- 1 -              Revd 4334/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4334/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. H. iz K., OIB ..., II-tužiteljice M. H. iz D. S., OIB ..., III-tužitelja D. I. iz B., OIB ..., IV-tužiteljice K. I. iz V., OIB ..., V-tužitelja J. I. iz B., OIB ..., VI-tužitelja T. J. iz B., OIB ..., VII-tužitelja M. J. iz R., VIII-tužitelja N. J. iz I., OIB ..., IX-tužitelja Z. J. iz S., OIB ... i X-tužiteljice T. J. iz Z., OIB ..., protiv tuženice Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB ..., zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2851/2022-6 od 11. srpnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-780/2019-27 od 1. rujna 2022., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.

 

              II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj GŽ R-2851/2022-6 od 11. srpnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-780/2019-27 od 1. rujna 2022, uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

 

2. 1. U prijedlogu je postavila slijedeća pravna pitanja:

              ''1) Mora li prilikom odlučivanja o (nekom) pravu iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sud uzeti u obzir (primijeniti) tumačenje/tumačenja Zajedničke komisije koje je doneseno upravo u vezi s tim konkretnim pravom kao izvor materijalnog prava, odnosno objasniti zašto ga nije primijenio ako takvo tumačenje postoji?

              2) Mora li sud kada odlučuje o pravu koje je dogovoreno ranijim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, a za koje pravo Zajednička komisija za tumačenje tog Kolektivnog ugovora nije dala tumačenje, primijeniti tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje kasnijeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ako je riječ o sadržajno istovjetnim/identičnim odredbama (tj. ako je riječ o odredbama koje na identičan način uređuju to konkretno pravo) kolektivnog ugovora kao što su to odredbe članka 56. KU/13 i članka 50. KU/17?

              3) Ako Vlada Republike Hrvatske dogovori s vladom druge države da će hrvatski službenici svoju službu obavljati na određenom području (lokalitetu) koje se nalazi na državnom području te druge države, je li sporazumom dviju vlada (automatizam) izmijenjen i akt o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela u kojem je hrvatski službenik obavljao svoju službu do dana sklapanja dogovora dviju vlada, odnosno prije stupanja na snagu dogovora dviju vlada?

              4) Ima li dogovor Vlade Republike Hrvatske s vladom druge države kojim se umjesto kontrola na državnoj granici svake države uspostavlja jedna kontrola na zajedničkom graničnom prijelazu smještenom na državnom području druge države pravni učinak na prava i obveze iz radnog odnosa između Republike Hrvatske kao poslodavca i državnog službenika kao zaposlenika uzimajući u obzir da bi pozitivan odgovor na ovo pitanje značio da je do izmjene ugovora o radu došlo jednostrano, tj. bez suglasnosti zaposlenika?''.

 

3. Tužitelji prijedlog za dopuštenje revizije temelje na odredbi članka 385.a stavka 2. Zakona o parničnom postupku, ali i na odredbi članka 385.a stavka 1. toga zakona jer smatraju da im je u drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno zato što su ostala nerazjašnjena pravna pitanja koja su nižestupanjski sudovi u ovom sporu razmatrali, a koja su važna i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

 

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

5. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.

 

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu jer je riječ o pitanjima o kojim je ovaj sud već zauzeo pravna shvaćanja, a iznesena pravna shvaćanja u pobijanoj odluci ne odstupaju od pravnih shvaćanja ovoga (revizijskog) suda iznesenih u brojnim odlukama (tako u Rev-362/2023., Rev 584/2023., Rev 142/2023., Rev 1195/2022-2., Rev 1183/2022. i dr.), a nije ocijenjeno da bi bilo potrebno preispitati postojeću i jedinstvenu susku praksu.

 

7. Zbog toga postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke.

 

8. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tužitelji sadržajno podnose zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 26. Ustava RH, valja reći da oni nisu učinili vjerojatnim da bi im nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku.

 

9. U pogledu navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

 

10. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljima bilo omogućeno da se izjasni o navodima tuženice, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojoj presudi drugostupanjski sud je odgovorio na sve odlučujuće navode tužitelja i detaljno ih obrazložio te se obrazloženje ne može smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljima nisu imali pravično suđenje.

 

11. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

 

Zagreb, 13. veljače 2024.