Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-973/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Povrv-104/2024-12 od 9. listopada 2025., dana 16. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Povrv-104/2024-12 od 9. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženice naknadu troškova parničnog postupka od 125,00 EUR (100,00 EUR uvećano za PDV 25%) kao i ovršne troškove u iznosu od 11,56 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem sadržanim u istoj odluci je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anje Pejković Vujčić sa sjedištem u [adresa] donesen pod posl. br. Ovrv-1615/2024 UPP/OS-Ovrv-403/2024., u dijelu kojim je naloženo tuženoj platiti tužitelju na ime glavnice iznos od 31,86 EUR te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.
2. Protiv presude, odnosno odluke o troškovima postupka žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti odluku u troškovima postupka u pobijanom dijelu te traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba tužitelja je neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da pobijanom odlukom nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.
5. Pobijanom odlukom nije počinjena niti povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju tužitelj ističe u žalbi jer pobijana odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se ista može ispitati, s time da tužitelj određeno i ne navodi u čemu bi se točno ta povreda sastojala.
6. Tužitelj smatra kako mu je trebalo priznati daljnje troškove ovršnog postupka, i to u iznosu od 11,56 EUR koji se odnosi na troškove javnog bilježnika, zatim trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR.
7. Među strankama nije sporno:
- da se postupak vodio radi tražbine tužitelja u iznosu od 31,86 eura, na ime mjesečne pristojbe HRT-a,
- da je tužitelj (ranije kao ovrhovoditelj) 11. svibnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, kojim potražuje isplatu glavnice i te troškove postupka u iznosu 12,50 eura na ime odvjetničkog troška te iznosa od 25,00 eura na ime troškova javnog bilježnika (12,50 eura predujma te 12,50 eura ostataka naknade javnog bilježnika),
- da je tuženik 23. svibnja 2024. podmirio utuženu tražbinu, odnosno glavnicu, a potom 11. lipnja 2024. uplatio još 25,94 eur na ime troškova postupka,
- da je javni bilježnik 22. svibnja 2025. izdao obavijest tuženiku (kao ovršeniku), pod poslovnim brojem, kojim dostavlja prijedlog za ovrhu i poziva ovršenika izvršiti uplatu u iznosu naznačenom u prijedlogu za ovrhu, uz upozorenje da će u protivnom biti doneseno rješenje o ovrsi,
- da je tuženik 27. svibnja 2024. (list 23 spisa) obavijestio tužitelja da je tražbina podmirena,
- da je javni bilježnik 26. lipnja 2026. donio rješenje o ovrsi,
- da je tuženik (kao ovršenik) podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi,
- da je rješenjem suda prvog stupnja od 13. veljače 2025. postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,
- da je tužitelj podneskom od 26. veljače 2025. podnesenim sudu, naveo da je podmireno dugovanje te je konačno postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje samo troškove parničnog postupka te troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od ukupno 136,56 eura.
8. Na temelju navedenog, sud je utvrdio da tužitelj povlači tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu i zakonsku kamatu pa je, kako se tuženik nije protivio povlačenju, temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, u vezi s člankom 193. ZPP-a, ukinuo platni nalog i utvrdio da je tužba povučena. Također, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (nepotrebno) obrazloživši da tužena nije zasnovala pretplatnički odnos s tužiteljem.
9. Pravilan je zaključak suda da tužitelj nema pravo na trošak parničnog niti ovršnog postupka, ali iz drugih razloga.
10. Naime, prema članku 158. stavak 1. ZPP-a, tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, a li prema stavku 2., iznimno, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.
10.1. Odredbom članka 14. stavak 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ) je određeno da je ovršenik dužan ovrhovoditelju, naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje. Odredbom članka 6. OZ-a je određeno da će se pri provedbi ovrhe i osiguranja paziti na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni, dok je odredbom članka 10. ZPP-a u svezi s primjenom članka 21. OZ-a, propisano da sud stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, pri čemu je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.
10.2. Nadalje, prema pravnom shvaćanju VSRH sadržanom u rješenju poslovni broj Rev-1026/2024 od 1. listopada 2024., a koje je sukladno odluci Rev-965/2022-5 od 16. studenoga 2022., „za ostvarenje prava na naknadu parničnih troškova tužitelju (prema st. 2. čl. 158.) odlučno je da između trenutka kada je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu i trenutka kada je tužitelj povukao tužbu, nije bilo procesnih aktivnosti u parnici povodom kojih bi (za protivnika osiguranja ili za bilo koju stranu u postupku) nastao dodatni parnični trošak.“
10.3. U konkretnom slučaju, tužitelj nije odmah povukao prijedlog za ovrhu po primitku uplate od tuženika (koja je uslijedila 23. svibnja 2024.) nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, iako prije primitka Obavijesti od javnog bilježnika), već je to, sadržajno djelomičnim povlačenjem zahtjeva, učinio tek nakon što je ovršni postupak prešao u parnični (podneskom od 26. veljače 2025). Takvom povlačenju su prethodile dodatne procesne aktivnosti i to javnog bilježnika (koji je 22. svibnja 2024. izdao obavijest tuženiku kojim dostavlja prijedlog za ovrhu i poziva ovršenika izvršiti uplatu te je 26. lipnja 2024. donio rješenje o ovrsi), obje stranke, kao i suda, a što je sve uzrokovalo dodatne troškove.
11. Slijedom navedenog, ne može se na tuženika, u smislu članka 10. ZPP-a, a u svezi s odredbama članka 6. OZ-a i članka 14. stavak 4. OZ-a, prebaciti teret troškova vođenja parničnog postupka u situacijama kada je tuženik podmirio potraživanje i prije nego što je postupak iz ovršnog prešao u parnični.
12. Naime, obveza je obje parnične stranke tijekom vođenja postupka postupati na način da se smanje troškovi postupka, a opisano postupanje tužitelja koji je povukao tužbu tek po primitku rješenja kojim je postupak prešao u parnični, predstavlja nesavjesno postupanje tužitelja što je uzrokovalo nastanak dodatnih troškova.
13. Osim toga, da je tužitelj odmah obavijestio sud da je dugovanje podmireno , ovrha bi bila obustavljena u skladu s odredbom članka 40. stavak 1. OZ-a, a o troškovima ovršnog postupka bi bilo odlučeno na temelju članka 14. stavak 7. OZ-a, u ovršnom postupku. Također, činjenica da ovršni trošak nije bio podmiren kada i glavnica, nije opravdan razlog za nepravovremeno povlačenje tužbe jer nema zapreke da se o osnovanosti ovršnog troška raspravlja u ovršnom postupku, a ne u parničnom.
14. Međutim, s obzirom da je tuženik platio glavnicu tek nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno po pokretanju ovršnog postupka, pokretanje ovršnog postupka je bilo opravdano. Stoga je tuženik dužan snositi troškove ovršnog postupka koji se sastoje od odvjetničkog troška sastavljanja prijedloga za ovrhu (koji i je priznat pobijanom odlukom), ali i nastalog troškova javnog bilježnika u vidu predujma.
14.1. Nastali trošak javnog bilježnika iznosi 12,50 eura troška koji se odnosi na plaćanje predujma naknade javnog bilježnika, sukladno članku 7. stavak 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/21, 18/22, 154/22), dok je odvjetnički trošak na ime podnošenja prijedloga za ovrhu 12,50 eur.
14.2. Međutim, nije osnovan zahtjev za naknadom javnobilježničkog troška koji se odnosi na tzv. ostatak naknade, u potraživanom iznosu od daljnjih 12,50 eura. Naime, sukladno članku 7. stavak 2. Pravilnika, „ostatak naknade“ odnosi se na za radnje javnog bilježnika u vezi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, dostavljanja rješenja strankama te izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti javnom bilježniku. S obzirom na to da je tražbina ovrhovoditelja podmirena uplatom prije nego što je rješenje o ovrsi doneseno, ovaj trošak tužitelj neosnovano potražuje od tuženika.
15. Konačno, u odnosu na navode tužitelja da je tuženiku trebalo naložiti plaćanje parničnog troška u vidu jednokratne nagrade, ističe se kako slijedi.
15.1. Odredbom članka 281. OZ-a zakonodavac je normirao postupanje javnog bilježnika u povodu primitka prijedloga za ovrhu (obavijest ovršeniku da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju) upravo kako bi omogućio mirno rješavanje sporova, izvan suda i drugih institucija, uz manji trošak.
15.2. U pogledu navedenog, i odredbom članka 156. stavka 1. ZPP-a je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.
15.3. Prema mišljenju ovog suda, tužitelj je prouzrokovao nastanak daljnjeg parničnog troška i potrebu za vođenjem ovog postupka nesavjesnim postupanjem jer nije odmah, po izvršenoj uplati od strane tuženika, djelomično povukao prijedlog za ovrhu u odnosu na podmireni dio dugovanja, a zbog kojeg propusta je javni bilježnik rješenjem o ovrsi obvezao tuženika na podmirenje kako iznosa glavnice tako i ovršnog troška te je tužitelj tek u parničnom postupku djelomično povukao tužbeni zahtjev.
15.4. Stoga, u ovakvoj procesnoj situaciji, kada povlačenje tužbe nije uslijedilo odmah nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu od strane tuženika, nije ostvaren uvjet iz članka 158. stavka 2. ZPP-a te je za nastanak daljnjeg, sada parničnog troška, odgovoran ovrhovoditelj, odnosno sada tužitelj, u smislu citiranog članka 156. ZPP-a.
16. Stoga kako je tužena platila 31,86 eur na ime glavnice i 25,94 eur na ime troškova (što uključuje odvjetnički trošak prijedloga za ovrhu i predujma javnog bilježnika od 25,00 eur), ista je podmirila cjelokupno osnovano potraživanje, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda prema kojem tužitelj nema pravo na naknadu (daljnjih) parničnih i ovršnih troškova.
17. Trošak sudske pristojbe na presudu tužitelj potražuje u iznosu od 13,27 eura, međutim iz spisa predmeta, kao niti iz podataka iz sustava e -Spis, ne proizlazi da bi mu taj trošak nastao pa isti neosnovano potražuje.
18. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. srpnja 2026.
Sudac
Josip Grubišić
