Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2343/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Zagrebparking, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Jakov Delipetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-104/2023-22 od 24. veljače 2026., dana 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-104/2023-22 od 24. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javne bilježnice u Zagrebu LŽ poslovni broj Ovrv- 23772/2022, UPP/OS-Ovrv-1647/2022 od 24. siječnja 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 66,36 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana (točka I. izreke). Navedenom presudom naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju ovršni i parnični trošak u iznosu od 163,16 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana (točka II. izreke). Navedenom presudom odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova ovršnog i parničnog postupka, u cijelosti (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija tuženik ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 66,36 eura na ime troškova premještaja osobnog vozila tuženika, uslijed nezakonitog parkiranja .

5. Među strankama je sporna osnova obveze tuženika na plaćanje troškova premještanja vozila jer tuženik smatra da je predmetno parkiranje bilo opravdano i nužno, a postupanje tužitelja nezakonito.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je vozilo tužitelja bilo parkirano na nogostupu s ostavljenom širinom prolaza između tog vozila i druge površine koja se tamo nalazi (travnjak) nedovoljnom da svaki pješak onuda može proći bez da zbog tog prolaza stupi na ovaj travnjak ili, pak, na kolnik sa druge strane tog vozila (slike na stranici 50. i 51. spisa);

- da tuženik nije osporio da je vlasnik utuženog vozila;

- da tuženik nije podmirio račun za premještanje vozila.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

8. Kako se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 66,36 eura, radi se o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. stavka 1. ZPP. Valja napomenuti da se predmetna prvostupanjska presuda može pobijati, na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP, samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa su žalbeni navodi činjenične naravi u tom smislu nedopušteni.

9. U skladu s odredbom članka 84. stavka 1. točke 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, br. 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022. - dalje ZSPC) policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave, naredbom će odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno na obilježenome pješačkom prijelazu, pješačkom otoku i pješačkoj zoni.

10. U skladu s odredbom članka 86. stavka 1. ZSPC, troškove premještanja vozila u slučajevima iz članka 84. ZSPC snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.

11. Nadalje, odredba članka 9. stavka 1. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila („Narodne novine“, br. 134/2008., 98/2018., 2/2019. – dalje: Pravilnik) također propisuje da troškove premještanja nepropisno parkiranog vozila snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.

12. Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje i relevantne odredbe ZSPC i Pravilnika, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo obvezavši tuženika, čije je vozilo bilo parkirano na nogostupu, da podmiri naknadu u iznosu od 66,36 eura, a koja naknada predstavlja troškove izvršenog premještanja nepropisno parkiranog vozila.

13. Tuženik u tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka ističe da se nepropisno parkirao u nedostatku slobodnih, a zakonitih parkirnih mjesta u blizini mjesta. Međutim, nedostatak parkirnih mjesta ne predstavlja razlog da se tužitelj oslobodi od plaćanja troškova premještanja vozila, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Naime, vozilo u vlasništvu tuženika je bilo nepropisno parkirano, a radi čega je tužitelj intervenirao u skladu s odredbama ZSPC i Pravilnika. S obzirom na to da je interveniranjem tužitelja nastao stvarni trošak premještaja vozila u vlasništvu tuženika, tuženik je dužan taj trošak nadoknaditi, u skladu s odredbom članka 86. stavka 1. ZSPC i članka 9. Pravilnika.

14. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o troškovima, sadržana u točki II. i III. izreke presude suda prvog stupnja, donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, a što tuženik posebno ni ne osporava

15. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, ovaj sud je odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvog stupnja, odnosno odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. srpnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj