Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3109/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice OŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku postupka sadržane u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-134/2024-7 od 22. travnja 2026., dana 17. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-134/2024-7 od 22. travnja 2026. u točki II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 151,54 eura, zajedno sa zateznom kamatom.
II. Odbija se zahtjev tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 88,27 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe odlučeno je kako slijedi:
"I. Nalaže se tuženiku OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, iznos od 479,40 eura (četiristo sedamdeset devet eura i četrdeset centi) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10. rujna 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, troškove parničnog postupka u iznosu od 151,54 eura (sto pedeset jedan euro i pedeset četiri centa), sa zateznom kamatom od 22. travnja 2026., pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv točke II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da tužitelj ima pravo samo na trošak jednokratne nagrade za zastupanje. Naime, u konkretnom postupku glavnično potraživanje iznosi 479,40 eura, stoga vrijednost predmeta spora nije manja od 100,00 eura, a kada se dosuđuje isključivo trošak jednokratne nagrade. Nadalje, tužitelj ističe kako su mu trošak uvida u katastar i trošak pribave zemljišnoknjižnog izvatka bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužitelj pojašnjava kako je morao izvršiti uvid u katastar, a kako bi utvrdio broj katastarske čestice te potom na temelju tog podatka pribaviti zemljišnoknjižni izvadak te utvrditi vlasnika nekretnine gdje tužitelj isporučuje električnu energiju. Tužitelj predlaže preinačiti pobijanu odluku o troškovima postupka na način da se tuženica obveže nadoknaditi parnični trošak tužitelju u cijelosti, tj. sukladno postavljenom zahtjevu tužitelja. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 75,00 eura, uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura, dakle, potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu 88,27 eura.
3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Tužitelj svojim žalbenim navodima ne pobija odluku o glavnoj stvari, već pobija isključivo odluku o trošku postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi (koja se smatra rješenjem), tj. predmet ovog žalbenog postupka jest pravilna primjena materijalnog prava u donošenju odluke o trošku postupka.
6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske odluke o trošku postupka (koja se smatra rješenjem) u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njezinom donošenju nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a u svezi sa čl. 381. ZPP-a.
7. Uvidom u zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka tužitelja, a koji je postavljen u tužbi (list 4 spisa), proizlazi da je tužitelj zahtijevao naknadu troška u ukupnom iznosu od 303,08 eura, specificirano kako slijedi:
- trošak sastava tužbe u iznosu od 125,00 eura
- trošak uvida u katastar radi utvrđivanja podatka za pribavu zemljišnoknjižnog izvatka u iznosu od 62,50 eura,
- trošak pribave zemljišnoknjižnog izvatka u iznosu od 62,50 eura,
- trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 eura,
- trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,54 eura.
8. Prvostupanjski sud je djelomično usvojio zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 151,54 eura, i to:
- trošak jednokratne nagrade za zastupanje (u sporovima u kojima je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura) u iznosu od 125,00 eura,
- trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 eura,
- trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 eura.
9. U preostalom dijelu, tj. u iznosu od 151,54 eura, zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije prihvaćen. Naime, tužitelju nije priznat trošak uvida u katastar u iznosu od 62,50 eura te trošak pribave zemljišnoknjižnog izvatka u iznosu od 62,50 eura, a trošak sudskih pristojbi mu nije priznat u zatraženom iznosu od 53,08 eura (skupni iznos pristojbe za tužbu i za presudu), već u umanjenom iznosu od 26,54 eura.
10. Prije svega, valja istaknuti kako tužitelj osnovano ističe da je vrijednost predmeta ovog spora 479,40 eura. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, točnije Tbr 7.9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa). Naime, navedenom tarifnom stavkom je propisano da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, tj. 100,00 eura, uvećano za PDV od 25%, ukupno 125,00 eura. Budući da je vrijednost predmeta konkretnog spora veća od 100,00 eura, tužitelj zastupan po odvjetniku bi imao pravo na naknadu troška svake pojedine parnične radnje, a ne samo pravo na trošak jednokratne nagrade. Međutim, u konkretnom predmetu tužitelj, tj. njegov punomoćnik je poduzeo samo jednu parničnu radnju, a to je sastav tužbe. Trošak sastava tužbe također iznosi 50 bodova, tj. 100,00 eura, uvećano za PDV od 25%, ukupno 125,00 eura, sukladno Tbr 7.1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife i vrijednosti predmeta konkretnog spora (479,40 eura). Stoga pogrešna primjena materijalnog prava nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o trošku postupka, budući da su iznos troška jednokratne nagrade i iznos troška sastava tužbe identični . Dakle, čak i da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, tada bi tužitelju priznao trošak sastava tužbe, a taj trošak je novčano identičan trošku jednokratne nagrade.
11. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi u zatraženom iznosu od 53,08 eura za sudsku pristojbu za tužbu i za sudsku pristojbu za presudu, već u umanjenom iznosu od 26,54 eura. Međutim, tužitelj u žalbi uopće ne ističe i ne problematizira zašto smatra da mu je trošak sudskih pristojbi trebao biti priznat u zatraženom iznosu od 53,08 eura. S obzirom da sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a tužitelj ne ističe na koji je način pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom određivanja visine troška sudskih pristojbi, već generalno pobija odbijajući dio njegovog zahtjeva za naknadu troška u cijelosti, neosnovanost žalbe tužitelja u tome dijelu nije potrebno posebno obrazložiti.
12. Tužitelj se u svojoj žalbi sadržajno fokusira na to da mu prvostupanjski sud nije priznao trošak uvida u katastar u iznosu od 62,50 eura te trošak pribave zemljišnoknjižnog izvatka u iznosu od 62,50 eura, međutim, pravilno je sud prvog stupnja odbio zatraženi trošak.
13. Prije svega, valja istaknuti kako je ovaj sud drugog stupnja upoznat sa pravnim shvaćanjem zauzetom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 23. travnja 2026. (Su IV-100/2026-3) koje glasi:
"Tužitelj ima pravo na trošak izvida u zemljišne knjige ili katastar primjenom Tbr. 36. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, 107/25) kada je uvid javno dostupan i omogućen on line putem informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra, a o opravdanosti tog troška odlučit će se primjenom odredbe članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku."
14. Međutim, unatoč tom pravnom shvaćanju, ovaj sud drugog stupnja smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da je tužitelj uopće vršio uvid u javno dostupni katastar. Naime, u predmetnom spisu uopće ne prileže podatci nadležnog ureda za katastar, tj. tužitelj uz tužbu nije dostavio npr. posjedovni list ili drugo uvjerenje, stoga nije niti razvidno da je tužitelju nastao trošak uvida u katastar. Dakle, uvid u katastar nije dokazan radi čega tužitelj nema pravo na trošak uvida u katastar , a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
15. Što se tiče troška pribave zemljišnoknjižnog izvatka, osnovano tužitelj ističe kako za pribavu izvadaka iz zemljišnih knjiga, registra suda ili drugih tijela ili pribavu drugih isprava, odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova, sukladno Tbr. 36.3. Tarife.
15.1. Međutim, tužitelj uz tužbu nije dostavio verificirani zemljišnoknjižni izvadak, već neslužbenu kopiju zemljišnoknjižnog izvatka (list 7-9 spisa). Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tužitelj bi imao pravo na trošak pribave zemljišnoknjižnog izvatka u smislu Tbr. 36.3. Tarife jedino da je spisu priložio verificirani zemljišnoknjižni izvadak, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.
16. Zbog svega navedenog se žalbeni navodi tužitelja ne mogu prihvatiti.
17. Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP, odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu odluku o trošku postupka u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 151,54 eura. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke drugostupanjskog rješenja.
18. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu, 17. srpnja 2026.
Sutkinja:
Sanja Joka Umićević
