Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3322/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja osobe s duševnim smetnjama HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], koju zastupa kao punomoćnik po službenoj dužnosti Karlo Blažan, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-201/2026-10 od 6. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 17. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba prisilno smještene osobe kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-201/2026-10 od 6. srpnja 2026.

II. Određuje se punomoćniku prisilno smještene neubrojive osobe, odvjetniku Karlu Blažanu, trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura.

III. Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Zagrebu određeni iznos troška po pravomoćnosti rješenja isplatiti iz proračunskih sredstava suda punomoćniku prisilno smještene osobe odvjetniku Karlu Blažanu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja određen je prisilni smještaj HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], u Klinici za psihijatriju Vrapče, Zagreb, u trajanju do 30 dana, počevši od 3. srpnja 2026.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja prisilno smještena osoba je izjavila žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava, kao žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07-USRH, 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) u vezi odredbe čl. 381. st. 1. ZPP, koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi čl. 34. st. 8. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine br. 76/14. - dalje: ZZODS), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sadržajem žalbenih navoda žaliteljica osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o potrebi prisilnog smještaja ističući da ima obiteljsku podršku majke i sestre, po otpustu bi živjela s majkom u dvosobnom stanu, spremna je nastaviti redovno uzimati propisanu terapiju i surađivati u ambulantnom liječenju.

5. Navodi žaliteljice nisu osnovani, u zakonito provedenom postupku sukladno odredbi čl. 35. st. 1. ZZODS, odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene.

6. Prijedlog za određivanje prisilnog smještaja HF je u ovom slučaju podnio Zavod za forenzičnu psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče (dalje: Zavod). U prijedlogu se navodi da pacijentica HF prema svom aktualnom psihičkom stanju ispunjava kriterije iz čl. 27. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine br. 76/14. - dalje: ZZODS) te liječnici Zavoda stoga predlažu prisilni smještaj u Klinici za psihijatriju Vrapče na civilnom odjelu. U prijedlogu se navodi da je presudom i rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-96/2018-83 od 22. ožujka 2024. utvrđeno da je HF u neubrojivom stanju počinila kaznenog djela protiv imovine (djelo počinila 15. prosinca 2016.) - oštećenjem tuđe stvari, iz čl. 235. st. 1. u svezi čl. 52. te čl. 24. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje KZ/11).Temeljem rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 -178/2024-4 od 25. lipnja 2024. pacijentici je određen prisilni smještaj u Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče u trajanju od 6 (šest) mjeseci po čl. 51. st. 1. ZZODS-a. Iz prijedloga Zavoda proizlazi da se kod pacijentice u dijagnostičkom smislu radi o shizofrenoj psihozi (F20.0) te da je u tretmanu psihijatra od 2011., najprije pod dg. F61, kasnije pod F29. Liječena je šest puta hospitalno između 2011 i 2016., a hospitalizacija je realizirana uglavnom radi agresivnog ponašanja (prijetila nožem u autobusu, na tramvajskoj stanici…) uz paranoidne interpretacije, hostilnost i nekritičnost. Nakon hospitalizacija nije dolazila na kontrolne preglede. Četiri puta kraće liječena psihijatrijski u Zatvorskoj bolnici iz koje je 2017. pobjegla. Liječena na Odjelu za forenzičku psihijatriju Univerzitetskog kliničkog centra Maribor od 29. studenoga do 15. prosinca 2023. po dg. F20.0 gdje je primljena agitirana, uznemirena, paranoidna, nesuradljiva, heteroagresivna, hospitalizirana bez privole, nekritična prema svom stanju. Otpuštena u poboljšanom stanju, preuzela ju je Uprava za izvršavanje kaznenih sankcija Republike Hrvatske, nakon čega je prevezena u Zatvor pa u Zatvorsku bolnicu. O svom životu pacijentica ne želi govoriti te nije moguće saznati nikakve adekvatne podatke o poslovima koje je radila, gdje ih je radila, gdje je živjela. Po dolasku na Zavod ona nije imala adresu prebivališta ni zdravstveno osiguranje. Naknadno se saznaje da je pacijentica živjela u raznim inozemnim gradovima, živjela je na ulici, nefunkcionalna i nekritična u mogućnost vlastitog funkcioniranja, nije uzimala lijekove te je bila hospitalizirana na odjelima psihijatrije u inozemnim gradovima u kojima je boravila. Tijekom liječenja u Zavodu kod pacijentice je, unatoč specifičnoj psihofarmakoterapiji i korekcijama iste, prisutna paranoidna obrada realiteta, nesuradljivost i potpuni izostanak uvida i kritičnosti spram bolesti i potrebi liječenja. Pasivno je suradljiva. Gotovo svakodnevnoj je verbalno agresivna, na rubu i brahijalnog incidenta, preplavljena paranoidnim interpretacijama prema terapijskom timu, institucijama… Pacijentica navodi da zna da joj liječnici žele zlo i da ju žele ubiti jer smatraju da joj je potreban smještaj, a ona zna da može funkcionirati sama i da joj nikakav smještaj nije potreban. Dana 19. lipnja 2026. navodi da ona zna da prof. H ima nož u džepu i tako hoda Zavodom, prijeti pacijentima. Također navodi da zna i da je prof. H tjerao svoju suprugu da čačkalicom čisti fuge i da nosi kantu "punu dreka" i da to baca u rijeku Savu. Također, pacijentica stalno optužuje medicinsko osoblje da ju pika sa zaraženim iglama, da ona zna "takve kao mi", da joj želimo zlo, da smo joj ukrali haljine, naušnice… Tražila je i da joj se ukine terapija jer ona boluje od terminalne faze maligne bolesti koju se ne može detektirati klasičnim medicinskim metodama. Smatra da je cijela medicina laž, da su medicinski djelatnici lopovi. Govori da ima ugrađen čip koji pokazuje taksi i autobusne veze kada se dođe na aerodrom… Unatoč raznim kombinacijama terapije i liječenju u zaštićenim uvjet ima, pacijentica je i dalje evidentno psihotična, hostilna, negativistična, impulzivna, nepredvidiva, sniženog frustracijskog praga. Obavljeno je više razgovora sa majkom i sestrom pacijentice. Objašnjeni su im rizici i mišljenje cijelog terapijskog tima da pacijentica nije sposobna za samostalno funkcioniranje, da je potpuno nekritična i bez uvida u svoju bolest, negativistična, hostilna i impulzivna, da liječenje prihvaća pasivno bez ikakve mogućnosti uvida u vlastito psihičko funkcioniranje. Obitelj teško prihvaća takve savjete. Također, u rujnu 2025. bilo je govora o pokušaju dnevnog terapijskog izlaza, međutim tijekom razgovora s majkom i pacijenticom te liječničkim timom (prof. H i dr. HFĐ) pacijentica je inzistirala na ostvarenju izlaza samo kako bi otišla u banku jer joj je prije 10 godina ukradena kartica i smatra da je bankarica ukrala novac koji je bio na toj kartici. Tada se razgovaralo o pokušaju ostvarivanja terapijskog dnevnog izlaza u nedjelju, kada banka ne radi, međutim pacijentica je iznosila sumanute paranoidne sadržaje da ona poznaje liječnike i zdravstveno osoblje koje radi protiv nje, postala je agitirana i negativistična te prema dogovoru terapijskog tima nije došlo do ostvarenja terapijskog izlaza, s obzirom da je procjena da je rizik od počinjenja novog težeg djela, a vezano za psihopatologiju dijagnosticiranog stanja, prevelik. Kod pacijentice su prisutna oštećenja na afektivnom, voljnom i socijalnom planu. Prije hospitalnog liječenja pacijentica izgubila osobnu iskaznicu te je izrada iste organizirana putem socijalne radnice Zavoda. No, pacijentica je i u tome bila potpuno nesuradljiva. Najprije je pristala slikati se, zatim je isto odbijala, odbijala je i platiti račun za fotografiranje iako je prethodno pristala, odbija potpisati dokumente za izradu, podizanje … Prijavljena je na adresu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Susedgrad. Odbija i mogućnost da bude lišena poslovne sposobnosti i da ide na smještaj. U zatvorenim, institucionalnim uvjetima koji ne moraju nužno biti bolnički, ona bi mogla funkcionirati te ne bi predstavljala rizik jer pasivno prihvaća terapijske postupke. U trenutku kada bi bila otpuštena i prepuštena sama sebi, ona bi vjerojatno prestala uzimati farmakoterapiju te bi time rizik za počinjenje djela bio veći. Više puta je predložen smještaj u instituciju socijalne skrbi, međutim od nadležnih institucija, do sada pa ni sada, nije došlo do odgovora u vezi njezinog daljnjeg smještaja. Postupak lišenja poslovne sposobnosti i smještaja u neku od institucija socijalne skrbi započet je u rujnu 2024., no do današnjeg dana njezin status nije riješen. Maksimalna mogućnost liječenja u forenzičkim uvjetima ističe dana 3. srpnja 2026. te će pacijentici biti prekinuto forenzičko liječenje zbog isteka zakonski definiranog maksimalnog trajanja smještaja, unatoč činjenici da joj je i dalje potreban stalni nadzor. Obzirom na sve do sada navedeno, kao i na njezinu anamnezu i statičke i dinamičke čimbenike rizika, liječnici Zavoda procjenjuju da je rizik da će ona u budućnosti biti opasna i to vrlo brzo po otpustu, te smatraju da su zadovoljeni uvjeti za ostvarenje čl. 27. ZZODS- a. Pacijentica je informirana i nije suglasna sa prijedlogom.

7. Nije sporno da je HF prisilno smještena u Kliniku za psihijatriju Vrapče, Zavod za forenzičku psihijatriju, kao neubrojiva osoba, temeljem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-96/2018-83 od 22. ožujka 2024., jer je počinila protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari - opisano u čl. 235. st. 1. u svezi čl. 52., te čl. 24. st. 2. KZ/11. kojom joj je određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) m jeseci, temeljem odredbe čl. 51. st. 2. ZZODS, da se HF liječi u Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče od 3. srpnja 2024. kada je primljena u Zavod za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče radi prisi lne hospitalizacije. Pacijentici je prisilni smještaj posljednji puta produžen rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-403/2025-5 od 12. prosinca 2025., te isti traje najduže do 3. srpnja 2026.

8. Predstavnica predlagatelja dr.sc. HFĐ je tijekom postupka ostala kod prijedloga obrazlažući da pacijentica i nadalje boluje od teže duševne smetnje, paranoidne shizofrene psihoze, zbog koje je nastupila njezina neubrojivost te je za redukciju opasnosti od počinjenja novog kaznenog djela potrebno i nadalje odrediti prisilni smještaj neubrojivoj osobi u psihijatrijskoj ustanovi, prisilno zadržana osoba HF protivila se prijedlogu.

9. Temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Branke Vidrih (čl. 37. st. 2. ZZODS) utvrđeno je da se pacijentica, sada u dobi od 52 godine, psihijatrijski liječi od 2011. od prave i teške duševne bolesti, paranoidne shizofrenije, a godinama ranije iskazivala je neprimjereno ponašanje. Više puta je bolnički liječena, no po otpustu iz bolnice nije dolazila na kontrolne preglede niti se p ridržavala psihofarmakoterapije. Zadnje dvije godine provela je na Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče. Tijekom tog perioda nije došlo do poboljšanja niti stabilizacije njenog psihičkog stanja. Uslijed prirode bolesti i njenog trajanja, došlo je do nepovratnih promjena u njenom obiteljskom, radnom i socijalnom funkcioniranju. Kliničkom slikom dominiraju sistematizirane paranoidne sumanutosti koje su nedostupne korekciji i čine se inveteriranima. Nema uvida u svoje stanje, posve je nekritična, nesuradljiva. Bolesnica i nadalje svojim ponašanjem ugrožava osobnu i tuđu sigurnost, zdravlje pa čak i život, prema nalazu i mišljenju vještaka potrebno joj je i nadalje bolničko liječenje te je predloženo da ju se zadrži u bolničkom liječenju u trajanju do mjesec dana.

10. Prema odredbi čl. 27. ZZODS osoba s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost, smjestit će se u psihijatrijsku ustanovu po postupku za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj propisanim ovim Zakonom.

11. Sadržajem žalbenih navoda žaliteljica nije osporila pravilnost utvrđenja ovdje odlučnih činjenica o njenoj dijagnozi, aktualnom zdravstvenom stanju i nesuradnji s liječnicima te neuzimanju propisane psihofarmakoterapije. Činjenica da je unazad dvije godine uzimala propisanu terapiju očito je uvjetovana njenim smještajem i liječenjem u Zavodu jer iz utvrđenja proizlazi da pasivno prihvaća terapijske postupke. Međutim, iz utvrđenih činjenica o dosadašnjem ukupnom tijeku njenog liječenja i aktualnom zdravstvenom stanju proizlazi da bi za slučaj otpusta bila prepuštena sama sebi i vrlo vjerojatno prestala uzimati farmakoterapiju čime bi rizik za počinjenje djela bio veći. Suprotno žalbenom navodu, njena majka ĆF na određeno pitanje je li spremna primiti HF u stan nije odgovorila. Uz to, pitanje eventualne materijalne pomoći majke i sestre u ovom slučaju nije bitno za odluku o prisilnom smještaju već su to činjenice koje se tiču njenog zdravstvenog stanja, teže duševne smetnje, zbog koje ona ozbiljno i izravno ugrožava svoj život, zdravlje i sigurnost, te potencijalno život, zdravlje i sigurnost drugih osoba.

12. Stoga iz utvrđenih činjenica o postojanju teže duševne smetnje kod žaliteljice koja aktualno ugrožava njeno vlastito zdravlje i sigurnost kao i sigurnost drugih, proizlazi da je medicinski opravdana odluka suda prvoga stupnja o njenom prisilnom smještaju u psihijatrijskoj ustanovi do 30 dana te se pobijano rješenje temelji na pravilnoj primjeni odredbi čl. 27. ZZODS.

13. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 43. st. 3. ZZODS odbijena je žalba prisilno smještene osobe kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

14. Sukladno odredbi čl. 5. st. 1. ZZODS sredstva za troškove prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi neubrojive osobe osiguravaju se u državnom proračunu pa kako je sud prvog stupnja postavio neubrojivoj osobi punomoćnika po službenoj dužnosti on ima pravo na naknadu troškova za poduzete radnje koje se osiguravaju u državnom proračunu.

15. Prema odredbi Tbr. 16. toč. 1. pod toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. - dalje: Tarifa) u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 50 bodova a prema Tbr. 18. toč. 1. Tarife za sastavljanje redovnih pravnih lijekova nagrada iz Tbr. 16. uvećana za 25% pa je primjenom odredbe 52. toč. 3. Tarife punomoćniku po službenoj dužnosti određen trošak sastava žalbe koji će se nakon pravomoćnosti rješenja isplatiti iz proračunskih sredstava suda.

U Zagrebu, 17. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić