P Ob-396/2025-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari mlt. tužiteljice ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici HJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženika IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trenutno u istražnom zatvoru u Osijeku, zastupanog po punomoćnici Mariji Lončarević Latković, odvjetnici u Osijeku, radi povećanja uzdržavanja, nakon održane i zaključene nejavne glavne rasprave 8. lipnja 2026. u prisutnosti zakonske zastupnice mlt. tužiteljice, punomoćnika tužiteljice te punomoćnice tuženika koja presuda je objavljena 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se presuda Općinskog suda Valpovu broj P-237/14-5 od 27. studenog 2014. na način da se nalaže tuženiku IJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime uzdržavanja mlt. tužiteljice ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto iznosa od 1.000,00 kuna/132,73 eura doprinosi mjesečno iznos od 250,00 eura (dvjestopredeseteura), počev od dana podnošenja tužbe 18. rujna 2025. pa nadalje, uplatom na račun mlt. tužiteljice IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod PBZ d.d., sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to tako da je dospjele obroke dužan uplatiti odjednom u roku od petnaest dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana dospjelosti pojedinog obroka (zadnji dan u mjesecu za tekući mjesec) pa do isplate, a dospijevajuće obroke najkasnije do 15. dana u mjesecu za tekući mjesec.

II. Preko dosuđenog iznosa tužbeni se zahtjev kao neosnovan odbija.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 360,00 eura u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Prijedlog tuženika da se postupak u ovoj pravnoj stvari prekine dok se tuženik nalazi u istražnom zatvoru se kao neosnovan odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 18. rujna 2025. podnijela tužbu radi povišenja uzdržavanja. Navodi da je presudom Općinskog suda u Valpovu broj P-237/14-5 od 27. studenog 2014. razveden brak njezinih roditelja HJ i IJ, ovdje tuženika. Ujedno je određeno kako će tužiteljica živjeti s majkom, a tuženiku je naloženo da za njezino uzdržavanje doprinosi 1.000,00 kn/132,73 eura mjesečno. Tužiteljica tvrdi da je od donošenja prijašnje presude došlo do promjene okolnosti bitnih za određivanje visine uzdržavanja. Tužiteljica ima šesnaest godina, porasli su troškovi života te predlaže da se tuženiku naloži da za njezino uzdržavanje plaća 290,00 eura mjesečno od podnošenja tužbe pa dok za to postoje zakonski razlozi pojašnjavajući tijekom postupka da u tom pravcu predlaže izmjenu prijašnje odluke.

2. Tuženik u odgovoru čini nespornim da su se promijenile okolnosti od donošenja prijašnje presude. Međutim, ističe kako se on trenutno nalazi u istražnom zatvoru, nema nikakvih primanja i ne može raditi niti doprinositi za uzdržavanje mlt. ZJ pa trenutno nema osnove za povećanje iznosa uzdržavanja. Spreman je doprinositi iznos za uzdržavanje čim bude izašao iz istražnog zatvora i čim bude mogao raditi. Dodaje kako je do odlaska u istražni zatvor redovito doprinosio za uzdržavanje tužiteljice te joj je dodatno joj priuštio sve što je mogao. Kako je tuženiku ugrožena egzistencija te nema nikakvih primanja, protivi se tužbenom zahtjevu. Predlaže prekid postupka dok se nalazi u istražnom zatvoru te tijekom postupka ističe kako je otac još jednog mlt. djeteta rođenog **.**.2023.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužiteljica ističe kako činjenica da je u zatvoru tuženika ne oslobađa obveze uzdržavanja djeteta. Napominje kako je odredbom čl. 87. st. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (NN 14/21, 155/23) propisano da se zatvoreniku omogućuje rad u skladu s njegovim zdravstvenim sposobnostima, stečenim znanjima i mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, dok je stavkom 2. propisano da se zatvorenika potiče na rad radi održavanja i stjecanja stručnog znanja i iskustva, njegova osposobljavanja te njegovih tjelesnih i duševnih potreba. Kako osoba koja se nalazi u zatvoru može zarađivati, drži da su neosnovani navodi tuženika kako nije u mogućnosti ostvarivati prihode.

4. U trenutku zaključenja glavne rasprave tuženik se još uvijek nalazi u istražnom zatvoru i ne ostvaruje primanja. Budući da je u istražnom zatvoru, a ne na izdržavanju kazne zatvora, ističe da niti ne može ostvarivati nikakva primanja te ujedno dodaje da nema nikakve imovine (pokretne i nepokretne).

5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u: izvadak iz matice rođenih za mlt. Z, presudu Općinskog suda u Valpovu P-234/14, rješenje Županijskog suda u Osijeku broj K-3/2025, potvrde porezne uprave, socijalnu anamnezu od 11. svibnja 2026. te je saslušao zakonsku zastupnicu mlt. tužiteljice.

6. Uvidom u presudu Općinskog suda u Valpovu broj R1 Ob-656/2016-7 od 27. studenog 2014. je utvrđeno kako je razveden brak majke tužiteljice i tuženika te je odlučeno da se mlt. tužiteljica rođena **.**.2009. povjerava majci na skrb te da s njom živi, dok je tuženiku naloženo da za uzdržavanje tužiteljice doprinosi 1.000,00 kuna/132,73 eura mjesečno dok za to postoje zakonski uvjeti.

7. Iz socijalne anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Valpovo slijedi kako je majka tužiteljice 1982. godište, nije vlasnica nekretnina niti pokretnina te je zaposlena u osnovnoj školi na deset sati tjedno kao čistačica za što ostvari 230,00 eura mjesečno, no račun joj je ovršen jer je bivšem suprugu bila sudužnik u kreditu kojeg nije otplatio. Mlt. tužiteljica pohađa drugi razred Opće gimnazije u Donjem Miholjcu, odlična je učenica te namjerava upisati fakultet, smjer fizike. Tužiteljica s majkom živi u stanu površine 56 m2 koji je u vlasništvu Grada Belišća. Griju se na drva, a najamnina iznosi oko 20,00 eura. Tuženik je 1982. godište, dobrog je zdravstvenog stanja te je po zvanju trgovac. Bio je nezaposlen, no pomagao je u obiteljskom OPG-u s voćem i povrćem te se bavio kamionskim prijevozom. Ujedno je ranije radio kao kuhar i vozač. 2014. je otvorio je svoj obrt koji je zatvoren. Trenutno se tuženik nalazi u istražnom zatvoru zbog nasilja nad partnericom H, a prije toga je živio u dvorišnoj kući koja se nalazi iza novosagrađene obiteljske kuće. Dvorišna kuća je adekvatno uređena i opremljena, a do odlaska u istražni zatvor uzdržavao se od rada na obiteljskom OPG-u. I prije istražnog zatvora, tuženik je bio na odsluženju kazne zatvora u Kaznionici u Glini u trajanju od tri godine, s prekidima radi bolesti. Kaznu zatvora je služio radi preprodaje opojnih sredstava. U izvanbračnoj zajednici s partnericom H, tuženik je dobio mlt. sina Z rođenog **.**.2023. koji se trenutno nalazi u SOS DS Ladimirevci. Da je tuženik otac još jednog mlt. djeteta utvrđeno je uvidom u rodni list.

8. Iz rješenja Županijskog suda u Osijeku broj K-3/2025 od 15. rujna 2025. slijedi kako se tuženiku produljuje istražni zatvor, a u istražni zatvor mu se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode od 11. listopada 2024. pa nadalje.

9. Iz potvrda porezne uprave je utvrđeno kako tuženik tijekom 2024. i 2025. nije ostvario nikakve primitke.

10. HJ, majka mlt. tužiteljice, iskazuje da za vrijeme donošenja ranije odluke u vlasništvu nije imala nekretnina niti vrijednih pokretnina, a nema ih ni danas. Zaposlena je na neodređeno vrijeme četrdeset sati mjesečno za što ostvari mjesečnu plaću 250,00 eura. Mlt. ZJ dobiva dječji doplatak oko 30,90 eura te prima stipendiju kao izvrsna učenica te s osnova slabijih socijalnih primanja u iznosu od po 100,00 eura mjesečno. Stipendiju prima od rujna 2025. Iskazuje kako je za vrijeme dok je s tuženikom bila u braku, on podizao kredite te mu je bila jamac po reprogramu jednog kredita, a kako tuženik taj kredit ne otplaćuje, njoj se mjesečno obustavlja iznos od 80,00 eura. Do studenog 2024. tuženik je redovito plaćao uzdržavanje za mlt. ZJ, a nakon toga je završio u zatvoru pa uzdržavanje ne plaća. Nadalje navodi da uz mjesečnu plaću još radi u poljoprivredi kako bi ostvarila dodatne prihode te podmirila sve mjesečne potrebe i režije. Mlt. ZJ i ona žive u gradskom stanu za koji plaća najam 20,00 eura, a za režije izdvaja oko 180,00 eura mjesečno. Za hranu i higijenske potrepštine izdvoji oko 300,00 eura mjesečno s tim da joj financijski pomaže majka. Mlt. ZJ je zdrava te po tom pitanju za nju nema posebnih izdvajanja. Mlt. ZJ kupuje polovne knjige na način da svoje stare knjiga proda, a od tih novaca kupi knjige za iduću godinu s tim da je za nju u jesen početkom prošle školske godine izdvojila 500,00 eura u što su uračunati školski pribor, patike, ruksak, bilježnice, patike za tjelesni i ostalo. Mlt. ZJ ima besplatan prijevoz do škole koju pohađa u Donjem Miholjcu. Slobodnih aktivnosti nema. Smatra da su mjesečne potrebe mlt. ZJ 250,00 eura, a odnose na trošak hrane, garderobe, higijenskih potrepština i ostalog. S tuženikom nije u kontaktu te o njegovim materijalnim prilikama nema nikakvih saznanja.

11. Činjenica što se tuženik nalazi u istražnom zatvoru nije pretpostavka za prekid postupka sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/0,8, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Naime, niti je ispunjena koja od pretpostavki iz čl. 212. ZPP-a na temelju koje bi sud utvrdio da je došlo do prekida niti to što se tuženik nalazi u istražnom zatvoru predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi rješavanje ove pravne stvari pa da bi sud odredio prekid postupka primjenom čl. 213. ZPP-a. Stoga je prijedlog tuženika da se ovaj postupak prekine odbijen.

12. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

13. Iskaz zakonske zastupnice tužiteljice je podudaran s dokumentacijom u spisu te je ocijenjen iskrenim i realnim.

14. Iz provedenih dokaza, kao i činjenica utvrđenih tijekom postupka, a uzimajući u obzir dob mlt. tužiteljice, njezin uzrast te potrebe djece toga uzrasta sud ocjenjuje da su potrebe mlt. ZJ oko 250,00 eura mjesečno kako je njezina majka u iskazu i procijenila. Sud je prilikom donošenja odluke imao u vidu da je prijašnja odluka o uzdržavanju donesena prije gotovo dvanaest godina. U vrijeme donošenja ranije odluke mlt. ZJ je bila u dobi od pet godina, a sada ima sedamnaest godina. Mlt. ZJ pohađa gimnaziju u Donjem Miholjcu te je izvrsna učenica koja planira upisati studij fizike. Tužiteljica kao izvrsna učenica i dijete slabijeg socijalnog statusa prima mjesečnu stipendiju 100,00 eura. Tuženik od studenog 2024. ne doprinosi uzdržavanju mlt. ZJ niti u iznosu određenom sukladno prijašnjoj odluci, a suprotno nije dokazao, tako da sve nužne troškove mlt. ZJ snosi majka pa je primjerice početkom prošle školske godine za nju izdvojila 500,00 eura radi kupovine školskog pribora, patika, ruksaka, bilježnica, patika za tjelesni i ostalog. Mlt. ZJ je zdrava i nema slobodnih aktivnosti te ima osiguran besplatan prijevoz do škole, no svakako ima troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja i redovite skrbi o zdravlju. Pritom sud cijeni da je tužiteljica u dobi kada su troškovi higijenskih potrepština veći kod djevojaka pa je procjena ovoga suda da su mjesečne potrebe mlt. ZJ 250,00 eura.

15. Sud je na temelju provedenog postupka utvrdio tuženikove mogućnosti da doprinosi uzdržavanju mlt. tužiteljice te je uzeo u obzir činjenicu isti osim mlt. ZJ ima još jedno maloljetno dijete staro tri godine. Tuženik je 1982. godište, po zvanju je trgovac, radio je kao kuhar, vozač te u obiteljskom OPG-u s voćem i povrćem te prema dostupnim podacima nije vlasnik nekretnina niti pokretnina. Među strankama nije sporno da se tuženik nalazi u istražnom zatvoru od listopada 2024. i da trenutačno ne ostvaruje prihode od rada unutar zatvorskog sustava. Ujedno iz provedenog postupka slijedi kako tuženik nema druge imovine iz koje bi mogao podmirivati obvezu uzdržavanja. Tuženik je pozvan na ročište sukladno odredbi čl. 137. ZPP-a, no nije pristupio pa je sud zaključio glavnu raspravu ocijenivši da bi se u suprotnom samo odugovlačio postupak. Dakle, sud je iz provedenog postupka utvrdio kako tuženik trenutno nema imovine, međutim unatoč navedenom, istaknuti prigovor tuženika o nemogućnosti plaćanja povišenog iznosa uzdržavanja odnosno bilo kakvog uzdržavanja nije osnovan. Sud je cijenio kako je odgovornost, obveza i prioritet svakog roditelja uzdržavati svoje maloljetno dijete te se radno sposoban roditelj ove obveze ne može osloboditi, a sukladno 283. st. 1. toč. 1. i 288. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/2019, 47/2020, 49/23, 156/23 dalje ObZ). Dapače, odgovornost je roditelja djetetu osigurati ono minimalno za dostojan život i razvoj, a roditeljska skrb i obveza uzdržavanja djeteta predstavljaju najvišu pravnu i moralnu dužnost svakog roditelja. Boravak u istražnom zatvoru predstavlja privremeno stanje lišenja slobode koje je uzrokovano ponašanjem samog tuženika. Činjenica da se tuženik nalazi u istražnom zatvoru ne oslobađa ga obveze uzdržavanja niti ovu obvezu može odgoditi. Tuženik je punoljetna, radno sposobna osoba i sud njegove mogućnosti prvenstveno cijeni prema njegovoj općoj radnoj sposobnosti te prihodima koje bi objektivno mogao ostvarivati na tržištu rada da se nalazi na slobodi. Zakonodavni sustav ne dopušta prebacivanje tereta tuženikova lišenja slobode na štetu egzistencijalnih potreba maloljetnog djeteta. Dijete ima pravo na životni standard koji odgovara standardu njegovih roditelja, a u situaciji kada je jedan roditelj onemogućen raditi isključivo zbog vlastitih postupaka koji su doveli do istražnog zatvora, potrebe djeteta moraju ostati prioritet. S obzirom na izloženo, mišljenje je suda da tuženik ima dužnost doprinositi za uzdržavanje tužiteljice u većem iznosu nego li je određeno prijašnjom odlukom.

16. Na temelju provedenih dokaza sud je ocijenio kako su se od donošenja ranije odluke okolnosti promijenile toliko da opravdavaju zahtjev mlt. tužiteljice na iznos od 250,00 eura mjesečno. Naime, sukladno prijašnjoj odluci obveza je tuženika da za mlt. tužiteljicu plaća 1.000,00 kn, odnosno 132,73 eura mjesečno što je ispod svakog minimuma. Od donošenja prijašnje odluke je prošlo dvanaest godina, u Republiku Hrvatsku je uveden euro kao valuta i notorna je činjenica da su porasli troškovi života, odjeće, obuće, prehrane, higijenskih potrepština te su od donošenja ranije odluke povećane potrebe mlt. tužiteljice obzirom na njezinu dob jer sada mlt. ZJ ima sedamnaest godina i pohađa srednju školu. Općepoznata je činjenica da potrebe djeteta s odrastanjem i prelaskom u više razrede školovanja progresivno rastu (troškovi udžbenika, školskog pribora, odjeće, obuće te društvenih aktivnosti potrebnih za pravilan razvoj adolescenta). Majka tužiteljice ima mjesečna primanja 250,00 eura, dodatno radi u poljoprivredi ne bi li uspjela podmiriti sve troškove života, nije vlasnica nekretnina niti pokretnina te plaća najam stana 20,00 eura mjesečno. Ujedno majka plaća mjesečne režije 150,00 eura te pored navedenog ima i troškove hrane i ostalih potrepština 300,00 eura mjesečno. Uz navedeno, majka tužiteljice otplaćuje kredit koji je tuženik podigao u mjesečnom iznosu od 80,00 eura jer je tuženiku bila jamac po navedenom kreditu. Ostavljanje uzdržavanja na dosadašnjoj razini u ovakvim bi okolnostima značilo potpuno prevaljivanje tereta odgoja, rasta, razvoja i cjelokupnog uzdržavanja sedamnaestogodišnjeg djeteta isključivo na majku, što je u izravnoj suprotnosti s načelom ravnopravnosti roditelja u skrbi o djetetu.

17. Prilikom odlučivanja o visini iznosa uzdržavanja sud je uzeo u obzir socijalne, obiteljske i radne prilike tuženika, potrebe tužiteljice i tuženika, te da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja u smislu čl. 310. ObZ-a te je ocijenio kako su se promijenile okolnosti od donošenja ranije odluke. Uzdržavanje je dosuđeno počevši od podnošenja tužbe 18. rujna 2025. sukladno čl. 306. ObZ-a.

18. Slijedom izloženog, a temeljem odredbi čl. 307., 310., 311., 313., 314., 316., 285. i 432. ObZ-a te čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, odlučeno je kao u izreci. Prilikom određivanja iznosa uzdržavanja sud je imao u vidu podatke o minimalnim iznosima koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, a navedeni su u Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (Narodne novine 75/25) koja je bila na snazi u času zaključenja glavne rasprave te za dijete od 13 do 18 godina iznosi 290,00 eura. Uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik osim tužiteljice otac još jednog maloljetnog djeteta, primjenom odredbe čl. 314.st.3. ObZ-a dosuđeno je uzdržavanje za mlt. ZJ ispod zakonskog minimuma, ali ne ispod jedne polovine tog minimuma, dok je u preostalom dijelu zatraženi iznos za uzdržavanje odbijen kao neosnovan. Okolnost što se tuženikovo drugo dijete, mlt. I star tri godine, nalazi u SOS dječjem selu Ladimirevci, ne utječe na odluku ovog suda. Naime, obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta od strane roditelja nastaje temeljem samog zakona odnosno činjenicom rođenja tog djeteta, a ne tek donošenjem sudske odluke. Odredba članka 314. stavka 3. ObZ-a koja dopušta utvrđivanje uzdržavanja u iznosu nižem od zakonskog minimuma, kao pretpostavku postavlja samu činjenicu da je obveznik dužan uzdržavati dvoje ili više djece, što je u ovom postupku nesporno utvrđeno tako da sud ne može zanemariti činjenicu da tuženik osim tužiteljice ima još jedno maloljetno dijete. Slijedom navedenog, sud je ocjenjivao ukupni financijski kapacitet tuženika kroz obvezu paralelnog uzdržavanja dvoje djece. Pritom je sud u cijelosti uvažio iskaz majke tužiteljice kao realan i objektivan da su mjesečne potrebe mlt. tužiteljice 250,00 eura.

19. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

20. Također, dječji doplatak ne predstavlja prihod djeteta niti ga se može tretirati prihodom s kojim bi dijete trebalo sudjelovati vlastitom uzdržavanju, takvim - da bi zbog njega valjalo umanjiti obvezu uzdržavanja onog roditelja koji s djetetom ne živi i dužan je novčano sudjelovati u njegovom uzdržavanju. Ovakav pravni stav zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1577/15, Rev-2350/14, Rev-543/16 kao i Ustavni sud RH u odluci broj U-III-2490/2018 od 14. studenoga 2019. Naime, roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj što proizlazi iz odredbe članka 63. i 64. stavka 1. Ustava RH (NN 56/90, 135/97, 113/00,28/01, 76/10, 5/14) i čl. 27. st. 2. Konvencije o pravima djeteta pa su oni prvi dužni uzdržavati svoju djecu, a država daje materijalnu potporu tek po načelu supsidijarnosti, što se odnosi i na pravni institut doplatka za djecu koji u načelu predstavlja novčano primanje roditelja radi potpore uzdržavanja i odgoja djece. Isto tako, stipendija koju ostvaruje dijete ne predstavlja prihod s kojim bi dijete trebalo sudjelovati u vlastitom uzdržavanju i zbog čega bi trebalo umanjiti obvezu uzdržavanja onog roditelja koji s djetetom ne živi.

21. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi čl. 366. ObZ-a a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi (NN 138/23). Cijeneći ishod postupka koji je rezultirao djelomičnim tužbenog zahtjeva kao i sve okolnosti slučaja sud je ocijenio kako je tužiteljica uspjela s 86%, a tuženik sa 14% u ovom postupku pa je konačan uspjeh tužiteljice ocijenjen sa 72%. Tužiteljici pripada trošak jednokratne nagrade u iznosu od 400,00 eura (Tbr. 7. st. 3. Tarife) odnosno s PDV-om 500,00 eura, a kako je njezin konačan uspjeh u ovom postupku ocijenjen sa 72% tada joj je ukupno dosuđeno 360,00 eura.

22. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 17. srpnja 2026.

SUTKINJA

VANDA HORVAT

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika

Nakon pravomoćnosti:

3. Hrvatski zavod za socijalni rad,

Područni ured Valpovo