Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1938/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2027/2023-24 od 28. listopada 2025., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2027/2023-29 od 10. veljače 2026., dana 16. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana te preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2027/2023-24 od 28. listopada 2025., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2027/2023-29 od 10. veljače 2026. pod točkom III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova preko iznosa od 811,03 eura do iznosa od 2.029,63 eura (za iznos od 1.218,60 eura) s pripadajućim zateznim kamatama i rješava:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u daljnjem iznosu od 1.218,60 eura sa zateznim kamatama koje teku od ….. 2026. do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.), u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove žalbe u iznosu od 93,75 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe u preostalom zatraženom iznosu od 418,75 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 491,49 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana (točka I. izreke). Navedenom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 40,56 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2023. do isplate (točka II. izreke). Navedenom presudom naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 811,03 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. listopada 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija tužitelj pod točkom III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova preko iznosa od 811,03 eura do iznosa od 2.029,63 eura (za iznos od 1.218,60 eura) zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., - dalje: ZPP), s prijedlogom da sud prvog stupnja odluku prvog stupnja u pobijanom dijelu preinači, podredno da istu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Tužitelj zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet žalbenog postupka je odluka o troškovima postupka, tj. odluka kojom je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

6. Tužitelj je tužbom zahtijevao naknadu štete u iznosu od 1.440,56 eura. Tužitelj je zatim, nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 20. veljače 2025., smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 1.332,05 eura, zatim je tuženik tužitelju u tijeku postupka (nakon provedenog medicinskog vještačenja i dostave podneska tužitelja od 20. veljače 2025.) isplatio daljnji nesporni iznos od 800,00 eura. Konačno postavljeni tužiteljev zahtjev je iznosio 532,05 eura.

7. Tužitelj u žalbi ističe da je kod obračunavanja pripadajućih parničnih troškova, prilikom izračuna ukupnog uspjeha tužitelja u sporu, bilo potrebno uzeti u obzir iznos koji je tijekom postupka tuženik tužitelju nesporno isplatio. To stoga što je tužiteljev uspjeh u postupku utvrđen s obzirom na konačno postavljen tužbeni zahtjev (koji je tužitelj smanjio za nesporno plaćeni iznos tijekom postupka).

8. Prema shvaćanju ovog suda, iznos nespornog dijela naknade štete koji je isplaćen tijekom postupka (nakon podnošenja tužbe, a ne u mirnom postupku) predstavlja uspjeh tužitelja u cjelokupnom postupku i mora se uračunati u postotak uspjeha tužitelja u cjelokupnom postupku. Kod činjenice što je tuženik tijekom postupka učinio nespornim dio utuženog iznosa štete, te ga isplatio tijekom postupka, nakon čega je tužitelj za taj isplaćeni iznos povukao tužbu, a zahtjev ograničio na preostali sporni dio zahtjeva u odnosu na koji je postupak nastavljen, time ukupni uspjeh tužitelja u sporu nije doveden u pitanje, a time niti tužiteljevo pravo na naknadu mu parničnih troškova u skladu s njegovim ukupnim uspjehom, sve u smislu odredbe članka 154. stavka 2. u svezi s odredbom članka 158. stavka 1. ZPP. Suprotno tumačenju uspjeha tužitelja u sporu sadržajno bi "sankcioniralo tužitelja u pravu na parnični trošak samo zbog toga što je tuženik tijekom postupka dio tužbenog zahtjeva priznao" (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1325/13-2 od 15 rujna 2015., Rev-226/21-2 od 24. kolovoza 2022. i Rev-956/2025-2 od 30. rujna 2025.).

9. U konkretnom slučaju, tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom svoga zahtjeva, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 96,96% (dosuđenih 491,49 eura i nesporno isplaćenih 800,00 eura tijekom postupka, što ukupno iznosi 1.291,49 eura u odnosu na zahtijevanih 1.332,05 eura). To nadalje znači da je tužitelj u parnici uspio u omjeru od 98,48% (100% osnova zahtjeva + 96,96% visina), što znači da je tuženik u parnici uspio u omjeru od 1,52%, Dakle, tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, stoga je odluka o troškovima parničnog postupka donesena u skladu s odredbom članka 154. stavka 5. ZPP uz primjernu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023. - dalje: Tarifa).

10. Tužitelju je stoga valjalo priznati troškove postupka u iznosu od 1.750,00 eura koji se sastoje od troškova sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastava podnesaka od 21. svibnja 2024. i 20. veljače 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), troškova zastupanja na ročištima 4. srpnja 2024. i 1. listopada 2025., svako ročište u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), kao i sastava podneska od 18. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura u skladu s Tbr. 8. toč. 1. Tarife, a ne Tbr. 8. toč. 4. Tarife kako to pogrešno navodi sud prvog stupnja, jer je riječ o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP i poreza na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 350,00 eura (Tbr. 46. Tarife). Navedenom iznosu treba pribrojiti troškove vještačenja u iznosu od 200,00 eura i sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura i sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,54 eura, dakle, tužitelju pripada nadoknada troškova parničnog postupka u iznosu od 2.029,63 eura. S obzirom na to da je tužitelju presudom suda prvog stupnja dosuđena nadoknada troškova parničnog postupka u iznosu od 811,03 eura, tužitelju je valjalo dosuditi daljnji iznos od 1.218,60 eura (2.029,63 eura - 811,03 eura).

11. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP u vezi s odredbom članka 373. stavka 3. ZPP odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

12. Kako je tužitelj u žalbenom postupku uspio s 100,00% zahtjeva (preinačen iznos od 1.218,60 eura od pobijanog iznosa od 1.218,60 eura) te kako su tužitelju nastali troškovi žalbenog postupka u iznosu od 93,75 eura, koji se sastoje od troškova sastava žabe u iznosu od 75,00 eura (Tbr. 10. toč. 4. Tarife) i PDV od 25% u iznosu od 18,75 eura (Tbr. 46. Tarife), tužitelju su priznati troškovi žalbenog postupka u iznosu od 93,75 eura u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 35. stavkom 2. ZPP, te člankom 166. stavkom 2. ZPP, dok tužitelju nisu priznati troškovi pristojbe za žalbu jer iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da je tužitelj taj iznos podmirio. Dakle, tužitelju pripada nadoknada troškova žalbenog postupka u iznosu od 93,75 eura, stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja, dok mu to pravo preko iznosa od 93,75 eura do zatraženog iznosa od 512,50 eura, ne pripada, stoga je valjalo odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe u iznosu od 418,75 eura (512,50 eura – 93,75 eura), odnosno odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 16. srpnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj