REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-2494/2026-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan - Đurović i Silvia Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DV iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l- 2592/2024-11 od 5. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2592/2024-11 od 5. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-224-04/22-01/158, URBROJ: 511-01-203-24-2 od 9. rujna 2024. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko – kninske, Policijske postaje Knin broj: 511-13-10-UP/I-61/2022 od 14. travnja 2022. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.
2. Tužitelj u opširnoj žalbi, koju podnosi iz svih zakonom propisanih razloga, posebno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, u bitnom navodeći kako smatra da se je njegov zahtjev trebalo riješiti primjenom odredbe članka 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21. – dalje: ZHD), a ne temeljem članka 30. stavka 1. ZHD-a, pozivom na koju odredbu je odbijen njegov zahtjev. Smatra da je prvostupanjski sud selektivno izmiješao odredbe članaka 30. i 30.a ZHD-a odnosno da se i pozvao na članak 30.a stavak 2. koji se odnosi na osobe koje imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, a što ne može biti argument za zakonito odbijanje njegovog zahtjeva. Tužitelj citira odredbu članka 5. stavak 2. ZHD, kao i ranije važeće odredbe propisa koje se tiču stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom, analizira namjeru zakonodavca, daje svoje tumačenje tih propisa te zaključuje da iz sadržaja i smisla odredbe članka 5. stavka 2. ZHD-a ne proizlazi da se ona odnosi samo na osobe rođene nakon 8. listopada 1991. odnosno da je pogrešno stajalište upravnih tijela i prvostupanjskog suda u tom smislu. Smatra da se takvim tumačenjem navedene odredbe nameće pitanje diskriminacije u odnosu na osobe koje su starije od 21 godinu, a rođene su prije 8. listopada 1991. i ne mogu uspostaviti pravnu vezu s državom podrijetla svojeg roditelja u odnosu na osobe koje su rođene poslije 8. listopada 1991. i isto tako su po podrijetlu upisane u „neku drugu knjigu državljana“ i mogu uspostaviti vezu s državom podrijetla roditelja. Ističe nezakonitim pozivanje tuženika na odredbe Zakona o državljanstvu SFRJ (Službeni list SFRJ, 58/76.), budući da se radi o zakonskom propisu bivše države s kojom su raskinute državno-pravne sveze. Kao i u tužbi, ukazuje na Izvješće Pučke pravobraniteljice o analizi stanja ljudskih prava i jednakosti u Hrvatskoj za 2022. te citira mjerodavni dio navedenog izvješća. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi presudu Upravnog suda u Splitu i predmet vrati na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana, propisane odredbom članka 30. stavak 1. ZHD-a, niti da se na tužitelja može primijeniti odredba članka 5. stavka 2. ZHD-a, a sve iz razloga navedenih u obrazloženju presude i činjenica koje proizlaze iz spisa predmeta. Poziva se na svoje navode iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu te dodatno pojašnjava smisao spomenutih zakonskih odredbi. Navodi da tužitelj svojim tumačenjem odredbe članka 5. stavka 2. ZHD-a izvrće zakonsku strukturu te da bi primjena Zakona na način kako tumači tužitelj, dovela do apsurda. Ističe da je tužitelj od rođenja državljanin Republike Srbije čije državljanstvo ima u kontinuitetu, a koje je stekao sukladno zakonskim propisima koji su važili na području tadašnje SR Srbije u kojoj je rođen i u kojoj su njegovi roditelji prebivali. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama propisanim člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Rješenja javnopravnih tijela utemeljena su na odredbi članka 30. stavka 1. ZHD- a prema kojoj se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu toga Zakona (8. listopada 1991.).
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj rođen **.**.1981. u [adresa] te da je u trenutku njegovog rođenja njegova majka bila državljanka Republike Hrvatske, a otac državljanin Republike Srbije. Nadalje je utvrđeno da je tužitelju podatak o državljanstvu Republike Srbije upisan u matici rođenih koja se vodi za matično područje [adresa], za 1981. godinu, pod rednim brojem 3525., čime je po propisima važećim do 8. listopada 1991. podrijetlom stekao državljanstvo Republike Srbije. Ove činjenice nisu sporne.
8. Dakle, tužitelj je u trenutku stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu 8. listopada 1991. bio upisan u knjigu državljana SR Srbije pa su osnovano zaključila javnopravna tijela da zbog toga ne ispunjava uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljanina Republike Hrvatske temeljem članka 30. stavak 1. ZHD, jer se, kako je to pravilno ukazao prvostupanjski sud, po ranije važećim propisima, uz savezno ili jugoslavensko državljanstvo, moglo imati samo jedno republičko državljanstvo, pri čemu je pravilno navedena mjerodavna odredba Zakona o državljanstvu SFRJ ("Službeni list SFRJ", 58/76.).
9. Također, pravilno je u obrazloženju pobijane presude ukazao prvostupanjski sud da se odredbe članka 5., kao i članka 4. ZHD-a, kojima je regulirano stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom, odnose samo na osobe rođene nakon stupanja na snagu tog Zakona (8. listopada 1991.), a na osobe rođene prije tog datuma primjenjuje se odredba članka 30. stavka 1. i 2. ZHD-a, koje je shvaćanje izraženo u ustaljenoj upravnosudskoj praksi potvrđenoj i od Ustavnog suda Republike Hrvatske (primjerice odluka broj: U-III-1895/01, U-III-16125/09 i dr.), kao i u nizu presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Odredba članka 5. stavka 2. ZHD-a, za koju tužitelj smatra da se treba primijeniti u konkretnom slučaju, omogućuje samo onoj osobi koja je rođena nakon 8. listopada 1991. da pod uvjetima iz naprijed navedene odredbe Zakona traži upis u evidenciju hrvatskih državljana, odnosno omogućuje stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom onim osobama koje su rođene nakon stupanja na snagu ZHD-a (8. listopada 1991.), starijim od 21 godinu, čije je jedan od roditelja bio hrvatski državljanin u trenutku njegovog rođenja, a propustio ih je prijaviti do njihove punoljetnosti.
10. Budući da je tužitelj rođen 1981. godine u tadašnjoj SR Srbiji te mu je upisan podatak o državljanstvu Republike Srbije, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva tužitelja, to je sukladno odredbi članka 30. stavka 1. ZHD-a zahtjev zakonito odbijen, pri čemu su i tuženik i prvostupanjski sud dali valjane razloge glede primjene i tumačenja važećeg ZHD-a te Zakona o državljanstvu SFRJ koji je bio na snazi u vrijeme tužiteljevog rođenja.
11. Žalbeni prigovori kojima tužitelj uglavnom iznosi svoje tumačenje pravnih propisa nisu osnovani, odnosno nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
12. Ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim i prigovore tužitelja da se radi o diskriminaciji jer osim što tužitelj niti ne navodi po kojoj bi osnovi bio diskriminiran, pretpostavke za ostvarivanje prava za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom propisane ZHD- om jednake su za sve.
13. Dakle, prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a tijekom upravnog spora nisu počinjene nikakve postupovne povrede koje bi u smislu članka 126. ZUS-a utjecale na donošenje pravilne i zakonite odluke, zbog čega nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka.
14. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS- a, trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 16. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
