Poslovni broj: Usž-2444/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja tužitelja VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Grubeša, odvjetnik u Osijeku, Ulica Ivana Gundulića 36b, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VAA iz [adresa], radi utvrđivanja prijelaznog zaštićenog najma, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-343/2025-16 od 13. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-343/2025-16 od 13. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem obustavljen je upravni spor (točka I. rješenja) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. rješenja).
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu osporavajući ga iz razloga bitne povreda odredaba upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog p rava. Prvenstveno ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi tužitelj odustao od tužbenog zahtjeva te da iz njegovog podneska od dana 11. veljače 2026. isto ne proizlazi. Navodi da je u tom podnesku samo istaknuo (čak da nije niti predložio) da su ispunjeni uvjeti za obustavu spora iz članka 103. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.) te naglašava da nije povukao tužbu prema odredbi članka 101. citiranog zakona, kao i da ima pravni interes da se spor dovrši. Naglašava da sud nije vezan isticanjem pravne osnove stranaka u sporu te da je pobijanim rješenjem na štetu tužitelja povrijeđeno konvencijsko pravo na pristup sudu iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) jer tužitelju nije omogućeno raspravljanje u sporu, tim više što je tuženik u odnosu na jedan dio rješenja samo izvršio usklađivanje visine najamnine dok je u preostalom dijelu ostao kod svoje odluke. Dodaje da su tek podredno, ako sud utvrdi da je tuženik ipak udovoljio tužbi, ispunjeni uvjeti za obustavu spora iz članka 103. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.) Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se rješenje pobija.
6. Iz podataka spisa razvidno je da je osporenim privremenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-371-01/24-13/1785, URBROJ: 631-14-3-25-3 od 13. veljače 2025. u točki I. izreke, odlučeno da je 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac (tužitelj) dužan vlasniku plaćati 50% iznosa prosječne najamnine određen točkom II. tog rješenja, a Republika Hrvatska preostalih 50% . Točkom II. izreke odlučeno je da će se plaćanje iznosa prosječne najamnine iz točke I. tog rješenja u visini od 297,75 eura, odrediti posebnim rješenjem nakon što se utvrde stvarni suvlasnici stana površine 39,70 m[2] , na adresi [adresa], prizemlje, u kojem živi tužitelj sa članovima kućanstva te se pribave svi podaci o bankovnom računu (IBAN, ime banke) na koji će se prosječna najamnina isplaćivati.
7. Nadalje, iz podataka spisa razvidno je da je tuženik dana 29. siječnja 2026. u istom predmetu po službenoj dužnosti donio privremeno rješenje URBROJ: 531-14-3- 26-9 kojim je, u točki I. izreke, ukinuto osporeno privremeno rješenje s danom 31. prosinca 2025. te se, radi usklađenja s godišnjom stopom inflacije od 1. siječnja 2026. utvrđuje novi iznos najamnine.
8. Tijekom prvostupanjskog upravnog spora, podneskom od 11. veljače 2026. tužitelj je dostavio sudu citirano privremeno rješenje od 29. siječnja 2026. U tom podnesku tužitelj je naveo da u privitku dostavlja navedeno rješenje iz kojeg proizlazi da je tuženik ukinuo odluku koja je predmet ovog spora te da su ispunjeni uvjeti iz članka 103. stavak 1. ZUS-a. Također je specificirao troškove spora u pobliže navedenom iznosu.
9. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud je naveo da je uvidom u privremeno rješenje tuženika KLASA: UP/I 371-01/24-13/1785, URBROJ: 631-14-3- 26-9 od 29. siječnja 2026. zaključio da je istim ukinuto privremeno rješenje tuženika od 13. veljače 2025., ali ne iz razloga opisanih u članku 103. stavak 1. ZUS -a, već uslijed usklađivanja sa godišnjom stopom inflacije i utvrđivanja novog iznosa prosječne najamnine. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da iz sadržaja podneska tužitelja od 11. veljače 2026. kao i citiranog privremenog rješenja tuženika od 29. siječnja 2026. proizlazi da se iz cjelokupnog stanja spora može zaključiti da je tužitelj odustao od tužbenog zahtjeva, pozivajući se na odredbu članka 106. stavak 1. točka 3. ZUS-a.
10. Odredbom članka 106. stavak 1. točka 3. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem obustaviti spor kada se iz cjelokupnog stanja spora može zaključiti da je tužitelj odustao od tužbenog zahtjeva.
11. Imajući u vidu da je tužitelj obavijestio sud o novom privremenom rješenju, pozivajući se (pogrešno) na odredbu članka 103. stavak 1. ZUS-a koja propisuje da će sud obustaviti spor ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu, a napose imajući u vidu okolnost da je podnio zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora odnosno specificirao troškove, i prema ocjeni ovog Suda, jasno proizlazi da je tužitelj očekivao okončanje upravnog spora na način da se on obustavi.
12. Međutim, budući da tužitelj nije ukinuo osporeno rješenje iz razloga koje je tužitelj isticao tijekom predmetnog upravnog spora, već iz razloga usklađenja s godišnjom stopom inflacije, dakle, neovisno od tužbenih navoda, tužitelj nije uspio u predmetnom sporu, nije bilo osnove za primjenu članka 103. stavak 1. ZUS-a.
13. Prema tome, ovaj Sud smatra da je osnovano prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju iz cjelokupnog stanja spisa može zaključiti da je tužitelj odustao od tužbenog zahtjeva, odnosno da su ispunjeni uvjeti za obustavu spora iz članka 106. stavka 1. točke 3. ZUS-a, zbog čega nije bilo osnove za drugačije postupanje prvostupanjskog suda, niti su žalbeni navodi od značaja za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja.
14. S obzirom da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio zakonitost pobijanog rješenja, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a, u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.
15. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu, osnovano je pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 16. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
