Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-267/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv OČ zbog kaznenog djela iz članka 331. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15,101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koje su protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-297/2022-38 od 16. prosinca 2024. podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženi OČ za kazneno djelo protiv javnog reda, nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju članka 331. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. studenog 2024. do 16. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Novom Zagrebu pobijanom presudom proglasio je krivim optuženog OČ za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda, nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11 nakon čega je optuženog OČ na temelju članka 331. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s time da je na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku izrečena uvjetna osuda tako da se odmjerena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 01. veljače 2026. do 16. veljače 2026.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. i stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22. i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni je na ime troškova kaznenog postupka obvezana na plaćanje troškova balističkog vještačenja u iznosu od 233,60 (dvjesto trideset tri eura šezdeset centi) eura, paušalne svote odmjerene sa 300 (tristo) eura, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o uvjetnoj osudi. Državno odvjetništvo u žalbi predlaže usvojiti njihovu žalbu te preinačiti pobijanu presudu i optuženika osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.1. Odgovor na žalbu podnio je optuženik putem braniteljice Marine Burić Ramadanović, odvjetnice u Zagrebu s prijedlogom odbijanje žalbe državnog odvjetnika i potvrđivanje prvostupanjske presude.

2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

4. Državni odvjetnik pobija presudu u dijelu odluke o kazni navodeći da se nije dovoljno cijenila ranija višestruka osuđivanost tog optuženika za razna kaznena djela. Stoga smatra da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora može ostvariti svrha kažnjavanja.

4.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne u odnosu na optuženog OČ ali ih nije pravilno vrednovao. Nadalje, prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

4.2. Prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kaznenoj sankciji te je pravilno optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu priznanja kaznenog djela. No, u pravu je državni odvjetnik kada ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio da je optuženi OČ višestruko osuđivana osoba a što proizlazi iz njegove kaznene evidencije pročitane u dokaznom postupku (list spisa 109-111). Stoga u tom kontekstu manje značenje ima okolnost priznanja i osobnih prilika (otac četvoro djece), već bitno veće značenje valja pridati utvrđenoj otegotnoj okolnosti višestruke prethodne osuđivanosti. Navedeno ukazuje da do sada izricane kaznene sankcije (rad za opće dobro, uvjetne osude i bezuvjetna kazna zatvora) nisu utjecale na optuženika da uskladi svoje ponašanje s opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja. Sve navedeno u svojoj ukupnosti, imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, ukazuje da je bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci po vrsti i mjeri opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i u pravcu generalne prevencije.

4.3. Optuženik je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, olakotna okolnost je precijenjena, a značenje otegotne je podcijenjeno, dok prvostupanjski sud nije vodio dostatno računa o svrsi kažnjavanja u općem, a posebno posebnom smislu. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni, kako je navedeno u izreci ove presude, na temelju odredbe članka 486. stavak 1. ZKP/08. Ovaj sud drugog stupnja nalazi da će izricanjem i izvršenjem kazne zatvora u trajanju od 6 mjeseci biti ostvarena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 odgovarajućim utjecajem na javnost i konkretnim djelovanjem na optuženika da neće ubuduće činiti kaznena djela.

4.4. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11). Zbog navedenog stav je ovog drugostupanjskog suda da samo izvršenje kazne zatvora u trajanju 6 mjeseci se može postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.

5. Slijedom navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci kazni, temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08, kako je to navedeno u izreci ove presude.

6. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 16. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž