Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1019/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Anita Pezer, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Džepina, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-208/2021-24 od 20. siječnja 2025., dana 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-208/2021-24 od 20. siječnja 2025. pod točkom I. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 900,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iz nosu 1.665,06 eura na koje troškove teku zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Navedenom presudom u preostalom dijelu u iznosu od 29,06 eura, tužbeni zahtjev je odbijen (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pod točkom I. izreke (odredba članka 365. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) pobija tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. ZPP te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači, podredno da istu ukine i vrati na ponovni postupak. Tuženik zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a koja je povreda posljedica štetnog događaja od 25. ožujka 2021. kada je tuženik, oko 14,30 sati u [adresa] u blizini benzinske pumpe INA, u nakani da tužitelja zastraši istome rekao da će ga ubiti, a kojom prilikom je iz svog džepa izvadio nož i time počinio kazneno djelo prijetnje, za što je presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-390/2021 od 1. lipnja 2021., koja je postala pravomoćna dana 21. lipnja 2021., tuženik oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci.

5. U žalbenom postupku tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva i visinu dosuđenog iznosa naknade neimovinske štete.

6. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je okrivljeni HR, ovdje tuženik, kriv što je 25. ožujka 2021. oko 14,30 sati u [adresa], [ulica], u blizini benzinske pumpe INA, u nakani da zastraši oštećenog ĆR, ovdje tužitelja, imenovanom rekao da će ga ubiti, kojom prilikom je iz svog džepa izvadio nož, na koji način je kod oštećenog ĆR izazvao opravdanu bojazan za njegov tjelesni integritet i život, dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, pa je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/2019.), da je tuženik za navedeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, da mu je izrečena uvjetna osuda tako što se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ako okrivljeni u vremenu provjeravanja od jedne godine, ne počini novo kazneno djelo (presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-390/2021-2 od 1. lipnja 2021., stranice 7-9 spisa);

-da je tužitelj pretrpio strah, intenziteta straha od smrti, odnosno životne ugroženosti, koji je trajao za vrijeme neposrednog kontakta s tuženikom, odnosno tijekom štetnog događaja kada mu je druga osoba prijetila nožem, da je nakon toga kod tužitelja uslijedio strah visokog intenziteta koji je trajao cijelo vrijeme od prestanka štetnog događaja pa do dolaska policije, da mu se zatim javlja strah srednjeg intenziteta od onog što se moglo dogoditi u periodu do usnivanja , da se nakon toga tužitelju javljaju psihičke smetnje koje odgovaraju smetnjama tipičnim za Akutnu reakciju na stres (F 43.0) koja nastaje kao odgovor organizma na izloženost stresu (strah slabog intenziteta, uznemirenost, nesanica..), da tužitelj prije štetnog događaja nije bolovao od psihičke bolesti, stoga da se psihički poremećaj tužitelja Akutna reakcije na stres (F 43.0) može direktno dovesti u vezu s izloženosti stresu prilikom štetnog događaja kada mu je druga osoba prijetila nožem (nalaz i mišljenje vještakinje Senke Gabud Gjurčević, dr. med. spec. psihijatrije, stranice 24-32 spisa);

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je verbalni kontakt između tužitelja i tuženika trajao je 15-20 min i da je tuženik cijelo vrijeme držao nož u ruci, da je nož bio veći od dlana ruke tužitelja, da se tužitelj se dobro uplašio zbog načina na koji je s nj im razgovarao tuženik, i s obzirom na to da je držao nož u ruci, a da se tužitelj se pomalo stalno izmicao od njega, da je prije štetnoga događaja psihičko stanje tužitelja bilo je normalno, uobičajeno, zadovoljavajuće, a nakon štetnog događaja došlo je do promjena, da je prije štetnog događaj tužitelj normalno spavao, a nakon štetnog događaja 3-4 dana pio je tablete, loše je spavao, da je nemirni san trajao je 1-1,5 mjesec, da se nakon štetnog događaja noću se budio i žena mu je rekla da se znao po noći derati, da je ovakvo ponašanje glede buđenja po noći po tužitelju trajalo 30-45 dana, da nakon štetnog događaja pojava tuženika kod tužitelja izaziva nemir, uzbuđenje, odnosno strah.

7. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredbe članka 19. stavka 1. i 2., članka 1045. stavka 1., članka 1100. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. – dalje: ZOO).

8. Sud prvog stupnja je, polazeći od nalaza i mišljenja vještakinje Senke Gabud Gjurčević, dr. med. spec. psihijatrije, kao i iz iskaza tužitelja, zaključio da primjerena naknada tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti iznosi 900,00 eura.

9. Kako se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 900,00 eura, radi se o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. stavka 1. ZPP. Valja napomenuti da se predmetna prvostupanjska presuda može pobijati, na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP, samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa su žalbeni navodi činjenične naravi u tom smislu nedopušteni.

10. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženik u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

11. Tuženik u žalbi sadržajno upire na povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP, koji žalbeni razlog u skladu s prethodno citiranom odredbom članka 467. stavka 1. ZPP, sud drugog stupnja ne uzima u razmatranje. U odnosu na taj žalbeni navod, ističe se sljedeće.

12. Tuženik u žalbi određeno ističe da se u konkretnom slučaju radi o neznatnoj povredi prava osobnosti, odnosno da sve okolnosti ne opravdavaju dosuđeni iznos pravične novčane naknade.

12.1. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja i na temelju gore navedenih činjenica postavio tužbeni zahtjev za naknadu štete u visini od 929,06 eura. Sud prvog stupnja pobijanom presudom tužitelju je dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 900,00 eura, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 29,06 eura, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. S obzirom na nalaz i mišljenje vještakinje i iskaz tužitelja, ovakvim utvrđenjem visine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sud prvog stupnja je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primjeno materijalno pravo.

12.2. Odredbom članka 19. stavka 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedenog članka određeno je da se pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

12.3. U skladu s odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12.4. Ističe se da fizičke i duševne boli, strah, umanjenje životne aktivnosti nisu samostalni oblik (osnove) povrede prava osobnosti, već je riječ o činjenicama, kriterijima, odnosno mjerilima koje zajedno s okolnostima slučaja iz odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO, utječu na prosudbu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno do te mjere da bi oštećena osoba imala pravo na isplatu pravične novčane naknade.

12.5. Sud je primijenio navedene odredbe i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske te je uzeo u obzir prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka , kao i posebne okolnosti ovog postupka, odnosno okolnosti počinjenja kaznenog djela, kao i činjenicu da je tužitelj nedvojbeno pretrpio strah intenziteta straha do smrti, odnosno životne ugroženosti. Naime, tuženik je izravno doveo u opasnost život tužitelja te uzrokovao, osim procijenjenog straha, i tegobe s psihološkog aspekta (Akutna reakcije na stres F 43.0), sve kako je navedeno u nalazu i mišljenju vještaka, stoga je nedvojbeno da je zbog štetnog događaja tužitelj pretrpio određene posljedice po duševno zdravlje.

12.6. Osim toga, ovaj sud dodatno ističe da utvrđene posljedice po duševno zdravlje tužitelja, upravo u konkretnim okolnostima počinjenja gore opisanog kaznenog djela, kojim je u opasnost doveden život tužitelja, imaju i veću težinu od onih koje bi eventualno bile utvrđene kao posljedica nekog drugog štetnog događaja, koji bi, primjerice, bio učinjen nepažnjom štetnika, odnosno težina izravnog napada na osobu ne može se izjednačiti s posljedicama drugih štetnih događaja. Stoga, pretrpljeni strah i posljedice po duševno zdravlje tužitelja u vezi ovog štetnog događaja, opravdavaju visinu dosuđenih naknada u smislu članka 1100. ZOO.

13. Slijedom svih opisanih okolnosti, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u dosuđenom iznosu.

14. Dakle, sud prvog stupnja je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pa je odluku suda prvog stupnja pod točkom I. valjalo potvrditi.

15. Odluka o troškovima postupka zakonita je i pravilna, kako po osnovi tako i po visini, u skladu s odredbama članka 154. stavka 5. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a tuženik istoj određeno i ne prigovara.

16. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove odluke.

17. Žalba tuženika odbijena je kao neosnovana pa je u skladu s odredbama članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP odbijen njegov zahtjev za nadoknadu troškova žalbenog postupka te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 16. srpnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj