Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2562/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vedran Bikić, odvjetnik u Vinkovica, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-398/2025-9 od 13. travnja 2026., dana 16. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-398/2025-9 od 13. travnja 2026., u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 245,3 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2026. do isplate.
II. Djelomično se uvažava žalba tuženika i preinačuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. III. izeke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 696,06 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2026. do isplate, te se zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija kao neosnvan.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 85,47 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba čl. 4. b) Ugovora o [broj kredita] od 12. travnja 2005. koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika, koji glasi: “Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00% (slovima: jedan posto) od iznosa odobrenog kredita, plaća se jednokratno, prije klorištenja kredita, odnosno iz odobrenog kredita. Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita.” (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 144,92 EUR sa zakonskom zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2005. do isplate (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 941,36 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2026. do isplate (toč. III. izreke).
2. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u toč. III. prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe, uz naknadu troškova žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi o jednokratnoj naknadi za obradu kredita iz ugovora o potrošačkom kreditu zaključenog između stranka i zahtjev za povrat iznosa plaćenog temeljem te ništetne odredbe.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu koji se pobija žalbom i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
6. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
7. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nepoštena, a time i ništetna odredba čl. 4. b) Ugovora o kreditu od 12. travnja 2005., jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te je primjenom odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/2003) i čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje: ZOO) prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku kao nesavjesnom stjecatelju da tužiteljici temeljem stečenog bez osnove (čl. 1115. ZOO) vrati isplaćeni iznos naknada sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja do isplate.
8. Tuženik žalbom pobija odluku o troškovima postupka navodeći da je vrijednost predmeta spora pogrešno utvrđena prema zbroju deklaratornog zahtjeva i zahtjeva za isplatu, umjesto prema vrijednosti zahtjeva za isplatu i da su posljedično tome pogrešno utvrđen cjelokupni trošak i trošak svake pojedine parnične radnje.
9. U pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je vrijednost predmeta spora utvrdio prema iznosu od 1.472,14 EUR, koji je tužiteljica naznačila u tužbi, zbrajajući deklaratoni (nenovčani) zahtjev za utvrđenje sa kondemnatornim (novčanim) zahtjevom. Naime, u situaciji kada je deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za činidbu, on se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Deklaratorn i nenovčani zahtjev za utvrđenje ništetnosti u ovom postupku treba smatrati kao deklaratorni preambul zahtjevu za isplatu, te se vrijednost predmeta spora deklaratornog preambula ne uzima u obzir, već, obzirom da je riječ o sporu o utvrđenju ništetnosti dijela ugovora (čl. 4. b) Ugovora o kreditu) koji za posljedicu ima ostvarivanje prava na restituciju – odnosno povrat novčanog iznosa od 144,92 EUR, to je taj zahtjev za isplatu trebalo utvrditi kao vrijednost predmeta spora.
10. Iz navedenih razloga tužiteljici je prema vrijednosti predmeta spora od 144,92 EUR pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) za sastav tužbe trebalo priznati 25 bodova (Tbr. 7./1. Tarife), za zastupanje po odvjetniku na ročištima održanim 10.2.2026. i 24.3.2026. svako po 25 bodova (Tbr. 9/1. Tarife), te za ročište na kojemu je presuda objavljena 13.4.2026. - 12,5 boda (Tbr. 9./5 Tarife), ili ukupno 87,5 boda, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR, te uvećano za trošak PDV-a od 25%, i trošak plaćene sudske pristojne na tužbu u iznosu od 26,55 EUR čini ukupni trošak tužiteljice u iznosu od 245,3 EUR. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu, jer iz stanja spisa proizlazi da tu pristojbu nije platila.
11. Kako je pobijnom presudom tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 941,36 EUR, valjalo je temeljem odredbi čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima sadržanu u toč. III. izreke pobijane presude za iznos od 245,3 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2026. do isplate, a djelomično uvažiti žalvu i tužiteljicu odbiti s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 696,06 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
12. Tuženiku je primjenom Tbr. 10./5. Tarife priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 25 boda, uvećano za trošak PDV-a od 25% i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 53,09 EUR, što razmjerno njegovu usmjehu u žalbenom postupku od 73,9%, iznosi 85,47 EUR.
U Zagrebu, 16. srpnja 2026.
Sutkinja:
Ksenija Grgić
