Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-320/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ČB, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. i čl. 226. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-387/2026-7 od 12. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I./ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. ČB za kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a na temelju čl. 326. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – obijesnom vožnjom u cestovnom prometu iz čl. 226. KZ/11, na temelju čl. 226. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te se opt. EB na temelju čl. 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju kaznu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od uhićenja od 15. prosinca 2025., pa nadalje.

II./ Odbija se žalba opt. ČB kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, opt. EB proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano u čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 te kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – obijesnom vožnjom u cestovnom prometu, opisano i kažnjivo po čl. 226. KZ/11.

1.1. Opt. HB je za kazneno djelo iz čl. 326. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a za kazneno djelo iz čl. 226. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.2. Na temelju čl. 51. KZ/11 opt. EB osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.3. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. HB je u kaznu zatvora uračunato vrijeme u kojemu je u vezi s kaznenim djelima bio lišen slobode, po uhićenju i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. prosinca 2025. u 13,50 pa nadalje.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 opt. EB u cijelosti je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja tako da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 467. st. 1. toč. 4. u svezi čl. 471. st. 1. ZKP-a), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u odluci o sankciji na način da optuženiku izrekne strožu kaznu.

3. Protiv te presude žali se i opt. EB putem branitelja po službenoj dužnosti Mišela Rošića, odvjetnika iz Splita, zbog odluke o kazni iz čl. 467. st. 1. toč. 4. ZKP/08, s prijedlogom da se usvoji žalba optuženika i pobijana presuda preinači sukladno odredbi čl. 486. st. 2. ZKP-a na način da mu se izrekne/utvrdi niža jedinstvena kazna.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Na temelju članka 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.

7. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je izrečena sankcija očito preblaga, prvenstveno iz razloga neuobičajeno velike kriminalne količine na strani optuženika, odnosno, kada se vidi njegov stupanj ugroze zaštitnog objekta kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret u ovom postupku.

8. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud trebao utvrđene olakotne okolnosti svrstati pod pojam "naročito olakotne okolnosti" te u tom slučaju trebao primijeniti odredbu čl. 49. KZ/11, odnosno, optuženiku ublažiti kaznu ispod zakonom minimalno propisane kazne.

9. Naime, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve olakotne okolnosti na strani optuženika koje su od utjecaja za izbor i vrstu kaznene sankcije pa je tako ispravno od olakotnih okolnosti cijenio optuženikovo priznanje kaznenih djela i izraženo kajanje.

10. Međutim, prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri cijenio sve okolnosti prilikom počinjenja kaznenog djela, kao i ispravno utvrđene otegotne okolnosti u vidu visoko izražene kriminalne volje, kao i izraženu naročitu bezobzirnost te upornost u daljnjem činjenju kaznenih djela koje u svojoj ukupnosti ukazuju na zaključak da je prvostupanjski sud optuženika kaznio preblagom kaznenom sankcijom.

11. Prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri cijenio društvenu opasnost kaznenog djela iz čl. 326. KZ/11 kao i način počinjenja istog gdje je optuženik u vozilu marke BMW X5 koje je registrirano za prijevoz 5 osoba, ilegalno prevozio 11 stranih državljana, od kojih je 5 osoba stavio u prtljažnik vozila uz natiskivanje jednog čovjeka do drugog. Isto tako, prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri cijenio izrazitu bezobzirnost optuženika u počinjenju kaznenog djela obijesne vožnje u cestovnom prometu iz čl. 226. KZ/11 gdje optuženik priznaje da je u naseljenim mjestima prevozeći u navedenom motornom vozilu 11 stranih državljana krećući se kroz naseljena mjesta vozio brzinom od najmanje 100 km/h i vozeći prometnom trakom namijenjenom vozilima iz suprotnog smjera, uslijed čega je izazvao kontakt s tri vozila koja su mu dolazila iz suprotnog smjera te dodatno nastavio vožnju na autocesti A1 skrenuvši u krivi smjer kretanja i tako vozio u suprotnom smjeru brzinom od 200 km/h, sve dok nije u mjestu Bisko prouzročio prometnu nesreću.

12. Prema tome, prvostupanjski sud je podcijenio objektivnu težinu kaznenih djela za koja je optuženika proglasio krivim, kao i okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo. Isto tako, izostalo je pravilno vrednovanje utvrđenih okolnosti prilikom počinjenja kaznenih djela te nije u dostatnoj mjeri cijenjena društvena opasnost kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. KZ/11 koje predstavlja društveni problem Republike Hrvatske i drugih država Europske unije gdje je optuženik počinio navedeno kazneno djelo, iskorištavajući tešku životnu situaciju u kojoj su se našle osobe koje je prevozio. Osobito je izostalo ispravno ocijeniti bezobzirnost optuženikova ponašanja prilikom počinjenja kaznenog djela obijesne vožnje iz čl. 226. KZ/11 gdje opt. EB vozi na autocesti u suprotnom smjeru brzinom od 200 km/h, a kroz naseljena mjesta dvostruko većom brzinom od dopuštene brzine.

13. Zbog svega navedenog, prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, pravilnom ocjenom utvrđenih okolnosti uz prihvaćanje činjenice da je optuženik neosuđivan te da je priznao kazneno djelo, ali i sve prethodno utvrđene činjenice prilikom počinjenja kaznenog djela, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da se opt. ČB za kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a na temelju čl. 326. st. 2. KZ/11 osudi na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – obijesnom vožnjom u cestovnom prometu iz čl. 226. KZ/11, na temelju čl. 226. KZ/11 osudi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te da se opt. EB na temelju čl. 51. KZ/11 osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

14. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda izrečenim pojedinačnim kaznama kao i jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine prema opt. HB ostvarit će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, te će se izraziti društvena osuda zbog počinjenja kaznenih djela te istodobno u dostatnoj mjeri utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela zbog jačanja svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela. Isto tako, pojedinačne zatvorske kazne na koje je optuženik osuđen, kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine u potpunosti je dostatna kako vrsti i težini kaznenih djela, tako i osobnim svojstvima samog optuženika.

15. Slijedom navedenog valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni (čl. 486. st. 1. ZKP/08), odluka pod I./ izreke, a odbiti žalbu optuženika, kao neosnovanu, te u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08), odluka pod II./ izreke.

Osijek, 16. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić