Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3148/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćnici HA, zaposlenici tužitelja, protiv tuženice HAI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-3390/2024-16 od 13. svibnja 2026., dana 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice HAI kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-3390/2024-16 od 13. svibnja 2026. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-57324/2024, UPP/OS-Ovrv-797/24 od 10. lipnja 2024., kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati 149,80 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku

-na 8,36 EUR od 28. 3. 2023.

-na 8,36 EUR od 28. 4. 2023.

-na 8,36 EUR od 28. 5. 2023.

-na 8,36 EUR od 28. 6. 2023.

-na 8,36 EUR od 28. 7. 2023.

-na 9,00 EUR od 28. 8. 2023.

-na 9,00 EUR od 28. 9. 2023.

-na 9,00 EUR od 28. 10. 2023.

-na 9,00 EUR od 28. 11. 2023.

-na 9,00 EUR od 28. 12. 2023.

-na 9,00 EUR od 28. 1. 2024.

-na 9,00 EUR od 28. 2. 2024.

-na 27,00 EUR od 26. 3. 2024.

-na 9,00 EUR od 28. 3. 2024.

-na 9,00 EUR od 28. 4. 2024.

do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Ukida se rješenje o ovrsi iz točke I. izreke u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka.

III. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 25,27 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Protiv točaka I. i III. prvostupanjske izreke žali se tuženica zbog bitnih povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tuženica ističe kako je dokazala da je, dana 6. rujna 2023., podnijela zahtjev za raskid ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju kojeg je sklopila sa tužiteljem, budući da navedeno proizlazi iz stanja spisa. Ističe kako je ostvarila besplatno zdravstveno osiguranje putem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, radi čega nije imala interes niti potrebu da zadrži policu dopunskog zdravstvenog osiguranja kod tužitelja , a radi čega je i podnijela zahtjev za raskid ugovora, međutim, sud tu činjenicu nije cijenio prilikom donošenja prvostupanjske odluke. Tuženica predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje u tekstu: OZ). Ovršni postupak je potom nastavljen kao parnični postupak povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ. 5.1. Naime, predmetni postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a na temelju kojeg prijedloga je Javni bilježnik Senija Škrinjar Kos iz Zagreba donio rješenje o ovrsi. Nakon što je ovršenica, tj. tuženica podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi, predmetni je postupak potom nastavljen kao parnični postupak za izdavanje platnog naloga, sve u smislu čl. 58. st. 3. OZ -a.

6. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), a takav se postupak provodi i u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno članku 460. ZPP-a.

7. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 149,80 eura, zajedno sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose, a koji iznos se odnosi na neplaćene mjesečne obroke premije dopunskog zdravstvenog osiguranja u razdoblju od ožujka 2023. do travnja 2024. godine.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da su, dana 27. kolovoza 2020. godine, tužitelj i tuženica sklopili Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju, broj police: [broj police]- 0087063-01, a kojim Ugovorom se tuženica obvezala plaćati mjesečne obroke ugovorene premije dopunskog zdravstvenog osiguranja. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženica nije plaćala mjesečne obroke premije dopunskog zdravstvenog osiguranja u razdoblju od ožujka 2023. do travnja 2024. godine.

11. Tuženica je u tijeku prvostupanjskog postupka isticala kako je, u rujnu 2023. godine, podnijela zahtjev za raskid predmetnog ugovora o osiguranju, budući da je ostvarila pravo na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranju u okviru Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), radi čega nije imala interesa niti potrebe da nastavi ugovorni odnos za tužiteljem. Tuženica takve navode ponavlja i u tijeku drugostupanjskog postupka.

12. Međutim, sud prvog stupnja, na temelju priložene dokumentacije od strane tuženice, nije mogao utvrditi da je ugovorni odnos uistinu raskinut . Naime, prvostupanjski sud ističe kako je tuženica isključivo dostavila elektroničku poruku tužitelja (osiguratelja) da, ako želi raskinuti ugovor, treba podnijeti pisani zahtjev za raskid ugovora, zajedno sa potvrdom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) o besplatnom dopunskom osiguranju. Prvostupanjski sud je ocijenio da takva elektronička poruka ne predstavlja dokaz da je ugovor doista raskinut, već samo predstavlja uputu o načinu kako raskinuti ugovorni odnos. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da tuženica nije pružila dokaz da je podnijela tužitelju ispunjeni zahtjev za raskid ugovora s priloženom potvrdom HZZO-a, stoga sud prvog stupnja ističe kako ne može utvrditi da je do raskida ugovora uistinu i došlo. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio da ugovorni odnos parničnih stranaka nije raskinut, budući da nisu priloženi dokazi koji bi upućivali drugačije.

13. Tuženica u svojoj žalbi ustraje kod svojih navoda da je podnijela pisani zahtjev za raskid ugovora. Drugim riječima, tuženica smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da ona nije podnijela pisani zahtjev za raskid ugovora. Međutim, takvi žalbeni navodi predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg razloga se u sporu male vrijednosti ne može izjaviti žalba.

14. Kao prilog svojim tvrdnjama da je raskinula predmetni Ugovor, tuženica je uz svoju žalbu dostavila ispunjeni pisani zahtjev za raskid Ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, međutim, takav zahtjev uistinu nije dostavljen u tijeku prvostupanjskog postupka, već ga tuženica prvi puta dostavlja uz žalbu, radi čega ovaj sud drugog stupnja ne može razmatrati taj dokazni prijedlog. Naime, sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a, u žalbi se ne mogu predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

15. Naposljetku, pogrešno tuženica ističe da je sud prvog stupnja mogao i trebao izvršiti uvid u podatke HZZO-a ili zatražiti očitovanje HZZO-a o datumu stjecanja njezinog prava na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje, a kako bi utvrdio da tuženica više nije imala interesa za nastavak ugovornog odnosa sa tužiteljem. Naime, sudovi postupaju u smislu čl. 7. st. 1. ZPP-a, prema kojem su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Kako tuženica nije predložila pribavu podataka od HZZO-a niti je takve podatke dostavila, prvostupanjski sud nije bio dužan samoinicijativno prikupljati takve podatke, već samo ako parnične stranke istaknu takav dokazni prijedlog, a tuženica takav prijedlog nije istaknula.

16. Zbog svega navedenog, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženice da je predmetni Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju raskinut , a radi čega tuženica nije dužna plaćati premiju osiguranja.

17. Ugovaratelj osiguranja dužan je plaćati premiju osiguranja, sukladno članku 936. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje u tekstu: ZOO). Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da su parnične stranke u ugovornom odnosu kojim su ugovorile dopunsko zdravstveno osiguranje, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo obvezavši tuženika na plaćanje iznosa od 149,80 eura, koji iznos se odnosi na neplaćenu premiju osiguranja, sa zateznom kamatom na pojedine iznose prema njihovom dospijeću, a sve sukladno čl. 4., čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. ZOO-a.

18. S obzirom da je tuženica u cijelosti izgubila spor, odluka o parničnom trošku, sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 17. srpnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević