Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3734/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Tomislavu Aralici, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica iz Samobora, protiv tuženika GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-48/2022 od 30. travnja 2024., dana 16. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-48/2022 od 30. travnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji je 30. ožujka 2021. pod poslovnim brojem Ovrv-156/21 donio Vedran Plećaš, javni bilježnik u Metkoviću.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 403.60 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 159,00 kn od dana 18.04.2020.

- na iznos od 79,50 kn od dana 19.05.2020.

- na iznos od 75,00 kn od dana 16.06.2020.

- na iznos od 90,10 kn od dana 17.07.2020.

pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom da mu tuženik naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 54,75 eura i parničnog postupka 138,27 eura s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisnih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/17, 70/19 dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati dugovani iznos s osnova dospjelog, a neplaćenog računa za korištenje usluge, pružatelja usluga Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, za utuženo razdoblje, a koju je tražbinu tužitelj otkupio od društva Hrvatski Telekom d.d. Zagreb.

5. Pošavši od utvrđenja:

- da parnične stranke nisu bile ugovorne strane, već je ugovor za pružanje telekomunikacijskih usluga po ugovornoj tarifi Max 2 paket tuženik ugovorio sa Hrvatskim Telekomom d.d., temeljem zahtjeva za fiksnim uslugama od dana 9. svibnja 2019.,

- da tužitelj tvrdi se kako nisu podmireni računi na ime mjesečne pretplate po ovoj ugovorenoj tarifi za ožujak, travanj, svibanj i lipanj godine 2020.,

- da je u travnju 2020. tuženik zatražio privremeno isključenje na tri mjeseca pa mu u tom razdoblju nisu bile realizirane usluge na koje bi se odnosili računi za ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2020. dospjeli 17. travnja 2020., 18. svibnja 2020., 15. lipnja 2020. i 16. srpnja 2020., a novčane svote iskazane ovim računima u ukupnom iznosu od 403,60 kuna su time neosnovano utužene,

- da je tužitelj u naprijed navedenom podnesku istakao da se radi o dugovanju koje je tuženik imao prema starom vjerovniku, trgovačkom društvu Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, a koji je tužitelj otkupio temeljem ugovora o cesiji i u privitku naprijed navedenog podneska priložio je isprave koje bi se odnosile na taj ugovor o cesiji, okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja od 20. listopada 2015. i dodaci tom ugovoru, aneks br. 1. i dr.,

- da iz ovih isprava nije spoznati da bi tužitelj otkupio utuženu tražbinu s obzirom da ona nije niti navedena, a posebno je istaći kako je ugovor o cesiji sa dodacima sklopljen godine, 2015. prije nego što je uopće nastala sada utužena tražbina, godine 2020.,

- da nije moguće da bi tužitelj otkupio temeljem ugovora o cesiji iz 2015., dug nastao 2020., tako da priloženi ugovori nikako ne dokazuju da bi tužitelj ugovor o cesiji bio ovlašten tražiti naplatu kako je istaknuto u tužbenom zahtjevu ,

te pravilnom primjenom materijalnog prava odlučuje kao pod t. I. i II. izreke pobijane odluke, a sve uz zaključak kako je očito i nepobitno kako u utuženom razdoblju po zahtjevu tuženika za privremenom obustavom pružanja pretplatničkih usluga nije nastala obveza plaćanja zaračunata po računima u novčanim iznosima sada utuženim, a povrh toga tužitelj nije po priloženom ugovoru o cesiji iz 2015. ovlašten zahtijevati naplatu tražbine dospjele 2020.

6. Navedeni zaključak suda prvog stupnja ne može se za sada prihvatiti.

7. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik zatražio u travnju 2020. privremeno isključenje na tri mjeseca pa mu u tom razdoblju nisu bile niti pružene usluge na koje se odnose računi za travanj, svibanj i lipanj 2020.

8. Donoseći pobijanu odluku prvostupanjski sud je u cijelosti ukinuo platni nalog u kojem je sadržano potraživanje tužitelja za mjesec ožujak i polovicu travnja 2020., a pružanje usluga od strane tužitelja nije osporeno.

9. Osim toga uz Ugovor o cesiji u spisu postoje i njegovi anexi s rokom važenja koji obuhvaća i ovdje utuženo razdoblje, a sud nije dao razloge zbog kojih činjenice koje proizlaze iz aneksa nije cijenio.

10. U odnosu na navedeno pobijana presuda ne sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na počinjenje koje osnovano tužitelj u žalbi upire pa stoga pobijana presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

11. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod t. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Kako o odluci o glavnoj stvari ovisi i odluka o troškovima postupka ista je ukinuta (čl. 164. st. 4. ZPP-a).

13. Odluka o troškovima povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Zagrebu, 16. srpnja 2026.

Sudac:

Tomislav Aralica