelj da takva njegova obveza nije u vezi s ispunjenjem tražbine koja je predmet spora. Ovo stoga što se ne radi o obvezama u odnosu na koje bi vrijedilo pravilo istodobnog ispunjenja, jer je tužiteljeva obveza bila izvesti ugovorene radove, a tuženikova izvršiti plaćanje izvedenih radova na temelju privremenih i okončane situacije u skladu s odredbom čl. 6. Ugovora. Konačno tuženik i ne tvrdi da bi u konkretnom slučaju bilo prigovora po osnovi tužiteljeve garancije za kvalitetu izvedenih radova i da bi prema tužitelju po toj osnovi imao kakvih potraživanja, a radi osiguranja naplate kojih mu je tužitelj bio dužan predati zadužnicu. Stoga, prigovori tuženika vezani uz propust tužitelja izvršiti obvezu predaje zadužnice nisu od utjecaja na donošenje odluke vezane uz obvezu tuženika izvršiti plaćanje izvedenih radova, obračunatih u situacijama koje su predmet spora.

23./ Međutim, po shvaćanju ovog suda, pogrešno je shvaćanje tužitelja da, s obzirom na predmnijevu o postojanju tražbine prema odredbi čl. 221.b ZPP-a, tuženik u ovoj parnici ne može dokazivati da tražbina ne postoji. Također, niti predmnijeva prema odredbi čl. 6. Ugovora, prema kojoj se smatra da je primljena privremena situacija prihvaćena, ako je tuženik u ugovorenom roku ne ovjeri, nema za posljedicu da tuženik ne može osporavati pravilnost privremene situacije, odnosno da su izvedeni u takovoj situaciji obračunati radovi. Naime, smisao citiranih odredaba je zaštita ugovorne strane koja je radove iskazane u situacijama izvela i pravilno obračunala . Stoga, kada je situacija potpisana ili se smatra potpisanom druga ugovorna strana ima mogućnost osporavanja količine i vrijednosti, no na njoj je tada teret dokazivanja činjenica na kojima takav prigovor temelji.

24./ Stoga je u ovoj parnicu sud prihvatio tuženikov dokazni prijedlog izvođenja građevinskog vještačenja radi utvrđenja osnovanosti tuženikove tvrdnje suprotno procesnoj predmnijevi, dakle da tražbina iskazana u situacijama koje je tuženik unio u svoje poslovne knjige i koristio pravo na odbitak pretporeza ne postoji, jer da tužitelj ugovorene radove nije izveo u vrijednosti plaćanje koje potražuje.

25./ Na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, ocjenjujući da je vještak nalaz izradio na objektivan način, u skladu s pravilima struke kojoj pripada, na temelju opsežne dokumentacije pribavljene od stranaka za potrebe vještačenja, te da stranke svojim prigovorima pravilnost zaključaka vještaka nisu dovele u sumnju, utvrđeno je kako slijedi.

26./ Prije svega, vještak je pojasnio da je građevinska knjiga temeljni i vjerodostojni dokument u građevinskom ugovornom odnosu. I prema odredbi čl. 5. Ugovora između stranaka, tužitelj je kao izvođač bio dužan voditi građevinsku knjigu i predavati je naručitelju na ovjeru, dok je tuženik kao naručitelj obvezan putem nadzornog inženjera potvrđivati upise. U knjigu se upisuju stvarno izvedene količine radova, datumi, oznake pozicija te, prema potrebi, skice iz projekta. Knjigu vodi voditelj gradilišta u ime izvođača, a obvezno je ovjerava nadzorni inženjer u ime naručitelja. Upis i potpis odgovornih osoba u građevinskoj knjizi služi kao potvrda da su radovi izvedeni. Za radove koje nakon završetka nije moguće fizički provjeriti, potpis u građevinskoj knjizi predstavlja garanciju izvedenog i jedinu pouzdanu osnovu za njihov obračun.

27./ Međutim, tužitelj nije vodio građevinsku knjigu na gradilištu, već je vodio obračunske listove, za koje međutim nije ishodio potpis tuženika, dakle izvođača koji ga je angažirao. Obračunski listovi tužitelja ne odgovaraju privremenim situacijama, već su iste situacije umanjene bez odgovarajućeg tehničkog, ugovornog ili dokumentacijskog obrazloženja. Vještak je ukazao da građevinska dokumentacija nije vjerodostojna, ako od druge ugovorene strane nije ovjerena. Takve međutim ovjerene dokumentacije u odnosu između stranaka nema. Okončana situacija koju je ispostavio tužitelj, po zaključku vještaka nije sastavljena u skladu s pravilima, ne prati slijed prethodnih situacija, u okončanoj situaciji tužitelj je iskazivao razlike, a za koje je smatrao da mu ih tuženik duguje. Stoga po shvaćanju vještaka ova okončana situacija ne može biti osnova za obračun radova na naknadu kojih tužitelj ima pravo, jer bi iz nje proizašlo da tužitelj gotovo da i nema pravo na naknadu. Stoga je vještak smatrala pravilnim količine izvedenih radova od strane tužitelja utvrditi iz građevinske knjige vođene između tuženika i glavnog izvođača Palir d.o.o. jer je ova knjiga sadrži potpise voditelja gradilišta (u ime glavnog izvođača) i nadzornog inženjera (u ime naručitelja), no po fiksnoj ugovorenoj cijeni između stranaka. Po mišljenju vještaka, na temelju upisa iz ove građevinske knjige koju je imala na uvid, može se zaključiti da se radi upravo o radovima koje je izvodio tužitelj jer se oni mogu povezati pozicijama, opisom stavke, i opisom koji odgovara ugovornim troškovnicima.

28./ Dakle, s obzirom da se cijene iz građevinske knjige ne odnose na ugovorni odnos stranaka u ovom sporu, vještak je za obračun stvarno izvedenih radova iz ove građevinske knjige koristila podatak o količini izvedenih radova, dok je cijenu obračunala prema troškovniku iz ugovornog odnosa stranaka.

29./ Vještak je navela da je tužitelj ispostavio I, II i III privremenu situaciju te Okončanu situaciju. Prema okončanoj situaciji, ukupna vrijednost izvedenih radova iskazana je u iznosu od 618.696,44 kn. I i II privremena situacija su potvrđene i naplaćene u iznosu od 445.815,00 kn, dok III privremena i okončana situacija nisu podmirene, a njihov iznos je 172.881,44 kn. U predmetnoj dokumentaciji, prema pojašnjenju vještaka, vidljivo je da okončana situacija sadrži više stavki u kojima su količine umanjene, bez odgovarajućeg tehničkog, ugovornog ili dokumentacijskog obrazloženja, a u određenim slučajevima su odstupanja vrlo velika. Takva umanjenja, po zaključku vještaka, ne mogu predstavljati stvarno izvedene količine, jer nisu utemeljena na građevinskoj knjizi, nisu u skladu s privremenim situacijama, nisu praćena tehničkim elaboratom, zapisnikom, nalogom ili aneksom ugovora. Stoga, po shvaćanju vještaka tužiteljeva okončana situacija ne prikazuje stvarno izvedeno stanje, nego predstavlja računovodstvenu korekciju tužitelja prema tuženiku, koja međutim ne može biti osnova za utvrđivanje količine izvedenih radova od strane tužitelja. Nadalje, vještak je pojasnila da je tužitelj dostavio obračunske listove svih izvedenih radova, koji se međutim ne poklapaju s njegovim privremenim situacijama (I, II i III), već se količinski podudaraju isključivo s Okončanom situacijom. Takav način vođenja obračuna, po mišljenju vještaka, ukazuje da se obračunski listovi nisu koristili kao temelj za sastavljanje i naplatu privremenih situacija, nego da su obračunski listovi naknadno usklađeni s konačnim obračunom. Osim toga, obračunski listovi nisu potpisani niti od jednog sudionika.

30./ Po mišljenju vještaka dostavljena građevinska knjiga vođena u odnosu glavnog izvođač Palir d.o.o. tuženik, sadrži vjerodostojne i potpisane podatke o stvarno izvedenim količinama radova. Količine iz građevinske knjige potvrdio je nadzorni inženjer te se, po mišljenju vještaka, a sukladno pravilima struke, jedino one mogu smatrati dokazanim obujmom izvedenih radova u smislu odredbe čl. 5. Ugovora između stranaka.

31./ Stoga je, s obzirom da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor s fiksnim jediničnim cijenama, bez odobrenih izmjena i bez aneksa, vještak vrijednost izvedenih radova obračunala prema količinama iz dostavljene građevinske knjige, kao u konkretnom slučaju jedine službene evidencije izvedenih količina radova, ovjerene od strane voditelja gradilišta i nadzornog inženjera, a na temelju ugovornog troškovnika iz Ugovora između stranaka, u kojem su jasno definirane jedinične cijene, koje su prema Ugovoru fiksne i nepromjenjive.

32./ Analizirajući, detaljno u nalazu i mišljenju (list 1937-1947 spisa), pojedine stavke ugovornog troškovnika, vještak je zaključila da je iz građevinske knjige razvidno da je tužitelj radove prema vrstama i količini izveo, a da ukupna vrijednost tako izvedenih radova prema cijenama ugovorenim između stranaka iznosi 473.454,34 kn. S obzirom da je tužitelj kroz I i II privremenu situaciju naplatio ukupan iznos od 445.815,00 kn, to da preostaje vrijednost izvedenih, evidentiranih i ovjerenih, a neplaćenih tužiteljevih radova od 27.639,34 kn (3.668,37 eur).

33./ Konačno, s obzirom na prigovore stranaka i prijedlog za provođenjem očevida, vještak je pojasnila da očevidom koji bi se danas proveo na predmetnoj nekretnini (vojarni) nije moguće utvrditi koje je radove po vrsti i količini izveo tužitelj, a osobito stoga što neki od radova koje je tužitelj izvodio više nisu vidljivi, jer su skriveni u konstrukciji. Građevinska knjiga ovjerena po nadzornom inženjeru, po stručnom mišljenju vještaka, potvrđuje, posebice za radove koje nije moguće vizualno utvrditi, koji se nalaze u konstrukciji, da su isti izvedeni. I bez izmjere na gradilištu i bez uvida u projektne skice da smatra pravilnim na temelju priložene građevinske knjige , jer je ovjerena od strane nadzornog inženjera, utvrditi količinu izvedenih radova. Tužitelj, iako prigovara da je načelno moguće da stvarna količina radova koje je tužitelj izveo odstupa od količina iskazanih u građevinskoj knjizi koju je vještak imao na uvid, očito ukazujući da bi tužitelj izveo radove u većoj količini no što je u građevinskoj knjizi evidentirano, ne iznosi konkretne tvrdnje koje je radove izveo i u kojoj većoj količini, pa su stoga ovi prigovori tužitelja po ocjeni ovog suda paušalni i nedokazani.

34./ Tužitelj naime, u bitnome, prihvaćanje zaključaka vještaka o količini izvedenih radova, osporava jer smatra da je predmnijevom o prihvaćanju III privremene i okončane situacije od strane tuženika nedvojbeno dokazano da su radovi iskazani u ovim ispravama izvedeni. Međutim, po ocjeni ovog suda, imajući u vidu konkretne okolnosti slučaja, takav zaključak nije moguće izvesti. Ovo stoga što u vođenju građevinske dokumentacije tijekom gradnje niti tužitelj nije postupao u cijelosti u skladu s pravilima struke. Obračunski listovi kojima smatra da dokazuje količine izvedenih radove nisu međutim, po ocjeni ovog suda koji kao logične i uvjerljive prihvaća s tim u vezi prethodno izložene zaključke vještaka, vjerodostojni jer se ne poklapaju s tužiteljevim privremenim situacijama, što ukazuje da nisu služili kao temelj za njihovo sastavljanje i naplatu, već da su naknadno usklađeni s konačnim obračunom. Osim toga, ovi obračunski listovi od strane tuženika nisu potpisani.

35./ Dakle, utvrđeno je da tužitelj osnovano potražuje plaćanje izvedenih radova u vrijednosti od 3.668,37 eur, dok je njegov zahtjev u preostalom dijelu, za iznos od 19.276,94 eur, neosnovan. S obzirom da je iz potvrde o slanju preporučene pošte (list 177 spisa), razvidno da je tužitelj tuženiku 12. kolovoza 2020. uputio, kako tvrdi , III privremenu situaciju, a da ju je tuženik primio, jer, iako nije razvidan datum primitka , na povratnici je razvidan tuženikov žig i potpis, to je utvrđeno da tužitelj osnovano zatezne kamate zbog kašnjenja u ovom dijelu potražuje počevši od 30. rujna 2020. , a u skladu s rokom ispunjenja kako je određen čl. 6. Ugovora između stranaka. Stoga zatezne kamate na iznos od 3.668,37 eur tužitelju pripadaju počevši od 30. rujna 2020. (čl. 29. st. 1. ZOO-a), po stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za odnose iz trgovačkih ugovora.

36./ Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene, sud je kao nepotreban odbio dokazni prijedlog stranaka radi provođenja očevida u vojarni na kojoj su se izvodili predmetni radovi. Kao nepotreban je odbijen i tuženikov dokazni prijedlog grafološkog vještačenja njegovog potpisa na povratnici vezano uz dostavu III privremene situacije. Naime, nedvojbeno je da ju je isti primio, s obzirom da ju je unio u svoje poslovne knjige pa su stoga očito paušalne njegove tvrdnje kojima primitak poštanske pošiljke osporava, ne iznoseći uvjerljive razloge da bi ovu ispravu primio kasnije no što tužitelj tvrdi (mjerodavno za početak tijeka zatezne kamate).

37./ Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi u dijelu kojim je tužiteljevo potraživanje utvrđeno osnovanim, dakle za iznos od 3.668,37 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako su platnim nalogom zatražene (po nižoj stopi), i odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude, dok je u preostalom dijelu glavnice utuženog potraživanja s pripadajućim zateznim kamatama platni nalog ukinut, a tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao pod točkom II/ izreke presude. O zahtjevu radi plaćanja zateznih kamata po višoj stopi od one iz platnog naloga odučeno je kao po tužbi, u točkama III/ i IV/ izreke, a ovisno o osnovanosti glavnice.

38./ Odluka o pravu stranaka na naknadu troškova postupka osniva se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, jer su, po ocjeni ovog suda stranke u sporu djelomično uspjele. Omjer uspjeha sud je ocijenio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći pri tome računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Primjenom izloženog kriterija, ocjena je ovog suda da je tužitelj s osnovom zahtjeva uspio u cijelosti, jer je tuženik osporavao ne samo visinu zahtjeva, već i njegovu osnovanost, a prigovore kojima je osnovanost osporavao (da tužitelj radove nije izveo, da su imali nedostatke, da nema pravo na plaćanje jer nije izdao sredstvo osiguranja, odnosno jer je postignut dogovor o odgodi naplate do plaćanja glavnom izvođaču) tuženik nije dokazao. Međutim, glede visine zahtjeva, tužitelj je, jer je tuženik osnovanost prigovora u ovom dijelu dokazao, uspio u omjeru od 16%, s obzirom na visinu zahtjeva koji je sud prihvatio kao osnovan. Stoga je uspjeh tužitelja 58% ((100% + 16%) / 2 = 58%), a uspjeh tuženika 42%, slijedom čega tužitelju pripada pravo na naknadu troškova potrebnih za svrhovito vođenje postupka u postotku od 16% (razlika koja preostaje nakon što se od postotka uspjeha tužitelja u parnici oduzme postotak uspjeha tuženika u parnici).

39./ U odnosu na troškove ovršnog postupka, kako su oni određeni rješenjem o ovrsi, tužitelju je, u skladu s odredbama Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.) , priznat trošak javnobilježničke nagrade, uvećan za pripadajući porez, u ukupnom iznosu od 1.786,01 kn te odvjetnički trošak za sastav prijedloga za ovrhu sukladno T.br. 11/1 Tarife, uvećan za pripadajući porez, u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn, što ukupno iznosi 4.911,01 kn, odnosno 651,80 eur. S obzirom na omjer uspjeha, tužitelju je dosuđena naknada ovih troškova u iznosu od 104,28 eur, dok je zahtjev kao neosnovan odbijen za iznos od 547,52 eur. Odluka o zateznim kamatama na troškove ovršnog postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se obračunavaju od donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, dok je stopa zateznih kamata utvrđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose.

40./ Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 104,28 eur s pripadajućim zateznim kamatama i odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude. Nadalje, platni nalog je ukinut, a zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka odbijen kao neosnovan, u preostalom dijelu, za iznos od 547,52 eur.

41./ U odnosu na daljnje troškove parničnog postupka, u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a, sud je tužitelju priznao troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa), i to:

- sastav obrazloženog podneska od 11. studenog 2022. kojim se očitovao na navode iz prigovora i od 30. siječnja 2026. kojim se očitovao na nalaz vještaka (T.br. 8/1 Tarife), 500,00 eur,

- sastavljanje prijedloga za osiguranje od 14. veljače 2023. (T.br. 11/1 Tarife), 500,00 eur,

- zastupanje na ročištima 11. listopada 2023., 23. svibnja 2024. i 10. lipnja 2026.

(T.br. 9/1 Tarife), 500,00 eur,

dakle, ukupno 3.000,00 eur, što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 3.750,00 eur.

42./ Trošak zastupanja na ročištu 15. prosinca 2022. nije priznat jer prama podacima u spisu ne proizlazi da je ovo ročište pred Trgovačkim sudom u Osijeku održano. Trošak sastava podneska od 9. srpnja 2024. nije priznat je u bitnome tužitelj ponavlja ranije navode. Trošak sastava podnesaka koji se odnose na plaćanje naknade za provedbu prethodne mjere na FINI (od 28. siječnja i 29. siječnja 2025.) nisu bili potrebni za vođenje parnice, kao niti podnesak kojim, zbog tuženike neuplate predujma za vještačenje predlaže nastaviti s postupanjem (19. studenog 2025). Trošak za sastav podneska kojim dostavlja isprave na zahtjev vještaka nije priznat jer se radi o građevinskim ispravama koje je tužitelj, na okolnost osnovanosti potraživanja, bio dužan dostaviti, a mogao je to učiniti i ranije tijekom postupka pa mu za ovu radnju ne pripada pravo na naknadu troška na teret protivne strane (razlog iz odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a).

43./ Nadalje, tužitelju je priznat trošak određeno zatražene naknade po osnovi sudske pristojbe za prethodnu mjeru, u visini plaćanje koje je tužitelju naloženo (137,95 eur. Zahtjev za naknadu troška sudske pristoje u iznosu od 137,95 eur je odbijen jer tužitelj nije određeno po osnovi koje se sudske pristojbe ističe (razlog iz odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a.

44./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka također se osniva na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose. Naime, neosnovano tužitelj zatezne kamate na troškove postupka potražuje po višoj stopi, jer se ove kamate obračunavaju, i kad glavna tražbina proizlazi iz trgovačkog ugovora, po stopi mjerodavnoj za ostale odnose (tako VSRH Rev-1114/2023-2 od 4. lipnja 2024.).

45./ Stoga je od ukupno priznati troškova (3.887,95 eur) tužitelju dosuđena naknada u omjeru od 16%, odnosno u iznosu od 622,07 eur, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 3.265,88 eur, zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 17. srpnja 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.