REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-41/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja OBNOVA d.o.o., Ulica majstora Radovana 26, Zagreb, OIB: 29770656513, zastupanog po punomoćnici Inji Štajduhar, odvjetnici u OD Mamić, Perić, Reberski, Rimac d.o.o., Zagreb, protiv tuženika SLADOVIĆ d.o.o., Palinovečka ulica 43, Zagreb, OIB: 90591097530, zastupanog po punomoćniku Frani-Mateju Barišiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja osnovanosti tražbine osporene u predstečajnom postupku, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 18. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje osnovanom tražbina tužitelja prema tuženiku, u iznosu od 132.722,81 eur, prijavljena u predstečajnom postupku koji se nad tuženikom kao predstečajnim dužnikom pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem St-876/2023.

II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev u dijelu kojim traži utvrditi osnovanom tražbinu tužitelja prema tuženiku, u iznosu od 42.609,53 eur, prijavljenu u predstečajnom postupku koji se nad tuženikom kao predstečajnim dužnikom pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem St-876/2023.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 12.029,96 eur.

IV/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev za naknadu parničnih troškova u preostalom dijelu, za iznos od 9.419,14 eur.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj tužbu povukao u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražio utvrditi osnovanom tražbinu tužitelja prema tuženiku, u iznosu od 622,70 eur, prijavljenu u predstečajnom postupku koji se nad tuženikom kao predstečajnim dužnikom pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem St-876/2023.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 4. listopada 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, na temelju rješenja ovog suda od 13. rujna 2023., donesenog u predstečajnom postupku koji se nad tuženikom kao dužnikom vodio pod poslovnim brojem St-876/2023. Naime, u predmetnom je predstečajnom postupku tužitelj prijavio tražbinu prema tuženiku u ukupnom iznosu od 175.955,05 eur, po osnovi Ugovora o zajmu od 21. siječnja 2021., i to po osnovi glavnice zajma koja nije vraćena (132.722,80 eur) te zateznih kamata, obračunatih na ovu glavnicu, kao i na dio glavnice vraćen sa zakašnjenjem (ukupno 43.232,24 eur). Kako tuženik pozajmljeni iznos od 6.000.000,00 nije u cijelosti vratio, a dio koji je vraćen je vraćen sa zakašnjenjem s obzirom na predmetnim Ugovorom o zajmu ugovoren rok za povrat pozajmice, to tužitelj tvrdi da je tražbina neosnovano osporena pa je predlaže utvrditi osnovanom.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu zahtjeva. Tvrdi da tuženik s tužiteljem nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu. Ukazuje da je u razdoblju od 2017. do 2022. BKS Banka AG, odnosno podružnica ove strane banke u RH koristila račune svojih klijenata i preko ovih računa provodila mnogobrojne i različite transakcije, no bez znanja klijenata na koje glase bankovni računi. Tuženik, odnosno njegov zastupnik po zakonu CŠ da nije imao nadzor nad tuženikovim računom otvorenim u ovoj banci, niti je imao saznanja o provođenju neovlaštenih transakcija preko računa tuženika u ovoj banci, a što da potvrđuje i javnobilježnički ovjerena izjava MŠ, osobe koje je u tu vrijeme bila ovlaštena zastupati podružnicu banke u RH. Nadalje, osporava da bi potpisao predmetni Ugovor o zajmu, ukazujući da se radi o kopiji njegovog potpisa i otiska pečata (kopija skenom) te osporava da bi tužitelj izvršio uplatu navodnog zajma na tuženikov račun. Ukazuje da je ugovorom na koji se tužitelj poziva predviđeno osiguranje bankovnom garancijom BKS Banke slijedom čega da je moguće da je naplatom ovog sredstva osiguranja namireno predmetno tuženikovo potraživanje. Konačno, osporava da bi tuženik raspolagao primljenim sredstvima od tužitelja, jer da tuženik nije zadavao naloge radi raspolaganja tim sredstvima s obzirom da svoj račun u BKS Banci nije kontrolirao.

3./ Očitujući se na prigovore tuženika, tužitelj je tijekom postupka dalje naveo da je omaškom uz tužbu priložio ispravu koja se ne odnosi na Ugovor o zajmu s tuženikom, a na kojem osniva utuženo potraživanje. Naime, da je tužiteljev zastupnik po zakonu GŠ u vrijeme zaključivanja Ugovora o zajmu koji je predmet spora (od 21. siječnja 2021.) bio zastupnik po zakonu u više društava, pa da je omaškom uz tužbu priložena isprava koju je potpisao kao direktor tužitelja, no omaškom dodajući uz potpis pečat drugog društva, različitog od tužitelja. Priložio je ispravu o Ugovoru o zajmu između stranaka od 21. siječnja 2021., i to u izvorniku kojim raspolaže, na kojem ne osporava da se ne nalazi fizički otisnut potpis i pečat tuženika, već potpis i pečat tuženika koji su strojno otisnuti. Nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 12. siječnja 2026., usklađujući istaknuti zahtjev po visini s utvrđenjima vještaka iz nalaza i mišljenja, tužitelj je smanjio zahtjev za iznos od 622,70 eur, dok ustraje sa zahtjevom za utvrđenje osporene tražbine u iznosu od 132.722,81 eur po osnovi glavnice, 23.094,57 eur po osnovi zateznih kamata na ovu glavnicu te 19.514,96 eur po osnovi zateznih kamata na glavnicu vraćenu sa zakašnjenjem s obzirom na rok povrata predviđen predmetnim Ugovorom o zajmu, dakle ukupno 175.332,34 eur.

4./ S obzirom da se tuženik u roku propisanom odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP), po dostavi tužiteljevog podneska od 12. siječnja 2026., nije očitovao, smatra se da je na djelomično povlačenje tužbe pristao pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

5./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave:

- tužiteljeva prijava tražbine (list 5-6, 35-36 spisa),

- zapisnik s ročišta radi ispitivanja tražbina u predstečajnom postupku nad tuženikom koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem St -876/2023 pd 6. rujna 2023. (list 7-32 spisa), potvrda pravomoćnosti rješenja kojim se potvrđuje plan restrukturiranja u postupku St-876/2023 (list 37 spisa), rješenje VTS RH poslovni broj Pž-3309/2023-2 od 11. listopada 2023. (list 39-42 spisa),

- Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 21. siječnja 2021. (list 33, 87 spisa) te izvornik ove isprave 89 spisa)

- tužiteljeva knjigovodstvena kartica (list 34 spisa),

- drugi ugovori o pozajmicama s tuženikom (list 52, 57-58 spisa),

- izjava MŠ (potpis ovjeren kod javnog bilježnika Liljane Vodopija Čengić 9. svibnja 2022. pod brojem OV-4316/2022) (list 53-54 spisa),

- presuda ovog suda poslovni broj P-863/2023 od 2. travnja 2024. potvrđena presudom VTS RH Pž-2102/2024-2 od 21. siječnja 2025. (list 63-78 spisa) te odluka povodom revizije VSRH Rev-1101/2025-2 od 18. ožujka 2026. (list 156-160 spisa),

- tužiteljev obračun zateznih kamata (list 108 spisa),

- knjigovodstvena dokumentacija tužitelja koju je dostavio na zahtjev vještaka, a za potrebe vještačenja (list 119-134 spisa),

- nalaz vještaka Zvonimira Ćorića koji je tuženik izradio izvan ovog postupka (list 164-175 spisa).

Nadalje, saslušani su zastupnici po zakonu stranaka, za tužitelja GŠ, a za tuženika CŠ te svjedok MŠ (list 96-104 spisa) te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Mariu Tkalecu iz Vještak Tkalec d.o.o. koji je svoj nalaz i mišljenje dao u pisanom obliku (list 135—141 spisa) te se usmeno očitovao na ročištu (list spisa).

6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je konačno istaknuti tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje osnovanosti tražbine koja mu je osporena u predstečajnom postupku nad tuženikom, u iznosu od 175.332,34 eur, po osnovi povrata pozajmice koju tvrdi da je tuženiku uplatio na njegov račun u BKS banci, a na temelju zaključenog Ugovora o zajmu od 21. siječnja 2021., i to po osnovi dijela glavnice pozajmljenog iznosa koja mu nije vraćena (132.722,81 eur) te po osnovi zateznih kamata obračunatih na dio glavnice koja nije vraćena (23.094,57 eur) odnosno obračunatih na dio glavnice koja jest vraćena(19.514,96 eur), a sve s obzirom na zakašnjenje u povratu zajma prema roku predviđenom predmetnim pisanim Ugovorom o zajmu.

8./ Rješenjem ovog suda poslovni broj St-876/2023-25 od 13. rujna 2023. (o utvrđenim i osporenim tražbinama), koje je preinačeno rješenjem VTS RH poslovni broj Pž-3309/2023-2 od 11. listopada 2023. (list 39-42 spisa), upućen je tužitelj pokrenuti parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine u ukupnom iznosu od 175.955,05 eur, u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma, odnosno obustavi predstečajnog postupka. S obzirom da je rješenje o potvrdi predstečajnog sporazuma odnosno rješenje kojim se potvrđuje plan restrukturiranja u predstečajnom postupku poslovni broj St-876/2023-94 pravomoćno 30. prosinca 2023. ( potvrda na listu 37 spisa) to je predmetna tužba, jer je podnesena 5. siječnja 2024., pravovremena i dopuštena u skladu s odredbom čl. 68. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24., dalje SZ) .

9./ Među strankama je sporna osnovanost i visina tužiteljevog potraživanja jer tuženik osporava da je s tužiteljem zaključio pisani Ugovor o zajmu od 21. siječnja 2021. i tvrdi da ispravu o ovom ugovoru nije potpisao tuženik, već da se na ovoj ispravi nalazi krivotvoren, računalno otisnut, tuženikov pečat i potpis. Naime, tuženik tvrdi da su u razdoblju od 2017. do 2022. na računu kojeg je tuženik imao otvorenog kod BKS Banke neovlašteno provođene transakcije primanja i prosljeđivanja sredstava s tuženikovog računa, o kojim poslovima da tuženik nije imao saznanja. Tvrdi da s tužiteljem nije bio ni u kakvom poslovnom odnosnu te da sredstvima koja su se osnovom neovlaštenih transakcija uplaćivala na njegov račun u navedenoj banci nije raspolagao niti ih je koristio za poslovanje. Stoga tvrdi da je predmetni ugovor o zajmu fiktivni pravni posao u zaključivanju kojeg da tuženik nije sudjelovao.

10./ Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće (čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO)). Radi se o ugovoru za koji nije propisan pisani oblik kao obvezan, a ako se radi o trgovačkom ugovoru (čl. 14. st. 2. ZOO-a), zajmoprimac duguje kamate iako nisu ugovorene (čl. 500. st. 2. ZOO-a). Ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva (čl. 504. ZOO-a).

11./ U konkretnom slučaju, stranke su trgovci, pa se dakle radi o trgovačkom ugovoru o zajmu, no tužitelj i ne potražuje plaćanje ugovornih kamata na pozajmljeni iznos (u skladu s odredbom čl. 500. st. 2. ZOO-a). Zatezne kamate, kao posljedica kašnjenje dužnika u ispunjenju novčane obveze (čl. 29. st. 1. ZOO-a), zajmodavcu pripadaju ako pozajmljeni iznos novca zajmoprimac ne vrati u roku, u skladu s odredbom čl. 504. ZOO-a.

12./ Tužitelj tvrdi da je s tuženikom zaključio ugovor o zajmu, i to u pisanom obliku, a ispravu o ovom ugovoru od 21. siječnja 2021. priložio je u preslici (list 87 spisa) te u izvorniku, kojim jedinim tvrdi da raspolaže (list 89 spisa). Između stranaka nije sporno da je na priloženom „izvorniku“ predmetnog Ugovora o zajmu (list 89 spisa) izvorno sadržan (fizički otisnut) samo potpis i pečat tužitelja, dok je potpis i pečat tuženika strojno otisnut.

13./ Prema sadržaju pisane isprave o ugovoru s nazivom „Ugovor o kratkoročnoj pozajmici“ (list 89 spisa) tužitelj se kao davatelj pozajmice obvezuje dati tuženiku kao primatelju pozajmicu u iznosu do najviše 6.000.000,00 eur, uz ugovorenu mogućnost višekratnog i sukcesivnog povlačenja i povrata sredstava; a svako pojedino korištenje ima maksimalno dospijeće od 5 dana, najkasnije do 1. ožujka 2021. Kamata je fiksna, u visini od 5% godišnje, uz obračun po konačnom isteku pozajmice. Za svako pojedino korištenje sredstava obračunava se naknada u iznosu od 100.000,00 kn. Nadalje, kao sredstvo osiguranja povrata pozajmice, primatelj izdaje i bankovno jamstvo.

14./ Na temelju međusobno suglasnih iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu GŠ i svjedoka MŠ utvrđene su okolnosti zaključivanja ugovora o zajmu između stranaka i to na način da je tužitelja, kao klijenta BKS Banke, kontaktirao tada jedan od zastupnika po zakonu ove banke, MŠ, kojeg ranije GŠ nije poznavao te je predložio tužitelju, koji je imao veći iznos raspoloživih sredstava na računu kod ove banke, da sredstava na kraći rok pozajmi njegovom poznaniku, a kao sredstvo osiguranja povrata pozajmice da će BKS Banka tužitelju izdati bankovnu garanciju. GŠ je radi potpisivanja ugovora o zajmu pristupio kod MŠ u BKS Banku te mu je MŠ dao na potpis ugovor o zajmu kojeg nije tužitelj sastavio, već ga je sastavio MŠ. Kada je GŠ potpisao ispravu, pri čemu je omaškom uz svoj potpis najprije na jedan primjerak ugovora otisnuo pečat drugog društva kojeg je tada bio direktor, koju je omašku potom ispravio, dodajući na drugoj ispravi istog sadržaja uz svoj potpis pečat tužitelja, isprava nije sadržavala potpis tuženika kao primatelja pozajmice. Sa MŠ je dogovorio da će pozajmicu uplatiti tuženiku kada mu MŠ dostavi potpisani ugovor o zajmu (od strane tuženika) i bankovnu garanciju te je dogovoreno da se daljnja komunikacija odvija preko Kranželićevog odvjetnika, punomoćnika koji ga zastupa i u ovoj parnici. Po dostavi odvjetniku garancije i potpisanog ugovora o zajmu, VŠ je iskazao da je uplatio zajam na račun tuženika. Sjećao se sadržaja ugovora koji je potpisao, da je zajam ugovoren na rok od 5 dana, uz kamatu od 5% godišnje i naknadu za korištenje od 100.000,00 kn. Opisao je da je izvršio plaćanje zajma u iznosu od 6 mil kn, a koji iznos da je tužitelju nakon par dana vraćen. Nakon par dana da ga je ponovno nazvao MŠ, s prijedlogom ponovne isplate pozajmice osnovom istog ugovora, što da je GŠ prihvatio i na račun tuženika uplatio pozajmicu u iznosu od 5 mil kn, no koja da mu nije i cijelosti vraćena.

15./ Svjedok MŠ, iako se, nakon što mu je predočena u spisu priložena isprava o ugovoru o zajmu između stranaka, detalja vezanih uz ovaj ugovor nije sjećao, iskazao je da se radilo o ugovorima u sklapanju kojih je u tom razdoblju uobičajeno sudjelovao kao direktor BKS Banke. Naime, da je kao direktor banke svakodnevno imao uvid u stanje računa klijenata banke te da je klijentima, kao što je to učinio i s tužiteljem, predložio davanje pozajmica tuženiku, a sredstva iz kojih su trebala služiti za financiranje drugog društva, Zagrebgradnje. Iskazao je da bi, u pravilu, davatelji pozajmice ugovore o pozajmicama koje je on sam sastavio, potpisivali u njegovom uredu u banci, a potom da bi ih on zastupniku po zakonu tuženika CŠ dostavljao na potpis ili neposredno ili elektroničkom poštom, a ovaj bi mu ih potpisane vratio ili bi ih pak došao potpisati kod MŠ u banku. Iskazao je da je CŠ svakako imao saznanja o raspolaganju sredstvima na računu tuženika u BKS Banci, jer da su njih dvojica svakodnevno komunicirali. Osim toga da su na tuženikovim godišnjim financijskim izvješćima u ovom razdoblju bili evidentirani svi primitci po osnovi na prethodno opisani način sklopljenih ugovora o zajmovima. Sjećao se i da je otprilike 2020. ili 2021. porezna uprava provodila nadzor nad tuženikom, u koju svrhu da su on i CŠ zajedno pripremali dokumentaciju koju je tuženik morao dati u porezom nadzoru. Iskazao je da nikada tuženik nije zatražio zatvaranje računa u ovoj banci. Svi nalozi za raspolaganje sredstvima na računu tuženika radi povrata pozajmica da su potpisani od strane CŠ, a osim toga da je banka tuženiku svakodnevno slala izvode o stanju i prometu po računu.

16./ Zastupnik po zakonu tuženika CŠ iskazao je da predmetni ugovor o zajmu nije potpisao, niti naknadno, i da se na ovoj ispravi uopće ne nalazi njegov izvorni potpis, već potpis i pečat koji da su strojno umetnuti. Iskazao je da je bez njegovog znanja tuženikovim računom u BKS Banci od 2020. pa nadalje rukovodio MŠ. O navedenom da je saznao otprilike u veljači 2022., kada je MŠ u banci dobio otkaz. On da je sa MŠ i BKS Bankom surađivao od 2015., preko njegovog prijatelja, pokojnog IŠ, tada direktora Zagrebgradnje. S obzirom da je potonje društvo bilo suviše financijski izloženo, tuženik da je u BKS Banci digao kredit, a sredstva iz ovog kredita da su prosljeđivana i da su služila za financiranje Zagrebgradnje. On da je do Vojnovićeve smrti 2018. kontrolirao promet po računu tuženika u BKS Banci. No, nakon toga, a osobito od 2020. pa nadalje , da on više nije kontrolirao tuženikov račun u ovoj banci već da si je MŠ uzeo maha i da je raspolagao sredstvima na računu tuženika bez njegovog znanja. Do 2018. da je kao direktor tuženika sudjelovao u zaključivanju ugovora o zajmovima, u dogovoru s ŽŠ, a uz posredovanje MŠ, na način da bi treće osobe davale pozajmice tuženiku, a sredstva iz ovih pozajmica da je tuženik prosljeđivao radi financiranja projekata IŠ. U to vrijeme da je on kao zastupnik po zakonu tuženika potpisivao takve ugovore o zajmu zaključene posredovanjem MŠ, kao i naloge za raspolaganje sredstvima, ponekad i naknadno. Iskazao je da nakon Vojnovićeve smrti nije imao uvid u promet po tuženikovom računu u BKS Banci, a kada je, nakon što je od banke dobio izvode iz kojih je bio vidljiv promet po tuženikovom računu o kojem nije imao saznanja zatražio od MŠ pojašnjenje, on da mu je rekao da ne brine jer da se radi o sredstvima koja služe za namirenje kredita koji je, za potrebe financiranja Zagrebgradnje, u ovoj banci podigao tuženik. Nakon smrti IŠ da je rekao i MŠ i Vojnovićevom sinu da više neće, kao do tada, sudjelovati u poslovima odnosno da više neće kao zajmoprimac potpisivati pozajmice dok sve pozajmice koje je do tada potpisao, kao i kredit koji je kod banke digao, sve za potrebe financiranja Zagrebgradnje, ne budu vraćeni. Iako su i u godišnjim financijskim izvješćima tuženika, i u vremenu nakon smrti IŠ, bili vidljivi opsežni prihodi po osnovi primljenih pozajmica, da je on kao direktor izvješća potpisivao, no u njihov sadržaj da nije ulazio, jer da je po struci strojar.

17./ Ocjenjujući ovako dane iskaze, zaključak je ovog suda da tužitelj nije dokazao da je između stranaka zaključen pisani ugovor o zajmu, sadržaja navedenog u ispravi od 21. siječnja 2021. (na listu 89 spisa). Naime, teret dokazivanja istinitosti sadržaja isprave, a time i da je isprava potpisana od strane osobe koja je navedena kao potpisnik, je na stranci koja se na tu ispravu poziva (tako VSRH Rev-1401/2024, Rev 1436/2021 i dr.). Stoga je na tužitelju, koji se na sadržaj pisanog ugovora o zajmu poziva, dužnost dokazivanja činjenice da je takav ugovor i između stranaka zaključen, dakle da se na pisanoj ispravi nalaze potpisi stranaka.

18./ Imajući u vidu sadržaj danih iskaza stranaka i svjedoka, upravo je logična i životno uvjerljiva tvrdnja tuženika da se na pisanoj ispravi koju je tužitelj kao dokaz pisanog ugovora o zajmu priložio ne nalazi tuženikov pečat i potpis, već da su pečat i potpis strojno dodani, a da ih nije kao potpis stavio tuženik. Naime, uvidom u ovu ispravu razvidno je da je na njoj sadržan izvorno dodan tužiteljev pečat i potpis. S obzirom da je, prema suglasnim iskazima GŠ i MŠ, a koje, opisujući način zaključivanja sličnih ugovora u vremenu kada ne spori da je sudjelovao u zaključivanju sličnih ugovora o zajmu, svojim iskazom potkrjepljuje i CŠ, potpisivanje sličnih ugovora o zajmu vršeno kod MŠ u banci, na način da je potpis najprije stavio zajmodavac, a potom bi tako potpisana isprava bila proslijeđena na potpis CŠ kao zajmoprimcu, nelogično je da bi tuženikov potpis bio strojno otisnut na primjerku isprave na kojoj je izvorno dodan potpis druge strane. Tako bi nešto bilo za očekivati da je CŠ prvi potpisao ispravu pa ju, primjerice skeniranu, dostavio MŠ radi potpisa druge strane. Stoga je zaključak ovog suda da tužitelj nije dokazao da bi tuženik potpisom prihvatio pisani ugovor o zajmu sadržaja kao u ispravi na listu 89 spisa jer tužitelj.

19./ Imajući u vidu da je u ovoj pravnoj stvari odlučna činjenica vezana uz zaključivanje predmetnog pisanog ugovora o zajmu potpisom isprave, a nedvojbeno je da se na predmetnoj ispravi ne nalazi izvorno, već strojno dodan tuženikov potpis i pečat, to je kao neprikladan za utvrđenje odlučne činjenice da li je ovu ispravu potpisao tuženik (CŠ kao jedina osoba ovlaštena zastupati tuženika) odbijen tuženikov dokazni prijedlog grafološkog vještačenja. Naime, ovim dokaznim sredstvom nije moguće utvrditi tko je strojno otisnuo tuženikov potpis, a svakako je logično zaključiti da to nije učinio tuženik, kako tuženik i tvrdi, jer on sam za to ne bi imao potrebe. Svakako bi istom bilo jednostavnije ispravu potpisati i pečatirati, a ne vlastiti potpis skeniranjem strojno dodavati. S obzirom da je kao neprikladan odbijen ovaj dokazni prijedlog tuženika radi grafološkog vještačenje njegovog potpisa na predmetnoj ispravi o ugovoru, to sud nije prilikom donošenja odluke uzeo u obzir nalaz grafološkog vještaka koji je tuženik, jer sud nije prihvatio njegov prijedlog grafološkog vještačenja u ovoj parnici, naručio izvan parnice i dostavio u spis. Konačno, korištenju ovog nalaza kao dokaza protivio se i tužitelj, a koje će od predloženih dokaza izvesti odlučuje sud.

20./ Međutim, tužitelj, iako nije dokazao da bi tuženik potpisom prihvatio zaključiti Ugovor o kratkoročnoj pozajmici sadržaja kao u ispravi na listu 89 spisa, po ocjeni ovog suda, dokazao je da je uplatom sredstava tuženiku, uz naznaku da plaćanje vrši osnovom kratkoročne pozajmice između stranaka, iako ne u pisanom obliku prema sadržaju kao iz isprave na listu 89 spisa, između stranaka zaključen ugovor o zajmu.

21./ Naime, na temelju nalaza i mišljenje financijskog vještaka, kojeg sud u cijelosti prihvaća, ocjenjujući da je vještak na stručan i objektivan način izradio nalaz, a da pravilnost zaključaka vještaka stranke nisu dovele u sumnju, te na temelju isprava koje je tužitelj za potrebe vještačenja dostavio, i to izvadaka o stanju i prometu po računu, utvrđeno je da je tužitelj tuženiku izvršio plaćanje, uz navođenje da se radi o „kratkoročnoj posudbi“ iznosa od 6.000.000,00 kn 21. siječnja 2021. (na dan naveden u ispravi o ugovoru na koju se tužitelj poziva), a koji mu je iznos tuženik istog dana vratio, zatim 25. siječnja 2021. iznosa od 5.000.000,00 kn, koji mu je tuženik vratio 28. siječnja 2021. te iznosa od 5.000.000,00 kn 28. siječnja 2021., koji mu je tuženik vratio uplatama u iznosu od po 500.000,00 kn 11. lipnja 2021., 28. srpnja 2021., 26. i 27. kolovoza 2021., 3. i 10. rujna 2021. te 20. rujna 2021. plaćanjem iznosa od 1.000.000,00 kn, dakle ostao je nevraćen iznos od 1.000.000,00 kn.

22./ S obzirom da iz priložene financijske dokumentacije nije razvidno plaćanje naknade za korištenje zajma predviđene pisanom ispravom o ugovoru s lista 89 spisa, niti je vještak plaćanje ovih naknadu utvrdio pregledom dostavljene financijske dokumentacije, razvidno je da tuženik tužitelju nije podmirio predmetnim pisanim ugovorom o zajmu predviđenu naknadu za korištenje pozajmice od 100.000,00 kn. Stoga sud nije prihvatio kao istinite iskaze GŠ i CŠ koji su naveli da je ova naknada plaćena. Ova okolnost, kao i okolnost da tužitelj nije u svojim poslovnim knjigama obračunavao potraživanje po osnovi redovne kamate, ukazuje da stranke nisu niti knjigovodstveno postupale u skladu sa sadržajem ugovora kao u ispravi s lista 89 spisa.

23./ Prema izvršenim uplatama pozajmica od strane tužitelja tuženiku, te izvršenim povratima, vještak je utvrdio da je preostala nevraćena glavnica od 132.722,81 eur (1.000.000,00 kn). Polazeći od roka za povrat zajma kako je određen sadržajem pisane isprave Ugovora o kratkoročnoj pozajmici, a s obzirom da je na ovaj način tužitelj prijavio tražbinu u predstečajnom postupku, visinu koje je tuženik osporio, vještak je obračunao zatezne kamate zbog kašnjenja u povratu zajma, koje, do otvaranja predstečaja nad tuženikom na nevraćenu glavnicu iznose 23.094,57 eur, a na dio glavnice vraćen, no sa zakašnjenjem, iznose 19.541,96 eur.

24./ Iako jest nelogično, na što kazuje tuženik, da su plaćanja između stranaka dijelom vršena istog dana, 21. siječnja 2021. (tužitelj uplaćuje tuženiku, a tuženik tužitelju iznos od 6 mil kn) i 28. siječnja 2021. (tuženik uplaćuje tužitelju i tužitelj tuženiku iznos od 5 mil kn), po ocjeni ovog suda, ova okolnost nije međutim, kada se sve ostale utvrđene okolnosti uzmu u obzir, dostatna za prihvaćanje kao istinitih navoda CŠ da o predmetnim transakcijama nije imao nikakvih saznanja i da transakcije između stranaka nemaju nikakve uloge.

25./ Naime, ako se ima u vidu da je sam CŠ iskazao da je do 2018. surađivao preko IŠ s MŠ iz BKS Banke i da je kao zajmodavac za tuženika zaključivao ugovore o zajmu te raspolagao tako primljenim sredstvima na račun tuženika u BKS Banci, a sve kako bi pribavio sredstva za poslovanje financijski izloženog društva njegovog prijatelja IŠ, tada je nelogično i životno neuvjerljivo da bi isti, nakon smrti IŠ, rekao MŠ da na način kao do tada više neće poslovati, a do povrata svih pozajmica koje je uzeo radi pribave sredstava za Zagrebgradnju, no da račun tuženika u BKS Banci, a za kojeg je nedvojbeno znao da je, kao i ranije, dostupan MŠ kao direktoru banke, ne bi kontrolirao, odnosno da nije imao saznanja o priljevu i odljevu sredstava s ovog računa. Logične su i uvjerljive tvrdnje MŠ da je , i nakon Vojnovićeve smrti, suradnja nastavljena kao i ranije i da je CŠ s priljevom i odljevom sredstava s tuženikovog računa u BKS Banci svakako bio upoznat. Konačno, i sam je CŠ iskazao da su znatni prihodi tuženika po osnovi primljenih pozajmica bili iskazani u godišnjim financijskim izvješćima tuženika. Neuvjerljivo je obrazloženje CŠ da je ova izvješća potpisivao, no da u njihov sadržaj nije ulazio, a kojima obrazlaže tvrdnju da s priljevom i odljevom sredstava, pa tako i onih iz predmetne pozajmice, na računu tuženika nije bio upoznat. Konačno, valja imati u vidu da je i postupanje koje CŠ opisuje svakako protivno obvezi postupanja s dužnom pažnjom, koju je morao primijeniti kao ovlašteni zastupnik trgovačkog društva, no nije niti životno logično da bi osoba, koja je odlučila prekinuti raniji način suradnje kako je to CŠ opisao, postupala na takav način, olako potpisujući financijska izvješća s iskazanim primitcima od pozajmica o kojima ne bi imao saznanja. Stoga je zaključak ovog suda da je CŠ svakako imao i morao imati saznanja o priljevu i odljevu sredstava s računa tuženika u BKS Banci pa tako i po osnovi uplate pozajmice koja je predmet spora, te je svojim postupanjem, jer se takvom priljevu i odljevu sredstva nije protivio niti ga je sprječavao, prihvatio pravne posljedica koje iz takvih raspolaganja proizlaze, dakle pravne učinke ugovora o zajmu.

26./ Očito je da su u opisanom postupanju CŠ i MŠ postupali zajednički, dok s druge strane ne proizlazi da bi o bilo kakvim nepravilnostima o postupanju CŠ i MŠ saznanja imao tužitelj, odnosno GŠ. Naime, ne proizlazi da bi tužitelj, uplaćujući tuženiku kratkoročne posudbe (pravilno pozajmice kad se radi o novcu) posredovanjem MŠ postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Konačno, unatoč pokušaju naplate putem suda po osnovi garancije banke, koju mu je krivotvoreći potpis drugog člana ovlaštenog za zastupanje, dao MŠ, takav je tužiteljev zahtjev odbijen pa nije osnovana tvrdnja tuženika da bi ovim sredstvom osiguranja namirio utuženu tražbinu (presuda ovog suda poslovni broj P-863/2023 od 2. travnja 2024. potvrđena presudom VTS RH Pž-2102/2024-2 od 21. siječnja 2025. (list 63-78 spisa) te odluka povodom revizije VSRH Rev-1101/2025-2 od 18. ožujka 2026. (list 156-160 spisa).

27./ Stoga, s obzirom da je tužitelj uplate na tuženikov račun izvršio uz navođenje da se radi o kratkoročnim pozajmicama, a tuženik, jer je s prometom po vlastitom računu u banci bio i morao biti upoznat, takav primitak sredstava nije otklonio već je, a kako je CŠ i sam iskazao da je ranije postupao, prihvaćao biti zajmoprimac prema trećima kako bi financijska sredstva pribavljao za svog prijatelja i poslovnog partnera odnosno financiranje njegovog trgovačkog društva , to je tako učinjenom uplatom tužitelja uz navođenje da se radi o kratkoročnoj posudbi između stranaka nastao ugovorni odnos zajma pa je kratkoročno pozajmljena sredstva tuženik dužan vratiti tužitelju u skladu s odredbom čl. 499. ZOO-a.

28./ S obzirom na sve okolnosti slučaja, a osobito imajući u vidu navode iz iskaza CŠ o njegovoj suradnji s MŠ, neodlučne su za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer tužitelj potražuje povrat sredstava uplaćenih tuženiku kao kratkoročne pozajmice, da li je sredstvima tuženik raspolagao, da li ih je koristio u svojem poslovanju ili je njegov račun kako tvrdi služio kao „prolazni“ za prosljeđivanja sredstava dalje. Naime, po ocjeni ovog suda, CŠ, koji je s IŠ i MŠ upravo surađivao na način da je preko tuženikovog računa u BKS Banci pribavljao sredstava za poslovanje Zagrebgradnje s prometom po računu tuženika kod BKS Banke svakako je bio i morao biti upoznat. Stoga u konkretnom slučaju nije odlučno da li je CŠ zadavao naloge za raspolaganje sredstvima na tuženikovom računu u BKS Banci, odnosno za koju su svrhu korištena sredstava koja su tuženiku po osnovi pozajmica uplaćivana. Stoga je kao nepotreban za utvrđenje činjenica od kojih ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari odbijen tuženikov dokazni prijedlog dopune financijskog vještačenja određivanjem vještaku zadatka utvrditi da li je tuženikov račun služio kao prolazni za transfere sredstava trećim osobama. S obzirom da predmet ove parnice nije postupanje vezano uz izdavanje garancije, to sud nije posebno raspravljao oprečne navode MŠ i CŠ, da li je CŠ s krivotvorenjem garancije bio upoznat ili nije, odnosno sadržaj javnobilježnički ovjerene izjave MŠ da CŠ s protupravnim postupanjem nije bio upoznat.

29./ Dakle, po ocjeni ovog suda, osnovano tužitelj potražuje vraćanje pozajmljenog iznosa od 132.722,81 eur, no neosnovan je njegov zahtjev u dijelu koji se odnosi na tražbinu po osnovi zateznih kamata. Naime, s obzirom da, kako je prethodno izloženo, tužitelj nije dokazao da je između stranaka zaključen ugovor o zajmu sadržaja kao u pisanoj ispravi na listu 89 spisa, to neosnovano tužitelj zatezne kamate potražuje primjenom roka za vraćanje zajma iz ove isprave.

30./ U skladu s odrednom čl. 504. st. 1. ZOO-a, s obzirom da je ugovor između stranaka zaključen na temelju tužiteljeve uplate s oznakom plaćanja kratkoročna posudba, te je za zaključiti da stranke rok vraćanja nisu odredile te da, jer se rok ne može odrediti niti iz drugih okolnosti, rok za vraćanje ima računati od tužiteljevog poziva na vraćanje. Međutim, u svom iskazu GŠ, iako je naveo da je njegov odvjetnik pisao dopise tuženiku radi povrata pozajmice , nije određeno naveo kada je odvjetnik to činio niti je tužitelj takve dopise priložio. Stoga je zaključak ovog suda da je tek podnošenjem prijave u predstečajnom postupku zatražen od tuženika povrat pozajmice. S obzirom da od dana otvaranja predstečajnog postupka do njegovog završetka kamate ne teku, u skladu s odredbom čl. 74. st. 1. SZ -a, to neosnovano tužitelj potražuje zatezne kamate na nevraćeni dio glavnice. U odnosu na zatezne kamate koje potražuje na vraćeni dio glavnice, slijedom prethodno danih razloga, tužitelj nije dokazao da je povrat u ovom dijelu izvršen sa zakašnjenjem.

31./ Odluka o pravu stranaka na naknadu troškova postupka osniva se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a. Ocjenjujući uspjeh tužitelja, zaključak je ovog suda da je tužitelj s osnovom uspio u cijelosti (100%), dok je s visinom uspio u omjeru od 75% pa je ukupan tužiteljev uspjeh 87,50%, a tuženikov 12,50%. Stoga tužitelju pripada pravo na naknadu troškova potrebnih za svrhovito vođenje postupka u postotku od 75% (razlika koja preostaje nakon što se od postotka uspjeha tužitelja u parnici oduzme postotak uspjeha tuženika u parnici).

32./ S obzirom na vrijednost predmeta spora prema konačnom istaknutom zahtjevu, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) i ispostavljeni troškovnik (čl. 2. st. 1. ZPP-a), tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za sastav tužbe (T.br. 7/1 Tarife), zastupanja na ročištima (T.br. 9/1 Tarife, 9. listopada 2024., 11. ožujka 2025., 3. srpnja 2025. i 18. lipnja 2026.) te obrazloženog podneska kojim se očitovao na nalaz vještaka od 13. siječnja 2026. (T.br. 8/1 Tarife), sve u iznosu zatraženom troškovnikom, od 2.138,66 eur po radnji, dakle ukupno 12.831,96 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (temeljem T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 16.039,95 eur.

33./ Nije priznat na teret tuženika, jer je isprave dostavljene uz predmetne podneske tužitelj mogao i bio dužan dostaviti ranije tijekom postupka, pri poduzimanju radnji za koje mu je trošak priznat, trošak za sastav podnesaka od 12. svibnja 2025., 17. srpnja 2025. i 3. studenog 2025.

34./ S obzirom na ostvareni uspjeh u parnici, tužitelju je dosuđena naknada priznatih troškova (16.039,95) u omjeru od 75%, dakle u ukupnom iznosu od 12.029,96 eur, a njegov je zahtjev za naknadu parničnih troškova u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 17. srpnja 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.