Poslovni broj: P-391/2025-19
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU
Trg žrtava fašizma 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodigu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Diani Milin, odvjetnici iz Rijeke, protiv tužene EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Lani Marincel, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 27. svibnja 2026. i zaključene u prisutnosti stranaka, zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetnice Tire Samardžija, i punomoćnice tužene odvjetnice Lane Marincel, 17. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: " I. Nalaže se tuženoj EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 14.773,60 Eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sukladno čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na koji iznos zakonska zatezna kamata teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, odnosno sukladno čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, na koji iznos kamata teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, u roku od 15 dana."
2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00eur, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi tako tvrdi da je tijekom izvanbračne veze s tuženom tijekom 2021., 2022., 2023. i 2024. na zahtjev tužene na njezin račun uplatio svotu od ukupno 14.773,60eur. Tvrdi da je nakon prestanka njihove izvanbračne zajednice zatražio od tužene da mu vrati posuđeni novac, pa kako se ona na takav njegov zahtjev oglušila, tužitelj predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci, potražujući nadoknadu troškova parničnog postupka.
2.U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti osporavajući tako istinitost tužbenih navoda i osnovanost tužbenog zahtjeva tvrdeći da je upravo ona pozajmljivala novac tužitelju koji da joj je on vraćao prema potvrdama o uplatama na koje se sada poziva, predlažući stoga sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu troškova parničnog postupka.
3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u potvrdu o isplatama Erste bank d.d. od 14. studenog 2024., obavijest OTP banke d.d. od 19. studenog 2024., popis isplata tuženika i izvode s računa tužene, elektroničke poruke, račun Diners Club International za mjesec rujan 2021, potvrdu Erste bank d.d. o podizanju kredita, detalje plaćanja, obavijest oštećeniku i žrtvi kaznenog djela, objave Facebook i potvrdu-račun o odjavi vozila s prometnom dozvolom i kupoprodajnim ugovorom, saslušao je stranke i svjedoke NG, ŠG i UG, te je usto pročitao zapisnike o zamolbenom saslušanju svjedoka OG, MG i FG.
3a.Okolnost da tužitelj nije u svrhu dokazivanja dostavio podatke o stanju i prometu po svomu računu za period trajanja izvanbračne zajednice s tuženom od lipnja 2017. pa do lipnja 2024. sud je ocijenio kao nemogućnost tužitelja da takvim dokaznim sredstvom pruži odgovarajuća činjenična obavještenja pomoću kojih bi se sud mogao uvjeriti u istinitost njegovih tvrdnji o činjenicama na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev.
4.Temeljem tako provedenoga dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te na temelju rezultata cjelokupnoga postupka, ovaj prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5.Predmet konkretnog parničnog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.773,60eur za koji tužitelj tvrdi da je u razdoblju od 2021. pa do 2024. sveukupno posudio tuženoj i koji mu ova nije vratila kada je to od nje, nakon prekida njihove izvan bračne zajednice, zatražio, što tužena pak izrijekom negira i tvrdi da se u stvari radi o novčanim sredstvima koje da je ona pozajmljivala tužitelju i koje joj je on vraćao prema potvrdama na koje se u tužbi poziva.
6.Tužitelj, dakle, suštinski navodi da se radi o pravnom poslu zajma u smislu odredbe iz čl. 499. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), s obzirom da novac ne može biti objekt posudbe u smislu čl. 510. ZOO-a.
7.U konkretnom slučaju nije sporna činjenica da su parnične stranke bile u izvanbračnoj zajednici u vremenskom periodu od lipnja 2017. do lipnja 2024. za vrijeme koje su prebivale na različitim adresama, te povremeno boravile zajedno.
8.Iz potvrde o isplatama Erste bank d.d. od 14. studenog 2024. proizlazi da je tužitelj sa svog računa u periodu od 13. prosinca 2021. do 22. prosinca 2022. uplatio na račun tužene 48.700,00kuna (6.463,60eur), a u periodu od 12. siječnja 2023. pa do 10. lipnja 2024. 7.010,00eur, to jest sveukupno 13.473,60eur, što tužena ne osporava.
8a.Iz obavijesti OTP banke d.d. od 19. studenog 2024. proizlazi da je na račun tužene 5. srpnja 2024. uplaćen daljnji iznos od 1.300,00eur, što tužena, također, ne osporava, niti, pak, osporava da je taj iznos uplatio upravo tužitelj.
9.Dakle, na temelju potonjih isprava i slobodnih i dopuštenih raspolaganja stranaka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj na račun tužene najkasnije do 5. srpnja 2024. uplatio sveukupno iznos od 14.773,60eur koji konačno i potražuje od tužene.
10.U konkretnom slučaju je sporno da li potvrda o isplatama Erste bank d.d. od 14. studenog 2024., kao i obavijest OTP banke d.d. od 19. studenog 2024. na koje se isprave tužitelj poziva pružaju dokumentarni dokaz o pravnom odnosu zajma.
11.Iz iskaza tužitelja tako proizlazi da je pozajmljivao novac tuženoj kako bi ona mogla podmiriti dospjele troškove života i troškove studija svoje kćeri, jer su njih dvije živjele preko svojih materijalnih mogućnosti i trošile su više nego što je zarađivala tužena.
12.Iz iskaza tužene, s druge pak strane proizlazi da je tijekom cijelog trajanja izvanbračne veze s tužiteljem ovoga cijelo vrijeme financirala, kupovala mu odjeću i obuću, kupovala mu hranu i kuhala mu, spremala i prala rublje, financirala mu troškove putovanja do mjesta njezina stanovanja, davala mu novac na ruke ili uplatom na račun FG jer je račun tužitelja bio blokiran, podizala kredite koje je ona plaćala, a onda bi joj tužitelj tako plaćene mjesečne rate vraćao uplaćujući ih na njezin račun, te da je usto tužitelj za svoje potrebe koristio njezine kreditne kartice čije je troškove ona plaćala, a tužitelj bi joj ih nadoknađivao.
13.Iz iskaza svjedoka UG, NG i ŠG proizlazi da je tužena pozajmljivala novac tužitelju jer je ovaj bio u financijskoj oskudici, dok je tužena imala dobru i redovnu plaća, te je zbog tužitelja podizala kredite koje je ona plaćala, a tužitelj joj uplaćene rate vraćao uplaćujući joj novac na račun , ili dajući joj ga na ruke.
14.Iz iskaza svjedoka OG i MG u bitnom proizlazi da nemaju relevantnih spoznaja o isplatama koje bi stranke vršile jedna drugoj, odnosno da bi tužena bila dužna tužitelju, te da je tužitelj u dva navrata platio popravak vozila u vlasništvu tužene i troškove zajedničkog boravka u kući za odmor na moru, što između stranaka nije sporno, međutim, ne predstavlja predmet ovoga spora.
14a.Iz iskaza svjedoka FG proizlazi da je tužena znala uplatiti određena novčana sredstva na njegov račun koje bi on potom podizao i davao tužitelju, što između stranaka također nije sporno, jer je u vrijeme kada su se takve uplate vršile račun tužitelja bio blokiran.
15.Iz tako provedenog dokaznog postupka, ovomu sudu su, izvan svake razumne i opravdane sumnje, puno uvjerljivije i logičnije tvrdnje i navodi tužene da je upravo ona, u dobroj vjeri, tijekom cijeloga trajanja izvanbračne veze s tužiteljem, ovog financirala, davala mu novac, za njega podizala kredite koje bi joj on vraćao uplatama na njezin račun, te da je snosila troškove koje bi tužitelj za svoje potrebe uč inio njezinim kreditnim karticama koje bi joj poslije on (tužitelj) vraćao.
16.Iz nijednog dokaza provedenoga na glavnoj raspravi ne proizlazi da bi tužena bila u financijskoj oskudici, odnosno da ne bi bila financijski sposobna servisirati svoje dospjele troškove života, niti, pak, proizlazi da je ona (tužena) zajedno sa svojom kćeri trošila preko svojih realnih materijalnih mogućnosti, čime tužitelj opravdava svoje tvrdnje o pozajmljivanju novca tuženoj. Štoviše, iz iskaza tužene kao i svjedoka UG, NG i ŠG jasno proizlazi da je tužena dobro zarađivala i redovno primala iznad prosječnu plaću, te da nije imala potrebu pozajmljivati novac od drugoga.
17.S druge, pak, strane, iz iskaza samoga tužitelja proizlazi da mu je račun bio u blokadi do 2021. zbog čega mu je tužena uplaćivala novac na račun poznanika, svjedoka FG, dok svoje pak tvrdnje o namicanju dovoljne količine novčanih sredstava prodajom imovine u Republici Sloveniji tužitelj nije ničime dokazao.
18.Iz same činjenice koja između stranaka nije sporna da je tužena imala kreditne kartice i podizala kredite, da je kontinuirano radila i vrlo pristojno zarađivala, jasno proizlazi da je upravo tužena bila kreditno sposobna i solventna, to jest sposobna uredno i redovno podmirivati sve svoje dospjele novčane obveze, pa ako je tomu tako, onda ne postoji niti jedan valjani i opravdani razlog koji bi se nametao takvom logičkom nuždom da bi ovaj sud naveo na zaključak da je u pravnom odnosu stranaka upravo tužena bila subjekt bilokakvih obveza prema tužitelju, što, uostalom, ne proizlazi niti iz ijednog dokaza provedenog na glavnoj raspravi.
18a.Osim toga, i iz dostavljenih elektronskih poruka stranaka jasno proizlazi da je tužitelj uporno moljakao tuženu da mu šalje novac ("nemam niš"; "da mogu jest") , te da je tražio od nje sitne novčane iznose (20-30eur) koji, dakle, ne odgovaraju onima koje on predmetnom tužbom potražuje od tužene, pa se, samo po sebi, nameće pitanje iz kojih bi novčanih sredstava tužitelj pozajmljivao novac tuženoj kada se zadovoljavao već milostinjom koju bi mu slala tužena.
18b.Da je upravo tužitelj bio dužan tuženoj, a ne obrnuto, jasno proizlazi iz elektronske poruke od 4. srpnja 2024. koja potvrđuje uplatu tužitelja tuženoj u svoti od 1.300,00eur "za rođendan" i odgovor tužene "da će umanjit to od ukupnog duga".
19.Rezimirajući izloženo, ovaj sud smatra da tužitelj svjesno iznosi neistine kada prikazuje svoje uplate na račun tužene kao pozajmicu koju da je on dao tuženoj, mada se realno i objektivno radi tek o iznosima koje je tužitelj vraćao tuženoj povodom kredita koje je ona za njega podigla i troškova koje je za njega sa svoga računa platila, te da je predmetna tužba provocirana prekidom njihove izvanbračne veze koj i tužitelj nije prihvatio, što uostalom proizlazi iz dostavljenih elektronskih poruka i iskaza tužene i svjedoka UG, NG i ŠG.
20.Prema tome, na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da iznesena činjenična i dokazna sredstva tužitelja nisu prikladna da ga (sud) uvjere u istinitost tužiteljevih tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njegovoga zahtjeva, dok je, s druge pak strane na temelju ispitanog procesnog materijala i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka formirao s punom izvjesnošću uvjerenje, oslanjajući se pritom na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, o egzistenciji i o sadržaju relevantnih činjenica na koje se poziva tužena, te o istinitosti iznesenih tvrdnji tužene da između nje i tužitelja ne postoji obveznopravni odnos zajma u kojem bi baš ona bila subjekt obveze vraćanja zajma jer istinitost njezinih činjeničnih tvrdnji proizlazi kao logičan zaključak iz istinitosti i objektivne prihvatljivosti njezinih dokaznih argumenata.
21.Smatrajući zbog toga da tužitelj neosnovano zahtijeva od tužene isplatu utuženog iznosa, ovaj sud je odlučio kao u točki 1. izreke presude.
22.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.
23.U konkretnom slučaju tužitelj je, dakle, u cijelosti izgubio ovu parnicu, što znači da prema odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a nema pravo potraživati od tužene nadoknadu troškova ovoga parničnog postupka, zbog čega je riješeno kao u točk i 1. izreke presude.
24.Odluka o visini parničnih troškova koji su odmjereni tuženoj temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25, dalje: OT).
25.Sud je temeljem čl. 2. ZPP-a tuženoj dosudio trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00eur (Tbr. 8.1. OT), trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 15. rujna 2025. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.2. OT), kao i trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave od 15. listopada 2025., 2. ožujka 2026. i 27. svibnja 2026. u iznosu od po 500,00eur za svako ročište (Tbr. 9.1. OT), što, pak, sveukupno iznosi 2.250,00eur, kao u točki 2. izreke presude.
26.Slijedom svega iznijetog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.
U Zaprešiću 17. srpnja 2026.
Sudac:
mr. sc. Zvonimir Dodig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP -a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun., uz rješenje o plaćaju pristojbe na presudu od 268,00eur,
2. Tuženoj, po pun.
