REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-66/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iva Baica Skert, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Baica u Šibeniku, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1146/2021 od 6. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuju toč. I. i III. presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1146/2021 od 6. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I., prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je tražio da se tuženiku naloži prestanak uznemiravanja tužitelja u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da prestane bagerom krčiti predmetnu nekretninu i na taj način uništavati pašnjak i raslinje na njoj, uz buduću zabranu bilo kakvog uznemiravanja tužiteljevog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na bilo koji način, sve u roku od 15 dana. Toč. II. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: „ i pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 1.500,00 EUR-a.“, a toč. III. je odlučeno da je tuženik dužan naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 2.754,34 eura s pripadajućom zateznom kamatom od donošenja presude, 6. listopada 2025. po propisanoj stopi.

2. Protiv toč. I. i III. te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik iz svih propisanih žalbenih razloga prema čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022., 155/2023., 146/2025., dalje: ZPP) . Počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su nejasni i proturječni. U obrazloženju su samo navedeni izvedeni dokazi, a izostala je njihova ocjena. Nejasna je primjena materijalnog prava. Pogrešno i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje. Tako prvostupanjski sud u toč. 29. obrazloženja pogrešno utvrđuje da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, iako u toč. 27 navodi kako je tužitelj upisan u zemljišne knjige kao suvlasnik za udio od 47/12800, što nije jednoznačno , tako ni u smislu prava na zaštitu od uznemiravanja. Pravo vlasništva tužitelja i posjed utvrđuje isključivo kroz iskaz jednog jedinog svjedoka iz toč. 29. obrazloženja. Sama činjenica upisa tužitelja za minorni dio suvlasništva, jednako kao ostalih 70 osoba raznih prezimena, sama za sebe ne kazuje apsolutno ništa o pravu suvlasništva ili vlasništva te čestice. Zato je pogrešno utvrđeno suvlasništvo tužitelja samo na temelju tabularnog upisa tužitelja od 47/12800 i iskaza jednog svjedoka (toč. 29.). Prihvaćajući da je majka svjedokinje ŠR (toč. 30.) ipak imala dio u toj nekretnini koji je prodala djedu tuženika, prvostupanjski sud propušta utvrditi da je na taj način tuženik ipak mogao steći pravo suvlasništva, nego pogrešno zaključuje kako tuženik nije dokazao da je vlasnik (toč. 26.). Propušteno je utvrditi činjenicu poštenog posjeda tužitelja kao prema čl. 167. st. 4. ZV-a. Kada obrazlaže posjed stranaka, sud prvostupanjskom presudom samo utvrđuje da je sada tužitelj upisan i kao posjednik u katastru, što pravno ni činjenično ne dokazuje ništa. Međutim, nesporno je utvrđeno da su od revizije posjeda 1954. u katastru, kao posjednici, bili upisani isključivo tuženikovi prednici, potom on sam. Iz iskaza svjedoka UR i AR je utvrđeno da su upravo tuženik i njegovi prednici vršili posjed nad predmetnom nekretninom, a ne odnosno da tužitelj i njegovi prednici. Radi se o pravno relevantnim činjenicama o kojima ovisi primjena odredbe čl. 167. st. 4. ZV-a, koju u svojoj presudi prvostupanjski sud niti ne spominje, čime čini daljnju povredu pogrešne primjene materijalnog prava. Odredba čl. 167. ZV- a odriče pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onome koji nije bio pošteni posjednik stvari pa je sud trebao barem razmatrati ispunjava li ili ne tužitelj navedene pretpostavke i isto utvrditi u svojoj presudi, što nije učinio, već je većinu pravno relevantnog obrazloženja iscrpio obrazlažući (pogrešno) kako tuženik nije dokazao svoje pravo vlasništva, što jest jedan prigovor kojim se tuženik može „obraniti“ u ovom postupku, ali izostanak ostalih pretpostavki prava na zaštitu od uznemiravanja na strani tužitelja je također razlog odbijanja takve tužbe, što sud nije uopće razmatrao . Zato je pogrešno i nepotpuno primijenio odredbe ma terijalnog prava. Da je sud sve činjenice tijekom postupku pravilno utvrdio, tada bi uz pravilnu primjenu materijalnog prava u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Neosnovana je i odluka prvostupanjskog suda o trošku jer je i dio presude kojim je usvojen tužbeni zahtjev neosnovan pa je očito neosnovana i cjelokupna odluka . Predlaže prihvaćanje žalbe tuženika i preinačenje prvostupanjske presude u korist tuženika.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tuženika i predlaže potvrđivanje presude.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim traži prestanak uznemiravanja po tuženiku u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da tuženik prestane bagerom krčiti predmetnu nekretninu i na taj način uništavati pašnjak i raslinje na njoj, sve uz buduću zabranu bilo kakvog uznemiravanja tužiteljevog prava vlasništva na toj nekretnini.

6. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja zaključivši, u bitnome, kako tužitelj, kao suvlasnik predmetne nekretnine u 47/12800 dijela, ima pravo na zaštitu tog svog prava prema odredbi čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.; dalje: ZV). Ocjenjuje kako tuženik nije dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine, bez obzira na upisani posjed po svojim pravnim prednicima od 1954.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

8. Protivno žalbenim navodima o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka, prvostupanjska presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se njena pravilnost ne bi mogla ispitati (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a). Naime, izreka pobijane odluke je dovoljno jasna, određena i usklađena s obrazloženjem u kojem prvostupanjski sud navodi valjane i dostatne razloge za utvrđene pravno relevantne činjenice, sve u skladu s izvedenim dokazima u pogledu kojih ne postoji proturječje između sadržaja u spisu i onog što se o njihovom sadržaju navodi u obrazloženju, a koje dokaze je prvostupanjski sud valjano i dostatno ocijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP -a (tako i iskaze saslušanih svjedoka V, T, čije iskaze prihvaća, kao i iskaz tužitelja (koji iskazi su suglasni u pogledu odlučnih činjenica vlasništva i posjedovanja predmetne nekretnine), za razliku od iskaza svjedokinje UR koji nije u suglasju s ispravom (nagodbom) priloženom spisu i tuženika u pogledu spomenutih relevantnih činjenica). O tome se prvostupanjski sud izjasnio u toč. 30., 31. i 32. presude, a iznesene razloge u njima prihvaća i ovaj sud, kao uvjerljive i podržane izvedenim materijalnim dokazima priloženima spisu (tako i izvacima iz zemljišne knjige, iz katastra zemljišta, ispravama o pravnim poslovima).

8.1. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenost ove pravne stvari, savjesne ocjene dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da su prema povijesnom izvatku iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu k. č. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] od 1908., kao vlasnici, bili upisani prednici tužitelja, s time da je otac tužitelja KR uknjižen na temelju rješenja pod brojem Z-2425/63 (dakle, 1963.) prema rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-1075/63 za 15/1152 dijela;

- da su tužiteljevog oca KR, rođenog **.**.1944., a preminulog **.**.2018. u pogledu predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naslijedili supruga Š, kćerke U i A i sin VR (tužitelj) svaki za ¼ dijela;

- da je tužitelj VR trenutno u zemljišnoj knjizi, pored preostalih 70 suvlasnika, upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 47/12800 dijela;

- da su prednici tuženika od 1956., odnosno 1980. bili upisani kao posjednici predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica], odnosno 27/1 k. o. [katastarska općina] u katastru zemljišta, potom i tuženik;

- da prednici tuženika ni tuženik TR **.**.2023. više nisu bili upisani u katastru nekretnina, posjedovnom listu broj 1768 k. o. [katastarska općina], kao posjednici nekretnine k. č. [katastarska čestica], zv. „Pod gradinom“, u naravi pašnjak ukupne površine 4694 m2, već su kao posjednici upisane druge osobe, dijelom pravni prednici tužitelja, kako su ranije navedeni u spomenutom povijesnom izvatku iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu;

- da tuženik nije dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine;

- da su 25. listopada 1928. braća IR, K, I i BR sa sestrom B pred svjedocima sklopili nagodbu iz koje proizlazi da je sestra B prodala svoj dio nekretnina koji joj pripada od očinstva i materinstva (dakle i predmetnu nekretninu) svojoj braći za 6000 tadašnjih dinara;

- da je prema pregledu povijesti promjena na k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 7. listopada 2020., revizijom posjeda 1954. na predmetnoj nekretnini kao posjednica upisana LR ud. L, koja je provedbom presude pod br. I-54/62 brisana, a kao posjednik upisan TR pok. L, a provedbom rješenja Z-1179/74 tog suda s naslovne strane posjedovnog lista br. 432 k. o. [katastarska općina], kao posjednici su upisani ĆR. TR, Ć, SR i OR, svi za 1/4 dijela, da je promjenom br. 2/1977 predmetne oznake 772/1977, na temelju provedbe rješenja Z- 2167/76 s naslovne stranice posjedovnog lista br. 432 brisan SR pok . TR, a kao posjednici upisani su ostali IR za 1/3 dijela i PR ud. TR za 2/3 dijela;

- da je po rješenju pod posl. br. Z-2167/76 donesenom od zemljišnoknjižnog odjela tog suda 30. prosinca 1976. na osnovu ugovora o darovanju ovjerenog od Općinske uprave Šibenik broj OV-5430/1976 izvršena uknjižba prava vlasništva s imena SR Ć i SR pok. TR na ime PR, a u opisu nekretnina nije navedena predmetna nekretnina, već k. č. [katastarska čestica] koja graniči s predmetnom nekretninom i ostale nekretnine, ne i predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je prema ugovoru o darovanju od 16. srpnja 2018. sklopljenom između ĆR ud. TR, kao darovateljice, i SR pok. TR, kao obdarenika, ĆR darovala svom sinu sve nekretnine koje je stekla nasljeđivanjem iza smrti svog supruga, TR po rješenju o nasljeđivanju broj O-108/73, ugovorom od darovanju od 13. prosinca 1977. i 14. prosinca 1977. i ugovora ovjerenog od Općinske uprave Šibenik broj: Ov-5430/1976., a navedena je i predmetna nekretnina,

- da je prema ugovoru o darovanju od 16. srpnja 2018., sklopljenom između SR pok. TR, kao darovatelja, i TR, kao obdarenika, SR TR svome sinu TR darovao nekretnine koje je naslijedio od svoje majke ĆR, a među kojima je navedena i predmetna nekretnina;

- da je uviđajem na mjestu spora održanom 30. rujna 2022. vještak mjernik identificirao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja predstavlja pašnjak i samo je s južne strane djelomično omeđena starim kamenim suhozidom, dok sa istočne zapadne i sjeverne strane nije; nalazi se na kosini brda Okrajak i sastoji se od dvije plohe južnije nešto niže nadmorske visine, a sjevernija 2 do 2.5 m više nadmorske visine, bez poboljšica na terenu; da se nalazi u podgradini i predstavlja pašnjak površine 4694 m2; da je prema podacima iz posjedovnog lista 423 na taj dan posjednik za 1/3 IR iz S, a za 2/3 ĆR PR ud. O. P iz [adresa]; da je prema skici vještaka od 11. prosinca 2023. predmetna nekretnina označena kao k. č. [katastarska čestica], slovima A-B-C-D, pašnjak površine 4694 m2, a graniči s k. č. [katastarska čestica], u jednom dijelu je granica suhozid, a u drugom griblja.

10. Pravilno je na relevantno činjenično stanje primijenio i materijalno pravo, prihvativši tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Prema odredbi čl. 38. ZV-a svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Odredbom čl. 167. st. 1. ZV-a je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. St. 2. ovog članka je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz st. 1. ovog članka, mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

12. Opisana postupanja tuženika koja nisu sporna (krčenje bagerom predmetne nekretnine nesporno bez suglasnosti suvlasnika i time uništavanje raslinja na njoj, pašnjak) svakako predstavljaju bespravno uznemiravanje (su)vlasnika bez oduzimanja stvari, time i tužitelja. Zato tužitelj, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, osnovano putem suda traži da to uznemiravanje prestane, sve u skladu s odredbom čl. 167. ZV-a.

12.1. Žalitelj nije u pravu kada tvrdi kako se vlasništvo, odnosno suvlasništvo tužitelja ne može utvrđivati isključivo na temelju vlasničkog lista, izvatka iz zemljišnih knjiga jer takav izvadak predstavlja javnu ispravu. Naime, prema odredbi čl. 230. st. 1. ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti (ovdje zemljišnoknjižni sud) te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom i li propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Predmetni izvadak, stoga, upravo dokazuje kako je tužitelj (su)vlasnik predmetne nekretnine, dok netko ne dokaže drugačije (tuženik to u ovom postupku nije dokazao, da je on stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine), s time da u pogledu zaštite od uznemiravanja vrijedi da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, što predmetnom tražbinom notorno ne čini (čl. 38. ZV).

12.2. Pritom, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik nije dokazao da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari (ravnanje i oranje predmetne nekretnine bagerom), konkretno tvrdnju da je on vlasnik stvari, iako je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine ispunjenje zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću prema čl. 159. i 160. ZV-a, prvenstveno posjedovanje po pravnim prednicima (s obzirom na spominjanje dviju nekretnina i to 27 i 27/1 k. o. [katastarska općina], ali i cijeneći tvrdnju svjedoka T koji spominje posjedovanje treće nekretnine po tuženicima, koja graniči s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne predmetne), i njegovo trajanje u kontinuitetu propisano vrijeme (cijeneći iskaze svjedoka V, T i MR o posjedovanju nekretnine upravo po tužitelju i njegovim prednicima ). Valja reći kako upis predmetne nekretnine u katastru, kao posjed tuženika i njegove obitelji nema nužno značaj i njegovog stvarnog postojanja (pogotovo cijeneći razlike u vlasničkom i posjedovnom statusu), nego je te okolnosti, kako je navedeno tuženik trebao dokazati (kao pretpostavku eventualnog stjecanja prava vlasništva i iz njega izvedenog prava poduzimati ono što u konkretnom slučaju uznemirava tužitelja).

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu prvostupanjskog suda u pobijenim dijelovima toč. I. i III. (i u odluci o trošku jer odbijeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja u toč. II. je neznatan i ne utječe na tu odluku) prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Puli 17. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić