Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3332/2026-2
U I ME R E P U B L I K E H R V A T S KE
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja-predlagatelja osiguranja ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice-predlagateljice osiguranja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Stelli Mudri, odvjetnici u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-285/2026-7 od 25. svibnja 2026., dana 17. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-285/2026-7 od 25. svibnja 2026.
II. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom odlukom odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere i to radi osiguranja novčane tražbine tužitelja I i tužiteljica II/predlagatelja osiguranja i to naplate iznosa glavnice 22.000,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama uz tvrdnju kako je protivnik osiguranja suvlasnik u omjeru 1/8 i u 4/8 suvlasničkog dijela kč. br. [katastarska čestica], a koja se sastoji od: DVORIŠTE 1074 m2, VRT 304 m2, KUĆA, VARAŽDINSKA 97 m2, GOSPODARSKA ZGRADA, VARAŽDINSKA 76 m2, GOSPODARSKA ZGRADA, VARAŽDINSKA 19 m2, sveukupno 1570 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to zabranom otuđenja uz naknadu troškova postupka osiguranja.
2. Protiv iste odluke žale se predlagatelji osiguranja iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022.,114/2022. i 155/2023., 146/2025. – dalje: ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., i 06/24. - dalje: OZ) s prijedlogom da se odluka preinači u smislu žalbenih navoda odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovan postupak uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. U žalbi se navodi kako je protivnik osiguranja 22. siječnja 2026. g. otuđio nekretninu a sud utvrđuje kako predlagatelji nisu učinili vjerojatnim opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati pri čemu da iz dokaza ne proizlazi da je tuženik poduzeo bilo kakve konkretne radnje kako bi navedenu nekretninu otuđio, prikrio ili na drugi način njome raspolagao. Predlagatelji osiguranja morali su učiniti vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svo ju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Sud da je ispravno zaključio kako su predlagatelji učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine s obzirom da se privremena mjera traži radi osiguranja novčanih tražbina iz ugovora o zajmu, a postojanje kojih ugovora, barem onih od dana 18. srpnja 2024. i 23. srpnja 2024., tuženik ne osporava. Činjenica da tuženik osporava visinu potraživanja nije od utjecaja za donošenjem odluke o vjerojatnosti postojanja tražbine. Sud je u pobijanoj odluci utvrdio kako su predlagatelji morali dokazati insolventnost tuženika o čemu da ne podnose nikakve dokaze kao niti činjenicu da bi tuženik poduzeo bilo kakve konkretne radnje kako bi navedenu nekretninu otuđio, prikrio ili na drugi način njome raspolagao. Predlagateljima niti jedna institucija nije smjela dostaviti podatke o protivnikovoj možebitnoj blokiranosti odnosno insolventnosti. Predlagateljima nije jasno kako bi uopće mogli dokazati tuženikove konkretne radnje prije konkretne radnje dovršene prodaje a nije želio vratiti dug, te su ga tužitelji morali tužiti što da je po njima dovoljno da sud odredi privremenu mjeru, a čemu je dokaz i činjenica da je tuženik predmetnu nekretninu doista i otuđio dok se sud upuštao u traženje dokaza koje zakon uopće ne predviđa niti ih traži. Predlagatelji da su morali dokazati opasnost kako će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati pri čemu je prijedlog za osiguranje podnesen zajedno s tužbom dana 29. proisnca 2025.g., a tuženik je nekretninu otuđio 22. siječnja 2026.g. dok je sud odbijajuće, ovdje pobijano rješenje donio 25. svibnja 2026.g.
5. Sud je u pobijanoj odluci utvrdio kako predlagatelji svoju tražbinu temelje na sklopljenim ugovorima o zajmu i to prvi od dana 18. srpnja 2024. u iznosu od 10.000,00 EUR, drugi od dana 23. srpnja 2014. (kako to navode u tužbi), u iznosu od 5.000,00 EUR i treći koji je sklopljen usmeno dana 13. studenog 2024. u iznosu od 10.000,00 EUR, a koji ugovori imaju rok povrata 1. kolovoza 2025. pri čemu da je protivnik osiguranja vratio dio iznosa od 3.000,00 EUR no preostali iznos da ne želi vratiti mirnim putem dok je isti suvlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], a koja se sastoji od: dvorište 1074 m2, vrt 304 m2, kuća, Varaždinska 97 m2, gospodarska zgrada, Varaždinska 76 m2, gospodarska zgrada, Varaždinska 19 m2, sveukupno 1570 m2, u omjeru 1/8 i u 4/8, a kako je u blokadi kao fizička osoba i kao osnivač trgovačkog društva predlagateljima osiguranja bi mogla nastati daljnja šteta jer bez privremene mjere neće imati mogućnost na drugoj imovini naplatiti svoju tražbinu.
6. Sud je utvrdio kako se prijedlog odnosi na privremenu mjeru zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine pri čemu da se protivnik osiguranja protivio prijedlogu jer da nije učinjeno vjerojatnim postojanje tražbine u spornom dijelu, stvarnu visinu tražbine, postojanje navodnog usmenog zajma, niti činjenicu da znatan dio duga nije vraćen te predlagatelji da niti ne navode konkretnu radnju tuženika koja bi upućivana na opasnost otuđenja ili opterećenja imovine, a ista da predstavlja prekomjeran i neopravdan zahvat u imovinska prava tuženika pri čemu ne osporava postojanje pisanih ugovora o zajmu od 18. srpnja 2024. i 23. srpnja 2024., ali osporava visinu iznosa koji su tuženiku tada predani navodeći kako je vratio tužiteljima ukupan iznos od 13.500,00 EUR, a da plaćanje kamate nije ugovoreno jer je određeni dio novaca koji je pozajmljen odmah zadržan od strane tužitelja na ime tzv. "fiksne" kamate.
7. Sud pravilno radi ocjene osnovanosti prijedloga primjenjuje čl. 344. OZ prema kojemu se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, pa da predlagatelji jesu učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine s obzirom da se privremena mjera traži radi osiguranja novčanih tražbina iz ugovora o za jmu, a postojanje kojih ugovora, barem onih od dana 18. srpnja 2024. i 23. srpnja 2024., tuženik ne osporava, ali da nisu učinili vjerojatnim opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati dok o navodima insolventnosti nisu podneseni dokazi, kao niti poduzimanje konkretne radnje u pravcu onemogućavanja naplate predlagatelja osiguranja. Konačno, sada i sama činjenica da protivnik osiguranja po navodima žalitelja nije više vlasnik nekretnine čini neosnovanim zahtjev za određivanjem privremen mjere.
8. Iz opisanog je razloga temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ valjalo potvrditi pobijanu odluku i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 17. srpnja 2026.
Sudac:
Josip Grubišić
