Poslovni broj: Usž-1374/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove EU, Sisak, Ulica dr. Ante Starčevića 29, OIB: 82215698659, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Novske, Novska, Trg dr. Franje Tuđmana 2, OIB: 09112913581, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3648/2024-10 od 4. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3648/2024-10 od 4. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/24-01/14, URBROJ: 2176-05-01/7-24-2 od 19. srpnja 2024. i rješenja Grada Novske, Upravnog odjela za komunalni sustav, prostorno planiranje i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I -415-03/24- 01/5606, URBROJ: 2176-4-03-24-3 od 4. lipnja 2024. godine.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 4. lipnja 204., kojim se odbacuje tužiteljeva žalba protiv rješenja istog prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-415-03/24-01/5606, URBROJ: 2176-4-03-24-1 od 8. ožujka 2024., kao nepravodobna. Potonjim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade za neizgrađeno građevinsko zemljište u 1. zoni, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 475 m[2] , u godišnjem iznosu od 14,25 €.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu kojom zakonitost iste pobija zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, iznosi kronologiju predmetnog postupka koji se odnosi na obvezu plaćanja komunalne naknade, a u kojem je pogrešno utvrđeno da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu. Pritom upire na Zakon o komunalnom gospodarstvu te na dokaze kojima potkrjepljuje svoje tvrdnje, iznoseći s tim u vezi detaljnije razloge. Smatra da je prvostupanjski sud pobijano rješenje trebao poništiti jer je tuženik odbacio žalbu tužitelja kao nepravodobnu, ali je istovremeno raspravljao i o meritumu stvari, čime je tim rješenjem došlo do bitne povrede pravila upravnog postupka. Ističe da pogrešna primjena materijalnog prava, ovdje Zakona o općem upravnom postupku, ne dopušta "dvostruku narav" rješenja pa, ako je žalba nepravodobna, postupak se obustavlja procesnim rješenjem, te je svako daljnje ulaženje u bit stvari protivno zakonu. Iznoseći i druge razloge zbog kojih smatra da osporena presuda nije na zakonu utemeljena, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i osporenu presudu poništiti te otkloniti nedostatke i presudom riješiti predmetnu upravnu stvar.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu, dok zainteresirana osoba, u očitovanju na žalbu, smatra pobijanu presudu zakonitom te se u cijelosti protivi žalbenim navodima, dodajući da je tuženik, potvrđujući pravilnost utvrđenja o nepravodobnosti žalbe, odluku donio bez rasprave o meritumu upravne stvari, slijedom čega predlaže ovom Sudu žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. i 39/26.-Odluka USRH – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je prvostupanjsko rješenje od 8. ožujka 2024. (o komunalnoj naknadi) tužitelj zaprimio 27. travnja 2024., što znači da je, sukladno članku 180. ovdje mjerodavnog Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – dalje u tekstu: OPZ), zakonski rok od 30 dana za izjavljivanje žalbe protiv tog rješenja istekao 27. svibnja 2024. S obzirom da je tužitelj žalbu izjavio putem pošte preporučeno 29. svibnja 2024., to je, i po ocjeni ovoga Suda, prvostupanjsko tijelo istu osnovano odbacilo kao nepravodobnu, pravilnom primjenom odredbe članka 182. stavka 1. OPZ-a, kojom je izričito propisano da će prvostupanjsko tijelo žalbu odbaciti ako žalba nije dopuštena, nije podnesena od ovlaštene osobe ili nije podnesena u roku.

7. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni navodi žalbe kojima tužitelj ne osporava pravno odlučne činjenice vezane za nepravodobnost žalbe, već pobija zakonitost rješenja o komunalnoj naknadi, iako zbog nepravodobnosti žalbe nisu ispunjene procesne pretpostavke za raspravljanje o osnovanosti žalbenih navoda s tim u vezi, a time ni za donošenje meritorne odluke po takvoj žalbi, na koju okolnost upire i tužitelj u žalbi protiv osporene presude, ali pritom pogrešno navodi da se tuženik rješenjem upustio u raspravljanje o meritumu ove stvari, jer za takvu tvrdnju nema podloge u obrazloženju pobijanog rješenja tuženika.

8. Kako, dakle, tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne razloge koji bi bili od utjecaja na donošenje drukčije odluke, to ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu ocijeniti nezakonitom.

9. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 17. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović