REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1027/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tatjani Salopek, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Don Markušiću, odvjetniku iz Zagreba, radi ništetnosti i raskida ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1096/2024-64 od 21. svibnja 2026., na sjednici vijeća 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1096/2024-64 od 21. svibnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je: „I.) Odbijaju se glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi koji glase: "1.Utvrđuje se ništetnim i bez valjanog pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen dana 29.08.2022.g. u [adresa] između pok. EL i UL, a koji je ovjeren od Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću dana 26.09.2022.g. pod brojem ovjere R2- 171/2022, pa se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja glede nekretnina, i to: nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela [adresa] pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu i to z.k. č. br. [katastarska čestica] slobodnostojeća prizemna stambena kuća i gospodarska zgrada u [adresa], dvorište i oranica, površine 209 čhv, te nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela [adresa] pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu i to z.k. č. br [katastarska čestica] u naravi vinograd Popovača površine 393 čhv, te nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Gornja kod zemljišnoknjižnog odjela [adresa] pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu i to z.k. č. br. [katastarska čestica], u naravi livada Bogdansko u Lugu površine 170 čhv, te z.k. č. br. [katastarska čestica], u naravi livada Bogdansko u Lugu površine 236 m2, ukupno 406 m2 kakvo je bilo prije provedbe predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama, i to uknjižbom brisanja upisa prava vlasništva sa imena tužene na ime pok. EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknade troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

"1. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen dana 29.08.2022.g. u [adresa] između pok. EL i UL, a koji je ovjeren od Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću dana 26.09.2022.g. pod brojem ovjere R2-171/2022, te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela [adresa] pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu i to z.k. č. br. [katastarska čestica] slobodnostojeća prizemna stambena kuća i gospodarska zgrada u [adresa], dvorište i oranica, površine 209 čhv, te nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela [adresa] pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu i to z.k. č. br [katastarska čestica] u naravi vinograd Popovača površine 393 čhv, te nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Gornja kod zemljišnoknjižnog odjela [adresa] pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu i to z.k. č. br. [katastarska čestica], u naravi livada Bogdansko u Lugu površine 170 čhv, te z.k. č. br. [katastarska čestica], u naravi livada Bogdansko u Lugu površine 236 m2, ukupno 406 m2 kakvo je bilo prije provedbe predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama, i to uknjižbom brisanja upisa prava vlasništva sa imena tužene na ime pok. EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku

15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II) Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 12.750,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na iskaz tuženice na ročištu 23. veljače 2026., iskaz odvjetnika IL; na odredbu čl. 221. st. 1. ZPP; da obveze ugovorene Ugovorom ne odgovaraju postojećem odnosu stranaka, da tuženica nije snosila troškove prehrane, doma, režija, hrane, lijekova, pogreba pok. oca; da se do odlaska EL u dom o istom brinula supruga, pa mu tuženica nije osigurala svu njegu u bolesti i starosti; ukazuje na iskaz svjedoka OL; da tužena nije osiguravala potpunu prehranu tri puta dnevno; da su ugovorene obveze koje se nikada nisu izvršavale, ni prije sklapanja ugovora, a ni nakon; da dokazuje da pok. ocu uzdržavanje nije ni trebalo, pa je tako ugovorena obveza fiktivna i nepostojeća; da je tužena ispunjavala obvezu poput preuzimanja lijekova (a to je bilo jednom mjesečno), kontakta s liječnicom, organizacije doma zajedno s tužiteljem, no navedeno nije dostatno u odnosu na ukupno ugovorene obveze niti da anulira nedopuštenu pobudu kod sklapanja ugovora niti da predstavlja ispunjenje većine ugovorenih obveza u odnosu na kumulirani tužbeni zahtjev; da je velik dio odnosa oca i kćeri bio ispunjen hirevima i toksičnim odnosnom prepunim neosnovanih zahtjeva i prohtjeva koji se ne bi mogli smatrati pružanjem razumne obveze uzdržavanja; da sud propušta utvrditi je li tužena zaista izvršavala ugovorne obveze ili su one samo tako fiktivno i šprancirano navedene, da propušta vrednovati iskaz majke parničnih stranka, ukazuje na WhatsApp poruke; da je pok. EL u trenutku sklapanja ugovora imao i više nego dostatnih vlastitih sredstava, imao je suprugu koja se brinula o njemu, odnosno s kojom je dijelio sve obveze, zajedničko kućanstvo, suživot i sve drugo ; da je nedopuštena pobuda za koju je tužena znala, presudno utjecala na sklapanje ugovora; da su naknadno nasljeđivanje i dogovori nasljednika irelevantni za pobudu; ukazuje da je stav suda da zahtijeva raskid ugovora u suprotnosti sa odlukom Županijskog suda u Puli pod brojem Gž-1622/2024-2 od 11. studenog 2024.; da je glavna pobuda pok. oca za sklapanje ugovora bila rješavanje imovinskopravnih odnosa tužene i njene djece, a ne doživotno uzdržavanje pok. oca stranaka kojem to nije bilo ni potrebno ; da ugovor ne odražava postojeći odnos uzdržavanja kroz ugovorene obveze koje nisu niti izvršavane u presudnom dijelu. Ukazuje na sudsku praksu. Predlaže preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tuženica ukazuje na pravilnu primjenu odredbe čl. 8. ZPP i izostanak bitnih povreda postupka; da prividnost ugovora o doživotnom uzdržavanju nije potkrijepljena niti jednim izvedenim dokazom, da niti jedan izvedeni dokaz ne potvrđuje postojanje nedopuštene pobude u smislu članka 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima; da sve i da je pokojni EL želio da predmetna nekretnina nakon njegove smrti ostane u obitelji njegove kćeri, odnosno da u konačnici koristi njegovim unucima iz takve okolnosti ne proizlazi da je upravo ta pobuda bila odlučujući razlog sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju; da je u tijeku postupka utvrđen čitav niz drugih, objektivnih i životno uvjerljivih razloga koji su doveli do sklapanja ugovora; da iz dokaza slijedi da su odnosi između tužitelja i pokojnog EL dulje vrijeme bili narušeni; da je po smrti EL provedena ostavina te su tužitelj i BL naslijedili preostalu ostavinsku imovinu; da je ugovor sastavljen uz stručnu pravnu pomoć odvjetnika IL koji je ugovornim stranama detaljno objasnio razliku između ugovora o darovanju i ugovora o doživotnom uzdržavanju te pravne posljedice svakog od tih pravnih poslova; da je ugovor bio podvrgnut sudskoj kontroli; da neosnovano tužitelj pokušava umanjiti opseg skrbi koju je tuženica pružala pokojnom EL, te ukazuje na obveze koje je izvršavala; ukazuje na proturječnost žalbenih navoda u svezi zdravstvenog stanja pok. EL; na pravilnost ocjene iskaza svjedoka odvjetnika IL; da su strane svjesno i namjerno pristupile sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju; da je tuženica godinama prije sklapanja ugovora pružala pomoć ocu; da je tu pomoć nastavila pružati i nakon sklapanja ugovora sve do njegove smrti; da je tužitelj proglašen nasljednikom iza pok. EL, unatoč izričito negativnom odnosu prema ocu. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmetni postupak je po drugi puta u žalbenom postupku nakon što je odlukom ovoga suda poslovni broj Gž-1622/2024-2, Gž-1623/2024-2 od 11. studenog 2024. ukinuta ranija odluka Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj P-330/2024 od 2. rujna 2024. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, a s uputom provođenja prethodnog postupka te nakon odluke o dokaznim prijedlozima, utvrditi sve odlučne činjenice koje se tiču postojanja razloga za ništetnost, odnosno raskid predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavim Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između tuženice, kao davateljice uzdržavanja i pok. EL, oca stranaka, kao primatelja uzdržavanja dana 29. kolovoza 2022. (dalje u tekstu Ugovor), uz eventualno kumulirani zahtjev na raskid toga Ugovora, sve uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama koje su predmet Ugovora.

7. Pobijanom odlukom odbijen je glavni i eventualno kumulirani zahtjev s obrazloženjem da na strani EL nije bilo nedopuštene pobude za sklapanje predmetnog Ugovora jer je cilj i namjera ugovora bila da se postojeći odnos stranaka uobliči u pravni posao i da se za uzdržavanje koje isti prima od tuženice osnuje protučinidba u obliku prijenosa vlasništva na nekretninama, da činjenica da pok. EL nije bio u dobrim odnosima s tužiteljem i da je htio da obiteljska kuća pripadne tuženici i unucima ne upućuje na nedopuštenu pobudu već je samo jedna oko lnost koja je dovela do sklapanja ugovora; da sklapanjem ugovora nasljednici n isu lišeni nasljedstva jer su isti naslijedili vrijednu imovinu, da stoga nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, da ne postoje niti pretpostavke za raskid ugovora jer je tuženica izvršavala ugovorom preuzete obveze do smrti EL, čime je isti bio zadovoljan i nije želio niti tražio prestanak toga odnosa.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje u tekstu: ZPP), utvrđenje je ovoga suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8.1. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

8.2. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Upravo je tako postupio prvostupanjski sud jer je proveo dokaze koje je ocijenio odlučnim za donošenje odluke, analizirao istaknute prigovore i utvrdio pravilno, neposrednom ocjenom sve činjenice bitne za odluku o ništetnosti Ugovora, odnosno postojanju razloga za raskid istog. Neosnovano tužitelj ističe da sud nije vrednovao iskaz BL budući je iz obrazloženja odluke, osobito pod točkom 10. obrazloženja iste, razvidno da je pri donošenju odluke sud prvog stupnja cijenio i taj izvedeni dokaz u svezi s drugim dokazima, odnosno činjenicu da iz istog slijedi da tuženica nije učestvovala u brizi za pok. EL, a što nalazi suprotnim iskazima svjedoka OL, ČL, TL, ZL, ĐL, DL, ĆL i ŽL, a iz kojih slijedi da je tuženica s ocem imala topli i emotivan odnos i da mu je bila dostupna za sve što je bilo potrebno, da je obavljala za istog svakodnevne poslove i bila predana izvršavanju obveza koje je od nje zatražio.

8.3. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 221. st. 1. ZPP. Odredbom čl. 221. st. 1. ZPP propisano je da ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice, ali sud može narediti da se dokazuju i takve činjenice ako smatra da stranka njihovim priznanjem ide za tim da raspolaže zahtjevom kojim ne može raspolagati (članak 3. stavak 3). Točno je da je na glavnoj raspravi 23. veljače 2026. tuženica iskazala da je namjera i pobuda oca pri sklapanju Ugovora bila prvenstveno da predmetna nekretnina pripadne u konačnici njezinim sinovim, a ne tužitelju kojemu nije htio ostaviti tu imovinu. Međutim, tužiteljica time nije priznala da je to bila jedina i odlučujuća pobuda sklapanja Ugovora, a iz njezina iskaza u ukupnosti, kao i u vezi s drugim izvedenim dokazima i rezultatima cjelokupnog postupka slijedi, upravo ono što je zaključio prvostupanjski sud, da u konkretnom slučaju nije bilo nedopuštene pobude za sklapanje Ugovora već je želja, namjera pok. EL da nekretnine koje su predmet Ugovora po njegovoj smrti ostanu tuženici, odnosno njezinoj djeci bila samo jedna okolnost, dakle jedna od pobuda, koje su dovele do odluke o sklapanju ugovora, dakle, uz činjenicu da je tuženica i ranije pomagala i pružala podršku pok. ocu te da je isti na taj način htio izraziti joj zahvalnost za isto, vodeći se pritom i pravnim savjetom odvjetnika IL da sklope ugovor koji najbolje odgovara sadržaju njihovih želja i već postojećeg odnosa, koji su željeli nastaviti, a to je ugovor o doživotnom uzdržavanju. Stoga, iz utvrđenih činjenica, i po stavu ovoga suda pravilno je sud prvog stupnja zaključio da nije bilo nedopuštene pobude prilikom sklapanja ugovora koja je bitno utjecala na odluku pok. EL da sklopi ugovor.

9. Odredbom čl. 579. st. 1. Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022. i 156/2022, dalje u tekstu ZOO) propisano je da ugovorom o doživotnom uzdržavanju (u daljnjem tekstu: ugovor o doživotnom uzdržavanju) obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

9.1. Odredbom čl. 273. st. 1. i 2. ZOO propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. (2) Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Odredbom čl. 285. st. 1. i 2. ZOO propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. (2) Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

9.2. Odredbom čl. 583. st. 3. ZOO propisano je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

10. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno da su pok. EL, kao primatelj uzdržavanja i tuženica, kao davateljica uzdržavanja sklopili predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju 26. rujna 2022., kao niti da je u članku 2. Ugovora određeno da u izvršenju svoje obveze iz ugovora davateljica uzdržavanja obvezuje se osigurati primatelju uzdržavanja svu njegu u bolesti i starosti te snositi sve troškove liječenja i lijekova uključujući bolničkih troškova, potpunu prehranu najmanje tri obroka dnevno, svu potrebnu odjeću i obuću, u slučaju smrti pokopati ga po mjesnom običaju te podmiriti sve razumne potrebe primatelja uzdržavanja koje nisu navedene u ugovoru a primatelj uzdržavanja ih izrazi; da je EL preminuo **.**.2023.

10.1. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja je utvrdio i zaključio:

- da je tuženica s EL imala topli i emotivni odnos koji je obilježavao njihovu svakodnevnu komunikaciju i susrete

- da je stalno bila dostupna ocu za sve što mu je potrebno, da je za njega obavljala svakodnevne poslove, da je tomu bila apsolutno predana, da mu je obavljala poslove koje nije mogao sam napraviti ili nije znao, svakodnevna kupnja, dostava novina, kupnja odjeće, da ju je otac svakodnevno i po nekoliko puta tijekom dana zvao i stavljao brojne zahtjeve koje je bespogovorno izvršavala; da ga je vozila gdje je bilo potrebno, plaćala račune preko interneta, komunicira s liječnicom, organizirala zdravstvene preglede, vodila računa o terapiji, nabavljala lijekove, naručivala i donosila hranu kada je to tražio, organizirala popravke po kući i okolišu,

- da su umjesto tuženice, majke, uskakali sinovi ČL i OL i to prevozili djeda, kupovali namirnice, donosili hranu, obavljali popravke, kosili travu

- da je tuženica u pravilu imala korespondenciju i razgovarala s liječnicom opće prakse glede zdravstvene skrbi za EL

- da je pok. EL bio zahtjevan i stalno nešto tražio davateljice uzdržavanja

- da mu je osigurala skrb i pomoć i za vrijeme godišnjeg odmora uz pomoć sinova i prijateljice ZL koja je obilazila pok. EL

- da je tuženica svakodnevno posjećivala EL, da je ista živjela 200m od primatelja uzdržavanja

- da je odnos tužitelja i EL bio turbulentan, da je vladala nesnošljivost obilježena grubim odnosom sina prema ocu

- da tuženica nije financijski uzdržavala i pomagala EL na način da je za njega obavljala svakodnevne kućanske poslove u smislu kuhanja , peglanja, pospremanja; da je te poslove činila supruga istog BL

- da tužitelj nije sudjelovao u pružanju pomoći EL,

- da je pok. EL imao izrečenu mjeru zabrane prilaska supruzi BL u razdoblju od srpnja do rujna 2022., kada su živjeli odvojeno, da je njihov međusobni odnosi bio obilježen nasiljem i brojnim sukobima zbog ljubomore i posesivnog ponašanja EL

- da je EL imao iznadprosječna primanja i nije mu bila potrebna financijska pomoć

- da je u razdoblju srpnja/rujna 2022. o istom brinula isključivo tuženica; organizirala posjete sinova, naručivala hranu, obilaske ZL

- da sklapanjem Ugovora EL htio iskazati zahvalnost tuženici za pomoć i podršku koju mu je pružala; da je takva odluka bila podržana činjenicom narušenih odnosa s tužiteljem i GL

- da svjedok IL, odvjetnik koji je sastavio Ugovor, navodi da je ugovor najbolje odražavao već postojeći odnos između stranaka u kojem je postojalo dugogodišnje pomaganje i uzdržavanje, a da je pok. EL htio da se imovina prenese na tuženicu nakon njegove smrti

- da Ugovorom pok. EL nije raspolagao svom imovnom, pa nasljednici nisu lišeni nasljedstva, odnosno prava na nužni dio

- da ugovor nije prividan jer su stranke htjele upravo takav ugovor

a iz čega zaključuje da navod tuženice da je pobuda i namjera EL bila da nekretnina pripadne njezinim sinovima ne tužitelju valja cijeniti u okviru svih takvih okolnosti njihovih odnosa, pa se ne radi o nedopuštenoj pobud i prilikom sklapanja ugovora za lišenjem nasljednika nasljedstva, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 273. st. 2. ZOO, a nema niti pretpostavki za raskidom ugovora je je tuženica izvršavala preuzete obveze, a niti je EL želio raskid ugovora.

11. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda ovaj sud prihvaća i žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju ovome sudu. Naime, pravilno je utvrđena činjenica, koja zapravo i nije niti sporna, da je EL želio da predmetna nekretnina odnosno nekretnine koje su predmet Ugovora ne pripadnu u nasljedstvo tužitelju, već ostanu tuženici i njezinoj djeci, ali i da to nije bila jedina pobuda za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, nastavno niti nedopuštena pobuda koja bi bitno utjecala na odluku pok. EL da sklopi predmetni ugovor. Pri tome, međutim, činjenica da su ostali nasljednici (tužitelj i supruga ML) dobili u nasljedstvo po smrti istog druge nekretnine (te da je tuženica za majku na nekretninama koje su predmet ugovora, odnosno kući osnovala pravo doživotnog plodouživanja) nije odlučna jer je činjenica da su uslijed sklopljenog Ugovora ostali bez nekretnina koje su predmet istog, a bez sklapanja Ugovora te bi nekretnine bile bi predmet nasljeđivanja.

12. Naime, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da radi donošenja pravilne odluke valja cijeniti sve okolnosti konkretnog slučaja, a u kojima je i ta pobuda egzistirala. U tom segmentu pravilno je sud prvog stupnja utvrdio, a što također u osnovi ne proizlazi spornim, da je odnos pok. EL i supruge BL bio obilježen njegovim nasiljem i brojnim sukobima zbog njegove ljubomore i posesivnog ponašanja; da mu je zbog toga bila i izrečena mjera zabrane približavanja u razdoblju od srpnja do rujna 2022.; da je upravo u to vrijeme, kada je zbog izrečene mjere pok. EL živio sam, sklopljen predmetni Ugovor; da je tuženica i prije sklapanja Ugovora pomagala pok. oca i to na način kako je to nastavila činiti i nakon sklapanja ugovora, dakle brinula o zdravstvenom stanju, pregledima, lijekovima, nabavljanju namirnica, održavanju okoliša, prijevozu kada treba, ali i na način da bude dostupna za sve što istom treba.

13. Da je to tuženica činila i prije sklapanja Ugovora upravo slijedi iz iskaza svjedoka koje sud prvog stupnja prihvaća kao istinite, a i svjedok BL priznaje da je u svezi prijevoza liječniku, naručivanja lijekova poslove obavljala tuženica. Nastavno, svjedok IL, odvjetnik koji je sastavio ugovor, iskazuje da je upravo taj ugovor najviše odgovarao sadržaju već postojećeg odnosa između stranaka. Točno je da taj svjedok navodi i da je koristio šprancu ugovora koju inače nudi strankama, međutim navedeno ne umanjuje pravilnost zaključka suda prvog stupnja da je ugovor održavao već postojeći odnos stranaka i da je tuženica te obveze izvršavala. Osim toga, u svezi pobude za sklapanje ugovora valja navesti i da tuženica iskazuje i da je otac htio iskazati zahvalnost za njezino pomaganje, dakle radilo se o postojanju više pobuda u sklapanju ugovora – održavanje postojećeg odnosa (pomaganja), zahvalnost za isto i osiguravanje da nekretnine ne pripadnu tužitelju, odnosno ostanu tuženici i njezinoj djeci.

14. Nastavno, niti jedna okolnost u tijeku postupka ne ukazuje da je baš ta pobuda, želja pok. EL da nekretnina(e) ne pripadne tužitelju, bitno utjecala na njegovu odluku da sklopi upravo predmetni ugovor. Za donošenje takvog zaključka zaista valja razmotriti, cijeniti cjelokupnu životnu situaciju primatelja i davatelja uzdržavanja i stranaka postupka.

15. U članku II. Ugovora navedene su obveze koje je tuženica preuzela kao davateljica uzdržavanja, dakle, pružiti pok. ocu svu njegu u bolesti i starosti te snositi sve troškove liječenja i lijekova uključujući i bolničke troškove, potpunu prehranu najmanje 3 obroka dnevno, svu potrebnu odjeću i obuću, u slučaju smrti pokopati ga po mjesnom običaju te podmiriti sve razumne potrebe primatelja uzdržavanja koje nisu navedene u ovom ugovoru, a primatelj uzdržavanja ih izrazi.

16. Iz izvedenih dokaza slijedi da je tuženica (i prije sklapanja Ugovora) u potpunosti vodila brigu o zdravstvenom stanju pok. EL i njegovim potrebama u svezi toga (razgovor s liječnicom, nabavka lijekova, vožnja na preglede), da mu je bila dostupna svakodnevno u svako vrijeme (sto puta ju je zvao u danu), da je organizirala sprovod uz pomoć supruga TL, nabavljala odjeću, naručivala hranu, osiguravala brigu o okolišu, košnja trave, popravke po kući. Iz izvedenih dokaza također slijedi da je pok. EL bio zahtjevan, ali i da je tuženica bespogovorno ispunjavala i reagirala na njegove zahtjeve. Nije sporno niti da tuženica nije financijski uzdržavala pok. oca, niti snosila troškove njegova smještaja u Dom, pogreba, da je isti sam snosio sve svoje troškove (iskaz tuženice).

17. Dakle, odnos tuženice s ocem bio je blizak odnos, takav je odnos tuženice s ocem postojao i prije sklapanja Ugovora (o tome iskazuje i svjedok DL kada navodi da je sve bespogovorno izvršavala i BL da je pok. EL volio tuženicu i njezinu djecu, a nije volio tužitelja, odnosno s istim se nije dobro slagao), dok je odnos tužitelja s ocem bio opterećen konfliktima, zbog čega je isti, kako i sam navodi, dolazio kod oca i majke cca dva puta mjesečno. Stoga, valja ponoviti, neosnovano tužitelj ukazuje na neistinitost iskaza svjedoka IL jer isti spominje i korištenje šprance ugovora i arbitrarnost suda u ocjeni dokaza. Taj svjedok, osim toga, iskazuje i da je ugovor ponudio strankama nakon što je u razgovoru zaključio da isti najbolje odgovara sadržaju između njih već postojećeg odnosa. Dakle, činjenica da je koristio šprancu ugovora ne ukazuje se odlučnom. Osim toga, iz izvedenih dokaza pravilno je zaključio sud prvog stupnja da je tuženica te obveze i izvršavala, dakle i os iguravala pok. EL obroke u vremenu dok je bio odvojen od supruge (srpanj-rujan 2022.), dok je inače vodila brigu o opskrbi namirnicama, o čemu i nastavno.

18. Pri tome, nije sporno da je inače supruga BL istom kuhala, prala, peglala, spremala, dakle da to nije činila tuženica. U tom smislu tuženica nije pomagala pok. EL, međutim i u tom segmentu valja primijetiti da je u vremenu dok je pok. EL živio sam dakle srpanj-rujan 2022. tuženica preuzela brigu i u tom dijelu na način da je i osigurala osobu ZL koja je obilazila oca (pospremila, oprala), da je dogovorila svakodnevni dolazak sinova, da je naručivala hranu, pa i dok je bila na putovanju.

19. Nije sporno u postupku niti da tužitelj, niti BL nisu znali za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju; da tuženica iskazuje da je to bila želja EL. U tom segmentu valja ponoviti da je odnos stranaka s pok. EL bio opterećen postojanjem njegova nasilja prema supruzi BL, prema kojoj je u razdoblju kolovoza-rujna 2022. isti imao i izrečenu mjeru zabrane prilaska. Upravo u tom vremenu dolazi do sklapanja predmetnog Ugovora, dakle u razdoblju kada je pok. ŠL trebala svakodnevna pomoć i briga (jer nije bilo supruge koja je živjela u tom vremenu malo kod tužitelja, malo kod tuženice, odnosno u iznajmljenom stanu), pa je životno logičan i razumljiv i iskaz svjedoka IL u svezi s drugim izvedenim dokazima i iskazom tuženice da je taj ugovor najbolje odražavao odnos između stranaka, i da su dakle istim pok. ŠL i tuženica osigurali nastavak takvog odnosa pomaganja i uzdržavanja, uz izraženu zahvalnost pok. ŠL za isto kroz ostavljanja u nasljedstvo davateljici uzdržavanja nekretnina naznačenih u Ugovoru.

20. Dakle, tuženica je u potpunosti vodila brigu o zdravstvenom stanju pok. EL, kući i okolišu u smislu popravaka, košnje trave, nabavljala namirnice, kupovala odjeću te ispunjavala njegove zahtjeve, kakvi god isti bili, a radilo se o zahtjevnom čovjeku (iskaz svjedoka TL, SL da je isti 100 puta zvao, da je bio iznimno zahtjevan čovjek). To što u tuženica u WhatApp poruci navodi da je otac lud, da dolazi da se otac ne posvađa s majkom, da inače ne bi, ne ukazuje niti na neizvršavanje ugovora, niti na nepostojanje utvrđenog „emotivnog i toplog“ odnosa između njih, već i da je tuženica bila svjesna zdravstvenog i životnog stanja, situacije oca i majke i da je u toj i takvoj životnoj situaciji opterećenoj bolešću oca i ponašanjem istog koje je dovelo i do izricanja mjere od strane suda, tuženica vodila računa i o dobrobiti majke.

21. Neosnovano tužitelj u žalbi ustraje da činjenica da tuženica nije osiguravala tri obroka dnevno i da u tom dijelu obveza iz Ugovora nije ispunjena , što bi impliciralo raskid istog. Naime, iz izvedenih dokaza zaista slijedi (odnosno i nije sporno) da tuženica nije osiguravala tri obroka dnevno pok. EL dok je živio sa suprugom, ali je i tada nabavljala namirnice, kupovala sve što je bilo potrebno za obroke, a nastavno kada je bio odvojen od supruge osigurala i nabavljanje namirnica te naručivala hranu iz restorana. Stoga, i u tom segmentu slijedi da je obveza potpuno bila izvršavana dok isti nije živio sa suprugom, odnosno u potrebnoj pretežitoj mjeri izvršavana kada je živio s istom.

22. Dakle, iz izvedenih dokaza u ukupnosti jasno slijedi da je u tom razdoblju, dakle dok majka BL nije bila kod kuće (dok su EL i BL živjeli odvojeno), tužena, iako u određenom razdoblju unutar toga razdoblja na godišnjem odmoru, odnosno na putu, osigurala za pok. EL svu potrebnu brigu i to angažiranjem sinova, angažiranjem ZL, naručivanjem hrane iz restorana. Dakle, upravo suprotno navodima žalbe, slijedi da su u vrijeme sklapanja ugovora postojale stvarne životne okolnosti iz kojih je razvidno i logično za zaključiti da je postojala i volja za sklapanjem predmetnog Ugovora radi održavanja postojećeg odnosa, a neosnovano tužitelj ustraje u tome da obveze iz Ugovora nisu odgovarale postojećem odnosu.

23. Nije sporna niti činjenica da je pok. EL imao dovoljno financijskih sredstava i podmirivao sve svoje obveze, ali to ne znači da mu nije bilo potrebno uzdržavanje. Nastavno nije niti odlučno je li mu bilo potrebno financijsko uzdržavanje, pa i samo uzdržavanje, već je li ga isti htio i je li mu isto i pruženo. U konkretnom slučaju pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je sklapanjem Ugovora nastavljen odnos pomaganja, uzdržavanja između tuženice i pok. oca, kakav je postojao i prije sklapanja Ugovora, dakle da mu je uzdržavanje i pruženo, pa da nema osnove za raskidom ugovora. Pritom, izražen zaključak suda prvog stupnja u tom segmentu nije protivan uputi ovoga suda u ranijoj odluci poslovni broj Gž-1622/2024-2, Gž- 1623/2024-2 od 11. studenog 2024. Točno je da tuženica nije snosila sve financijske troškove uzdržavanja pok. EL, ali iz Ugovora ne slijedi niti da je to bio dio ugovorenih obveza između stranaka.

24. Nastavno, razlog smještaja u Dom pok. Mije Šimunićanije odlučna činjenica, ali valja navesti da se ne može prihvatiti žalbeni navod da je tome bio isključivo razlog što baka (supruga pok. EL, BL) nije više mogla prati, oblačiti ga i slično kako navodi svjedok OL. Naime, glede te činjenice valja cijeniti i druge izvedene dokaze, pa tako da iz iskaza svjedoka ČL slijedi da je isti otišao u Dom jer je bio u teškom zdravstvenom stanju, da to slijedi i iz iskaza tuženice (ali i da BL više nije mogla), ali i međusobnih poruka stranaka i medicinske dokumentacije, odnosno zdravstvenog kartona. Dakle, nedvojbeno se radilo o pogoršanju zdravstvenog stanja pok. EL zbog čega izvjesno niti supruga više nije mogla brinuti o istom na način na koji je to činila. Pritom valja primijetiti da iz izvedenih dokaza slijedi da je po izlasku iz bolnice Vrapče pok. EL (**.**.2023.), pa do smještaja istog u Dom 22. kolovoza 2023., dakle tih par dana tuženica boravila s istim.

25. Stoga, glede predmetnog Ugovora pobuda da tužitelj ne naslijedi nekretnine nije bila jedina pobuda već su uz istu egzistirale i pobuda da se održi i nastavi postojeći odnos pomaganja i pok. EL osigura skrb i njega, uzdržavanje uz zahvalnost tuženici za isto, dakle ne može se zaključiti, cijeneći i bliski odnos stranaka Ugovora i vrijeme sklapanja istog, da je pobuda da tužitelj ne naslijedi nekretnina bila jedina, a niti odlučujuća pobuda koja je bitno utjecala i dovela do sklapanja Ugovora; ne radi se niti o prividnom ugovoru jer su stranke upravo htjele sklapanje tog i takvog ugovora i tuženica je obveze iz istog izvršavala, svakako u pretežitoj mjeri; pa nema niti osnove za raskidom istog.

26. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

27. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, a odbijen je i zahtjev tuženice jer odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja postupka, čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP.

U Puli-Pola 17. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško